Ispunjavanje obećanja - držati se date riječi

Držati se date riječi odnosno ispunjavanje ugovora znači biti lojalan, održati riječ i dosljedan onoga na šta se čovjek obavezao.... U ajetima i hadisima spomenuto je kako je pridržavanje ugovora jedna od osobina potpunih vjernika (Muminun, 8; Mearidž, 32)

Najljepši primjer nam je Hz. Pejgamberov, s.a.v.s., život ispunjen  odanošću i vjernošću, koji je čak i kod onih koji su ga negirali bio poznat pod nadimkom el-Emin – pouzdani, povjerljivi.  Zato je izvršavanje obećanja jedna od najistaknutijih osobina jednog potpunog vjernika. 

Hz. Pejgamber, s.a.v.s., kaže da je držanje date riječi od imana i kaže da je jedna od znakova licemjerstva to kada čovjek obeća a ne ispuni.  Oni koji krše svoje obećanje biće poniženi i na dunjaluku, a pogotovo na ahiretu. Kaže se u jednom hadis-i šerifu. “Na kijametskom danu, za svakog izdajnika bit će pobodena zastava, te će se reći to je izdaja/nevjerstvo toga i tog.”

Vjernost znači ne iznevjeriti i držati se riječi pa čak i prema neprijatelju. Povjerljiv i pouzdan je onaj čovjek u koga se svi, i prijatelji i neprijatelji mogu pouzdati.  

Držati se obećanje prema Allahu, dž.š.

Između Allaha i čovjeka  postoji  sporazum o robovanju. Držanje uslova tog sporazuma su zapravo farzi. Na to ukazuje 40. ajet sure Bekara: “I ispunite zavjet koji ste Mi dali - ispuniću i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte!”

Naravno da je velika odgovornost iz ugovora sa Allahom. On predstavlja toliku važnost da čak i svoj život moramo založiti. Kako se kaže u ajetu: “Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati - oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur’anu - a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.” (Tevba, 111)

I ashabi, r.a., nikada nisu skrenuli niti odstupili od ugovora sa Allahom, niti da su ikada pokazili riječ datu Pejgamberu. Do svoje smrti su bili vjerni tome. Žrtvovali su svoje imetke i svoje života samo radi Njegovog zadovoljstva. “Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju.” (Ahzab, 13)

“Oni koji su se zakleli na vjernost - zakleli su se, doista, na vjernost samome Allahu - Allahova ruka je iznad ruku njihovih! Onaj ko prekrši zakletvu krši je na svoju štetu, a ko ispuni ono na što se obavezao Allahu, On će mu dati veliku nagradu.” (Feth, 10)

 

Jedne prilike Abdullah b. Mubarek se mačevao sa nekim medžusijom. U nekom trenutku medžusija zatraži malo vremena da se na svoj način pomoli gospodaru. Abdullah b. Mubarek mu to dozvoli. Nevjernik učini sedždu prema suncu i poče da se moli. Vidjevši ovaj prizor Abdullah b. Mubarek odmah izvuče sablju i krenu prema kafiru, međutim u tom trenutku je čuo ajet: "Ispunite ono što ste obećali, uistinu, svako je odgovoran za ono što obeća" (Isra)

Allahov dost odmah stade. Kada je kafir završio, upita ga šta se desilo, zbog čega je odustao od svoje namjene, te mu Abdullah ispriča za ajet koji je čuo. Tada nevjernik reče:

"Kako je divan tvoj Gospodar. Opominje prijatelja u borbi protiv (svog) neprijatelja"

Primi islam i postade dobar musliman.

 

Od Abdullaha b. Ebi el-Hemse se prenosi sljedeći događaj:

Sa Poslanikom, s.a.v.s., sam imao jednu kupoprodaju, prije nego što je postao poslanik. Ostao sam mu dužan određenu svotu novca. Dogovorili smo se da se nađemo na jednom mjestu na koje ću mu donijeti novac. Međutim, ja sam to zaboravio. Sjetio sam se tek nakon što je prošlo tri dana. Odmah sam otišao na dogovoreno mjesto i tamo zatekao Poslanika, s.a.v.s. Kad me ugledao rekao je: "Ej mladiću! Baš sam se načekao. Tri dana čekam ovdje(da ti ne bi uzalud došao)"

Poznati sporazum zvani "sporazum na Hudejbiji" je, naizgled, bio na štetu muslimana, ustvari je bio velika pobjeda.  Prema tom sporazumu jedan od uslova je bio da ako neko od Kurejšija primi islam i zatraži utočište kod muslimana, muslimani ga neće prihvatiti, međutim ako neko od muslimana zatraži utočište u Mekki, neće biti odbijen. Prema potpisanom sporazumu, vjernici su bili primorani da isporuče Mekkeliju Ebu Džendela r.a. koji im se pridružio i primio islam. Pri tom je Ebu Džendel r.a. izgovorio riječi koje cijepaju srce:

"Braćo moja, duše moje. Ja sam vam došao kao vjernik. Zar ćete me tako lahko predati nevjernicima? Zar ne vidite da me muče? Da li me predajete njima da bi me mučili i odvratili od vjere?"

Hz. Omer, ne mogavši suzdržati suze, pokaza na prethodno sklopljeni ugovor i član koji govori da "muslimani moraju vratiti svakog Mekkeliju koji im se pridruži, a da to isto ne važi za mušričku stranu" te upita Poslanika s.a.v.s.:

"Zar ćeš i ovo prihvatiti ja Resulallah?"

"Da!" reče Allahov Poslanik a zatim se okrenu Ebu Džendelu i reče:

"O Ebu Džendel, strpi se! Allah će otvoriti put".

“Mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka. Allah zaista voli pobožne.” (Tevba, 4)

Više o povjerljivosti i čuvanju date riječi možete pročitati na ovom LINKU.

Više iz iste kategorije: « Porodična sreća i lijepa sloga