Naša lijepa vjera, čiji je jedan od ciljeva i uspostava zdravog društva, veliki značaj pridaje porodici. Jer porodica je temelj društva. Društva se formiraju od porodica. Ako je porodica zdrava, i društvo je zdravo. Sreća i spokoj jednog društva zavisi od sreće i spokoja porodice.

Sreća u jednoj porodici zavisi od međusobne ljubavi, poštovanja i prijateljskog odnosa između majke, oca i djece. Jer ljubav se nalazi u čovjekovoj prirodi i svaki insan ima potrebu za tim. Kako god tijelo, da bi bilo jako i snažno, ima potrebu za raznom hranom i duša, da bi bila jaka i zdrava, ima potrebu za ljubavlju i prijateljstvom.

Hizmet (služenje, dobrovoljni/volonterski rad) je ogledalo vjernika. Mjerilo imana. U kojoj mjeri rob poznaje svog Gospodara toliko je milostiv prema Njegovim robovima i toliko im služi i koristi. Kao što kaže Poslanik s.a.v.s., pravi musliman je onaj od kojeg su sigurni svi ljudi, od kojeg niko ne vidi štetu nego samo korist. Onaj u koga ljudi nemaju povjerenja, ko ne voli ljude i koga ljudi ne vole, taj ne može osjetiti slast imana. (Buhari, Muslim, Ebu Davud)

Velikani su hizmet ljudima oduvijek smatrali velikim ibadetom. Sljedeći hadis je njihov temeljni princip: 

"Svi ljudi su jedna porodica. A najbolji od njih je onaj ko im najviše koristi" (Ebu Ja'la, Musned)   

Uzvišeni Allah o svojim odabranim robovima, evlijama, kaže:

''Znajte da za Allahove prijatelje nema ni straha ni tuge. Za njih su radosne vijesti (i kerameti) na ovom i na onom svijetu. U onom što je Allah obećao nema ni najmanje promjene. A najveći uspjeh je postići nagradu koju je Allah obećao.'' (Junus, 10/62-64)

''Allahovi prijatelji su samo mutekije. Ali većina ljudi (nevjernika i gafila) to ne zna.'' (Enfal, 8/34)

''U svemu slijedi one koji su se Meni okrenuli.'' (Lukman, 31/15)

''Oni su ti koje je Allah uputio. Pa slijedi i ti njihov put.'' (En'am 6/90)

Riječ tevekkul u jezičkom smislu znači opunomoćiti nekoga, povjeriti i predati nekoj osobi da obavi neki posao.

Kao vjerski termin, tevekkul je moliti Uzvišenog Allaha za hajirli i berićetli ishod i prepustiti Njemu rezultat nakon što se poduzmu neophodne mjere, iskoriste mogućnosti i uradi ono što je do insana.

Tevekkul je potpuno oslanjanje u obećanja Uzvišenog Hakka; to je prirodna posljedica vjerovanja u Allaha, posjednika svojstava kao što su znanje (ilm), volja (iradet), kudret (moć) itd.

Tevekkul je oslanjati se u svakom poslu na Uzvišenog Allaha; u Njega se uzdati; potpuno vjerovati da je čovjeku nemoguće pobjeći od nečega što mu je određeno da se desi; predati se volji Uzvišenog Allaha. Na taj način čovjek postaje spokojan zato što je zadovoljan sa svim što dolazi od Njega. Osim toga steći će i zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.

El-Džurdžani, k.s.,  kazuje da je razmišljanje - tefekkur aktivnost koja se realizuje na način ‘da se srce usmjerava shvatanju značenja stvari kako bi postiglo cilj, odnosno tefekkur je manifestacija znanja u srcu kako bi se spoznala suština-hakikat stvari.’

Tefekkur i riječ taakkul koja je u bliskoj vezi s njim, dolazi u značenju: razmišljati, smisliti, dosjetiti se,  pojmiti...

Druga riječ bliska značenju riječi tefekkur jeste riječ ‘tedebbur’. Ona ima značenje razmatranje, rasuđivanje, zapažanje...

„Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (El-Hudžurat, 10)

"Nijedan od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu i prijatelju ono što želi sebi." (Nevevi, Rijadu-s-salihin)

"Sedam vrsta ljudi će biti u Allahovom hladu na dan kada nikakvog drugog hlada - osim Njegovog - neće biti. Jedni od njih su i dva prijatelja koji se vole isključivo u ime Allaha, zbog te ljubavi se sastaju i u toj ljubavi se rastaju.“ (Buharija, Muslim, Tirmizi)

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Musliman je muslimanu brat, neće mu učiniti nasilje niti će ga ostaviti samog u opasnosti. Ko se nađe uz svog brata koji je u kakvoj potrebi, Allah će se naći uz njega kad on bude u nekoj potrebi, ko otkloni od muslimana kakvu nevolju, Allah će otkloniti od njega jednu od nevolja Sudnjega dana, a ko sakrije muslimanu kakvu mahanu, Allah će sakriti njegovu mahanu na Sudnjem danu.“ (Buharija, Muslim)

Kurban odnosno klanje kurbana, u vjerskoj terminologiji podrazumjeva klanje životinje koja ispunjava određene uslove, sa nijetom ibadeta, u određenom vremenu. Klanje kurbana je jedan vjerski hukum i za to postoje dokazi u Kur'anu, sunnetu i jednoglasan stav (idžma).

Uzvišeni Allah u Kur'an I Kerimu kaže:

''Klanjaj se Allahu i kolji kurban.'' (Kevser, 2)

U tefsiru ovog ajeta Muhammed b. Ka'b el-Kurazi kaže: Allahovi ajeti: ''Mi smo tebi uistinu darovali Kevser. Stoga  se klanjaj Gospodaru i kolji kurban!'' znače: Neki ljudi se klanjaju drugom osim Allahu, i njemu prinose žrtve, tj. kolju kurban. A Mi smo tebi darovali Kevser. Stoga neka tvoj namaz i tvoj kurban ne bude ni za koga osim za Allaha.''

Poniznost je jedna lijepa osobina koju Uzvišeni Allah želi da posjeduje svaki rob sa kojim je On zadovoljan. Poniznost je ostaviti oholost, uobraženost i nadmenost. Poniznost je prihvatiti istinu  bez obzira od koga dolazila, biti poslušan Uzvišenom Hakku i prema ljudima biti jednostavan. Poniznost je svakog muslimana smatrati boljim od sebe, a sebe smatrati lošijim od svakog muslimana. Poniznost je kloniti se buntovništva naspram Allahovih naredbi, pokoravati se Uzvišenom Allahu i biti poslušan Njegovom Resulu, sallallahu alejhi ve sellem. Poniznost je u svim našim postupcima biti umjeren i blago postupati.

Uzvišeni Allah kaže: „I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.“ (Lukman, 18)

Ibn Ata, kaddesallahu sirrehu, je rekao: „Poniznost je prihvatiti istinu bez obzira ko je kazao.“ (Kušejri, Risala)

Mahremijet je riječ koja u arapskom dolazi od riječi haram i znači haram ili zabranjeno. Svaka radnja koja je zabranjena zove se haram. Za tu stvar koja je haram može se takođe reći da je mahrem ili muharrem a za stanje zabranjenosti kaže se mahremijjet ili u drugom značenju nešto što se ne smije dirati.

Mahremijet ili tajnovitost u privatnom životu je nešto što je urođeno(fitret) kod čovjeka. Naša vjera posvetila je ovom osječaju značajnu pažnju i u vezi toga postavila određena pravila. Kuća nije samo mjesto u kom se čuvamo od hladnoće i toplote nego je i mjesto u kom se čuva mahremijjet. Mahremijjet je za osobe, porodice ili društva posebno polje koje se pokriva i ne smije se dirati. Čuvanje mahremijjeta je manifestacija stida koji se nalazi u čovjeku.

Zavist znači biti ljubomoran, zavidjeti, ne podnositi odnosno osjećati nelagodu zbog zdravlja, bogatstva i sličnih blagodati kod drugoga, te željeti da oni nestanu kod njega. Zavist je također zavidjeti nekome zbog materijalnih odnosno duhovnih dobara te željeti da on ostane bez njih. 

U vezi zavisti Allah, dž.š., kaže: “Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kad smutnje sije, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!'“ (Felek, 1-5)  

Stranica 1 od 9