Riječ mezheb je izvedenica iz korjena „ z-h-b“ - ići, hoditi - i znači put kojim se ide, put kojim se hodi. U fikhskoj terminologiji mezheb znači vjerovanje i vjerski propisi jednog mudžtehida na način kako je on to razumio. 

IDŽTIHAD U STOLJEĆU SREĆE (ASR-I SAADET)

Naredbu „Ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite“ (Hašr 7), bez sumnje, najbolje su razumjeli i to na najljepši način primjenili plemeniti ashabi, radijallahu anhum. U Stoljeću sreće svako je svoju bol iznosio Resul-i Ekremu, sallallahu alejhi ve sellem, kod njega nalazio rješenje i od njega lijek dobijao. Pejgamberov, sallallahu alejhi ve sellem, odgovor bi bio dokaz koji bi svakoga obavezivao i bio bi jedan vjerski propis, a ono za šta se da propis nije bilo potrebno ponovo pitati. Vjerski propisi bi bili obzanjivani direktno od Uzvišenog Allaha ili Njegovog Resula ili bi bili obznanjeni kao posljedica nekog događaja ili pitanja. Bez nužde nijedan ashab ne bi se usuđivao dati neki propis ili učiniti idžtihad. Tih nekih nužnih situacija je bilo, međutim, posljednju riječ bi opet davao naš Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem. Navest ćemo jedan primjer.

Koji namaz obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju. (En-Neml, 3)

Namaz je jedan od 5 islamskih šartova. Namaz je također naredba Uzvišenog Allaha: Namaz obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji namaz obavljaju i vi obavljajte! (El-Bekare, 43)

Uslovi da bi namaz bio farz – obligatan:

  • Biti musliman: namaz nije obaveza nemuslimana jer uslov za namaz jeste iman u Allaha.
  • Biti pametan i razuman: umno poremećene i nezdrave osobe nisu dužne obavljati namaz. No međutim, ukoliko se osoba izliječi od ludila u toku namaskog vremena taj namaz joj spada u obavezu.
  • Biti punoljetan: nepunoljetna djeca nisu obavezna izvršavati namaz. No, roditelji su ti koji su dužni djecu navikavati na namaz već od njihove sedme godine. Poslanik (a.s.) kaže: naredite svojoj djeci obavljanje namaza kada navrše sedmu godinu života (TemelİlmihalBilgileri, Şemseddin Bektaşoğlu, Semerkand Yayınları)

Riječ "džamija" je arapskog porijekla nastala od korjena "džem" što znači mjesto okupljanja, a riječ ''mesdžid'' od korjena ''sedžd'' što znači mjesto obavljanja sedžde.

U prvo vrijeme džamijom se nazivala samo bogomolja u kojoj se pored dnevnih namaza klanjala i džuma namaz a mesdžidom su se nazivala mjesta gdje su se obavljali dnevni namazi. Vremenom, kada su se gradovi počeli širiti, i kada je postalo nemoguće da se džuma namaz klanja samo na centralnom mjestu, džamija i mesdžid su počeli da se razlikuju samo po vrsti građevine. Džamijom su nazivane veće građevine koje su imale munaru a mesdžidom su nazivani manji prostori predviđeni za obavljanje ibadeta ali bez munare.

Grijeh je svako ružno djelo koje je naša vjera zabranila. To su sve radnje i riječi koje imaju loše posljedice. Grijeh je suprostavljanje Allahovim emrovima, prelaženje Njegovih granica, zapostavljanje islamskih dužnostI.

Allah Teala kaže: ''Ostavite i javne i tajne grijehe. Jer za grijehe sljeduje kazna'' (Enam, 120)

Umra, u leksičkom smislu znači posjeta/zijaret. U teološkoj terminologi umra obuhvata tavaf oko Kabe i saj između Safe i Merve. Umra se može obaviti u svakom periodu, međutim na dan Arefata i u danima Kurban-bajrama umra je mekruh.

Umra je sunnet mueked/pritvrđeni sunnet. Prema malikijskom mezhebu, tj prema Imamu Maliku umra je također sunnet mueked, ali prema Imamu Šafiji, umra jedanput u životu je farzi ajn. Prema hambelijskom mezhebu umra je farzi ajn i to odmah nakon otvaranja mogućnosti.

Odlazak na put i posjeta ovim mubarek mjestima, zbog hadždža i umre je ustvari pokazatelj ljubavi prema uzvišenom Stvoritelju.

NAŠA VJERA TRAŽI UMJERENOST, NE PRIHVATA NI IFRAT/PRETJERIVANJE NI TEFRIT/NEDOSTATNOST

Eto tako smo vas učinili ummetom koji je umjeren da bi vi bili svjedoci  drugim ljudima i da bi Poslanik bio svjedok vama.“(Bekara ,143.)

Pri prakticiranju i razumjevanju naše vjere, potrebno je voditi računa o dvije stvari. Jedno je ifrat a drugo tefrit. Ifrat je pretjerivanje po nekom pitanju a tefrit je lijenost i manjkavost ili nedostatnost u nekom poslu. Naša vjera traži ravnotežu zmeđu ove dvije krajnosti, odnosno traži da slijedimo srednji put koji zovemo Ehl-i sunnet i koji predstavlja put umjerenosti.

Istikamet je da u svakom poslu budemo daleko od ifrata i daleko od tefrita a najbolji primjer za to je Pejgamber s.a.v.s. koji je vjeru živio prema znanju/ilmu u skladu. To podrazumjeva slijeđenje učenja Ehli sunneta na polju vjerovanja, zatim na polju fikha slijeđenje jednog od četiri hakk mezheba i na polju duhovnog odgoja slijeđenje jedng istinskog poznavaoca tesavvufa.

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom kaže: ''O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste jedni drugima neprijatelji bili, pa je on ujedinio srca vaša, i vi ste milošću njegovom postali braća. I bili ste na ivici vatrene jame pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava dokaze svoje da biste na pravom putu istrajali.'' (Ali Imran102,103)

Hakk Teala je vjernicima naredio najprije da Ga se boje, zatim da umiru samo kao muslimani i ukazao da je put do toga ''zajedničko držanje za Allahovo uže''. Ovim ajetom je držanje za Allahovo uže učinjeno farzom.

Ukratko, mufesiri su rekli da uže koje se spominje u ajetu može biti Kur'an, islam ili džemat.

Stranica 1 od 3