Riječ miradž znači uzdići se, popeti se visoko. Noć Miradža je noć kada se Poslanik s.a.v.s. uzdigao na nebesa i bio primljen kod svog Gospodara.

U 27. noći mjeseca Redžeba, Poslanik s.a.v.s. je uz pratnju Džebraila a.s. prenesen iz Mekke u Kudus, u Mesdžidul Aksa. Tu se sreo sa mnogim poslanicima i sa njima klanjao namaz, predvodeći ga kao imam. Ovo putovanje se u Kur'anu naziva ''Isra'' i spomenuto je u prvom ajetu sure Isra.:

''Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo svog roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja naša pokazali''

Srce, na arapskom se kaže kalb, a dolazi od riječi koja znači okrenuti ili prevnuti se. Kalb označava parče mesa u ljudskome tijelu, ali i jedan dragulj koji je Allah, dž.š., pohranio u čovjeka. Materijalno srce se nalazi na lijevoj strani prsa. Manevi srce je izvor znanja, nadahnuća. Kada se u vjerskim izvorima govori o srcu, misli se na ovo drugo koje je skriveno četiri prsta ispod lijeve bradavice.
Jedna od njegovih posebnosti jeste da je sposobno mijenjati boje. Dakle, ono prelazi iz hala u hal, iz jednoga stanja u drugo. Na tu činjenicu, da srce mijenja stanja, ukazuje i Kur'an u suri Alu Imran:
"Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!“ (Alu Imran, 8)

Određena vremena i mjesta su odlikovana nad drugim i imaju svojstvo svetosti. Njihova vrijednost je velika iz razloga što Allah želi da tako bude. A to Allahovo davanje sadrži brojne mudrosti i koristi za čovjeka. Važni događaji koji su se desili u određeno mubarek vrijeme i na mubarek mjestu čine ih još svetijim i važnijim. 

Mubarek mjeseci, dani i noći imaju posebnu vrijednost i sadrže mnoštvo kerameta. 

Cijeli kosmos, svi svjetovi i sva stvorenja ukazuju hurmet i poštovanje ovim mubarek vremenima. (Said Nursi, Sikke-i Tasdik-i Gajb)

Među vremenima koja je Allah odlikovao na drugima su tri mjeseca Redžeb, Šaban i Ramazan. Ova tri mjeseca u našoj vjeri imaju izuzetno veliku vrijednost.

KUR'AN je Allahova posljednja objava koju je Muhammedu, a.s., dostavio melek po imenu Džibril. Počinje sa surom Fatihom a završava sa Nasom. Kur'an je uputa svim ljudima i džinima kako da postignu sreću i zadovoljstvo na oba svijeta:

وَمَاهُوَإِلَّاذِكْرٌۭلِّلْعَٰلَمِينَ – Kalem, 52:  A on je samo Opomena i Uputa svjetovima.

Kur'an je sukcesivno objavljivan, ajet po ajet, cijele 23 godine. na taj način je odgovarao na pitanja koja su Poslaniku, a.s., postavljana, rješavao konkretne i aktuelne probleme.

Iman znači vjerovanje i potvrđivanje onoga što se očima ne vidi, odnosno kako se to stručno naziva: GAJB. Gajb nije nešto što je imaginativno; ono fakat postoji, međutim, ne može se opaziti i pojmiti sa pet čula kojima čovjek raspolaže. U gajb spada: Uzvišeni Allah, Meleki, džinni, Arš, Kurs, Levh-i Kahfuz, kader, Ahiret, Džennet, Džehennem. Sve navedeno mi ne vidimo niti opažamo sa nekim od čula, ali oni uistinu trenutno postoje. Temeljno, osnovno i najbitnije svojstvo jednog vjernika je čvrsto vjerovanje u gajb.

Koji namaz obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju. (En-Neml, 3)

Namaz je jedan od 5 islamskih šartova. Namaz je također naredba Uzvišenog Allaha: Namaz obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji namaz obavljaju i vi obavljajte! (El-Bekare, 43)

Uslovi da bi namaz bio farz – obligatan:

  • Biti musliman: namaz nije obaveza nemuslimana jer uslov za namaz jeste iman u Allaha.
  • Biti pametan i razuman: umno poremećene i nezdrave osobe nisu dužne obavljati namaz. No međutim, ukoliko se osoba izliječi od ludila u toku namaskog vremena taj namaz joj spada u obavezu.
  • Biti punoljetan: nepunoljetna djeca nisu obavezna izvršavati namaz. No, roditelji su ti koji su dužni djecu navikavati na namaz već od njihove sedme godine. Poslanik (a.s.) kaže: naredite svojoj djeci obavljanje namaza kada navrše sedmu godinu života (TemelİlmihalBilgileri, Şemseddin Bektaşoğlu, Semerkand Yayınları)

Semerkand je pokrenut za sve one koji su zaljubljenici u Allaha bez obzira na mjesto gdje se nalazili te je tako stekao jedno posebno mjesto u srcima ljudi. Semerkand je u očima arifa jedna zastava hizmeta ljudima, jedan pomoćnik, prijateljsko sjećanje, izvor nadahnuća, znanja, humanosti i edeba.

Semerkand je srž duhovnosti. On je jedan božanski rahmet kojeg je Allah, dž.š. spustio na srca svojih voljenih robova.  Sa tim rahmetom mrtva srca se bude, razuzdani nefsovi preodgajaju, srca pokorna dunjaluku usmjeravaju ka Allahu, a oči liječe od duhovnog sljepila. Sa tim rahmetom čovjek postaje pravi insan,  spašava se robovanja stvarima i hevama(strastima) te zadobiva slobodu. Ukratko, sa tim rahmetom srca se čiste od loših osobina, čovjek se ukrašava lijepim ahlakom, zatim kuša pravu slast islama, sazrijeva i zadobiva milost za sebe i postaje sam milost za one oko sebe. Semerkand je jedna škola odgoja uspostavljena radi širenja ovog božanskog rahmeta i ljubavi  prema čitavom čovječanstvu.

Riječ zikr se javlja uglavnom u slijedećim značenjima: spominjanje, sjećanje, nebivanje u stanju nemara/gafleta i zaborava. Javlja se i u značenjima klanjanja namaza i učenja dove. U terminologiji sufizma ova riječ ima značenje spominjanja Allaha tačno određenim riječima i rečenicama.

Zikr je odstraniti iz srca sve drugo osim Uzvišenog Allaha te dovesti srce u stanje smirenosti i spokoja sa Gospodarom. Zikr je i emanet i tajna koju je Gospodar pohranio u naša srca. Sretni li su oni koji dospiju do te tajne i oni koji sačuvaju taj emanet!

Iman je čvrsto vjerovanje u Allahovo dž.š. postojanje i jednoću, zatim vjerovanje da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, s.a.v.s. To je prvi korak i uslov ulaska u Islam, i sažeto je u ''kelime –i šehadetu''. Svako ko ovu svetu rečenicu izgovori jezikom i potvrdi srcem, on vjeruje i smatra se muminom i muslimanom.

Riječ "džamija" je arapskog porijekla nastala od korjena "džem" što znači mjesto okupljanja, a riječ ''mesdžid'' od korjena ''sedžd'' što znači mjesto obavljanja sedžde.

U prvo vrijeme džamijom se nazivala samo bogomolja u kojoj se pored dnevnih namaza klanjala i džuma namaz a mesdžidom su se nazivala mjesta gdje su se obavljali dnevni namazi. Vremenom, kada su se gradovi počeli širiti, i kada je postalo nemoguće da se džuma namaz klanja samo na centralnom mjestu, džamija i mesdžid su počeli da se razlikuju samo po vrsti građevine. Džamijom su nazivane veće građevine koje su imale munaru a mesdžidom su nazivani manji prostori predviđeni za obavljanje ibadeta ali bez munare.

Stranica 1 od 7