Mevlud-i Šerif

Posljednji i najveći poslanik, poslan kao spas čovječanstvu, Muhammed Mustafa, s.a.v.s., je rođen u 12. noći mjeseca Rabiulevvela, 570 godine.
Učenje i slušanje mevluda u ovim danima, donošenje salavata i selama, je nesumnjivo izraz ljubavi prema Poslaniku časnom, s.a.v.s.
U ovim mubarek noćima mumin treba da čini dove i traži oprost za sebe, svoju porodicu i sve muslimane. Zatim da naklanjava propuštene namaze, ukoliko ih ima. Zapravo kaza namaze treba naklanjavati čim ima priliku, ne samo u mubarek danima.

Nakon uzvišenog Allaha, prvi koga treba da volimo je Njegov habib hz. Muhammed Mustafa, s.a.v.s. Voljeti njega je farz. Iskazivati poštovanje prema njemu, s.a.v.s., onako kako dolikuje njegovom mekamu/stepenu, je temeljna dužnost svakog vjernika. Pa tako na primjer, ako se na jednom mjestu spomene njegovo mubarek ime, donijeti salavat na njega, s.a.v.s., barem jedanput, je vadžib (prema jednom dijelu uleme).
Učenje mevluda kao spomen na Poslanika, s.a.v.s., nije bidat, to je dobro djelo i sebeb je dobrim djelima.


Hikaja


Šejh Abdulaziz, r.ah., prenosi događaj kojem je bio svjedok:
''Bio sam u Siriji na školovanju. Jedan od bogatih muslimana je organizovao učenje mevluda. I ja sam prisustvovao mevludu. Kada se učio dio koji spominje trenutak Poslanikovog dolaska na ovaj svijet džemat je ustao na noge. Međutim jedan od hodža je ostao sjediti. Smatrao je da to nema utemeljenje u vjeri te da ne treba ustajati i zbog toga nije ustao. Niko mu ništa nije govorio. Mevlud je završio i ljudi su se razišli.
Od tog događaja je prošlo petnaest godina, ja sam završio školovanje i počeo da radim kao imam u džamiji u jednom okolnom selu. Ponovo je neko organizovao učenje mevluda na Poslanika, s.a.v.s., i ja sam bio pozvan. Čim je počelo učenje mevluda jedan od prisutnih je ustao, stao u skladu sa edebom, i tako prestajao cijeli mevlud. Pogledao sam malo bolje da vidim o kome se radi i prepoznao čovjeka koji na onom mevludu prije 15 godina nije htio da ustane. Začudio sam se. Sačekao sam da završi mevlud a onda sam mu prišao. Predstavio sam se i spomenuo mevlud na kojem smo se prvi put sreli, zatim sam ga sa edebom upitao:
''Možete li mi molim Vas reći koji je razlog pa ste taj dan učinili tako a danas ovako?''
''Ispričat ću ti'' rekao je, a potom nastavio:
''Ja tada nisam ustao na noge kada se učio dio o Poslanikovom, s.a.v.s., rođenju. Poslije mevluda sam otišao kući i tu noć usnio jedan san. Sjedili smo u prostoriji i u jednom trenutku svi ustadoše na noge. Neko reče da dolazi Poslanik, s.a.v.s., i ja sam pokušao da ustanem. Tada je Resulullah, s.a.v.s., pogledao prema meni i rekao:
''Ti tako ostani!''
U tom trenutku sam se probudio i shvatio da se nalazim u sjedećem položaju. Nisam se mogao pomjeriti. Bio sam paralizovan. Sedam godina sam proveo u tom stanju. Ništa nisam mogao da učinim sam. U svemu mi je žena pomagala. Jednog dana, nakon što me je žena okupala, tako sjedeći sam klanjao dva rekata hadžet namaza. Zatim sam podigao ruke i preklinjao uzvišenog Allaha. Potom sam se usmjerio prema Poslaniku, s.a.v.s., zamolio ga da mi oprosti moj edebsuzluk i da čini šefaat za mene. Sate i sate sam proveo u tom stanju. Kada sam ostao potpuno bez snage, zaspao sam.
Ponovo sam usnio Poslanika, s.a.v.s. Sjedili smo u nekoj prostoriji i odjednom su svi počeli da ustaju. U sobu je ušao Poslanik, s.a.v.s. Pogledao me, nasmijao se i rekao: ''Možeš ustati''. Probudio sam se i shvatio da sam ozdravio. Stajao sam na nogama. Tada sam Allahu dao riječ da ću svaki put kada se bude učio mevlud, od početka do kraja slušati na nogama. Zbog toga sad ovako stojim.''



Milost svim svjetovima


Od kako je svijeta i vijeka, niko od stvorenja nikada nije bio toliko voljen, ni za kim se nije toliko čeznulo i nikog se nije toliko poštovalo kao što je to slučaj sa Muhammed Mustafom, s.a.v.s.
Uzvišeni Allah je prvo stvorio njegov nur/svjetlo, i nikoga nije učinio sličnim njemu. Hakk Teala za njega kaže:
''O Poslaniče, a Mi smo te samo kao milost svjetovima poslali'' (Enbija, 107)
Od kako je stvoren posebna milost je počela da se spušta na svjetove, i to traje i danas. On je milost svjetovima, kako na dunjaluku tako i na ahiretu.
Njegov dolazak su najavili svi pejgamberi, a.s. Neki od njih su molili Gospodara da ih učini njegovim ummetom. Govorili su svojim ummetima o njemu. I jevreji i kršćani su ga dobro znali. Kako se navodi u ajetu ''kao što poznaju djecu svoju''(Bekara, 146). Kada bi se desilo da budu u opasnosti, sljedbenici Knjige bi tražili pomoć od Allaha spominjući ime Ahmedovo, i pomoć bi im bila pružena. Međutim, kada je hz. Resulullah, s.a.v.s., došao na ovaj svijet i kada mu je objavljeno poslanstvo Jevreji i Kršćani su zanegirali, iz zavisti što je očekivani poslanik došao iz reda arapa a ne iz njihovog naroda.

Najbolji od svih stvorenja koje je Allah stvorio
U tefsiru ''Tefsiru'l-Mahzari'', Muhammed Senaullah Mahzari, k.s., kaže:
''Allah je spustio nur/svjetlo na svjetove. Uzimanje ovog nura je moguće samo posredstvom onog koji je učinjen milošću svim svjetovima, posredstvom Poslanika, s.a.v.s. Ko svoje srce okrene prema njemu, i usmjeri se prema nuru koji se spušta na njegovo srce, od tog nura će se okoristiti onoliko koliko se okrenuo ka njemu. Neko tim nurom zadobija iman; spašava se od vatre.  Neko pak zadobija različite stepene; dostiže potpunost
Oni koji imaju najveći udio u tom nuru, oni su nosioci nura na zemlji. U vezi sa tim Resulullah, s.a.v.s., je rekao:
''Allah Teala, ima svoje posude (nura i fejza) na zemlji. Te posude su srca salih/dobrih robova. A najdraža Allahu od tih srca su ona koja su najnježnija i najprefinjenija.'' (Ebu Nuajm; Sujuti)
Imam Busiri, r.ah., u svom djelu ''Kaside-i Burde'', govoreći o Poslaniku, s.a.v.s., kaže:
''On, s.a.v.s., je kao sunce. Kada ga se gleda iz daleka, ne djeluje kao da je velik, ali ako se pogleda izbliza, zbog jačine nura kojim zrači, nemoguće je gledati u njega. On jeste čovjek, ali najbolji od svih ljudi koji su ikada stvoreni. Sve mudžize koje su pokazali poslanici, pokazali su ih snagom koju su uzeli od njegovog nura. ''
Resulullah, s.a.v.s., je sunce manevi alema/duhovnog svijeta. Svjetlo tog sunca je stalno. Kako god obasjava na ovom svijetu, i na ahiretu će nastavit sijati i širiti svjetlost. Jer on, s.a.v.s., je stvoren kao milost svim svjetovima.
Taj rahmet je poslan nama.  Neka je beskrajna hvala Allahu koji nam je podario da budemo njegov ummet. Radujmo se tome i nastojmo da upoznamo tu milost, i da se osvjetlimo njegovim nurom.



Njegov a.s. pogled


Kakva je to snaga, ili duhovna džezba da je mogla od ljudi koji su bili u stanju da zakopaju živo,  vlastito dijete, jer je žensko, da napravi ljude koji ni mrava ne mogu zgaziti? Ljudi koji su Allahu pripisivali širk, jeli kamatu, pili alkohol, činili blud i slično, uzevši njega za ruku postali su istinski vjernici mutekije.
Odgovor na ovo pitanje treba tražiti u njegovom mubarek nazaru/pogledu. Njegov nazar/pogled, himmet/duhovna podrška i sohbet/druženje je u samo jednom trenutku neukog beduina dovodio u stanje istinskog arifa. Onaj ko bi samo nekoliko minuta bio pod njegovim pogledom i u njegovom društvu, postizao bi stanje i nurove za koje su potrebne godine i godine duhovnog putovanja i odgajanja.
Zbog toga oni koji su na vrhunskim stepenima evlijaluka, njegovi varisi, imaju sposobnost da na ljude utječu nazarom (iršad). S tim da, njihov nazar je nazar velajeta/evlijaluka, a njegov je nazar nubuvveta/nazar poslanika. To je nazar koji ima snagu da, Allahovim izunom/dozvolom, u jednom trenutku probudi i oživi potpuno mrtvo srce.
Niko na svijetu nije bio voljen i poštovan kao on, Muhammed Mustafa, s.a.v.s. Ashabili su gorili od aška za njim. Kada bi uzimao abdest, okupili bi se oko njega i kapljice vode koje bi padale uzimali rukama i stavljali na svoje lice. Nikada nisu dozvolili da sa njegove kose ili brade ijedna dlaka padne na zemlju.
Amr b. As, r.a., kada je bio na samrti, dlaku iz njegove mubarek brade, koju je čuvao, je stavio ispod jezika i tako preselio.
Kada je u jednoj borbi, Halid b. Velidu, pala kapa sa glave, i otkotrljala se među neprijateljske redove, on, r.a.,  je ne obračajući pažnju ni na što,  ušao među neprijatelje da spašava kapu, po cijenu života. Kada su ga upitali zašto je tako uradio, odgovorio je: ''U kapi čuvam dlaku iz poslanikove mubarek brade, tako mi Allaha, pobojao sam se za nju pa sam zbog toga ovako uradio...''
On je sultan svih duša, on je ponos svih svjetova, on je habib Allahov. On je poslanik svih ljudi i džinna. On je naš šefaadžija. On je dragulj našeg srca...
Zavidnici će pričati, smutljivci će praviti spletke. Pokušavat će da ga ocrne i skinu sa prijestolja u našim srcima, ali šta im vrijedi... to se nikada neće desiti. On će uvijek biti naša kruna. Kruna koju s ponosom nosimo, koja je naša i uvijek će naša ostati...



Tesavvuf i odanost Allahovih dostova Poslaniku, s.a.v.s.


Uzvišeni Allah je onima koji Ga vole i onima koji žele da Ga vole, pokazao put kako da ta ljubav postane istinska, i kako da bude uzvraćena. U Kur'anu časnom kaže:
''O Poslaniče, reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, kako bi i Allah vas volio'' što znači put do Allahove ljubavi je put Muhamedov, tj. put sunneta.
Tesavvuf je sistem koji odgaja čovjeka metodama koje je Poslanik, s.a.v.s., primjenjivao u odgajanju, i dovodi ga u stanje istinskog vjernika koji hodi putem sunneta.
Onaj ko ne slijedi sunnet Poslanika, s.a.v.s., da hiljadu godina provede u borbi sa nefsom (mudžaheda), ne može se odgojiti niti drugima pomoći da se odgoje.
Arifi billah Šihabuddin Suhraverdi, k.s., kaže da ovaj ajet objašnjava temelj i suštinu robovanja, i dodaje:
''Među svim ljudima, sufije su oni koji su najuspješniji u slijeđenju Poslanika, s.a.v.s. Jer oni s pažnjom izvršavaju ono što je Poslanik, s.a.v.s., naredio, a ostavljaju sve ono što je zabranio.
Sufije su oni koji se u potpunosti pokoravaju ajetu: ''Ono što vam Poslanik naređuje, to činite! A ono što vam zabranjuje, toga se klonite.'' (Hašr, 59/7)
Oni slijede Poslanika, s.a.v.s., u svim ibadetima i djelima, a onda se bereketom tog slijeđenja okite njegovim divnim ahlakom; zadobijaju znanje, stid, samilost, lijepo ophođenje, skromnost itd.
Pored toga ukrase se njegovim halovima, takvalukom, hejbetom, zuhdom, tevekulom i drugim, te tako u potpune slijeđenje Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Kada su Allahovog dosta, Abdulvahid b. Zejda upitali: ''Ko je istinski sufija?'' on je odgovorio:
''Istinski sufija je onaj ko srcem sunnet prihvati i voli, razumom se trudi da ga usvoji, a Allahu se utječe od zla svog nefsa'' ovo je definicija koja na najbolji način predstavlja sufiju.
Najljepša i najveća karakteristika, Resulullahovog ahlaka jeste to što je on, s.a.v.s., stalno osjećao ovisnost o Allahu i molio Ga da ga ni na trenutak ne prepušta nefsu. Ova njegova dova svjedoči o tome:
''Allahu moj, ne prepusti me mom nefsu ni koliko je treptaj oka. I ne oduzmi mi ono što si mi darovao'' (Sujuti; Hejsemi)
Najveće i najčasnije što sufije ostvare slijeđenjem Poslanika, s.a.v.s., je upravo ovo stanje. To je stanje svijesti o ovisnosti o Allahu.
Uzvišeni Allah je Poslaniku, s.a.v.s., pokazao karakteristike nefsa zbog čega se on, s.a.v.s., onda počeo utjecati Allahu od njega. Svojom dobrotom Allah Teala i sufijama pokazuje vlastitog nefsa, pa sufi nakon što vidi i shvati, počne da moli uzvišenog Allaha da ga zaštiti od njegovog zla.
Na taj način nefs biva vesila/sredstvo koje roba okreće Allahu. Zbog toga sufija niti može biti gafil (u nemaru) od Allaha niti može nefsa ispustiti iz kontrole. 


VE AHIRU DA'VANA ELHAMDULILLAHI RABBEL  A'LEMIN