Nemarnost/gaflet kao prepreka za viđenje istine 

Nemarnost/gaflet je stanje kada se čovjek prilagođava svojim nefsanskim prohtjevima, gubi svoje vrijeme na besposlice, nemogućnost da shvati i preda pažnju značajnosti i vrijednosti bitnih stvari. Kada insan se oda svojim nefsanskim prohtjevima onda zaboravlja Allahova naređenja i zabrane te nije svjestan stvarnosti stanja svog srca. 

Na osnovu tumačenja Muhammed b. Ebû Verd'e (k.s) postoje dvije vrste gafleta: 

Jedan je gaflet naspram milosti a drugi je gaflet naspram stanja kaznih koje će doći.

Gaflet naspram milosti je prepreka uspinjanju, dok gaflet naspram kazni udaljava od ibadeta. Onaj ko se spasi od stanja gafleta/nemara taj se uzdiže. 

Hamdûn el-Kassâr (k.s) opisujući gaflet rekao je sljedeće: "Gaflet je stanje kada rob zaboravi Rabba, ne traži Rabbovo Zadovoljstvo i on je taoc svoga nefsa. Tada rob se ukrašava samo za dunjaluk i u tom stanju ne može za sebe pridobiti niti korist a niti štetu i on samo želi da bude viđen u očima drugih ljudi.

Sehl (k.s) je ovako rekao: "Alimov(učenog) gaflet je kad mimo Allaha teži nečem drugom i u tome nalazi zadovoljstvo. Džahilov(neznalicin) nemar je hvalisanje dunjalučkim stvarima.” 

Mnogi ljudi nisu informisani o Allahovim jasnim ajetima koji govore o naredbama i zabranama već samo u pravcu vlastitih želja i prohtjeva žive. Želje ovih ljudi su da postanu vlasnici dunjalučkih dobara, da budu sretni, da se zabavljaju i provode i sve drugo što će im zadovoljiti njihove nefsove i pored toga nemaju nikakvih drugih ambicija. Samo žele da se zabave dunjalučkim ukrasima i da postanu vlasnici svojih želja i na tom polju troše svoje živote. 

Ali život na dunjaluku će kratko biti i proći i svemu će kraj doći. Oni svoje živote žive na način koji je daleko od okvira Allahovog dž.š. Zadovoljstva, a nisu ni svjesni žestine i vječnosti mučenja. Biti ce od onih koji će doživjeti veliki belaj i strah kada se ahiret približi jer su se vezali za dunjalučke prolazne blagodati i jer su se žalostili i brinuli samo kada izgube nešto od dunjaluka. 

Ljudsko nevjerovanje u Allahove jasne dokaze, njihovo slijepilo i bezobzirnost uprkos naredbama i upozorenjima i njihovi nezainteresirani stavovi su zapravo i definicija gafleta. 

 

Najveći od grijeha

Ne treba zaboraviti da stupnjevi gafleta nisu isti te da i šteta odnosno zlo koje proizilazi iz gafleta nije samo jedno. To ne znači da gaflet nikada ne treba uzimati olahko jer je on početna tačka grijeha za kojeg velikani i posjednici istinskog znanja kažu da je izvor velikih grijeha. 

Hz. Ali (r.a)  u jednom od svojih govora rekao je da je gaflet početak kufra i opisao ga je kao sljepilo srca i smutnja koja insana udaljava od istine i dovodi ga do stanja razočarenja.

Na osnovu jedne vijesti koja je došla putem Ehl-i bejta kaže se sljedeće: 

Jednog dana Ammâr b. Yâsir (r.a), je rekao Hz. Aliu (r.a),

“O ti emiru pravovjernih hoćeš li me obavijestiti na koje temeljne radnje se oslanja kufr?", Hz. Ali (r.a) ovako je rekao:

"Kufr/nevjerstvo se oslanja na četiri temeljne radnje: 

1. Zulum/nepravda,

2. Sljepilo očiju i pronicljivosti,

3. Gaflet/nemarnost,

4. Sumnja."

Onaj koji čini nepravdu, dodvorava se nevaljalcima a srdi se na alime. Onaj čije je srce slijepo zaboravlja na spominjanje Allaha. Insan koji je u gafletu udaljava se od istine, zaokupira se praznim djelima i pada u očaj i kajanje jer nije svodio račun sam sa sobom radi stjecanja Allahovog zadovoljstva u pogledu polaganja računa i kaznih koje ga očekuju i samim tim on se protivi Allahu.

Onoliko koliko rob upadne u nemar u tolikoj mjeri je neznalica u kontekstu razumjevanja vjere i biva lišen mudrosti. Čovjek onoliko koliko voli dunjaluk, u toj mjeri pada u gaflet; koliko misli o svojim nefsanskim prohtjevima toliko i voli dunjaluk. U kolikoj mjeri nefsanski prohtjevi dominiraju u čovjeku, u tolikoj mjeri i prezentiraju odlike nefsa kod čovjeka. Ukoliko iman i svjetlo istine oslabe, onda negativne odlike nefsa izađu na vidjelo.  Ovakvo oslabljenje dovede srce da bude zaokupirano drugim stvarima mimo Allaha i u takvom stanju rob biva udaljen od Rabba. Rob mora da čini teobu od hala gafleta u kojem se nalazi, i onda kada shvati bitnost činjenja teobe, nikad neće napustiti teobu.

Hâris el-Muhâsibî (k.s) je rekao da stanje roba čije srce je u nemaru naspram Allaha je najveći od problema i musibeta koje robu mogu zadesiti.,

 

Gaflet i zapečaćenje srca

Izvor povećanje stanja gafleta kod roba je zbog toga što srce biva zapečaćeno od Allaha i pojava ma’nevijatski bolesti. Zapečaćenje srca je razlog tome što rob bez posustajanja čini grijeh i onda na kraju ti grijesi dominiraju srcem i drže komandu. Svaki grijeh je ujedno i razlog kazni za roba. U tom pogledu Allah dž.š. se obraća: “A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova” (Al-Mutaffifun 14 ajet)

Mufesiri su objasnili ovaj ajet da se to odnosi na stanje kada grijeh uzastopno biva urađen da postaje taj koji dominira srcem. Konzistentno činjenje grijeha je stvarni razlog zbog ovih stvari: umjesto da čovjek sebe preispituje, on se nalazi u gafletu, zanemaruje činjenicu da će položiti ispit za svoj nefs, odgađa činjenje teobe, odgađa ustrajnost u dobru i ne žalosti se niti traži oprosta za svoje grijehe. Svi ovi razlozi nastaju od ljubavi prema dunjaluku. Ljudi daju prednosti dunjaluku naspram Allahovih Naređenja i njihove loše požude su im te koje dominiraju i zaokupljuju srca. U pogledu toga poručuje nam se u ovom ajetu: “Zato što više vole život na ovome nego na onome svijetu, a Allah neće ukazati na Pravi put onima koji neće da vjeruju” (An-nahl 107 ajet) u sljedećem ajetu se dalje kaže “To su oni čija je srca i sluh i vid Allah zapečatio, i oni su zaista nemarni”(An-nahl 108 ajet).   

“A o­nome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao Džennet će boravište biti sigurno.” (Sura An-naziat ajet 40/41) 

U tefsiru ovog/ovih ajeta stoji da se to odnosi na svakog onog ko suzdrži svog nefsa i ne da da mu izbor nefsa bude dunjaluk jer se u prethodnom ajetu kaže da svaki onaj koji bude više volio život na ovom svijetu Džehennem će mu biti konačno prebivalište. U ovog pogledu u drugom ajetu se poručuje: “To su oni čija je srca Allah zapečatio i koji se za strastima svojim povode.” (Sura Muhammed 16. Ajet) 

Konačnica udovoljavanja nefsanskim prohtjevima je zapečaćenje srca. Zapečaćenje srca je kazna od učinjenih grijeha koja vodi tome da insan bude gluh na Allahovu Uputu i nije u mogućnosti da je razumije. 

Zbog toga Allah Dž.š. ovako nam poručuje: “Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapečatiti, pa savjet neće poslušati.”(Sura al-araf ajet 100)

Kada se poveća gaflet u srcu nadahnuće koje dolazi od meleka se smanjuje a ilham/nadahnuće je osjećaj kada insan zna i osjeća stvarnost i istinu svog srca jer duži boravak u gafletu učini srce gluhim. Nemogućnost da se čuje govor istine je kazna koja proizilazi zbog činjenja grijeha. Suprotno od ovoga je stanja kada meleci nadahnuti Allahom Voljom budu potpora i podrška robu u činjenjuu hajra i pokornosti Gospodaru. Ovakvo stanje je čast za čovjeka. 

U jednom hadisu koji je prenešen od Ibn Omera r.a rečeno je: “Pečat je okačen iznad Arši Rahmana. Kada se učini haram Dženabi-HAK (Veličanstveni Gospodar) šalje ga na zemlju, srca se zapečate i vlasnike srca dovede do stanja sljepila.” Za pečaćenje kako stoji u ajetu “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!” (Sura Muhammed ajet 24)  se kaže da je to zaključavanje srca., 

 

Opasnost gafleta/nemarnosti

Gaflet je stanje koje učini ljude da zaborave Allaha i dan polaganja računa i okuje čovjeka poput podmukle i zle bolesti. To je takva bolest koja opije svijest i prekrije ljudsku pamet.U takvoj lijenosti i neznanju čovjek nije svjestan stvarnosti i onoga što će ga zadesiti. Iz tog razloga ljudi koje se nalaze u stanju gafleta uprkos njihovoj mogućnosti da vide i čuju izgubili su sposobnost da rasuđuju i procjenjuju ono što vide i čuju. Ljudi koji se nalaze u gafletu sve svoje vrijeme provode da udovolje svojim prohtjevima i o drugim stvarima ne razmišljaju.

Neznanje, požuda, samodopadljivost, dvoličnost, ponos, pohlepa, zavist, škrtavost, ljubomora, pretjerivanje i bijes su samo štetne pojave prouzrokovane gafletom.

Posljedica gafleta su pojava grijeha, to je zastor istini i Gospodaru koji narušava moral i dostojanstvo i pokriva ljudske duše tamom. U takvom stanju se zaboravlja Uzvišeni Gospodar i Allah Uzvišeni za one u ovom stanju kaže: “Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!”  (sura Ez-zumer ajet 22)

Jedan od poznatih evlija Şeyhülislâm Abdullah el-Ensâri (k.s) kaže: “Oni ljudi koji su dostojni Allahove kazne su oni koji se svakog trena nalaze u gafletu. Oni su nemarni prema teškoj i strašnoj kazni koja će ih zadesiti i zbog toga se osjećaju ugodno i na sigurnom. Ona srca koja su uvijek ispunjena strahom i tugom su budna srca i takva su na sigurnom od patnji i teških kazni.”  

Ahmed b. Ebü'l-Havârî  (k.s) ovako je rekao: “Allah Uzvišeni nije stavio na teži ispit nikog kao čovjeka koji se nalazi u gafletu i koji je kamenog srca.”

Ahmed b. Hadraveyh (k.s) je ovako govorio: "Nema dubljeg sna od sna gafleta. Nema većeg zatočeništva od strasti. Da nema gafleta kod čovjeka, strast mu ne bi izgledala pobjedonosno.”

Ahmed b. Mesrûk (k.s) daje nasihat ljudima kako da se sačuvaju od gafleta pa kaže: “Razlog zbog nastanka gafleta je džehalet/neznanje”.

Bâyezid-i Bistâmî (k.s) je govorio: “Želio sam znati šta je to što najviše šteti insanu. Vidio sam da je to nemar. Ono što gaflet može uraditi čovjeku džehennemska vatra ne može to napraviti. Ya Rabbi probudi nas iz sna gafleta. Učini nam dobro, podari nam čast i Primi ovu dovu.” 

Cüneyd-i Bağdâdî (k.s) kaže: “Za one koji vole Allaha istinski, gore je da bude nemarni naspram Allaha nego da budu u džehennemskoj vatri.” 

Kada su ga upitali šta je belaj ovako je rekao: “Stvarni belaj je biti nemaran naspram Onog Koji daje belaje.”

Hâkim et-Tirmizî (k.s) ovako kaže: “Šteta koju šejtan može da napravi čovjeku u stanju gafleta, je štetnije od toga što sto gladnih vukova mogu uraditi tijelu jedne ovce. A ono što čovjek može naškoditi sam sebi svojim nefsom je gore i štetnije od toga što mogu uraditi 100 šejtana zajedno.” 

 

U potrazi za vrećom 

U Revnaku'l-Mecâlis ovako se priča: Jedan čovjek je izgubio vreću. Kome je dao vreću nikako se nije mogao sjetiti. Stao je da klanja namaz i u namazu se sjeti kome je dao vreću. 

Predao je selam pozvao je svog slugu i rekao mu je “idi do tog čovjeka i traži vreću nazad”. Na to ga sluga upita “kad ste se sjetili vaše vreće?” Čovjek mu odgovori “kad sam klanjao namaz”. 

Na to mu sluga reče “gospodine to znači da vi niste bili u ibadetu Onome Ko vas je Stvorio već ste bili u ibadetu vreći.

Kada je sluga izgovorio ove lijepe i jake riječi biva oslobođen i pušten na slobodu od strane njegovog gazde.

 

Mnogo je ljudi koji su došli u džamiju ali...

Jednog ramazanskog dana Harun er-Rašid je rekao Behlûlu (k.s):

"Otiđi u džamiju na akšam namaz i ko god bude došao na akšam namaz pozovi ga na iftar”. Akšam je nastupio, namaz se klanjao i grupa od 15-tak ljudi je došla sa Behlulom (k.s) na iftar. 

Harun er-Rašid se začudio i upitao je “Behlul, ko su ovi? Zar ti nisam rekao da ko kod dodje na namaz da ga pozoveš na iftar?  A ti nisi doveo ni grupu ljudi da sjednu za jednom sofrom.

Na to će mu Behlul (k.s) “Gospodine, vi niste meni rekli da pozovem ljude koji su došli u džamiju vec one koji su došli na akšam namaz. Posle akšam namaza sam stao na ulazna vrata i svakog pri izlasku iz džamije sam upitao koju suru je hodža učio tokom namaza. Ove osobe koje sam doveo na iftar su od onih koji su znale. Mnogo je ljudi koji su došli u džamiju a oni koji su došli na namaz je samo ova grupa ovdje” 

 

Lijek za nemar 

Mu’minsko srce je velika riznica. Puno je draguljima poput imana, spoznaje i Kur’an-a. Šejtan je poput kradljivca koji pokušava da uđe u ovu riznicu. Da bi se ta riznica zaštitila potrebno je ojačati njena vrata i rupe/propuste.  Onaj koji ne zna gdje se vrata i propusti nalaze taj i ne može zaštiti tu riznicu. Da bi se insan mogao boriti protiv šejtana potrebno je poznavati mjesta na koja on ulazi. U ono srce u koje šejtan uđe to srce je u gafletu naspram Allaha i daleko je zikra. Kada se ovo srce vrati zikru šejtan se povlači iz njega. Dokaz za to je i ajet Kur’anski gdje Allah Kaže: “Zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog” (Sura An-nahl 98. Ajet)

İmam Mücâhid (rh.a) za tefsir ajeta “Od zla šejtana-napasnika” (Sura En-nas 4. Ajet) ovako je rekao: “Šejtan hoće da duboko uđe u srce i da njime upravlja. Kada se rob sjeti/čini zikr Allaha dž.š., šetjan se prekrije strahom. Kada je čovjek u gafletu naspram Allaha šejtan se rasprostrani po srcu i upravlja s njim."

Zikir štiti srce od šejtanskih vesvesa/došaptavanja i od šejtanove dominacije nad njim. Allah Uzvišeni je okarakterisao šejtana u suri En-nas u 4. ajetu  kao “hannas”. Riječ hannas znači: napasnik, podmukli, onaj koji traži besposlicu i zaokupira se s njom, onaj koji bježi kad mu se suprostavi. Šejtan kada nađe prazno srce zaokupira se sa njim, kada srce počne da zikri odmah se povlači i bježi. Sve dok se čini zikr šejtan ne može nađi put do srca. Želi da uđe u srce ali nur od zikra ga sprži i na taj način čineći zikr insan od najvećeg dušmana biva spašen.

Veliki znalac İmam Gazâlî (k.s) ovako kaže: “Da bi se izbacila šejtanova vesvesa/došaptavanja iz srca, potrebno je srce ispuniti onim što ne da onome koji došaptava da uđe u njega. Šta god čovjek da stavi u srce pored zikra Allaha to mu biva pomagač šejtanovim došaptavanjima. Srce jedino biva zaštićeno od šejtanovih došaptavanja sjećanjem na Allaha. Kada se čovjek sjeća i podsjeća na Allaha onda šejtanu nema mjesta. Sve se liječi suprotnim načinom/sredstvom tako da se čovjek liječi od šejtanovih došaptavanja spominjanjem Allaha i traženjem pomoći od Allaha. "

Najvažnija odlika tesavufa je zikr koji služi čovjeku kao ma’nevijatski štit koji ga štiti od gafleta/nemarnosti. Insan će jedino naći svoj mir zikrom. Ljudi koji su u stalnom zikru, njihove želje i ljubavi prema dunjaluku se gube i bivaju zamjenjene ljubavlju prema Allahu. 

Osnovna funkcija zikra je da uništi gaflet i da spasi insana od gafleta. Čineći zikr čovjek između svog srca i Rabba podiže loše prepreke/zastore kao što su zaborav i gaflet. 

Zikr je izvor života za srce, njegov okus, lijek i hrana. Srce bez zikra postaje slabašno, razboli se, postane crno, postane tvrdo kao kamen i na kraju umire. Naša srca u pogledu nemarnosti/gafleta prema Allahu jedino čineći zirk Allaha možemo zaštiti. 

Korozija srca prouzrokovana gafletom i zaboravom na kraju može biti samo izbrušena i ispolirana zikrom.  Pored toga imaju i grijesi koji zaprljaju naša srca a koje treba čistiti teobom i istigfarima. U takvom stanju sjaj srca je moguće dostići sa dvije stvar jedna od njih je teoba i istigfar a druga je zikr. Ovo ne treba zaboraviti a to je da je zikr lijek a koji se uzima od strane doktora odnosno muršidi kamila.   

 

Više iz iste kategorije: « Tesavvuf i tarikati u islamu