Uloga zikra na putu duhovnog odgoja

Uzvišeni Allah u časnom Kur'anu kaže: ''O vjernici! Allaha mnogo zikr činite!''

Postoji mnoštvo ajeta i hadisa koji naređuju zikr i govore o važnosti istog, što pokazuje da je zikr nesumnjivo sebeb života za čovjeka.

U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. kaže:

“ Koja god se grupa ljudi okupi da bi radi Allahovog zadovoljstva zikr činili, sa neba se čuje jedan glasnik koji kaže: 'Raziđite se oproštenih grijeha, i Allah vam je grijehe pretvorio u sevape.' (Imam Ahmed, Musned)

Vrijednost zikra se ne mjeri po tespihu, tekbiru, tehlilu ili slično, istinski zakir je svako onaj ko se pokorava Allahu i radi njega uradi jedan posao.

Said ibni Džubejr r.a. i drugi alimi navode sljeeće:

''Zikr medžlisi se sastoje od izučavanja halala i harama. Kako ćeš nešto kupiti kako prodati. Kako klanjati namaz, kako postiti. Kako se oženiti ili razvesti i slične mesele.''

 

Riječ zikr u jezičkom smislu znači ''spominjati, sjećati se, biti u stanju budnosti, namaz klanjati, činiti dovu i sl.

U suštinskom smislu zikr znači izbaciti iz srca sve što je mimo Allaha (masiva) i voljeti samo Njega.  Zatim, zgaziti nefsa a uzvisiti Allaha. Zikr je plod fikra (razmišljanja sa poukom). A fikr je plod muhabeta, a muhabet Allahov dar.

Prenosi se da je Imam Gazali r.ah. rekao:

''Vjernik koji je zaljubljenik u Allaha, misli na Gospodara u svim situacijama. Dok mu je ruka u poslu, srce mu je u zikru. Dok mu je oko na novim hizmetima pamet mu je zauzeta ahiretom.

Kada čovjek pogriješi treba odmah se pokaje. U čaršiji i na otvorenim prostorima treba da mnogo uči preporučene zikrove. I treba da zna da je mrtvac onaj ko je u gafletu a živ onaj ko je u zikru.''

Hikaja

Jedan od velikih Allahovih dostova Nedžmedin Isfehani k.s. došao na dženazu nekom prijatelju. Dok je stajao pored kabura u stanju murakabe, imam je činio telkin. U tom trenutku ovaj mubarek zat poče da se smješi.

Poznavajući ovog zata i njegovu ozbiljnost prisutni se mnogo začudiše njegovom stanju te nakon dženaze počeše da ga ispituju:

''Zašto ste se smijali na takvom mjestu?'' Mubarek prvo nije želio da kaže, iz razloga što se radilo o kešfu, međutim prisutni su insistirali.

Najzad, Nedžmudin Isfehani k.s. reče:

''Telkin, uglavnom živi čini mrtvom. U ovom slučaju zat koji leži u kaburu je živ, duhovno živ, a imam je mrtav. Tako da je mrtvi činio telkin živom. Tome sam se smijao.''   

Veliki mufesir Fahrudin Razi r.ah. tumačeći ajet:

''Vi Mene spominjite i ja ću vas spominjati. Zahvaljujte Mi, nemojte biti nezahvalni'' kaže: Uzvišeni Allah je u ovom ajetu šukr i zikr spomenuo zajedno. A tri su vrste i zikra i šukra.  To su zikr srca, jezika i tijela. Zikr jezika je spominjanje Allahovih lijepih imena, zahvaljivanje Mu, tespih učenje Kur'ana i dova.

Zikr srca je spominjanje Allaha srcem, i to je jedan vid tefekkura.

Zikr tijela je pokoravanje svih organa Allahovom emru i ostavljanje Njegovih zabrana.

Veliki arif Imam Rabbani k.s. u192. pismu kaže: „Da bi zikr bio koristan i da bi imao utjecaj na onog ko ga uči, uslov je da se postupa po šerijatu. Osoba treba da izvršava farzove i sunnete i kloni se harama i sumnjivih stvari. A kako će to izvršavati treba da nauči od bogobojazne uleme.“

Rasulullah s.a.v.s. je rekao:“ U čovjekovom tijelu se nalazi komad mesa koji ako je ispravan sve je ispravno, a ako je on pokvaren, cijelo tijelo je pokvareno. To je Kalb.“

Stoga se u duhovnom odgoju najveća pažnja posvećuje srcu. A najefikasniji lijek u čišćenju srca i odgajanju nefsa je zikrullah.

Iako je zikr jedna od vrsta ibadeta on među svim ibadetima, sa stanovišta liječenja srca i odgajanja nefsa, ima posebno mjesto. Allahovi dostovi dnevni zikr koji se čini radi liječenja srca svojim muridima daju u formi virda.

Gavsi sani k.s. je rekao: “Zikr redovno učite i pridajite tome veliku važnost, jer to je jedini lijek za srce. Loše osobine nefsa  se samo sa zikrom mogu izmijeniti. Zahvaljujući zikru koji se uzima od muršidi kamila i kojeg on prati, čovjek se odgaja.“

Od mumina se traži da bude u stalnom zikru, a to je moguće ostvariti ako se jedno vrijeme zikr redovno uči.

Arifi kažu : “Kada se zikr smjesti u srce, postaje nešto poput uzimanja i ispuštanja daha (mehanički se dešava) u tom slučaju insan i kad bi htio nemože se od zikra udaljiti.“ Osobe u ovom stanju stalno su u zikru; dok jedu, piju, šetaju, rade, spavaju. Uzvišeni Allah je u suri En-nur 24./37. opisao ovakve ljude, rekavši da njih ni trgovina ni kupoprodaja ne može odvojiti od zikrullaha.

Ovaj zikr arifi su imenovali kao zati zikr, sultani zikr ili stalni zikr. To jest zikr koji obuhvata cijelo ljudsko bivstvo, osjećaje i materiju i postaje neodvojivi dio osobe, poput disanja.

Gavs bilvanisi k.s. je rekao: “Osnova nakšibendijskog puta je liječenje srca zikrom. I sva djela nakšibendija su sa ciljem buđenja srca. Kada srce počne da radi sa zikrom, on je poput sata. Dok se njegov vlasnik bavi drugim poslovima on i dalje radi. Na ovaj način se svaki trenutak pretvara u ibadet.“

 

Gavsi sani k.s. ovako je rekao: “Kad se zikr smjesti u ljudskom srcu on više ne prestaje. Na čaršiji, pazaru, pri kupovini i prodaji, srce Allah govori. Ono će to raditi i bez vašeg uticaja. Isto kao što želudac radi bez naše komande, čak i kad spavamo, tako radi i kalb u kom se zikr smjestio. Koliki je sevab ovoga samo Allah zna.“

PRIMJER

Bio je neki Gavsov (s. Abdulhakim k.s.) murid koji jedne prilike reče gavsu: „Kurban kada kalbom zikr činim meleci ne pišu međutim kada učim glasom, čujem zvuk njihovih pera. O Čemu se radi?“

 Gavs k.s. mu je rekao:“ Tako je kurban meleci ne bilježe zikr koji kalbom činiš niti to mogu. Sve dok nešto ne pređe preko jezika, oni ne bilježe. Međutim zbog ovog insan ne gubi taj zikr, on ostaje Allahu na emanet sve do kijameta.“

Šejh Safi ovako kaže: ''Ako se neka osoba u namjeri da očisti srce prihvati zikra i dan noć ući la ilahe illallah te umre neočistivši srce u cjelosti. Ovaj zikr će doći toj osobi u kabur i štititi ga od kaburskih azaba.''

Kod zikra je osnova da se stalno, redovno uči. Da bi zikr postao dio naše prirode poput disanja uslov je stalno učenje. Arifi su formulu uspjeha vidjeli u zikru i njegovom stalnom učenju.

Gavsi sani k.s. je rekao: ''Ako sufi tri dana ne uči zikr, kalb mu oboljeva. Ako to potraje pet deset dana ili mjesec dva tri ili četiri kalb teško oboljeva. Zikr je pravo ( hakk) srca.“

Muhammed Emin Erbili k.s. rekao je :“Hrana duhovnog putnika je učenje znanja i zikr.“

Pitali su Ebu Jakub Nehredžuijea k.s. kako se dolazi do Allahova zadovoljstva pa je rekao:“ Izbjegavanjem džahila, odlaskom na sohbete kod alima, radeći po znanju, i učeći zikr.“

Kada čovjek ulazi na put tesavufa velikani prvo grade ljubav prema ovom putu kod njega a zatim ga uz ovu ljubav podučavaju zikrullahu.

Zikr koji se uči na putu tesavufa nosi velike koristi stoga što se uči pod nadzorom muršida. Podržan njihovim dovama i himmetom. I kalb biva pod kontrolom i tesarufom.

S. Muhammed Rašid je na jednom sohbetu u Ankari rekao:“ Sufijama koji nam dolaze prvo dajemo tobu a zatim zikr od pet hiljada. Oni po principu taklida svakodnevno uče pet hiljada ali onda se umješaju Sadati i njihovim bereketom i dovom Allah prima ovaj zikr. Uz to im se biljezi deset puta više tj. za 5 000 piše se 50 000.“

Zikr koji se uči određenim brojem muršid stalno prati i ako je potrebno interveniše. Ako dođe do zasičenja ili dosade, on otvara put u srcu. On poznaje vesvese sa kojima nas šejtan napada, i pomaže muridu da to savlada.

Sve dok zikr ne postane dio prirode murida tj., njegov neodvojivi dio, muršid ga kontroliše.

Naravno da ima sevab i onaj ko zikr čini na svoju ruku ali na putu duhovnog razvoja postoje razne šejtanske zamke koje sam teško može prevazići. Na primjer osoba može zbog zikra da se umisli, da zikr vidi ciljem a ne sredstvom itd. Oni koji su uzeli zikr od muršida treba da se drže uputstava i da ne postupaju na svoju ruku jer to je od šejtana. Ko hoće da mjenja ili poveća zikr treba da konsultuje muršida.

Zikrovi su poput lijekova sa različitim dejstvima te oni koji nisu stručni mogu da pogriješe u izboru, primjeni i broju tj. doziranju.

Samo oni koji su vođeni muršidi kamilom u svemu ovom nisu sami. Muršidi kamil je u ovom pogledu doktor specijalista i zna koji zikr je za koju duhovnu bolest.

Gavsi sani k.s. je rekao:“Učite virdove u potpunosti i bez propuštanja. Malo učiti pa ne učiti šteti srcu isto kao što i lijek propisan od doktora ako se neredovno uzima ne daje korist. Uz to ne treba učiti ni više ni manje od datog broja. Ako se lijek premalo uzima nema koristi a ako se previše uzima štetno je.“

Hikaja

Jedan čovjek je imao problema sa okom pa je otišo do veterinara koji mu je dao lijek koji daje životinjama, od kog je ovaj oslijepio. Tužio ga je kadiji a kadija je ovako presudio: “Nema nikakve kazne za veterinara jer da nisi bio magarac ne bi išao veterinaru.''

Čak i ako se čini sa gafletom zikr ne treba napuštati jer Allah je velik i može otvoriti kapiju hudura. A zikr sa huzurom otvara vrata fenau.

Bediuzzaman Said Nursi u Mesnevi-nuriji nas obavještava da je posao sufije zikr, putem kojeg se rješava loših svojstava nefsa i dolazi do savršenog ahlaka: “O poštovani, u zikru ima mnoštvo duhovnih ljepota koje privlače ilahi fejzove. Dio njih je vezan za stanje akla i kalba a dio ne. Čak i oni koji sa gafletom uče ne bivaju mahrum od ovih fejzova.

Stoga sufi, da bi imao fejz treba da ima vird.

Kako se prenosi od Abdullaha b. Mesuda r.a., Musa a.s. je upitao Gospodara:

''Koje djelo najviše voliš da činim?''

Pa mu je Uzvišeni odgovorio:

''Da me se sjećaš bez zaborava.“

Zikr čisti srce od duhovnih nečistoća, uništava gaflet u njemu. Kalb se nurom zikra osvijetljava i sija. Taj nur se prenosi na cio organizam i svaki organ uzima dio. Tijelo uživa u  Allahovom ašku. Kako putem kabla svjetlost dolazi do lampe isto tako zikr dovodi nur do srca. Time srce postaje zdravo; kalbi selim. Posjednici kalbi-selima ne slijede nefsove prohtjeve nego su vezani isključivo za Allaha i ono što On hoće.

Izbjegavanje zikra je nefsova specijalnost i šejtanska podvala jer nefs zna da će zikrom biti upropašten.

Zikr onog ko sa poteškoćama ući pet hiljada je vrijedniji od zikra onog ko sa muhabbetom uči sto hiljada. Zašto? Zato što onaj ko uči sa teškoćom vodi borbu sa nefsom (mudžaheda). Onaj što uči sa muhabbetom uzima mnogo fejza, a onaj sa poteškoćom ima više sevapa i taj zikr ga približava Allahu.

Primjer

Sulejmanu a.s. data je velika vlast ( ptice su mu hlad pravile kad ide, džini su ga služili...).

Jedne prilike to mu i reče jedan pobožnjak, na šta mu Sulejman a.s. odgovori: “Jedan tespih u knjizi djela mumina veći je od ovog carstva koje će proći, jer sevab zikra ostaje za vazda.“

Avn b. Abdullah kaže: “Zikr medžlisi su lijek za srce. U vremenu kad ljudi napuste zikr biće u cjelosti upropašteni. Osoba koja među gafilima čini zikr je ko vojnik koji je sam ostao da brani liniju dok su ostali suborci pobjegli.“

Lice osobe koja je utonula u zikr je lijepo, riječ slatka, pogledi puni fejza, a njegov osmjeh usrećuje. Svako stanje mu je lijepo. On je Allahov živi svjedok na zemlji i ko ga pogleda biva naveden da čini zikr i hajr.

Zikr otvara kapije duhovnog užitka i zakir je sa Allahom u posebnom sohbetu i muhabbetu. Allah mu biva najbliži dost,  usrećuje mu srce i u njega stavlja neopisive ljepote kojih se ne moće zasititi.

Zikr je put približavanja Allahu (vuslat), povećava marifet i muhabbet, povećava duhovne deredže. Zikr sa ihlasom diže sve perde između Rabba i roba. Kao što nam je ukazao Resulullah s.a.v.s. osobine koje nosi zikr, nema nijedan drugi amel.

Hikaja

Pitao Musa a.s. Gospodara : Kako da znam koga voliš?

Gospodar mu odgovori: „ O Musa dva su alameta.“

Musa: “Koji su to?“

“Njemu sa nebesa dajem ilham da me zikr čini i čuvam ga od zabranjenih stvari koje uzrokuju moj azab.

O Musa ako se na nekog roba rasrdim, na njega spuštam dvoje.

Zaboravim ga od toga da ME zikr čini, i drugo, ostavim ga njegovom nefsu da uđe u polje zabranjenog, kako bi zaslužio moju kaznu.“

 

Zikr u srce donosi radost i polet a otklanja tugu, brige i stres. Onaj u čijem je srcu zikr, nikad neće osjetiti usamljenost, strah od bubućnosti, ni brigu za nafakom. Čak i da ga bace u tamnicu njemu će to dvorac biti. Suprotno tome onaj ko ne zna za Gospodara, njemu je i dvorac tamnica.

Muaz bin Džebel r.a. je rekao: ''Stanovnici dženneta čeznut će i žalit samo zbog jednog, a to je vrijeme koje su proveli bez zikra.''

Onaj ko posjeduje zikr nema prepreke koju on neće preći. Ako u srcu ima zikra ono je živo i razumijeva suštinu stvari. Suprotno tome ako u srcu nema zikra ono je mrtvo i ne vidi niti razumije istinu/hakikat.

Gavsi Sani k.s. jedne prilike reče hizmećarima: ''Sto godina da hizmet činite ako ne učite svoje virdove nećete vidjeti mnogo koristi.''

 

Jednom je neki sufi došao kod Gavsi Sanija k.s. i rekao mu:

''Kurban, ja nikako ne napredujem. Koliko god da zikr činim tijelo mi se ne budi. I dalje sam u gafletu. Šta da radim?

Gavsi Sani k.s. mu odgovori: ''Sufi, ako je kod čovjeka prisutno sljedeće četvero, koliko god da zikr čini ne može vidjeti korist.

  1. Ako gleda u haram
  2. Ako je 24 sata zauzet sa dunjalukom
  3. Ako nema porodični mir
  4. I ako čini grijehe

 

Sejid Abdulhakim el Husejni k.s. u svojim sohbetima također govori o ovoj temi i kaže da čovjek, koliko god truda ulaže na putu činjenja djela isto toliko treba ulagati po pitanju izbjegavanja grijeha. Kako ne bi bio na gubitku. Jer zikr je hrana za srce a grijesi za šejtana, pa koje ima više hrane prevlast biva u njegovim rukama.

I na kraju, velikani su još rekli: ''Ko neće vird imat će dert/belaje''

Insallah da nas Allah dovom i bereketom Sadata učini istinskim zakirima.

Pretraga