Ahiret je život/svijet koji će otpočeti Sudnjim danom i trajat će vječno. Kao i dunjaluk i ahiret je svijet stvoren Allahovim kudretom i moći. 

Nastupanje Sudnjeg dana, puhanje u sur, oživljavanje mrtvih, uručivanje knjige djela, uspostavljanje mizan terzije, polaganje računa pred Allahom, šefaat, sirat, džennet i džehennem su hak – istina. To su sve stvari vezane za vjerovanje u Sudnji dan. Prije ahiretskog života, tu su još i predznaci Sudnjega dana, život u kaburu kao i pitanja Munkira i Nekira. 

Posljednji i najveći poslanik, poslan kao spas čovječanstvu, Muhammed Mustafa, s.a.v.s., je rođen u 12. noći mjeseca Rabiulevvela, 570 godine.
Učenje i slušanje mevluda u ovim danima, donošenje salavata i selama, je nesumnjivo izraz ljubavi prema Poslaniku časnom, s.a.v.s.
U ovim mubarek noćima mumin treba da čini dove i traži oprost za sebe, svoju porodicu i sve muslimane. Zatim da naklanjava propuštene namaze, ukoliko ih ima. Zapravo kaza namaze treba naklanjavati čim ima priliku, ne samo u mubarek danima.

Riječ „ilm“ znači znanje. Kao vjerski termin znači poznavati stvari koje su Allah dž.š. i Njegov Poslanik s.a.v.s. naredili da se znaju. Temelj vjere islama, njegova duša i život je znanje. Bez znanja ne može se razmišljati o životu vjere islama i njegovom opstanku. Zbog toga su neprijatelji Islama najprije znanje označili kao neprijatelja.

Ustvari, znanje je uslov da se od taklid-i imana/oponašajući iman pređe na istinski iman i u imanu stekne jekin/ubjeđenje. Pitanja koja se vjeruju prvo se saznaju sa znanjem. Poslije, učenje dokaza vjerovanja je opet sa znanjem. Tamo gdje nema znanja teško je odvojiti dobro od lošeg, ispravno od pogrešnog. I pamet bez znanja je manjkava. Insan sa znanjem dobija vrijednost. Zapravo, prva zadaća Adema a.s. , je bila da svoj umet poduči znanju, da im ga omili i da ih podstiče na znanje.

Nemarnost/gaflet je stanje kada se čovjek prilagođava svojim nefsanskim prohtjevima, gubi svoje vrijeme na besposlice, nemogućnost da shvati i preda pažnju značajnosti i vrijednosti bitnih stvari. Kada insan se oda svojim nefsanskim prohtjevima onda zaboravlja Allahova naređenja i zabrane te nije svjestan stvarnosti stanja svog srca. 

Na osnovu tumačenja Muhammed b. Ebû Verd'e (k.s) postoje dvije vrste gafleta: 

Jedan je gaflet naspram milosti a drugi je gaflet naspram stanja kaznih koje će doći.

Gaflet naspram milosti je prepreka uspinjanju, dok gaflet naspram kazni udaljava od ibadeta. Onaj ko se spasi od stanja gafleta/nemara taj se uzdiže. 

Hamdûn el-Kassâr (k.s) opisujući gaflet rekao je sljedeće: "Gaflet je stanje kada rob zaboravi Rabba, ne traži Rabbovo Zadovoljstvo i on je taoc svoga nefsa. Tada rob se ukrašava samo za dunjaluk i u tom stanju ne može za sebe pridobiti niti korist a niti štetu i on samo želi da bude viđen u očima drugih ljudi.

Riječ tarikat znači put ili usul(metoda). Tarikat nije ni vjera(din) ni mezheb, nego oblik življenja i razumijevanja vjere. Formiran je u svrhu odgajanja ljudi. Shodno svojim metodama odgoja i načinu obavljanja zikra, tarikati su nazvani različitim imenima. Izvor tesavvufa nisu istočne filozofije, niti zapadne vjere, nego Kur'an i sunnet.

Sve ove poštovane metode i pravila odgoja i lijepog ponašanja (usul i adabi), uzeti su iz Kur'ani Kerima, sunneta Resulullaha s.a.v.s. i iz stanja njegovih ashaba. Sa svim što u njemu ima, vezan je za Kur'an i sunnet, ili je otvoreno spomenuto u Kur'anu, ili je prihvaćeno putem išareta, putem indukcije - zakljucivanja(dilaleta) ili šutnje. Dakle nema ništa što ne bi bilo u skladu sa duhom Islama.

Držati se date riječi odnosno ispunjavanje ugovora znači biti lojalan, održati riječ i dosljedan onoga na šta se čovjek obavezao.... U ajetima i hadisima spomenuto je kako je pridržavanje ugovora jedna od osobina potpunih vjernika (Muminun, 8; Mearidž, 32)

Najljepši primjer nam je Hz. Pejgamberov, s.a.v.s., život ispunjen  odanošću i vjernošću, koji je čak i kod onih koji su ga negirali bio poznat pod nadimkom el-Emin – pouzdani, povjerljivi.  Zato je izvršavanje obećanja jedna od najistaknutijih osobina jednog potpunog vjernika. 

Hz. Pejgamber, s.a.v.s., kaže da je držanje date riječi od imana i kaže da je jedna od znakova licemjerstva to kada čovjek obeća a ne ispuni.  Oni koji krše svoje obećanje biće poniženi i na dunjaluku, a pogotovo na ahiretu. Kaže se u jednom hadis-i šerifu. “Na kijametskom danu, za svakog izdajnika bit će pobodena zastava, te će se reći to je izdaja/nevjerstvo toga i tog.”

Naša lijepa vjera, čiji je jedan od ciljeva i uspostava zdravog društva, veliki značaj pridaje porodici. Jer porodica je temelj društva. Društva se formiraju od porodica. Ako je porodica zdrava, i društvo je zdravo. Sreća i spokoj jednog društva zavisi od sreće i spokoja porodice.

Sreća u jednoj porodici zavisi od međusobne ljubavi, poštovanja i prijateljskog odnosa između majke, oca i djece. Jer ljubav se nalazi u čovjekovoj prirodi i svaki insan ima potrebu za tim. Kako god tijelo, da bi bilo jako i snažno, ima potrebu za raznom hranom i duša, da bi bila jaka i zdrava, ima potrebu za ljubavlju i prijateljstvom.

Hizmet (služenje, dobrovoljni/volonterski rad) je ogledalo vjernika. Mjerilo imana. U kojoj mjeri rob poznaje svog Gospodara toliko je milostiv prema Njegovim robovima i toliko im služi i koristi. Kao što kaže Poslanik s.a.v.s., pravi musliman je onaj od kojeg su sigurni svi ljudi, od kojeg niko ne vidi štetu nego samo korist. Onaj u koga ljudi nemaju povjerenja, ko ne voli ljude i koga ljudi ne vole, taj ne može osjetiti slast imana. (Buhari, Muslim, Ebu Davud)

Velikani su hizmet ljudima oduvijek smatrali velikim ibadetom. Sljedeći hadis je njihov temeljni princip: 

"Svi ljudi su jedna porodica. A najbolji od njih je onaj ko im najviše koristi" (Ebu Ja'la, Musned)   

Uzvišeni Allah o svojim odabranim robovima, evlijama, kaže:

''Znajte da za Allahove prijatelje nema ni straha ni tuge. Za njih su radosne vijesti (i kerameti) na ovom i na onom svijetu. U onom što je Allah obećao nema ni najmanje promjene. A najveći uspjeh je postići nagradu koju je Allah obećao.'' (Junus, 10/62-64)

''Allahovi prijatelji su samo mutekije. Ali većina ljudi (nevjernika i gafila) to ne zna.'' (Enfal, 8/34)

''U svemu slijedi one koji su se Meni okrenuli.'' (Lukman, 31/15)

''Oni su ti koje je Allah uputio. Pa slijedi i ti njihov put.'' (En'am 6/90)

Riječ tevekkul u jezičkom smislu znači opunomoćiti nekoga, povjeriti i predati nekoj osobi da obavi neki posao.

Kao vjerski termin, tevekkul je moliti Uzvišenog Allaha za hajirli i berićetli ishod i prepustiti Njemu rezultat nakon što se poduzmu neophodne mjere, iskoriste mogućnosti i uradi ono što je do insana.

Tevekkul je potpuno oslanjanje u obećanja Uzvišenog Hakka; to je prirodna posljedica vjerovanja u Allaha, posjednika svojstava kao što su znanje (ilm), volja (iradet), kudret (moć) itd.

Tevekkul je oslanjati se u svakom poslu na Uzvišenog Allaha; u Njega se uzdati; potpuno vjerovati da je čovjeku nemoguće pobjeći od nečega što mu je određeno da se desi; predati se volji Uzvišenog Allaha. Na taj način čovjek postaje spokojan zato što je zadovoljan sa svim što dolazi od Njega. Osim toga steći će i zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.

Stranica 1 od 9