Ahlak bratstva

Uzvišeni Allah u Kur'an i Kerimu kaže:  ''Vjernici su uistinu braća. Zato izmirujte braću i bojte se Allaha. Ne bi li vam se Allah smilovao.'' (Hudžurat)

Graditi bratsku vezu sa vjernicima i družiti se sa njima radi Allahovog zadovoljstva,  jedan je od najvažnijih puteva koji vode Allahovom zadovoljstvu. Naša vjera nam to naređuje i podstiče nas na to. Jer ljubav radi Allaha je jedna od najjačih imanskih veza. Postoji mnoštvo rivajeta koji govore o vrijednosti druženja sa vjernicima, muhabetu prema njima, i vrijednosti  međusobnog posjećivanja.

Većina naših dobrih prethodnika su rekli da je sevap i dobro djelo uspostaviti bratsku vezu sa što više vjernika. Stoga što u tom slučaju osoba u vremenu blagostanja živi veću ljepotu, a u vremenu teškoća im više podrške i pomoći, kao i pomoći na Allahovom putu.

Oni koji su se okupili oko jednog Rabbani alima, postavivši sebi za cilj hizmet ummetu, moraju dobro da znaju svoje vazife i edeb. Edeb u ovom poslu je temelj. U suprotnom ne može se ispoštovati hak prijateljstva i bratstva.

 

Vrijednost bratstva i uspostavljanje bratstva radi Allahovog zadovoljstva

U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. kaže:

''Najvrjednije od svih djela je voljeti radi Allaha i mrziti radi Allaha.'' Iz ovog vidimo da je bratsvo i jedinstvo na Allahovom putu veoma ozbiljno i vrijedno djelo. Međutim u svakom dobrom djelu prvo se traži lijep i ispravan nijet. Zatim se traži da se to djelo upotpuni do kraja. Jer kako god onaj ko bez ispravnog nijeta čini neko djelo ostaje lišen od nagrade za isto, isto tako lišen od dobra ostaje i onaj ko krene sa dobrim nijetom ali ga ne održi do kraja.

Zbog čega je potrebno bratstvo? 

Uzvišeni Allah u časnom Kur'anu kaže:

''Pomozite jedni druge na putu činjenja dobra, i u takvaluku.'' (Maida, 5/2)

Sva prijateljstva na dunjaluku, koja nisu sklopljena radi Allahovog zadovoljstva i ne zasnivaju se na takvaluku, na ahiretu će se pretvoriti u neprijateljstva. Allah Teala nas obavještava o tome i kaže:

''Tog dana će svi prijatelji neprijatelji postati, osim mutekija  (koji su se voljeli radi Allaha).''  (43/67)

Prije svega potrebno je vjerovati u vrijednost i koristi prijateljstva sklopljenog radi Allahovog zadovoljstva. Jer onaj ko ne zna i srcem ne vjeruje u nešto, ne može se tome istinski posvetiti niti izvršiti to kako dolikuje.

U vezi sa ovom temom Ebu Talib el Mekki k.s. je rekao:

''Onaj ko dobro zna kakve su koristi od bratstva na Allahovom putu, on će biti strpljiv naspram pogrešaka svoga brata, bit će mu zahvalan, ponašati se prema njemu blago i podnositi ono što dođe od njega, a sve to kako bi postigao cilj na Allahovom putu. Jer onaj ko želi nešto što mnogo vrijedi, onda treba da uloži ono najvrjednije od sebe kako bi isto postigao.''

Jedan od velikih alima je rekao: ''Povećaj broj prijatelja na Allahovom putu. Jer svakom vjerniku će biti dano pavo šefaata. Pa možda se i ti nađeš pod šefaatom svog brata.

U predajama stoji da će na Sudnjem danu biti onih koji su se voljeli radi Allaha ali je mekam jednog veći od onog drugog, pa će Allah ovog sa nižim mekamom pridružiti njegovom prijatelju i podignuti ga na više stepene. Isto tako će i djeca, biti podignuta na stepen roditelja ili obrnuto. A prihvatiti nekog kao brata na Allahovom putu je dobro djelo kao i donijeti dijete na ovaj svijet.

 

Oprostiti pogreške   

Uzvišeni Gospodar kaže: ''Tog dana, kod koga dobra djela budu brojnija od loših, taj se spasio.'' (Araf, 7/10)

Ovim nam Allah Teala ukazuje na jedan divan edeb, i ovo je istovremeno jedno božansko mjerilo. Dakle Gospodar, koji zna sva naša stanja, i skrivena i javna, ne postavlja nam uslov da moramo biti bezgriješni kako bi ušli u džennet. Nego je odredio da za ulazak u džennet bude dovoljno da dobra djela budu barem malo brojnija od loših, uz uvjet da preselimo sa imanom. 

Shodno tome onaj ko svog brata po vjeri proglasi zalimom zbog samo jedne loše osobine, ne gledajući na njegove brojne dobre osobine, taj sam postaje zalim, jer time je učinio veliku nepravdu.

Onaj ko neće da oprosti ono što oprašta uzvišeni Allah, taj je na tragu da sam sebi zatvori put oprosta.

Neprestano gledati u mahane ljudi je jedna velika mahana. Još veća mahana od te je da se drugi gleda kroz stare greške ili grijehe za koje je učinio teobu. A najveća mahana je da čovjek za svoje greške uvijek nalazi opravdanje i sebe prikazuje čistim a kada je u pitanju drugi, tada i opravdanje vidi i prikazuje kao  grijeh i nedostatak.   

 

Hikaja

Jedne prilike hz. Isa r.a. reče ashabima:

''Kada biste vidjeli jednog vašeg brata kako spava a vjetar mu je razotkrio odjeću, šta biste učinili?''

''Pokrili bismo ga'' odgovoriše ashabi

''Ne. Vi biste u potpunosti otkrili njegova stidna mjesta'' reče hz. Isa

''Subhanallah!'' uzviknuše ashabi, ''Ko bi mogao učiniti nešto tako'' upitaše.

''Onaj ko čuje nešto o svome bratu, a zatim to uveliča i ispriča nekome drugom, on je otkrio stidno mjesto svoga brata,''

Tražiti mahanu kod drugog, i osjetiti užitak kada se nađe, je šejtanski ahlak. Jer šejtan je taj koji ne voli lijepe odnose i prijateljstvo među vjernicima.

Jedan od Allahovih dostova, Ebu Said el-Harraz k.s. je rekao:

Pedeset godina sam proveo sa sufijama. I nikada među nama nije bilo razmirica ni loših odnosa. Kada su ga upitali kako je uspio u tome, odgovorio je:

''Dok sam bio s njima, uvijek sam bio zauzet sa mahanama svoga nefsa. Nastojao sam da popravim sebe a nisam se bavio sa drugima.''

Kada se s nekim sklopi prijateljstvo u ime Allaha, u slučaju da taj neko pogriješi i učini loše djelo, neće se ljutiti na njega nego na postupak. Vjernik koji je zapao u grijeh se treba žaliti a ljutnja se osjeća i izražava prema postupku. Uzvišeni Allah u vezi sa ovim pitanjem Poslaniku s.a.v.s. pokazuje  sljedeći put:

U ajetu kaže: ''Ako ti budu nepokorni ti im reci: ja sam daleko od onog što vi radite'' ( Šuara, 216) u ajetu, kako se vidi, nije rečeno ''ja sam od vas daleko'' nego ''ja sam daleko od onog što vi činite''.

Vjernik ima veliku vrijednost, čak i kad čini grijeh. Jer on vjeruje u Allaha i u Poslanika s.a.v.s. Zbog toga treba mu nastojati pomoći u trenucima kada ga njegov nefs nadvlada. Treba ga razumjeti i činiti dovu za njega a ne proklinjati ga. To je pravo prijateljstvo.

Uzmimo pouku iz sljedećeg događaja koji nam prenosi hz. Omer r.a.:

U vrijeme Poslanika s.a.v.s. je živio jedan čovjek po imenu Abdullah, poznat po nadimku ''el Himar''. On bi često nasmijavao Poslanika s.a.v.s. Jedne prilike je pio alkohol te je Poslanik s.a.v.s. naredio da dobije šerijatom propisanu kaznu. Nije prošlo mnogo a ponovo su ga zbog istog razloga doveli kod Poslanika s.a.v.s. Poslanik s.a.v.s. je naredio te su ga ponovo kaznili. Vidjevši ovo jedan od prisutnih reče:

''Allah ga prokleo! Koliko samo pije!'' proklinjao je.

Čuvši ovo Poslanik s.a.v.s. reče:

''Nemojte ga proklinjati! Uistinu on voli Allaha i Poslanika.'' (Buhari)

U jednoj drugoj predaji se prenosi slučaj kada je nekome također zbog pića bila određena kazna a neki od ashaba su počeli da ga proklinju, tada je Poslanik s.a.v.s. rekao:

''Ne proklinjite ga! Ne pomažite šejtanu protiv njega! Nego recite: 'Allahu oprosti mu, uputi ga na pravi put. I 'Allah ti se smilovao' ''

 

Onaj prema kome se učini nepravda, on treba da krivicu traži i kod svog nefsa. Jer ponekad nepravda i grijeh biva prouzrokovana gafletom obje strane.

Kada murid dođe da se požali na svog brata, šejhu ili nekome ko je na čelu nekog hizmeta,  ovaj može obojicu da ukori. Jer kako god ovom što je pogriješio prema bratu, može reći:

''Zašto si bratu zulum učinio'' isto tako može i ovom drugom reći:

''Kakav si ti grijeh učinio pa da budeš izložen takvom zulumu? Zar ne možeš osaburiti i sa blagošću, srcem, odgovoriti na nefsanske napade svoga brata?''

Znači krivi su i jedan i drugi jer su obojica napustili evlijanski ahlak. Opomenuvši ih ovako moguće ih je vratiti unutar granica edeba. A oni treba da se pokaju i čine istigfar.

 

Ukoliko vjernik pogriješi prema vjerniku a zatim se pokaje i izvine, a ovaj drugi to ne prihvati, napravio je veliku grešku. Jer Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu vrlo ozbiljno ukazuje na ovakvo ponašanje:

''Ko ne prihvati izvinjenje brata koji mu se izvine zbog svog postupka, počinio je grijeh kao onaj ko poseže za tuđim imetkom.'' (Munavi, Fejzu'l-Kadir)

U predaji koju prenosi hz. Džabir r.a. stoji i da je Poslanik s.a.v.s. rekao: '' Neka takav ne dolazi na moj izvor'' (Munziri, et-Tergib)

 

Brinuti zbog problema voga brata

Ko namiri jednu potrebu svoga brata, Allah će na Sudnjem danu namiriti njegovu potrebu. Ko pokrije nedostatak svoga brata, Allah će pokriti njegove nedostatke i na ovom i na onom svijetu. Sve dok je rob na pomoći svome bratu po vjeri i Allah je njemu na pomoći. A kome  Allah bude pomagač  njegovo će lice biti nasmijano i na dunjaluku i na ahiretu.

Reći ''ne tiče me se ono šta se dešava drugima'' nije od ahlaka vjernika. Lijep ahlak, koji priliči vjerniku jeste da brine za tuđe probleme, da pomaže drugima i da ih uvijek nastoji obradovati i uveseliti. I ovo je nešto što ima veliku vrijednost. Poslanik s.a.v.s. u hadisu kaže:

''Draže mi je da namirim jednu potrebu mog brata vjernika nego da mjesec dana provedem u itikafu u ovoj džamiji (Mesdžidi Nebi).'' (Tabarani)

 

Čuvati pravo brata i braniti ga

Poslanik s.a.v.s. u hadisu kaže:

''Ko brani čast i pravo brata u njegovom odsustvu, Allah će na Sudnjem danu njegovo lice sačuvati od vatre''

Ako neko ne brani svog brata u situaciji kada neko ruši njegovu čast i dostojanstvo, i Allah će njega ostaviti bez zaštite u situaciji kada mu to bude najviše trebalo. A ako se on zauzme za svog brata i brani njegovu čast, i Allah će njemu pomoći onda kada mu pomoć bude najpotrebnija.

Paziti na brata kao na vlastitog nefsa i činiti mu dobročinstvo

Kako god čovjek želi dobro sebi isto tako treba željeti i svomu bratu. Poslanik s.a.v.s. nam o tome govori u jednom hadisu i kaže:

 ''Sve dok svome bratu ne budete željeli ono što želite sami sebi nećete biti istinski vjernici.'' (Buhari)

Pretraga