Hadždž - peti islamski šart

Postoje ibadeti koji su od strane Allaha određeni vremenom. Kada dođe njihovo vrijeme farz ih je izvršiti. Neki od tih ibadeta su namaz, post, hadždž itd.

Hadždž je posjeta Kabi sa nijetom ibadeta i obavljanje određenih obreda. 

Ti obredi se sastoje od: ihrama, tavafa, stajanja na Arefatu i Muzdelifi, saja i gađanja šejtana. 

Hadždž je naređen devete godine po hidžri. Uzvišeni Allah kaže: ''Tamo (u Mesdžidi Haremu) su ajeti jasni. Tamo je i mekami Ibrahim. Ko tamo ode siguran je. Ko ima mogućnosti dužan je da obavi hadždž. To je Allahov hak nad ljudima. Ko se ne odazove, neka zna da Allah nema potrebu za tim.' (Ali Imran, 97)

 

Kako se jasno vidi iz ajeta, hadždž je farz svakom imućnom i zdravom muslimanu i muslimanki

U tefsiru ovog ajeta Elmalili Hamdi Yazar r.ah. kaže: '' 'Tamo su jasni dokazi' znači bejtullah je sveto mjesto. Oni koji su Kabu pokušali srušiti sa stadom slonova, bili su uništeni. Od kako je vijeka i svijeta ptice ne lete iznad Kabe, nego iz hurmeta i poštovanja prema njoj lete oko nje. 

'Tamo je mekam hz Ibrahima' znači tamo je kamen na kojem je ostao trag Ibrahimove mubarek noge dok je gradio Kabu, i još uvijek je tu prisutan. 'Ko tamo ode siguran je' znači oni koji iskreno zijarete Kabu oni su sigurni od ahiretskog azaba. Samo da ne učine nešto zbog čega bi snosili odgovornost.'' (tefsir Elmalili)

Imam Nevevi u djelu Nuzhetu'l Medžalis kaže: ''Šejtanove riječi: 'Uistinu ću vjernike odvraćati sa pravog puta'' znače 'činit ću sve da ih spriječim od obavljanja hadždža.''

Važnost hadždža i edeb

 Poslanik s.a.v.s. je rekao: ''Ko ne obavi hadždž a u mogućnosti je da to učini, između njegove smrti i smrti jevreja ili kršćana nema nikakve razlike.'' (Tirmizi)

Učenjaci hadisa su ovaj hadis protumačili rekavši da riječi ''između njegove smrti i smrti jevreja ili kršćana nema razlike' ne znače da će umrijet kao kršćanin ili jevrej nego da će pasti u loše stanje svojstveno njima te da će izgubiti ljepotu vjere. Poistovjećivanje muslimana koji ne ode na hadždž sa sljedbenicima knjige je iz razloga što ni oni nisu postupali po svojoj knjizi.

U drugom hadisu Poslanik s.a.v.s. kaže: ''Ko želi da obavi hadždž neka požuri. Jer može se desiti da čovjek oboli, izgubi (imetak), ili da se pojavi neka prepreka.'' (Bejhaki)

Poslanik milosti nam savjetuje da požurimo sa ovim ibadetom stoga što je to ibadet koji se obavlja tijelom i imetkom. Put je dug i mukotrpan. Obredi zahtijevaju mnogo snage. I sve je određeno vremenom. Nijedan ibadet nije tako težak i složen kao što je to hadždž.

Paralelno tome i koristi su nebrojene. Prije svega hadždž osigurava opraštanje grijeha. Kako stoji u hadisima, ko obavi hadždž a da ne učini grijeh i ne kaže ružnu riječ, biva čist od grijeha kao na dan kada se rodio. 

U svakom ibadetu koji činimo Allah je postavio neki uslov koji je prepreka željama nefsa. Uslov za hadždž je ne činjenje grijeha. Zbog toga je bitno krenuti na hadždž kao pokajnik, čineći teobu za sve grijehe. Pored toga treba izmiriti hakove robova.

Mjesta gdje se hadždž čini su uistinu mubarek mjesta. Tamo je posebna duhovna atmosfera i ljepota. A kada se ta ljepota spoji sa edebom i duhovnom zrelošću onda utjecaj biva mnogo veći. Jer kad se neko djelo učini sa edebom, čak iako je nedostatno, Allah ga prima. Međutim, djelo učinjeno bez edeba čak iako je potpuno ono je nedostatno.

Jedne prilike Poslanik s.a.v.s. reče hz. Omeru: ''O Omere, ti si snažan i jak. Dok činiš istilam Hadžeru'l Esved možeš povrijediti slabije. O tome mnogo vodi računa. Ako vidiš da nije gužva dodirni Hadžeru'l Esved, u suprotnom donesi tekbir i poselami ga iz daleka. (Ahmed, el Musned)

Kao što se može vidjeti iz hadisa, bilo da je to zbog tavafa bilo da je zbog selama uznemiravati druge nije ispravno.

Uznemiravanje drugih nije nikada ispravno ni opravdano a za vrijeme hadždža o tome treba voditi posebno računa. Na hadždžu čovjek mora paziti na svaku riječ jer kako kaže veliki alim Sufjan Sevri r.ah.: ''Nije ispravan hadždž onog ko govori ružne riječi.

Jedan od učenjaka posljednjeg vremena, je učeniku pred polazak na hadždž oporučio sljedeće:

''Na hadždž nemoj ići sa nijetom i nadom da ćeš lijepo i ispravno obaviti hadždž. Ti nemaš snage za to. Nego učini nijet da ćeš ummetu Muhamedovom činiti hizmet. Zanijeti da ćeš bolesnom ublažiti muke, dužniku vratiti dug, izgubljenog vratiti na put, podučiti propisima onog ko ne zna kako obaviti hadždž itd. Ukoliko na hadždž odeš sa takvim nijetom Allah će ti se smilovati zbog milosti prema Muhammedovom ummetu pa će ti inšallah primiti hadždž. 

Sebebom hadždža robu se opraštaju svi grijesi, osim hakova prema robovima. Nefs se čisti, iman  jača. Hadždž čovjeka podsjeća na Sudnji dan i smrt, te ga navodi na kajanje. Uči ga saburu i podstiče na šukr.  Uzvišena ljepota islama na hadždžu dolazi do izražaja.

Tri su vrste šukra:

1. šukr za blagodat tijela; strpljivo podnošenje teškoća u ibadetima.

2. šukr za imetak: trošenje imetka na Allahovom putu.

3. šukr za robovanje: izvršavanje farzova

Hadždž je šukr za blagodat robovanja. I čini se i tijelom i imetkom. Zbog toga je svakom zdravom i imućnom muslimanu hadždž farz jedanput u životu. 

Međutim, bitno je paziti da se u nijet ne umiješa rijaluk. Ukoliko neko ide na hadždž da bi ga zvali hadžija ili da bi stekao naklonost ljudi to će mu uništiti sevape svakog tamo učinjenog djela.

Hikaja 

Gavsi Sani k.s. pripovijeda:

Neki čovjek je dvanaest puta išao na hadždž. Na svakom hadždžu je kupio jedan ibrik, napunio ga zemzemom i donio kući. Kad god bi došli musafiri kući on bi ženi dovikivao:

'Ženo, donesi zemzem iz ibrika sa sedmog hadždža!... donesi zemzem iz ibrika sa desetog hadždža!...' itd.

Ovaj čovjek nije obavio hadždž ali su ibrici postali hadžije.

Fazileti/vrijednosti hadždža

U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a. stoji da su Poslanika s.a.v.s. upitali 'Koje djelo je najvrednije' a on s.a.v.s. je odgovorio:

'Vjerovanje u Allaha i Njegovog poslanika'

'Nakon toga', upitaše prisutni.

'Borba na Allahovom putu' odgovori Poslanik s.a.v.s.

'A nakon toga?', ponovo upitaše.

'Hadždž mebrur. Nagrada za mebrur hadždž je samo džennet'. (Buhari)

Mebrur hadždž znači primljen/kabul hadždž. Prema riječima islamskih alima primljen hadždžd je hadždž obavljen bez grijeha.

U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. kaže: 'Džihad žene, djeteta, starca i nemoćnog je hadždž i umra.'' (Nesai)

Poslanik s.a.v.s. je hadždž poistovjetio sa džihadom iz razloga što se čovjek na hadždžu suočava sa mnogim poteškoćama i u borbi je sa svojim nefsom.

Svaki musliman koji ide na hadždžd treba da ide svjestan čiji će gosti biti. Tamo je Allahova sofra na kojoj su raznovrsni nimeti.

I kao što kaže šejh Ebu'l-Abbas el-Mursi k.s.: 'Kada odlazite u Mekku neka vam cilj ne bude Kaba. Neka vam cilj bude vlasnik Kabe.'

Robovanje pripada samo Allahu. A hadždž je mjerilo robovanja i mjerilo duhovne zrelosti. Ako bi se desilo da osoba propusti jedan farz namaz na hadždžu svi sevapi hadždža ne bi mogli iskupiti ovaj grijeh.

Imam Gazali r.ah. kaže:

''Osoba koja ide na hadždž treba da se čuva od grijeha i izvršava Allahove emrove. Mora biti mnogo pažljiva kako ne bi izgubila sevape hadždža. Treba se čuvati čak i kada spava.''

Hurmet/poštovanje prema Kabi

Kada je prvi čovjek i poslanik Adem a.s. spušten na zemlju, spušten je u blizini Indije. Nakon nekog vremena hz. Adem i hz. Hava su se prvi put sreli u Mekki. Hz. Adem je tada rekao: ''Ja Rabbi, ja sam zaista sebi zulum učinio. Ako mi Ti ne oprostiš i ne smiluješ se, bit ću od onih koji su upropašteni.''

Allah Teala mu je primio teobu i naredio da gradi Kabu. Zatim mu je poslao meleka Džebraila a.s. da mu pokaže mjesto na kojem će graditi Bejtullah i poduči ga obredima hadždžda.

Nakon što je Adem a.s. izgradio Kabu, zamolio je Gospodara: 

''Gospodaru moj, ko god od mojih potomaka prizna svoj grijeh kao što sam ja učinio Ti mu oprosti. 

Allah mu je odgovorio:

''Oprostit ću svakom ko tavaf učini moju kuću (Bejtullah)''

Potom ga je Džebrail a.s. podučio kako će obaviti hadždž nakon čega mu se Gospodar ponovo obratio:

''Među tvojim potomcima stvorit ću one koji će ispravno vjerovati i ibadet mi činiti. Da bi me spominjali na zemlji, dat ću da izgrade mesdžide. A među njima Kabu imenujem kao svoj bejt.'' (Ibn Sa'd, Tabakat)

Zbog toga je djelo učinjeno kod Kabe vrjednije za stotinu hiljada puta nego bilo gdje drugo. 

Jer Allahova kuća je mjesto Allahovog rizaluka, Allahove počasti/ikrama. Mjesto gdje se manifestuje Allahova veličina.

Najveći ibadet svakog mesdžida na zemlji jeste namaz. Međutim najveći ibadet u haremi šerifu jeste tavaf. Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Pored Bejtullaha se spušta stotinu i dvadeset rahmeta. Šezdeset je za one koji tavaf čine, četrdeset za one koji klanjaju namaz i dvadeset za one koji gledaju Kabu. (Hejsemi)

Onaj ko posjećuje Kabu, treba to činiti sa prisustvom srca/huzur. 

Muhjidin Arebi k.s. je rekao: ''Šta je srce u tijelu to je Kaba u kosmosu.''

Prenosi se da je devedest devet pejgambera preselilo na hadždžu te da su ukopani na mjestu između mekam Ibrahima i izvora zemzema. Zbog toga treba biti mnogo oprezan i paziti na edeb. Kao što kaže Gavsi Sani k.s.: ''Dok tavafite Kabu budite mnogo pažljivi jer nalazite se na mjestu gdje je ukopano devedeset devet poslanika a.s.''

Jedne prilike kada je hz. Omer ugledao grupu hadždžija ljutito je povikao: ''Neka ove hadždžije požure i neka se što prije vrate kući!''

Prisutni nisu razumjeli šta je htio reći te ga upitaše u čudu: ''Ej Omere, šta to govoriš? Zar oni nisu Allahovi musafiri? Zar da hadždžije tjeraš od Kabe?''

''Ja ih ne tjeram, ali vidim, oni su se navikli pored Kabe pa su zaboravili na edeb. Više ne stječu sevape nego su na putu da izgube sve što su stekli. Zbog toga neka što prije odu kako ne bi izgubili sve i bili na šteti.'' (Hac ve Umre, Mehmed Ildirar)

Poslanik s.a.v.s. je rekao: ''Za svaki korak u tavafu Allah briše po jedan grijeh i upisuje po jedan sevap.'' (Tirmizi)

Jedan od velikana tabiina Said b. El-Musejjeb r.ah je rekao: ''Ko gleda u Kabu kao u mjesto Allahovog nazara, taj biva očišćen od grijeha kao na dan kada se rodio.''

Gavsi Sani k.s. je onima koji idu na hadždž rekao: ''Mjesta na koja idete su najsvetija mjesta na svijetu. Ne dozvolite da vam vrijeme prođe u besposlici. Ako imate propuštenih namaza, naklanjavajte ih. Mnogo učite Kur'an. Mnogo donosite salavate i činite dovu. Ne zapostavljajte virdove. Što manje vremena provodite u trgovini.''

Vrijednosti Mekke i Medine

Mekka je grad sigurnosti. Grad u kojem su stotine poslanika našli utočište. Tamo se ukazuje poštovanje i živom i neživom. Ne smije se ni travka otkinuti. Niti mravu prepriječiti put. I vi u bijelim ihramima ste dostojni poštovanja. Ne smije vam se sa glave otkinuti dlaka niti bilo koji djelić tijela. Nikome se ne smije reći ružna riječ makar on bio ubica vaših najbližih. Tamo je mjesto sigurnosti za sviju.

Ibn Mes'ud r.a. je rekao: ''Ni na jednom mjestu na svijetu rob neće biti pitan za svoj nijet, sve dok ga ne pretoči u djelo, osim u Mekki. Čovjek će biti pitan i za ono što je u Mekki namjeravao.'' Zatim je kao dokaz naveo sljedeći ajet: ''Ko u Mesdžidi Haramu naumi učiniti zlo njega čeka teška kazna.'' (Hadždž, 25)

Dakle čovjek se u Mekki treba čuvati od loših želja i ispraznih misli jer kao što se vidi iz ajeta čovjek će biti pitan za svaku svoju namjeru.

Kako god se za dobročinstvo učinjeno u Mekki dobija višestruka nagrada isto tako je i učinjen grijeh mnogo veći nego bilo gdje drugo. Iskup/kefaret za grijehe učinjene u Mekki je samo tamo moguć.

Velikani poput Abdullah b. Omera, Omer b. Abdulaziza i drugih su toliko vodili računa o tome da su uvijek kad bi bili na hadždžu jedan šator stavljali u okviru granica harema a drugi izvan tih granica, na predjelu Hilla. Kada bi htjeli da čine ibadet i slično išli bi u šator u haremu. A kada bi htjeli provesti vrijeme sa porodicom, obaviti toalet i slično išli bi u harem izvan granica harema.     

U jednom sohbetu o hadždžu Gavsi Sani k.s. je rekao: '' Da je uzvišeni Allah htio, Kabu bi stavio na najviše brdo. Međutim stavio ju je na najniže mjesto u Mekki. Te se Allahov rahmet spušta na mjesto gdje je Kaba kao što se voda slijeva u udubine. I vi budite skrušeni i ponizni kako bi se Allahov rahmet slio u vaše srce. Ne dozvolite da se sa tih mubarek mjesta vratite praznih ruku. Kakav god da tamo hizmet nađete, hizmetite. Hadždžije su Allahovi musafiri. Ko njih rastuži rastužio je uzvišenog Allaha. Oni koji dođu u Medinu oni su Poslanikovi musafiri. Ko njih rastuži rastužio je Poslanika s.a.v.s. Dobro pazite! Šejtan se tamo mnogo trudi oko vas.''

Musliman, ma gdje da bio, dužan je da se prema Allahovim robovima ponaša lijepo. Međutim, na ova dva mjesta to je još važnije. 

Jedne prilike kad je sejjid Abdulhakim el Husejni k.s. bio u Medini, na putu do Revde sreo je dijete koje se igralo sa kamiončićem. Dijete ga pozva da se igra s njim što sejjid Abdulhakim odmah prihvati. Igrao se s njim sve dok dijete samo nije odustalo. Za hatar Poslanika s.a.v.s. nije želio da odbije i povrijedi medinsko dijete.

Najbolje mjesto nakon Mekke jeste Medina. I tamo se dobra djela također višestruko nagrađuju. 

U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Za jedan rekat klanjan u mojoj džamiji u Medini pišu se sevapi kao za deset hiljada rekata. Za jedan rekat klanjan u Haremi Šerifu pišu se sevapi kao za sto hiljada rekata. Za jedan rekat klanjan u mesdžidul Aksa pišu se sevapi kao za hiljadu rekata. (Ibnu Madže, Ebu Ja'la, Hejsemi)

Kada se kaže Medina i Munevvera prvo na što čovjek pomisli jeste Poslanikov kabur. Oni koji idu na hadždž i umru, ne vraćaju se a da ne učine zijaret Poslanikovu džamiju. Ovaj zijaret ima mnogo razloga ali svi se mogu svesti na jedno. Želja za Poslanikovim šefaatom. 

Poslanik s.a.v.s. je rekao: ''Ko posjeti moj kabur, moj šefaat mu je obavezan. (Eš-Ševkani, Nejlu'l-Evtar)

Jedne prilike neki alim dođe kod Gavsi Sanija k.s. i reče mu:

''Ja bih želio da preselim u Medinu. Ljubav koju osjećam prema Poslaniku s.a.v.s. je svakim danom sve veća. Najveća mi je želja da živim tamo. Ako se vi slažete ja bih da ostatak života provedem tamo.''

Gavsi Sani k.s. ga upita: 'Jesi li spreman na tako nešto? Znaš li da tamo ni mački ne smiješ reći pis?''

''Jel' se ne smijem ljutit ni na svoju djecu?', upita alim

''Ne smiješ. Ni mački ne smiješ reći pis'', ponovi Gavsi Sani k.s. a čovjek odusta od svoje nakane.

Da nam Allah nasib učini da posjetimo ova mubarek mjesta, pokažemo tamo potrebni edeb, obavimo farz onako kako dolikuje i uđemo u srce-kabu jednog Allahovog dosta. Amin!