Reci: ''Ako Allaha volite, mene slijedite, da bi i Allah vas volio i grijehe vam oprostio. Jer Allah je onaj koji mnogo prašta i samilostan je.'' (Ali Imran, 3/31)

Ljubav je najvredniji dragulj smješten u ljudskoj prirodi, i ujedno to je najveći emanet dat čovjeku.

U stvaranju kosmosa je smještena ljubav. Tom ljubavlju nas sunce grije, spušta se kiša, sazrijeva voće, sklapaju se brakovi – svijaju gnijezda. Teškoće se prevazilaze tom ljubavlju, roditelji tom ljubavlju podižu djecu. I živo i neživo ima udjela u toj ljubavi. Izvor te ljubavi je uzvišeni Allah. A ljubav koja obuhvata cijeli kosmos je Allahov rahmet.

Mjesto gdje se ta ljubav manifestira u najvećoj mjeri jeste srce mumina. Mumin na sve stvoreno gleda sa rahmetom i sve što voli, voli radi Allaha, i kada se ljuti, ljuti se radi Allaha.

U drugom stoljeću nakon hidžre, počelo se nazirati slabljenje u vjerskom životu. Sa novim osvajanjima i ulaskom novih ljudi u vjeru Islam se proširio na veoma široko područje, a to je donijelo i određene probleme. Alimi i dobri Allahovi robovi su ulagali veliki trud kako bi novim pripadnicima vjere objasnili Islam na ispravan način.

Učenjaci akaida su nastojali da ljudima dostave znanje iz oblasti akaida, učenjaci fikha su govorili o ibadetima, muhadisi o hadisu, mufesiri o tefsiru, znalci jezičkih nauka o arapskom jeziku. Oni su danonoćno radili da ožive ove nauke i istovremeno ih sačuvaju od bilo kakvih neispravnosti. I Allahovim izunom uspjeli su u tome. S druge strane, Allahovi dostovi, koji su bili nazivani imenima poput arifi, salihi, evlije, sufije i slično, okrenuli su se očuvanju i podučavanju ljudi edebu, ahlaku, ilahi ašku i čišćenju srca. Svoj himmet i gajret su trošili na tom polju. Tada su razvili metode odgajanja i čišćenja srca, sukladne ljudskoj prirodi.

U svakom tom poslu, osnovu i dokaz su uzimali iz Kur'ana i sunneta. Ne odvajajući se od puta ashaba i salih robrova koji su ih slijedili. Vjerski odgoj su prvo sproveli na vlastitim nefsovima a zatim svojim primjerom pokazali vrhunski ahlak drugim ljudima.

''Uistinu je u tome pouka za onog ko razum (kalb) ima ili ko sluša a priseban je'' (Kaf, 50/37)

Riječ  ''kalb'' je arapskog porijekla i znači ''nešto preokretati iz stanja u drugo stanje, unutrašnjost ispoljiti na vanjštinu, okrenuti suprotno, promijeniti'' i slično.

Prvo što se osvaja kod čovjeka i jedino što može ostati potpuno neosvojeno jeste srce tj. kalb. Srce, kako fizičko tako i duhovno, centar je svih organa i svih emocija.

Potpuni uvid u nečije srce ima samo Gospodara svjetova.

Uzvišeni Allah kaže: ''Tamo (u Mesdžidi Haremu) su ajeti jasni. Tamo je i mekami Ibrahim. Ko tamo ode siguran je. Ko ima mogućnosti dužan je da obavi hadždž. To je Allahov hakk nad ljudima. Ko se ne odazove, neka zna da Allah nema potrebu za tim." (Ali Imran, 97)

Postoje ibadeti koji su od strane Allaha određeni vremenom. Farz ih je izvršiti kada dođe njihovo vrijeme. Neki od tih ibadeta su: namaz, post i hadždž.

Hadždž je posjeta Kabi sa nijetom ibadeta i obavljanja određenih obreda.

Riječ ''fitna'',shodno kontekstu, može nositi različita značenja. U jezičkom smislu ta riječ nosi značenje poput: biti iskušan, belaj, katastrofa, tuga, neprilike itd. U teološkoj terminologiji fitna podrazumijeva svaku nevolju koja je iskušenje za roba. Isto tako svaki zulum koji dolazi od ljudi se naziva fitna.

Fitna je stara koliko i ljudski rod. Prvi primjer fitne imamo u događaju koji se desio između šejtana i hz. Adema u džennetu. Drugi primjer je događaj između Habila i Kabila.

U ahiri zemanu fitne će biti više nego ikad prije. Toliko, da će obuhvatiti svako mjesto poput crne noći, i doprijeti će do svih, i do vjernika i do nevjernika.

Najveća fitna koja će se desiti u ahiri zemanu jeste pojava Dedžala. Nakon dunjaluka ispiti i fitna se nastavljaju i u kaburskom životu.

Zikr, u jezičkom smislu, znači: spominjati, sjećati se, ne biti u stanju gafleta, klanjati namaz i činiti dovu.

U sufijskoj terminologiji zikr podrazumijeva spominjanje Allaha sa određenim riječima ili rečenicama.

Zikr oslobađa čovjeka od lažnih ljubavi a smješta u srce ljubav prema Allahu. Sve lijepe osobine dolaze do izražaja posredstvom zikra. Zikr je temelj na putu do Allaha. Zbog svega toga naređen je Kur'anom i sunnetom i Allahovi dostovi ga stavljaju na prvo mjesto- odmah iza teobe.

U Kur'ani kerimu stoji: “A u njihovim imecima ima dio za one koji traže pomoć i one koji  (zbog časti ne traže) su uskraćeni“ ( Zarijat 51/19)

U čovjekovom imetku postoji dio koji pripada sirotinji. I imetak i čovjek su Allahovi. Uzvišeni Allah pojedinim robovima dao je da imaju viška, dok je drugima dao da oskudjevaju. U oba slučaja objasnio im je kako treba da se vladaju. Zekat i dijeljenje su obaveza koju je dao onima koji imaju viška.

Zekat je najmanja mjera koju moraju podijeliti oni koji imaju viška i zbog toga je farz. Osim što čovjek mora dati zekat onima kojima je potrebno da se da, on treba stalno da pomaže i čini razna dobročinstva. To se zove infak, odnosno, dijeljenje. Polje infaka je šire od zekata i u njega se ubraja sve što dajemo porodici, rodbini, dinskoj braći, okolini i cjelokupnoj društvenoj zajednici. Infak je dio ahlaka vjernika. Njegova najmanja mjera je zekat. Oni koji imaju imovine izvan osnovnih potreba, u visini nisaba, nakon što protekne jedna godina u tom bogatstvu treba da daju zekat.

Iman je čvrsto vjerovanje u Allahovo postojanje i Njegovo jedinstvo, odnosno vjerovanje da nema drugog boga osim Allaha, da je Muhammed a.s. njegov rob i poslanik, i vjerovanje u Knjigu koja je po njemu poslana (Kur'an).

Prvi uslov da bi neko postao musliman jeste prihvatanje istine objedinjene u riječima kelime i šehadeta; vjerovanje u Allaha i Poslanika s.a.v.s. Osoba koja ovu svetu rečenicu jezikom izgovori a srcem potvrdi, dobiva status muslimana – vjernika.

A Allah bez sumnje ne voli ohole hvalisavce.(Nisa, 36)

Robovi Milostivog hodaju zemljom dostojanstveno i ponizno, a kad im se neznalice obrate, prođu uz riječi mira. (Furkan,63)

Centar poniznosti je u srcu. Onaj ko poznaje Uzvišenog Gospodara i svog nefsa nikako ne može biti ohol, škrtac i sebičan. Ovakva osoba jasno zna da sva vlast, materijalna i duhovna, pripada Allahu i stoga za sebe ne traži veće počasti i veličinu od slijeđenja ilahi edeba.

U Kur'anu a.š. stoji: “(Moj poslaniče) reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?'( Zumer 39/9)

„I ne budi od neznalica, među Allahovim robovima Njega se samo učeni boje.“

 Pejgamber  s.a.v.s. je rekao : “Ilm je izgubljena stvar muslimana, gdje god da je nađe treba da je uzme.“

 U našoj vjeri vrijednost znanja je ogromna, iz tog razloga prvi objavljeni ajeti govore o učenju i poučavanju.

 H. Pejgamber s.a.v.s. je rekao: „Ko izađe na put da traži znanje, Allah će mu olakšati put koji vodi u džennet."