Hakiki / Istinska ljubav: Voljeti Allaha i voljeti radi Allaha dž.š.

Reci: ''Ako Allaha volite, mene slijedite, da bi i Allah vas volio i grijehe vam oprostio. Jer Allah je onaj koji mnogo prašta i samilostan je.'' (Ali Imran, 3/31)

Ljubav je najvredniji dragulj smješten u ljudskoj prirodi, i ujedno to je najveći emanet dat čovjeku.

U stvaranju kosmosa je smještena ljubav. Tom ljubavlju nas sunce grije, spušta se kiša, sazrijeva voće, sklapaju se brakovi – svijaju gnijezda. Teškoće se prevazilaze tom ljubavlju, roditelji tom ljubavlju podižu djecu. I živo i neživo ima udjela u toj ljubavi. Izvor te ljubavi je uzvišeni Allah. A ljubav koja obuhvata cijeli kosmos je Allahov rahmet.

Mjesto gdje se ta ljubav manifestira u najvećoj mjeri jeste srce mumina. Mumin na sve stvoreno gleda sa rahmetom i sve što voli, voli radi Allaha, i kada se ljuti, ljuti se radi Allaha.

 Ljubav i ljutnja su dvije osobine koje kod čovjeka pokazuju stanje duše i nivo razuma. Da bi nekoga upoznali, dovoljno je da ga pitamo koga voli, i koga i zbog čega mrzi.

Najistaknutija osobina istinskog vjernika jeste da voli radi Allaha i da mrzi radi Allaha. Kod vjernika koji je postigao taj stepen, sve je radi Allaha; koga voli, radi Allaha ga voli, koga ne voli radi Allaha ga ne voli, njegovo  prijateljstvo je radi Allaha i neprijateljstvo je radi Allaha. Ustvari to je sunnet Allahovog miljenika. Poslanik s.a.v.s. je takav bio, i nama je isto savjetovao.

U jednom hadisu kaže:

''Sve dok rob ne bude volio i mrzio radi Allaha, neće zadobiti istinski iman. Kada bude volio radi Allaha i mrzio radi Allaha, kod Allaha zaslužuje velajet (Allahovo prijateljstvo).'' (Ahmed b. Hanbel)

Svakom vjerniku je farz da nauči koga će voljeti a koga mrziti radi Allaha; s kim će drugovati a koga će napustiti.

 

Zbog čega volimo a zbog čega se ljutimo?

Ljubav i ljutnja je smještena u prirodi svakog od nas. Ne voljeti i ne ljutiti se je nemoguće. Međutim šta su uzroci naše ljubavi ili mržnje, o tome treba dobro razmisliti.

Resulullah s.a.v.s. u hadisu kaže:

''Ko ono što voli, voli radi Allaha, ono što mrzi, mrzi radi Allaha, ono što daje, daje radi Allaha i ono što ne daje, ne daje radi Allaha, taj je upotpunio svoj iman.'' (Ebu Davud)

Voljenje i ljutnja su djela srca koja su najrelevantnije mjerilo imana u srcu. Kada je riječ o ljubavi i najmanje skretanje se smatra veoma opasnim. U vezi sa ovom temom sljedeći hadis sadrži jako važnu opomenu:

''Širk je skriveniji od otiska noge mrava na kamenu u crnoj noći. Najprostiji oblik širka je da osoba voli ono što je zulum, i da se ljuti na ono što je pravda (adalet). Vjera nije ništa drugo do voljeti radi Allaha i ljutiti se radi Allaha. Stoga uzvišeni Gospodar kaže: 'Reci moj Resule: Ako Allaha volite, mene slijedite, da bi i Allah vas volio.'' (Hakim, Mustedrek)

Riječi ashaba Abdullaha b. Omera također nose veliku pouku i opomenu. Naime, ovaj velikan je rekao:

''Da cijeli svoj život provedem u postu, da svaku noć provedem u ibadetu, imetak da podijelim do zadnjeg novčića i umrem na tom stanju, ako u mom srcu ne bi bilo ljubavi prema onima koji su pokorni Allahu, i ljutnje prema onima koji su nepokorni, od svojih djela ne bih imao nikakve koristi.''

 

Hikaja:  Ljutio sam se na tebe radi Allaha

Jedan od sretnika koji su se ljutili samo radi Allaha i voljeli samo radi Allaha je i hz. Ali r.a.

U jednoj bitci, nakon dugotrajne borbe sa neprijateljem Ali r.a. ga napokon obori na zemlju i podiže mač kako bi ga ubio. U tom trenutku neprijatelj pljunu u njegovo mubarek lice. Ali r.a. zastade a zatim ga pusti. Čovjek se začudi i upita Alija r.a.:

''O Ali, zar me nisi baš sad trebao ubiti?! Zbog čega si me pustio?''

''Ja sam se s tobom borio radi Allaha i radi Allaha sam se ljutio na tebe. A ti si sada učino djelo koje je dotaklo moju ličnost. Pobojao sam se da ljutnja koju osjećam ne bude radi mene a ne radi Allaha, a od toga se utječem Stvoritelju.

Čovjeka je duboko dotakla njegova iskrenost, te ga upita:

''Da li vas tome vjera uči?''

''Da'' odgovori Ali r.a. ''Vjera nas tome uči'' a čovjek postade musliman.

 

Istinsko mjerilo ljubavi radi Allaha

Većina vjernika zna da ljubav radi Allaha ima veliku vrijednost ali ne zna gdje je linija koja razdvaja ljubav radi Allaha i ljubav radi nefsa. Isto je tako i sa ljutnjom. Uglavnom mješamo zadovoljstvo nefsa sa Allahovim zadovoljstvom. Većina stvari za koje se tvrdi da su u ime vjere, nisu u skladu sa Allahovim zadovoljstvom.

Ljubav radi Allaha je voljeti ono što Allah voli, a odbojnost osjećati prema onom što Allah ne voli.

Uzvišeni Allah kori one koji vole ono sa čim On nije zadovoljan i kaže:

''A to je samo zato što slijede ono što izaziva Allahovu srdžbu i što ne vole ono sa čim je Allah zadovoljan. Allah je zbog toga njihova djela poništio." (Muhammed, 28)

Prema tome obaveza svakog vjernika je prije svega da voli ono sa čim ga je Allah obavezao; da voli djela koja su mu obavezna, onoliko koliko će ga navesti da ih izvršava. Ako se ta ljubav bude povećavala, i djela će izvršavati sa većom predanošću što će umnogostručiti vrijednost djela.

Uporedo s tim treba da mrzi i vidi ružnim sve ono što je Allah zabranio; da mrzi u toj mjeri koliko će osigurati da se od toga uzdržava. Ukoliko se bude povećavala svijest o tome, napustit će i mekruhe a to će mu donijeti veliku korist.

Uzvišeni Allah u ajetu kaže: ''Reci ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se ugodno osjećate - miliji od Allaha i Poslanika i od borbe na Allahovom putu, onda pričekajte dok Allah odluku Svoju ne donese.''  (Tevbe, 9/24)

U drugom ajetu kaže:

''Kad Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno s pravog puta skrenuo.'' (Ahzab, 33/36)

U sahih/pouzdanim predajama se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao:

''Sve dok vam ja ne budem draži od djece, roditelja, svih ljudi i vlastitog nefsa, nećete osjetiti slast imana.''

Sve dok vjernik ljubav koju osjeća prema Poslaniku s.a.v.s. ne bude držao iznad svih drugih ljubavi, neće biti istinski vjernik. Jer ljubav prema poslaniku proizilazi iz ljubavi prema onom ko šalje poslanika.

Istinski muhabet podrazumijeva slijeđenje voljenog u voljenju onog što voli, i u mržnji prema onom što mrzi, te ponašanje u skladu s tim.

 

Najljepši primjer – Poslanik s.a.v.s.

Pojašnjavajući šta znači voljeti radi Allaha, Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Ono što želiš i voliš za sebe to trebaš željeti i za druge ljude. Ono što ne želiš sebi, ne trebaš željeti ni drugima. Eto to je voljeti radi Allaha.'' (Ahmed b. Hanbel, el-Musned)

Voljeti radi Allaha znači voljeti ono što Allah voli. Ljutiti se radi Allaha znači mrziti djela i ideje koje On ne voli i na što se srdi. Onaj ko u svom srcu ostvari ovo stanje, znači da je upotpunio svoj iman. Jer ovo stanje je plod istinskog muhabeta i ihlasa.

Da bi čovjek bio vjernik u potpunom smislu (kamil), potrebno je da sa ljubavlju prihvata i slijedi sve emrove i zabrane koje je Resulullah izrekao.

Ko osjeća istinsku ljubav prema Allahu i Poslaniku s.a.v.s., ta ljubav će producirati ljubav prema svemu onom što Allah i Poslanik vole, a mržnju prema svemu što ne vole. I u tome treba da ga slijede svi organi. Ukoliko bilo koji od organa radi suprotno tj. radi djelo kojim Allah i Poslanik nisu zadovoljni, ili bezrazložno napušta djelo kojim su Allah i Poslanik zadovoljni, to je pokazatelj da je njegova ljubav manjkava. Treba da učini teobu i da upotpuni svoju ljubav.

Jedan od velikana je rekao: ''Ko god tvrdi da voli Allaha a radi suprotno njegovim emrovima, neka zna da je njegova tvrdnja isprazna. Oni koji vole Allaha a ne boje ga se, su zabludjeli.''

Sve nepokornosti i grijesi proizilaze iz činjenice da je ljubav prema nefsu ispred ljubavi prema Allahu i Poslaniku s.a.v.s.

Isto tako i svi bidati proizilaze iz toga što se daje prednost ljubavi prema prohtjevima u odnosu na ljubav prema Allahu i Poslaniku s.a.v.s. tj. prohtjevi se drže iznad ljubavi prema Allahu i onom što Allah voli.

Također i u ljubavi prema ljudima je tako. Zbog toga je svakom vjerniku obavezno da voli Allaha, one koje Allah voli – meleke, poslanike, sadik robove, šehide, i sve dobre Allahove robove. A da se drži daleko od Allahovih neprijatelja i onih koji rade ono što je Allah proglasio ružnim. Onaj ko tako čini znači da je osjetio slast imana.

Hikaja: Najbolje djelo

U predajama se prenosi da je uzvišeni Allah upitao  Musaa a.s.:

''O Musa! Koje si djelo učinio samo radi Mene?''

''Ja Rabbi, radi Tebe klanjam namaz, postim, dajem sadaku, sedždu činim, hamd ti činim, učim Tvoju Knjigu i zikr Te činim'' odgovori Musa a.s.

''O Musa, namaz je tvoja vodilja, post je tvoj zaštitinik, sadaka čuvar, tespih koji činiš je tvoje drvo u džennetu, učenje Knjige hurije i dvorci, a to što Me zikr činiš je tvoj nur. Šta si za Mene učinio?'' upita ponovo Gospodar.

''Allahu moj, pokaži mi jedno djelo koje se čini samo radi Tvog zadovoljstva, pa da ga činim'' odgovori Musa a.s.

''O Musa, da li si ikoga uzeo za prijatelja samo radi Mene? I da li si nekoga smatrao za neprijatelja samo radi Mene?''  upita uzvišeni Allah.

Čuvši ovo Musa a.s. shvati da je najvrednije djelo, Allahove prijatelje voljeti samo radi Allaha i Allahove neprijatelje mrziti radi Allaha.''

Jedne prilike Poslanik s.a.v.s. je upitao ashabe:

''Znate li koje je kod Allaha najomiljenije djelo?''

Neki rekoše: ''Namaz i zekat'' neki rekoše: ''Džihad''

A Allahov Poslanik s.a.v.s. im reče:

''Najomiljenije djelo kod Allaha je voljeti radi Allaha i mrziti radi Allaha.'' (Ahmed)

 

Oprez u ljubavi i ljutnji

Ukoliko ljubav nije radi Allaha, šejtan će neminovno biti saučesnik. U toj ljubavi nema Allahovog rahmeta, i predvođena šejtanskim i nefsanskim spletkama može završiti ulaskom u haram. Isto tako je i sa ljutnjom, ako nije radi Allaha nego radi nefsa, šejtan će biti saputnik i takva ljutnja producira slamanje srca, nasilje, pa čak i zločin.

Svaki vjernik treba dobro da prekontroliše šta voli i zbog čega se ljuti. Ukoliko se o tome povede računa, to će donijeti veliku korist, prije svega porodici pa onda i cijelom društvu. Na primjer kada jedna snaha povrijedi svekrvu ili svekrva snahu, treba da se zapita da li se ljuti radi Allaha ili radi nefsa. Ako se ljuti radi Allaha, neka nastavi, međutim ako se ljuti radi svog nefsa neka oprosti i promijeni svoje ponašanje. U suštini, iza većine tih problema su neosnovane ljutnje nefsa koje se temelje na šejtanskim došaptavanjima: ''rekao/la mi je ovako, pogledao/la me onako... itd''

Ista slika je i na ulicama. Sve svađe i razmirice nastaju jer se ne živi ovaj ahlak Poslanika s.a.v.s. Zbog ''krivog'' pogleda dolazi do svađe, tuče pa i do ubistava. Svaki vjernik treba da primjeti da ljutnje ovog tipa nisu radi Allaha te da sebe i svoju porodicu drži daleko od takvih postupaka.

Vjernik kada voli treba da voli onog koga Allah naređuje da se voli. Kada ovdje kažemo ljubav time prije svega podrazumjevamo prihvatanje, iskazivanje poštovanja i čuvanje edeba naspram tih ljudi. A sama ljubav odnosno muhabet je djelo srca, nemoguće ju je ostvariti silom. To je Allahov dar i od Allaha je treba tražiti. Ali edeb je nešto što treba čuvati u svakom stanju.

Na primjer, nama se naređuje da volimo svakog vjernika i budemo od pomoći svima. Ako neke od vjernika i ne volimo gorućom ljubavi, obavezni smo da se prema njima odnosimo sa edebom. Ako ih ne volimo kao svog nefsa, ne smijemo da ih vidimo nižim od sebe. Čak iako nam se neko od vjernika ne sviđa, dužni smo da se odnosimo sa poštovanjem. Može se desiti da nema muhabeta, ali mora biti adalet (pravednost), mora biti edeb.

Svaki vjernik svog supružnika i djecu treba da voli radi Allaha. Ukoliko se desi da nestane ljubavi u srcu, obavaza je da se prema njima postupa pravedno i da se čuvaju njihova prava. Nije dozvoljeno da im se hladnim postupcima čini zulum, da se grubo odnosi prema njima i zanemaruju njihova prava. Ko tako radi, taj im zulum čini i snosit će posljedice. Ovo važi i za muškarca i za ženu.

Vjernik koji je ušao pod terbijet (duhovni odgoj) jednog muršida, svog učitelja treba da mnogo voli radi Allaha. Međutim, ukoliko u srcu ne osjeća goruću ljubav prema njemu ne treba da se brine. Bitno je samo da čuva edeb i prigrli izvršavanje djela. To je dovoljno da bi se realizirao odgoj i da bi od njega uzimao fejz.

Istinski muršidi znaju da je muhabet dar od Allaha, i oni ne očekuju muhabet po svaku cijenu. Očekuju edeb i postupanje prema propisima. Jer doktor od bolesnika ne očekuje da ga voli nego da slijedi naređenja. Ko ispunjava naređeno, taj će se, Allahovom dozvolom, izliječiti. S tim da, ako čovjek grešku traži u sebi, pokaže poniznost i traži pomoć od Allaha, Allah će mu neminovno spustiti u srce ljubav prema Nejgovim dostovima.

Ljubav skrivena u ljutnji

Ljutnja onih koji vole Allaha, nije obična ljutnja. Ona ne liči na nefsansku ljutnju. Ovi Allahovi robovi edeb ljutnje su naučili od Poslanika s.a.v.s. Ljutnja radi Allaha je jedna vrsta ibadeta. Ali samo ako je na način kako Allah podučava. U suprotnom  nije ibadet nego izdaja.

Vjernik treba da žali onog ko je pao pod ropstvo svog nefsa i da tuguje zbog njegovog srca isprljanog grijesima, a ljutnju da osjeća prema šejtanu koji ga je naveo na to i da prezire grijeh koji čini. Tu ljutnju treba da pokaže prije svega tako što će sam bježati od tog grijeha izbacivši ga iz svog života kao i iz svog srca. Sam činiti neko djelo a ljutiti se kada ga drugi čine je znak munafikluka.

Potpuni vjernici (kamil), kada im se učini nepravda i zlo, to primaju smireno, žale onog ko im je to učinio i opraštaju. Ne posežu nikada za osvetom i počiniocu čine hajr dovu. Međutim, kada se omalovažava vjera, vjerske vrijednosti, ili se drugom nanosi nepravda, tada se ljute, pokazuju ljutnju i reaguju. U tome, naravno slijede primjer plemenitog Poslanika s.a.v.s., koji je nakon što su ga zasuli kamenjem činio dovu i molio Allaha da im oprosti, ali kada je ukraden tuđi imetak i kada su došli tražiti da se počiniocu umanji kazna, on s.a.v.s. je uzvratio riječima ''da je ovo djelo počinila moja kćerka Fatima, ne bih joj oprostio, dobila bi kaznu.''

Vjernik, ako se ljuti na onog ko mu je učinio zulum, ne treba da se ljuti zato što je dotični povrijedio njega, nego se treba ljutiti zato što je ovaj ušao u takav grijeh, pogazio edeb i poveo se za šejtanom.

Muršidi koji su zauzeti odgojem murida, ponekad se prema njima ponašaju strogo. Ali u toj strogoći je skrivena ljubav i milost. Neki Allahovi dostovi zbog ozbiljnosti i hejbeta koji je pri njima mogu djelovati veoma strogo. Oni koji ih vide misle da je sa njima teško ostvariti muhabet, međutim nije tako. Srca arifa su mora ljubavi. Oni vole sve vjernike a posebno vole one koji su ušli pod njihov duhovni odgoj. Njih vide kao svoj emanet od Allaha i sve što žele sebi žele i njima. Prema njima imaju više milosti i topline nego njihovi roditelji i oni sami prema sebi.

I za kraj razmislimo o sljedećem hadisu Poslanika s.a.v.s:

''Kunem se Allahom u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u džennet sve dok ne budete vjernici. Pravi vjernici  nećete biti sve dok se ne budete voljeli.''          

Ako ne volimo muslimane i ne uspjevamo da održavamo lijepe odnose s njima, znači da imamo problem sa imanom.

Da nam Allah nasib učini da volimo ono što On voli a mrzimo ono što on zabranjuje i ne voli. i da zadobijemo ljubav Njegovih dostova. Amin!

 

 

Pretraga