Zikr je sjećanje, prisjećanje, spominjanje Allaha Uzvišenog.  Neki alimi čak su kazali da je zikr, zapravo, svaka vrsta pokreta, radnje i riječi koja čovjeku donosi sevape. Spominjanje Allaha je  Kur’anski imeperativ, naredba. “Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti.” (Bekara, 152) 

“O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (Enfal, 45)

Ovo su samo neki od ajeta u vezi s tim. 

Zikr se može činiti srcem i jezikom. Međutim, pravi i stvarni zikir jeste srcem. Zato što zikir  jezikom ne biva makbul/primljen, ukoliko ga ne prati srce. Zikr jezikom je samo sredstvo veze između  srca i Allaha. 

Pravilna ispunjenost sadašnjeg vremena ili vukuf-i zaman znači biti svjestan važnosti svakog trenutka. Tragalac za istinom mora znati koja su najhairnija djela za njega/nju i treba da ih i izvršava. Svoje vrijeme treba da ispuni činjenjem raznih zikrova, mora paziti na ponašanje svoga nefsa, a ako su njegova djela lijepa i dobra onda treba da je zahvalan. Zahvalnost je vrsta zikra. Ako je insan zagazio u ružna i loša djela odmah treba da se pokaje i da prigrli činjenje istigfara koji je također vrsta zikra. Insan se mora truditi da sve svoje prijašnje nedostatke i nepotpunosti izbjegne i odstrani od sebe. Sa svakim dahom koji udahne, čovjek treba provjeravati stanje svoga srca i da li mu je nefs u stanju smirenosti i zikra ili je u gafletu. Arifi za ovakav hal kažu da je to stanje ma’nevijatske pripravnosti.   

Uzvišeni Allah u Kur'an-i Kerimu kaže:

„O vjernici! Allaha mnogo spominjite!“ (El-Ahzab, 41)

Postoji mnogo ajeta i hadisa koji naređuju zikr. Po pitanju koristi, sevapa i vrijednosti zikra također postoje mnogi ajeti i hadisi, a njihov broj ukazuje da je zikr za jednog mu'mina razlog života. Zato što su se lično osvjedočili o njegove dobrote i koristi, Allahovi dostovi, koji su svoja srca oživili sa zikrom, svim ljudima su uporno preporučivali zikr. Koliko insan čini zikr sa svojim jezikom i srcem i koliko ustraje u tome, toliko postiže božanskih darova i nagrada. Nakon namaza i imana, Allahovi dostovi najviše su se bavili zikrom.

Nemarnost/gaflet je stanje kada se čovjek prilagođava svojim nefsanskim prohtjevima, gubi svoje vrijeme na besposlice, nemogućnost da shvati i preda pažnju značajnosti i vrijednosti bitnih stvari. Kada insan se oda svojim nefsanskim prohtjevima onda zaboravlja Allahova naređenja i zabrane te nije svjestan stvarnosti stanja svog srca. 

Na osnovu tumačenja Muhammed b. Ebû Verd'e (k.s) postoje dvije vrste gafleta: 

Jedan je gaflet naspram milosti a drugi je gaflet naspram stanja kaznih koje će doći.

Gaflet naspram milosti je prepreka uspinjanju, dok gaflet naspram kazni udaljava od ibadeta. Onaj ko se spasi od stanja gafleta/nemara taj se uzdiže. 

Hamdûn el-Kassâr (k.s) opisujući gaflet rekao je sljedeće: "Gaflet je stanje kada rob zaboravi Rabba, ne traži Rabbovo Zadovoljstvo i on je taoc svoga nefsa. Tada rob se ukrašava samo za dunjaluk i u tom stanju ne može za sebe pridobiti niti korist a niti štetu i on samo želi da bude viđen u očima drugih ljudi.

Riječ tarikat znači put ili usul(metoda). Tarikat nije ni vjera(din) ni mezheb, nego oblik življenja i razumijevanja vjere. Formiran je u svrhu odgajanja ljudi. Shodno svojim metodama odgoja i načinu obavljanja zikra, tarikati su nazvani različitim imenima. Izvor tesavvufa nisu istočne filozofije, niti zapadne vjere, nego Kur'an i sunnet.

Sve ove poštovane metode i pravila odgoja i lijepog ponašanja (usul i adabi), uzeti su iz Kur'ani Kerima, sunneta Resulullaha s.a.v.s. i iz stanja njegovih ashaba. Sa svim što u njemu ima, vezan je za Kur'an i sunnet, ili je otvoreno spomenuto u Kur'anu, ili je prihvaćeno putem išareta, putem indukcije - zakljucivanja(dilaleta) ili šutnje. Dakle nema ništa što ne bi bilo u skladu sa duhom Islama.

Srce, na arapskom se kaže kalb, a dolazi od riječi koja znači okrenuti ili prevnuti se. Kalb označava parče mesa u ljudskome tijelu, ali i jedan dragulj koji je Allah, dž.š., pohranio u čovjeka. Materijalno srce se nalazi na lijevoj strani prsa. Manevi srce je izvor znanja, nadahnuća. Kada se u vjerskim izvorima govori o srcu, misli se na ovo drugo koje je skriveno četiri prsta ispod lijeve bradavice.
Jedna od njegovih posebnosti jeste da je sposobno mijenjati boje. Dakle, ono prelazi iz hala u hal, iz jednoga stanja u drugo. Na tu činjenicu, da srce mijenja stanja, ukazuje i Kur'an u suri Alu Imran:
"Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!“ (Alu Imran, 8)

Riječ zikr se javlja uglavnom u slijedećim značenjima: spominjanje, sjećanje, nebivanje u stanju nemara/gafleta i zaborava. Javlja se i u značenjima klanjanja namaza i učenja dove. U terminologiji sufizma ova riječ ima značenje spominjanja Allaha tačno određenim riječima i rečenicama.

Zikr je odstraniti iz srca sve drugo osim Uzvišenog Allaha te dovesti srce u stanje smirenosti i spokoja sa Gospodarom. Zikr je i emanet i tajna koju je Gospodar pohranio u naša srca. Sretni li su oni koji dospiju do te tajne i oni koji sačuvaju taj emanet!

Stranica 1 od 6

Pretraga