Biografije velikana islama

Biografije velikana islama (3)

Kad vjerniku postane svejedno da li ga hvalili ili kudili, jasan je znak da je prešao stepen nefs-i emmare (duša sklona zlu) – Mevlana Halid

 1. Uvod

 U radu se izlažu osnovni biobibliografski podaci o uzornome životu šejha Mevlane Halida od Bagdada, koji je osnovao i po kome je i dobio naziv halidijski kol – ogranak unutar nakšibendijskoga derviškog reda – tarikata kojeg je etabilirao poštovani šejh Muhammed Behauddin, poznatiji kao Šah-i Nakšibend (pr. 1389). Mevlana Halid je obilježio epohu svoga vremena u kojoj je živio i djelovao. Spadao je u duhovnu avangardu XIX vijeka. U literaturi b/h/s. jezičkog areala ne nalazimo podrobnije informacije o životu i djelu šejha Bagdadija, pripadnika mudžeddidi ogranka nakšibendijskoga reda i rodoslovniku novog ogranka koji je ponio ime po njemu: halidijski ogranak. Pomenuti ogranci: mudžeddidi i halidi su prisutni u našoj domovini unazad par vijekova.

srijeda, 28 Oktobar 2015 00:00

Ebu Bekr es-Siddik, r.a.

Autor

Ime mu je Abdullah. Krvnom vezom sastaje se sa Resulullahom, a.s., kod šestog im pretka – Murre b. Ka‘ba. Rođen je dvije godine i nekoliko mjeseci nakon Godine slona. U vezi sa njim, konsenzusom učenjaka, objavljeni su slijedeći ajeti:  

“Kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini (...)” (et-Tevbe, 40)  

“A od nje će daleko biti onaj koji se bude Allaha bojao, onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi stekao naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg, i on će, zbilja, zadovoljan biti!” (el-Lejl, 17– 21) 

Evo i nekoliko hadsa koji se odnose na njega:  “Nijedan imetak mi nije koristio kao imetak Ebu Bekrov!” Na te riječi Ebu Bekr, r.a., zaplakao je i rekao: “Zar ja i moj imetak pripadamo ikome drugome osim tebi, Allahov Poslaniče?!” (Ahmed)  

srijeda, 28 Oktobar 2015 00:00

Ebu Bekr es-Siddik, r.a.

Autor

Ime mu je Abdullah. Krvnom vezom sastaje se sa Resulullahom, a.s., kod šestog im pretka – Murre b. Ka‘ba. Rođen je dvije godine i nekoliko mjeseci nakon Godine slona. U vezi sa njim, konsenzusom učenjaka, objavljeni su slijedeći ajeti:  

“Kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini (...)” (et-Tevbe, 40)  

“A od nje će daleko biti onaj koji se bude Allaha bojao, onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi stekao naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg, i on će, zbilja, zadovoljan biti!” (el-Lejl, 17– 21) 

Evo i nekoliko hadsa koji se odnose na njega:  “Nijedan imetak mi nije koristio kao imetak Ebu Bekrov!” Na te riječi Ebu Bekr, r.a., zaplakao je i rekao: “Zar ja i moj imetak pripadamo ikome drugome osim tebi, Allahov Poslaniče?!” (Ahmed)  

“Ebu Bekr i Omer su prvaci srednjovječnih ljudi u džennetu, prvih i potonjih, izuzimaju- ći vjerovjesnike i poslanike.” (Ahmed, Tirmizi) 

Ebu Bekr, r.a., prvi je od punoljetnih muškaraca koji je prigrlio islam. Njemu pripada i prvenstvo u mnogobrojnim drugim fadiletima. 

Talkin srčanog zikra 

Hidžru je činio lično sa Vjerovjesnikom, a.s., i bio je njegov drug u pećini Sevr u kojoj ga je Vjerovjesnik, a.s., talkin učinio murakabetu’l-meijje, tj. da postane trajno svjestan Allahove blizine, Njegovog uzvišenog zajedništva. Naime, kada je Vjerovjesnik, a.s., osjetio da je Ebu Bekr, r.a., tužan (s obzirom na to da su mušrici bili na ulazu pećine), a što je sastavni dio ljudske dimenzije, isto mu je zabranio riječima: “La tehzen – ne žalosti se!” S obzirom na to da mu je u tom stanju bilo jako teško sprovesti tu naredbu, Resulullah, a.s., dodao je: “Innellahe meana – zaista je Allah sa nama!”, otkrivajući mu na taj način ono čime će odagnati žalost i tugu. Značenje ovih riječi je slijedeće: Sjećaj se, opažaj i budi u murakabi prema Allahovom zajedništvu u odnosu na nas (meijjetullahi lena). Onaj ko opaža Božansko uzvišeno zajedništvo i prisustvo (el-meijje el-ilahijje), i u tom veličanstvenom stanju bude postojan, od njeg će biti odstranjena tuga i ostale ljudske osobenosti, jer će iz njih biti u tim momentima izveden. To je i razlog zbog čega je kod Siddika, r.a., bila prisutna tihoća i tajnovitost u noćnim namazima. Ovim ti je postala sasvim jasna veza između nakšibendijskih prvaka koji daju prednost skrivenom, tajnom, srčanom zikru (ezzikru’l-hafij), sa Ebu Bekrom es-Siddikom, r.a., jer su skrivenost, tajnost i srčani zikr bili njegova stanja. 

Strah od Allaha, dž.š. 

Njegov nadimak je i el-Evvah, jer je bio izuzetno milostiv, osjećajan i vlasnik potpunog takvaluka. Mnogo je razmišljao i često je plakao. Aiša, r.a., rekla je: “Ebu Bekr, r.a., često je plakao. Nije se mogao suzdržati od plača kada bi učio Kur’an.” (Buhari) Jednog dana je zatražio da nešto popije, pa su mu donijeli posudu sa medovinom. Tada  se toliko rasplakao da su i svi prisutni počeli plakati. Potom je prestao, kao i ostali, da bi se ponovo rasplakao toliko da je počeo glasno jecati. Kada je došao k sebi, svojim ogrtačem je obrisao svoje suze, a prisutni ga upitaše: “Šta te je na ovo navelo? Svi smo pomislili da ćeš se sa dušom rastati.” Ispričao je: “Bio sam sa Mustafom, a.s., pa je počeo nešto odgurivati od sebe riječima: ‘Bježi od mene, bježi od mene!’ Pored njega, a.s., nikoga nisam vidio, pa sam ga upitao u vezi s tim, a on mi reče: ‘Dunjaluk mi se pokazao u svome raskošu, pa sam ga odgurnuo. Odmaknuo se u stranu i rekao: ‘Ako si se ti spasio od mene, tako mi Allaha neće se od mene spasiti oni koji dolaze poslije tebe!’’ Radi toga sam se prepao da me dunjaluk nije sustigao te sam se rasplakao.” Bio je ozbiljan i nikada nije prelazio granicu. Imao je najispravnije mišljenje i najtačnije je tumačio snove. Od svih ashaba bio je najispravnijih riječi i djela. O njegovoj časti i vrijednosti dovoljno govore Resulullahove, a.s., riječi: “Zaista Allah prezire da Ebu Bekr es-Siddik pogriješi!” (Taberani) Najbolje je poznavao Allaha, dž.š., i najviše Ga se bojao. Strogo je vodio računa o svojoj hrani i piću. Ako bi saznao da je nešto pojeo ili popio u čemu ima sumnja, natjerao bi se na povraćanje. Jednom je popio mlijeko koje je zaradio njegov sluga. Kad ga je pitao u vezi sa tim, sluga mu je rekao da je u jednom plemenu predskazivao (tj. proricao budućnost), pa je na taj način zaradio mlijeko. Tada je Ebu Bekr, r.a., stavio prst u grlo i povraćao da je pomislio da će umrijeti. Rekao je: “Moj Allahu, tražim ispriku kod Tebe za onu što su ponijele vene i što se pomiješalo sa crijevima!” U počasti kojim ga je Allah, dž.š., obdario spada i činjenica da su mu roditelji i sva djeca prigrlila islam. 

Njegove riječi: 

Nema dobra u riječima kojima se ne želi postizanje Allahovog zadovoljstva, niti u imetku koji se ne udjeljuje na Allahovom putu, ni u onome čija razboritost ne preteže njegovu glupost, a niti u onome koji se boji po pitanju Allahove vjere nečijeg prijekora. Ko prezre svoj nefs radi Allaha, On će ga sigurnim učiniti od Svoga prezira. 

Čuvajte se ponosa i nāma! A kakav ponos i nām može imati onaj koji je stvoren od zemlje u koju će biti vraćen, i koga će crvi rastočiti?! Nema dobra u dobru poslije kojeg dolazi vatra, a niti ima zla u zlu poslije kojeg dolazi džennet. Kada bi bio pohvaljen, rekao bi: “Moj Allahu, Ti me poznaješ bolje nego ja sam sebe, a ja sebe bolje poznajem od njih, pa učini me boljim od onoga što oni misle a oprosti mi ono što oni ne znaju i nemoj me ispitivati za ono što oni govore!” 

Zadnja oporuka 

Kada se smrtno razbolio, bilo mu je rečeno: “Želiš li da ti pozovemo ljekara?” Odgovorio je: “Već me je pogledao!” “Šta ti je rekao?”, upitali su. “Rekao je: ‘Ja radim ono što Ja želim!’”, odgovorio je. Nakon toga je pozvao Omera, r.a., pruživši mu određene savjete, usljed čega ga je rasplakao. Na kraju mu je kazao: “Ako zapamtiš moj vasijet, neće ti od odsutnih stvari biti draže ništa od smrti, a ona će ti doći. A ako zanemariš moj vasijet, od odsutnih stvari najmrža će ti biti smrt, a nećeš joj moći umaći.” Potom se prisutnima obratio: “Ostavljam vam u vasijet da se istinski bojite Allaha, jer ste potpuno (o Njemu) ovisni i siromašni ste. Hvalite Ga onako kako Mu dolikuje i stalno od Njega tražite oprosta! Zaista On mnogo prašta! Ve’sselam!” 

Na ahiret je preselio u ponedjeljak između akšama i jacije, 21. džumade’l-ahireta 13. godine po Hidžri (22. august 634.) u šezdeset i trećoj godini. Onaj ko se želi dodano informisati o njegovoj biografii neka se pozove na djela Tarih od Ibn Asakira i Tarihu’l-Hulefa od Dželaluddina es-Sujutija, Allah njima dvojicom bio zadovoljan. Tajnu ove časne duhovne silsile od Ebu Bekra, r.a., preuzeo je Selman el-Farisi, r.a.

Pretraga