Vrijeme u kojem živimo je vrijeme gdje je srž svega izopačena, puna razvrata, vještačke prirode i vrijeme kada je istina rastrgana. 

Fitret, ono s čime je insan rođen, se smatra kao nešto nebitno i beznačajno i biva uzrok tome da insan protrati svoj fitret, odnosno svrhu njegova stvaranja, u nešto nebitno i malo. Svjedoci smo da se sve ono što insan dodirne, naša jela, pića, voda, zrak, moral, zajednica i život, naša shvatanja i razmatranja, velikom brzinom pokvari. 

Mi, kao insani, smo žrtve tog razvrata i pokvarenosti. Nasuprot tome, postoji i stanje islaha tj. nastojanje da se stvar ispravi odnosno vrati svome prvobitnom čistom izvoru. Muslihi (oni koji ispravljaju, popravljaju) i iskreni nastoje da isprave ovu stanje pokvarenosti. 

Najrasprostranjenije značenje riječi islah u našoj vjeri jeste vraćanje na izvor odnosno izvorni, izveden iz korijena s-l-h. Neke od riječi kao što su: sulh/mir, maslahat/uzrok dobra, salah/ smirenost, salih/odgovarajući izvedene su iz ovog korijena. Suprotno od islaha je ifsad, što znači pokvariti nešto, učiniti da nešto promjeni izgled ili stanje. 

Tri vrste ljubavi zauzimaju mjesto u srcu čovjeka.  Ljubav prema dunjaluku, ahiretu i ljubav prema Uzvišenom Gospodaru. Onaj ko na putu duhovnog odgoja uzme sebi u obavezu odlazak na manevi sohbete, i ispunjava vird s punim ihlasom, u njegovom srcu nestat će ljubavi prema dunjaluku, pa čak i prema ahiretu. Ostat će, samo i samo,  čista ljubav prema Gospodaru dž.š.

Od najvažnijih osobenosti sohbeta jeste to da on priskrbljuje muhabbet prema Uzvišenom Gospodaru, što rezultira ljubavlju prema svim Njegovim stvorenjima.

U sohbetu se nalazi toliki bereket da, zahvaljujući njemu, čovjek dobiva snagu da radi mnoga djela čak iako su teška. Cilj je evlijanski sohbet. A ako to nije moguće, onda treba da se redovno čitaju i prenose riječi i izreke Allahovih dostova.

U jezičkom smislu, porodica podrazumjeva zajednicu koju sačinjavaju muž, žena, djeca i drugi bližnji koji su međusobno povezani bilo da je to putem srodstva po krvi, braka ili srodstva po mlijeku. 

Porodica nastaje sklapanjem braka između žene i muškarca. Resulullah s.a.v.s. kaže:

''Ženite se/udajite i rađajte djecu. Ja ću se na Sudnjem danu ponositi sa brojnošću svoga ummeta.'' (Bejheki)

Porodica je jedan od najvećih emaneta koje je Allah, Te'ala, povjerio na emanet ljudima. Vjerski i dunjalučki život sa porodicom postaje lijep i uredan. Vjerski život se bez porodice ne može živjeti na potpun način. Neoženjen čovjek je nepotpun. Zbog toga je porodica nešto sveto i časno što svakome donosi dobro i korist. 

Prva porodica je sklopljena u Džennetu. Hz. Adem i hz. Hava su se vjenčali u Džennetu. Zbog toga svaki brak sklopljen radi Allahovog zadovoljstva ima ukus Dženneta.

Iman je čvrsto vjerovanje u Allahovo dž.š. postojanje i jednoću, zatim vjerovanje da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, s.a.v.s. To je prvi korak i uslov ulaska u Islam, i sažeto je u ''kelime –i šehadetu''. Svako ko ovu svetu rečenicu izgovori jezikom i potvrdi srcem, on vjeruje i smatra se muminom i muslimanom.

Koji namaz obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju. (En-Neml, 3)  Namaz je jedan od 5 islamskih šartova. Namaz je također naredba Uzvišenog Allaha: Namaz obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji namaz obavljaju i vi obavljajte! (El-Bekare, 43) 

Uslovi da bi namaz bio farz – obligatan:

  • Biti musliman: namaz nije obaveza nemuslimana jer uslov za namaz jeste iman u Allaha.
  • Biti pametan i razuman: umno poremećene i nezdrave osobe nisu dužne obavljati namaz. No međutim, ukoliko se osoba izliječi od ludila u toku namaskog vremena taj namaz joj spada u obavezu.
  • Biti punoljetan: nepunoljetna djeca nisu obavezna izvršavati namaz. No, roditelji su ti koji su dužni djecu navikavati na namaz već od njihove sedme godine. Poslanik (a.s.) kaže: naredite svojoj djeci obavljanje namaza kada navrše sedmu godinu života (TemelİlmihalBilgileri, Şemseddin Bektaşoğlu, Semerkand Yayınları)

Riječ sunnet znači “put, običaj, pravac, karakter, stanje, ponašanje, djelovanje “ i slično.

Kao termin sunnet predstavlja sve ono što je hazreti Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, radio i preporučio da se radi. Sunnet je interpretacija islama životom Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Sunnet je živi Kur’an i Uzvišeni Govor u pojavnom obliku. U sadašnjici kada se spomene riječ hadis misli se i na sunnet, a isto tako kada se kaže sunnet misli se i na hadis. Oba termina se koriste uzajamno. Riječi Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, se nazivaju kavli sunnet, njegovi postupci fiili sunnet i ono što je dozvolio svojim ashabima, radijallahu anhu, da rade se zove takriri sunnet. 

Posljednji i najveći poslanik, poslan kao spas čovječanstvu, Muhammed Mustafa, s.a.v.s., je rođen u 12. noći mjeseca Rabiulevvela, 570 godine.
Učenje i slušanje mevluda u ovim danima, donošenje salavata i selama, je nesumnjivo izraz ljubavi prema Poslaniku časnom, s.a.v.s.
U ovim mubarek noćima mumin treba da čini dove i traži oprost za sebe, svoju porodicu i sve muslimane. Zatim da naklanjava propuštene namaze, ukoliko ih ima. Zapravo kaza namaze treba naklanjavati čim ima priliku, ne samo u mubarek danima.

U čovjekovoj prirodi (fitret) utkana je potreba za traženjem istine (hak) i suštine (hakikat). Međutim, ukoliko se ta potreba ne usmjeri u skladu božanske volje i programa, prirodno je da će rezultat biti odabir onoga što je batil (lažno). Taj božanski program je Njegova odredba koja garantuje za čovjekov nutarnji i spoljašnji svijet. Bez sumnje, ta božanska odredba je Kur’an-i Kerim i Pejgamberov s.a.v.s. Sunnet.

Od samog praiskona pa do kijameta čovjek je uvijek u situaciji da odabere jedan od dva puta. Jedan od njih je Hak dok je drugi batil. Hak put je sirat-i mustekim, pravi i ispravni put. Putnici na tom putu, nakon nimeta upute (hidajet), konstantno obnavljaju svoj nijet učeći dovu: “Uputi nas na Pravi put.” (Fatiha, 5.) U nastavku sure Fatiha se opisuje kakav je to zapravo put: “Na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!“ (Fatiha, 6.-7.)

U 111. i 112. ajetu sure Hud Gospodar kaže: “I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono što su radili. Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.“

Istikamet znači biti ustrajan, postojan, ispravan, stamen, kretati se na način kako se to od nas traži. To znači potvrditi Allahov vahdanijet i rububijet te postojano živjeti na način kako to iman-vjera od nas zahtjeva bez činjenja širka. To je srednji put, bez skretanja u ifrat/pretjerivanje i tefrit/nedostatnost. 

Znanje je glava svakog djela. To je sredstvo spoznaje Allaha dž.š. i približavanja Njemu Uzvišenom. Uz to, ime “el-Alim” je jedno od Njegovih uzvišenih imena, a znanje je jedan od Njegovih sifata.

Znanje dolazi prije djela. Najprije se stječe znanje, a potom se, shodno tom znanju, čine djela. A iman je početna tačka svega. Iman prednjači u odnosu na znanje. Allahovi poslanici a.s. su ljude najprije pozivali imanu, a potom su one koji prihvate iman, podučavali znanju i pozivali na činjenje djelā.

U časnom ajetu se kaže:

„I hranu su davali - mada su je i sami željeli - siromahu i siročetu i sužnju. Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti. I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati.“ (El-Insan, 8-11)

Siroče ili jetim je dijete koje prije punoljetstva ostane bez oca. Period prije punoljetstva je period u kojem se  dijete ne može brinuti o sebi samom i potrebno je da bude pod nečijom zaštitom, starateljstvu i usmjeravanju. Zbog toga što su te stvari obaveze sa kojima je zadužen otac, pri definiciji jetima gubitak oca se uzima kao mjerilo.

Stranica 1 od 12

Pretraga