Kalb - Sultan zemlje zvane tijelo

''Uistinu je u tome pouka za onog ko razum (kalb) ima ili ko sluša a priseban je'' (Kaf, 50/37)

Riječ  ''kalb'' je arapskog porijekla i znači ''nešto preokretati iz stanja u drugo stanje, unutrašnjost ispoljiti na vanjštinu, okrenuti suprotno, promijeniti'' i slično.

Prvo što se osvaja kod čovjeka i jedino što može ostati potpuno neosvojeno jeste srce tj. kalb. Srce, kako fizičko tako i duhovno, centar je svih organa i svih emocija.

Potpuni uvid u nečije srce ima samo Gospodara svjetova.

Opisujući odnos između srca i drugih organa, velikani su rekli sljedeće:

''Oči čovjeku pokazuju put, uši ga upozoravaju na dolazeće opasnosti, jezik posreduje, ruke drže i dodiruju, noge nose na ciljano mjesto, a srce je vladar. Ako je vladar spokojan i vojska je u miru i spokoju.''

Obzirom da je tako, prvo i najvažnije na čovjeku čemu se treba posvetiti pažnja, upoznati i zadovoljiti potrebe istog, jeste kalb odnosno srce.

Srce o kojem ovdje govorimo, je jedan dragulj od nura smješten u fizičkom srcu. Učenjaci su to srce nazvali ''kalb-i hakiki''.

Hakiki kalb je božanski dragulj (lataif ruhanijetski) i suština čovjeka. Čovjek srcem poznaje Gospodara, vjeruje Ga, i srcem uzima slast iz ibadeta. Srce se obraća i govori sa Allahom. Srce je mjesto Allahovog nazara. Ništa Allahu ne može biti tako blizu kao što je to čovjekovo srce.

Prema poimanju vjere i tesavufa u srcu su okupljene sve misli i informacije. Ovo srce tj božanski dragulj nosi isti naziv kao fizičko srce iz razloga što je u uskoj vezi s njim i preko njega obavlja svoju funkciju. A nalazi se ispod lijeve bradavice.

Karakteristika promjenjivosti kod srca podrazumijeva mijenjanje boja, što za sobom donosi promjenu emocija, misli i vjerovanja. U hadisu časnom se prenosi da je Resulullah činio dovu:

''O Ti koji okrećeš srca, moje srce učvrsti u vjeri i pokornosti''

''Nema nijedno srce a da se ne nalazi između dva prsta (u moći) Rahmana. Ako želi On ga učvrsti (na istini), ako želi dovede ga u zabludu. '' Iz ovog hadisa je jasno da je Allah taj koji upravlja svim srcima.

Kalb je centar svih manevijata. Kalb prima nadahnuća (ilham)od meleka pa čak i direktno od Allaha uzvišenog. Ove vrste nadahnuća čovjeka pokreću na dobročinstvo i pokornost Stvoritelju.

Prema riječima velikana, pet je vrsta srca: mrtvo srce, bolesno srce, nemarno (gafil) srce,zapečaćeno srce i srce koje je potpuno zdravo.

Ibn Ataullah k.s. je rekao: ''Jedan od znakova da je nečije srce mrtvo jeste to da ne tuguje zbog propuštenog dobročinstva i da se ne kaje za učinjeni grijeh.''

 

Karakteristike srca

Kada se u Kur'anu i hadisu spominje kalb, to podrazumjeva čovjekovo razumijevanje, poimanje, razmišljanje i sposobnost spoznaje hakikata (suštine stvari). Zapravo to je ono što čovjeka razdvaja od drugih stvorenja. U suri Hadždž u 46. ajetu Allah uzvišeni kaže:

''Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali oči nisu slijepe već srca u grudima.''

U drugom ajetu kaže:

''U tome je pouka za one koji imaju srce/kalb (koji razumiju)'' (Kaf, 50/37)

Jedan od velikana je rekao: ''Kalb je kuća sa šest vrata. Ta vrata su oči, usta (jezik), uši, razum, ruke i noge. Kad god se neka od ovih vrata bespotrebno otvore kuća biva ugrožena. Ne dozvoli da u kuću uđe nešto što joj može nanijeti štetu.''

Kalb se odlikuje sa pet karakteristika koje se ne mogu naći kod drugih organa. To su:

1)      Neprestano je na udaru neprijatelja. Šejtan u srce stalno ubacuje vesvese. Uporedo s tim tu je i jedan melek koji srcu ukazuje na hakikat. Shodno tome srce je neprestano između dva savjetnika.

2)      Uvijek je uposleno. U srcu se stalno odvija borba između razuma koji poziva na dobro i strasti koja poziva na loše. Shodno tome srce je bojno polje na kojem neprestano traje borba.

3)      Srce je mjesto na koje se slijevaju razne nepogode. Poput kapi kiše na srce danonoćno padaju razne opasne misli i ideje. I nemoguće je spriječiti dolazak misli. Srce nije organ kao što su oči ili jezik. Kad hoćeš da gledaš otvoriš oči, kad hoćeš da ne vidiš zatvoriš. I isto je tako i sa jezikom, kad hoćeš da govoriš pokrećeš ga kada nećeš ne pokrećeš. Srce je neprestano na udaru raznih misli i to je nemoguće zaustaviti. Nefs u srce ubacuje razne primamljive, loše misli i traži od čovjeka da ih slijedi. I to je ujedno polje na kojem većina ljudi biva pobijeđena.

4)      Bolesti srca nisu vidljive okom, nisu konkretne i zbog toga je njihovo liječenje veoma teško i dugotrajno. 

5)      Srce ima sposobnost da se preobražava u mnogo različitih oblika, odnosno da prelazi iz stanja u stanje. Misli koje dođu u srce mijenjaju se velikom brzinom. I istovremeno prouzrokuju kod čovjeka različita osjećanja i postupke. Koliko je srce više promjenjivo toliko je čovjek više u opasnosti da skrene sa pravog puta. Prvi korak na putu skretanja srca od istine jeste tvrdoća srca i vezivanje za nešto mimo Allaha. A kraj tog puta jeste gubljenje imana, da Allah sačuva. Zbog toga, najveći strah Allahovih dobrih robova jeste skretanje srca sa pravog puta. 

 

Obolijevanje srca

Srce je suština čovjeka. Sve čovjekove osobine su sakupljene u srcu. Srce u koje ne dolazi nur, izgubilo je svoju urođenu čistoću i ne može da obavlja svoju osnovnu funkciju. U tom slučaju srce postaje bolesno i izvor nepokornosti, neznanja i lošeg ahlaka.

Grijesi prljaju srce, oslabljuju ga i čine bezosjećajnim. Ukoliko se ne liječi, srce umire. Nad njim se spušta perda, ne može vidjeti istinu, niti je može čuti niti razumjeti. I to je ujedno najveća nesreća koja može zadesiti čovjeka.

Srce je mnogo osjetljivo i suptilno. I najmanja pogreška na njega ostavlja veliki utjecaj. A sve ostalo na čovjeku ovisi o srcu. Svi organi funkcionišu shodno stanju srca. U vezi s tim Hz. Pejgamber s.a.v.s.  je rekao:

''U čovjekovom tijelu se nalazi komad mesa, pa ako je on zdrav, cijelo tijelo je zdravo. Ako je on pokvaren cijelo tijelo je pokvareno. Taj komad mesa je srce.'' (Buhari)

U jednom sohbetu Imam Birgivi k.s. je rekao:

''Čišćenje srca je važnije od bilo čega drugog. Jer srce u tijelu je kao vladar kome su svi poslušni i čiji se emrovi izvršavaju.''

 

Liječenje srca

Srce se prlja pogrešnim vjerovanjima i lošim ponašanjima. Gubi osjećajnost, postaje slijepo i tvrdo kao kamen. Uzvišeni Allah to opisuje u Kur'anu i kaže:

''A poslije toga vaša srca su ponovo otvrdnula; postala su kao kamen i još tvrđa. Jer među kamenjem ima onih iz kojih rijeke teku, ima ih koja pucaju na pola i iz njih voda izvire, a ima ih koja pucaju od straha pred Allahom'' (Bekara, 74)

Otvrdlo srce je bolesno i ne može obavljati svoje funkcije. Liječenje mu je neophodno a liječenje biva usvajanjem ispravnog vjerovanja, tefekurom, ibadetom i lijepim ahlakom. A to je  moguće samo uz vodstvo muršidi kamila. Jer da bi čovjek bio sadik potrebno je da bude sa sadicima. Kao što uzvišeni Allah u ajetu kaže:

''O vjernici bojte se Allaha i budite sa onim koji su iskreni (sadik).'' (Tevbe, 119)

Allahovim izunom nazar jednog potpunog muršida otklanja bolesti iz srca. U društvu ovih Allahovih dobrih robova griješnik postaje pokoran, gafil (nemarni) se budi iz gafleta, nemusliman postaje musliman. Osim oni koji nemaju udjela u hidajetu.

Kako god zemlja na može biti rodna prije nego se iz nje odstrane štetne materije, isto tako ni srce ne može biti izvor lijepog ahlaka prije nego se očisti od bolesti. Poslanici i kamil muršidi prema svakome postupaju shodno njegovom fitratu. Svaka zemlja nije ista. Niti na svakoj zemlji mogu uspjeti lijepi plodovi. Oni čija je zemlja u svom stvaranju čista, rodna i lijepa, lahko bivaju odgojeni. Dok je odgoj onih u čijem stvaranju ima primjesa i koji su neplodni, jako težak.

Allah je svakoga stvorio sa različitim karakterom i potencijalima. Tu se nalazi tajna Allahovog kadera.

Mumin, na ovom svijetu nema drugog kapitala osim srca. Ne priliči mu da ga prlja dunjalukom i lošim osobinama. Srce treba da čuva i puni ljubavlju prema Allahu uzvišenom.

Onaj ko ima pameti, taj neće zanemariti svoje srce. Niti će terbijet i čišćenje srca shvatiti olahko. Svako treba da provjeri svoj odnos sa Allahom dž.š. Ako nije upoznat sa stanjima svoga srca i ne razmišlja o tome, znači da je bolestan. Treba da plače nad svojim stanjem i traži rješenje za isto. Kako god čovjek koji je gladan, ne može biti smiren i spokojan dok ta njegova potreba ne bude zadovoljena, isto tako ne smije biti rahat dok ne zadovolji potrebe i otkloni bolesti svoga srca. U suprotnom njegovim problemima neće biti kraja.

S druge strane, onaj ko se okrenuo liječenju svog srca, treba da bude ozbiljan. Da objeručke prihvati i lijek i doktora.

Srce okrenuti od dunjaluka a usmjeriti prema Allahu

U jednom sohbetu Gavs Bilvanisi k.s. je rekao:

''Kada se srce, pod utjecajem snage nefsa, povede za dunjalukom, raspukne se na komade. A srce je stvoreno nježno, prefinjeno i sa sposobnošću da promatra manifestacije i ljepote uzvišenog Allaha. Kada ga nefs nadvlada svojim životinjskim sifatima/osobinama, strašću, srdžbom i željom za popularnošću, onemogućava mu da čuje glas razuma. Tada u tijelu, razum biva kao musafir a nefs kao vlasnik kuće. Da bi se nefs pokorio razumu, razum mora biti ''akl-i selim'' (čist, zdrav razum). A akl-i selim može proisteći samo iz srca koje je ''kalb-i selim'' (potpuno čisto i zdravo). Srce koje je rastrgano strastima nefsa, srdžbom i željom za popularnošću ne može nikada biti kalb-i selim. A bez kalb-i selim srca nema ni akl-i selim razuma.  U takvom tijelu razum biva rob i sluga nefsa.''

To je razlog zbog kojeg je nemoguće nefsa pobijediti razumom. Jer takav razum, naspram nefsa je poput djeteta. Nefs uzima konce srca u svoje ruke i povlači ga strašću, srdžbom i ukratko vodi ga niskom životu. U toj situaciji kalb puca i lomi se na komade tj dolazi u stanje rasijanosti. A kada dođe u to stanje gubi svoju osnovnu osobinu; gubi sposobnost da se smiruje uz Allaha i zikrullah. Gubi svoju snagu i postaje rob dunjaluka. Zatvara mu se sveto oko koje je gledalo prema Allahu. Više ne vidi Allahovo djelovanje i potpuno zaboravlja Allaha.

Srce koje je rasijano i raskomadano treba prije svega obavijestiti o propadnosti ovog svijeta i o ahiretskim nagradama i kaznama. Zatim ga zaokrenuti od dunjaluka prema Allahu. A jedini način da se to postigne jeste čišćenje srca zikrullahom.

Zbog toga, prva i osnovna obaveza sufija, nakon farzova, jeste da budu zauzeti zikrom. Međutim da bi se zikr mogao istrajno obavljati potrebna je duhovna potpora. To je u prvom redu džezba, rabita i muhabet. Što ustvari dolazi kao milost uzvišenog Allaha.

U jednom kudsi hadisu Allah Teala je rekao:

''U čijem srcu zikrullah prevlada, Ja ću ga voditi. Bit ću njegov prijatelj i saputnik.''

S druge strane naši neprijatelji su nefs, šejtan, fitne koje raspiruju ljubav prema dunjaluku i šejtani u ljudskom liku. Najopasniji od njih su šejtani u ljudskom liku. Najsigurniji i najlakši put da se zaštitimo od ovih dušmana jeste upravo ovo što se navodi u kudsi hadisu - zikr činiti uzvišenog Allaha i time ući pod Allahovu zaštitu.

 

Allah gleda u srce

Jedan od velikih Allahovih dostova je rekao:

''Obzirom da je kalb Allahova riznica, čovjekova najvažnija vazifa je da tamo ne stavlja ništa što je mimo Allaha. Jer Allah gleda u srca ljudi. Kada tamo pogleda i vidi da se tu nalaze neke druge ljubavi/voljeni osim Njega, biva  nezadovoljan. Vlasnika srca ponizi sa tim ljubavima i učini ga nesretnim s njima.''

Djela koja se čine srcem su djela samo za Allaha; u njih se ne može umiješati rijaluk i samopokazivanje. Dok je kod djela koji se čine tijelom to moguće. Djela srca se primaju čak iako ih ne prate spoljašnji organi ali djela spoljašnjih organa nisu primljena ako ih ne prati srce.

U jednoj se predaji prenosi da je Gospodar svjetova jednog dana upitao Ibrahima a.s.:

''Znaš li zbog čega sam te učinio svojim prijateljem?''

''Ne znam'' odgovori Ibrahim a.s.

''Zbog toga što me nikad nisi zaboravio, zikr si me činio u svim stanjima i u tvoje srce nikada nije ušao niko drugi osim Mene.''

Imam Gazali r.ah u Ihja Ulumi'd-din prenosi hadis u kojem stoji:

''Časni ashabi jednog dana upitaše Poslanika s.a.v.s.:

'O Allahov Poslaniče, ko je najbolji od ljudi?'

'Vjernik čije je srce mahmum' odgovori Poslanik s.a.v.s.

'Kakvo je to srce mahmum' upitaše ponovo

'To je srce koje je čisto i čuva se od grijeha i harama. U njemu nema spletke, izdaje, prelaženja granice, kršenja obećanja, mržnje niti zavisti. ''

Shodno tome svaki čovjek je dobar onoliko koliko mu je srce čisto.

Suprostavljanje prohtjevima i strastima nefsa, zatim pokornosti i ibadeti čiste srce. A grijesi ga suprotno tome prljaju. Ko nakon učinjenog grijeha učini dobročinstvo, tim dobročinstvom poništava utjecaj grijeha i srce se spašava od crnila. Međutim, zbog grijeha mu biva uskraćen nur. Koje se od ovo dvoje ( dobro i zlo) više čini, srce biva pod njegovim utjecajem.

Kada se srce mumina očisti i oboji Allahovim nurom njemu se otvaraju riznice gajba/nevidljivog. Tijelo je kao školjka a srce kao biser skriven u njoj. Allah zna u čijim se prsima nalazi kalb-i selim. Obični svijet te ljude ne prepoznaje. Kalb-i selim je srce koje se kaje, čuva od grijeha, pokorava Allahovim naredbama, očišćen od sumnji u vezi Allahvog postojanja i jedinstva, i uzdignut od dunjaluka i ljudi. Srce selim je zadovoljno sa onim šta ima, nježno je i suptilno. Ukratko to je srce u kojem nema ništa što nije Allah. Do mekama kalb-i selim se dolazi istrajnim zikrullahom.

 

Hikaja: utjecaj dunjalučke ljubavi na srce

Ubejdullah Ahrar k.s. je jedan od Sadati Kirama (velikana nakšibendijskog tarikata). U njegovom vremenu živio neki derviš koji je čuo za njegovo ime i duhvonu veličinu. Sa nijetom da ga vidi krenu na put. Put je bio jako dug, a uz to, derviš je išao pješice. Imao je i štap uz sebe, veoma lijep, obrađen, sa posebnom izradom, mnogo vrijedan...

Približi se tako derviš selu u kojem je živio Ubejdullah Ahrar k.s. kad pored puta ugleda velike njive na kojima su radili radnici. Poče da se raspituje čije su njive, odgovoriše mu da su njive od Ubejdullah Ahrara k.s.

Ovaj derviš se mnogo začudi na to saznanje. Velike njive kojima se nije nazirao kraj da pripadaju jednom muršidu...

Sam je u sebi mislio ''je li ovaj zat sultan ili je evlija? Kako je moguće da muršid bude ovoliko bogat?'

Tako razmišljajući došao je i do dergaha, a sumnja se smjestila u srce. Međutim pomisli 'kad sam već došao da ga barem vidim... ali ovo nije evlija ovo je padišah' i krenu da uđe unutra.

Pred vratima poče da traži mjesto gdje da ostavi obuću, a tu je još i štap, tako vrijedan... gdje da ga ostavi... Na kraju donese odluku da ga da na emanet jednom od hizmećara. Pri tom mu reče:

''Ovaj štap je mnogo vrijedan. Sakri ga dobro, nemoj da se izgubi''

Zatim uđe unutra ali misli su i dalje bile sa štapom. Pitao se da li je osoba kojoj je povjerio štap povjerljiva, hoće li ga sačuvati. Ubejdullah Ahrar k.s. ga je promatrao nekoliko trenutaka (nazar), i  bi mu jasno da je njegovo srce potpuno zauzeto štapom, zatim se nasmija i reče mu:

''Njive koje si vidio na putu dok si dolazio na naše srce nemaju ni hiljaditi dio utjecaja koliko na tvoje srce ima utjecaj jedan štap...  ''

Da nas Allah sačuva od zla dunjaluka, nefsa i šejtana, i da nam nasib učini da srca očistimo na kapiji Sadata te da sa srcem kalb-i selim dođemo u Njegovo prisustvo. Amin!

 

      

Pretraga