Ibadet je cijeli svoj život urediti prema Allahovim dž.š. naredbama i zabranama, i izvršiti obavezu zahvale na bezbrojnim blagodatima koje je Uzvišeni Allah dao. Ibadet je usmjeriti se Njemu, uočavajući svoje nedostatke, slabost i siromaštvo spram Njega Uzvišenog, i pogeti glavu spram Njegovog besprimjernog savršenstva i moći. Iako čovjek posjeduje izvanredne osobine, zbog razuma (akla) koji mu je dat, on je i jako slabašno stvorenje. Toliko slabašan da će biti slabiji i od jedne mušice...

Stoga rob treba biti svjestan te svoje nemoći i ne treba da prelazi svoje granice. Treba da se pokori naredbama Allaha, dželle šanuhu, Gospodara svijetova, Vladara Sudnjega dana. Jedino Njemu treba da ibadet čini i samo od Njega da moli pomoć. Treba da zna svrhu stvaranja i kome treba da ibadet čini.

Riječ mezheb je izvedenica iz korjena „ z-h-b“ - ići, hoditi - i znači put kojim se ide, put kojim se hodi. U fikhskoj terminologiji mezheb znači vjerovanje i vjerski propisi jednog mudžtehida na način kako je on to razumio. 

IDŽTIHAD U STOLJEĆU SREĆE (ASR-I SAADET)

Naredbu „Ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite“ (Hašr 7), bez sumnje, najbolje su razumjeli i to na najljepši način primjenili plemeniti ashabi, radijallahu anhum. U Stoljeću sreće svako je svoju bol iznosio Resul-i Ekremu, sallallahu alejhi ve sellem, kod njega nalazio rješenje i od njega lijek dobijao. Pejgamberov, sallallahu alejhi ve sellem, odgovor bi bio dokaz koji bi svakoga obavezivao i bio bi jedan vjerski propis, a ono za šta se da propis nije bilo potrebno ponovo pitati. Vjerski propisi bi bili obzanjivani direktno od Uzvišenog Allaha ili Njegovog Resula ili bi bili obznanjeni kao posljedica nekog događaja ili pitanja. Bez nužde nijedan ashab ne bi se usuđivao dati neki propis ili učiniti idžtihad. Tih nekih nužnih situacija je bilo, međutim, posljednju riječ bi opet davao naš Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem. Navest ćemo jedan primjer.

Na arapskom jeziku post se kaže ''savm'' i ''siyam'', a one znače imsak, to jest suzdržavati se, čuvati se, kloniti se, šutiti i sl.

Riječ ramazan u arapskom jeziku označava ''vreo kamen'' odnosno goriti, sagorjevati. Zato što u ovome mjesecu oni koji poste gore zbog gladi i žeđi i zato što post briše njihove grijehe, ovom mjesecu je dato ime ramazan. U riječniku savm (post) znači čuvati se od stvari koje želi nefs. (Imam Gazali, Mukašefetu-l-kulub)

Prema tome, post je ponizno i pokorno se čuvati i kloniti stvari koje želi nefs, iako postoji mogućnost da se te stvari uzmu. Kao vjerski termin (definicija) post je ibadet koji se obavlja od zore pa do zalaska sunca tako što se zanijeti, ništa ne jede, ne pije i ne obavlja polni odnos. Post je jedan od pet temelja naše vjere.

Hazreti Muhammed, s. a. v. s., je milost svijetovima, i u isto vrijeme i najmiliji Allahov, dž. š., rob. Kako god je on Allahov, dž. š., najdraži rob, također, i mu'mini njega najviše vole. Jer ljubav prema Poslaniku, s. a. v. s., je jedan od temelja imana. Vjerovjesnik, s. a. v. s., je kazao: „Nijedan od vas neće biti vjernik dok mu ja ne budem draži od njegovog roditelja, dijeteta i cijelog svijeta.“ (Buharija) 

Voljeti Pejgambera, s. a. v. s., je moguće sa primjenjivanjem propisa koji se nalaze u Kur'anu i sunnetu i sa prihvatanjem Muhammeda, s. a. v. s., za svoga uzora i vodiča. Onaj ko voli Pejgambera bit će zajedno sa njim na ahiretu. Svakako da je naš Pejgamber, s. a. v. s., dostojan jedne takve ljubavi. Jer on je Allahov Miljenik. On, s. a. v. s., da bi iskazao ovu istinu, je  lično kazao: „Znajte da sam ja Allahov Miljenik i Njegov Prijatelj i ne hvališem se time. Na Kijametskom danu bajrak zahvale bit će u mojoj ruci.“ (Tirmizi)

15. noć mjeseca Šabana (10. maj) je noć Lejletul Berat. Ova mubarek noć se još spominje pod nazivima ''Noć oslobađanja (od grijeha)'' i ''Noć rahmeta''.

Ko ovu noć provede u ibadetu imat će velike nagrade. Poslanik s.a.v.s. je noć Lejletul Berat provodio u ibadetu i učio sljedeću dovu:

''Utječem se od Tvog azaba tražeći utočište u tvom oprostu. Utječem se Tebi od Tebe. Ja sam nemoćan da ti izrazim hvalu. Ti si uzvišen onako kako si sam sebe opisao.'' (Bejhaki)

„Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani toga se klonite. I bojte se Allaha. Zaista, Allah žestoko kažnjava.“ (Hašr 7)

Sunnet u jezičkom smislu znači put, navika, narav, karakter, ponašanje, vladanje, ophođenje. U smislu definicije sunnet označava riječi, dijela i pešutna odobravanja hazreti Poslanika, s. a. v. s. Ukratko, Sunnet je tumačenje Islama na način kako ga je Poslanik, s. a. v. s. živio. Drugim riječima, Sunnet je Kurʼan koji se živi, odnosno, njegova konkretizacija.

Mubarek riječi našeg Plemenitg Poslanika, s. a. v. s., nazivaju se „kavl-i sunnet“, njegovo ponašanje i ophođenje, izuzev onoga što je samo njemu naređeno, naziva se „fil-i sunnet“, a ono što je on vidio i šutnjom odobrio naziva se „takrir-i sunnet“.

Riječ miradž znači uzdići se, popeti se visoko. Noć Miradža je noć kada se Poslanik s.a.v.s. uzdigao na nebesa i bio primljen kod svog Gospodara.

U 27. noći mjeseca Redžeba, Poslanik s.a.v.s. je uz pratnju Džebraila a.s. prenesen iz Mekke u Kudus, u Mesdžidul Aksa. Tu se sreo sa mnogim poslanicima i sa njima klanjao namaz, predvodeći ga kao imam. Ovo putovanje se u Kur'anu naziva ''Isra'' i spomenuto je u prvom ajetu sure Isra.:

''Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo svog roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja naša pokazali''

Srce, na arapskom se kaže kalb, a dolazi od riječi koja znači okrenuti ili prevnuti se. Kalb označava parče mesa u ljudskome tijelu, ali i jedan dragulj koji je Allah, dž.š., pohranio u čovjeka. Materijalno srce se nalazi na lijevoj strani prsa. Manevi srce je izvor znanja, nadahnuća. Kada se u vjerskim izvorima govori o srcu, misli se na ovo drugo koje je skriveno četiri prsta ispod lijeve bradavice.
Jedna od njegovih posebnosti jeste da je sposobno mijenjati boje. Dakle, ono prelazi iz hala u hal, iz jednoga stanja u drugo. Na tu činjenicu, da srce mijenja stanja, ukazuje i Kur'an u suri Alu Imran:
"Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!“ (Alu Imran, 8)

Određena vremena i mjesta su odlikovana nad drugim i imaju svojstvo svetosti. Njihova vrijednost je velika iz razloga što Allah želi da tako bude. A to Allahovo davanje sadrži brojne mudrosti i koristi za čovjeka. Važni događaji koji su se desili u određeno mubarek vrijeme i na mubarek mjestu čine ih još svetijim i važnijim. 

Mubarek mjeseci, dani i noći imaju posebnu vrijednost i sadrže mnoštvo kerameta. 

Cijeli kosmos, svi svjetovi i sva stvorenja ukazuju hurmet i poštovanje ovim mubarek vremenima. (Said Nursi, Sikke-i Tasdik-i Gajb)

Među vremenima koja je Allah odlikovao na drugima su tri mjeseca Redžeb, Šaban i Ramazan. Ova tri mjeseca u našoj vjeri imaju izuzetno veliku vrijednost.

KUR'AN je Allahova posljednja objava koju je Muhammedu, a.s., dostavio melek po imenu Džibril. Počinje sa surom Fatihom a završava sa Nasom. Kur'an je uputa svim ljudima i džinima kako da postignu sreću i zadovoljstvo na oba svijeta:

وَمَاهُوَإِلَّاذِكْرٌۭلِّلْعَٰلَمِينَ – Kalem, 52:  A on je samo Opomena i Uputa svjetovima.

Kur'an je sukcesivno objavljivan, ajet po ajet, cijele 23 godine. na taj način je odgovarao na pitanja koja su Poslaniku, a.s., postavljana, rješavao konkretne i aktuelne probleme.

Stranica 1 od 8