Propisi džemata

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom kaže: ''O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste jedni drugima neprijatelji bili, pa je on ujedinio srca vaša, i vi ste milošću njegovom postali braća. I bili ste na ivici vatrene jame pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava dokaze svoje da biste na pravom putu istrajali.'' (Ali Imran102,103)

Hakk Teala je vjernicima naredio najprije da Ga se boje, zatim da umiru samo kao muslimani i ukazao da je put do toga ''zajedničko držanje za Allahovo uže''. Ovim ajetom je držanje za Allahovo uže učinjeno farzom.

Ukratko, mufesiri su rekli da uže koje se spominje u ajetu može biti Kur'an, islam ili džemat.

Svako od ovo troje upotpunjuje ono drugo. Svrha užeta je da čovjeka dovede do cilja na bezbjedan način. Čovjekov cilj je Allahovo zadovoljstvo a ono što vodi tome jeste prije svega iman, Kur'an, ihlas, amel, ibadet, itaat/pokornost i zajednica na Allahovom putu. Shodno tome, poruku navedenog ajeta mogli bismo sažeti ovako:

''O vjernici, čuvajte svoj iman, živite u istinskom takvaluku i svoj ruh (u smrtnom času) predajite samo kao pravi mumini. Da bi to ostvarili, slijedite Kur'an i ne prelazite granice koje vam je Islam odredio. Neprestano obnavljajte svoj iman pomoću teobe, pokornosti i ihlasa. Budite u džematu koji je zasnovan na takvaluku i tako zaštitite jedan drugog od djela i stanja koja vode u vatru!''

U hadisu koji prenosi imam Bejheki stoji: ''Šejtan je bez sumnje sa onim ko se odvoji od džemata; smjesti se u njemu i vodi ga putem kojim on hoće.''

Abdullah b. Mesud r.a. je rekao: ''O ljudi, držite se pokornosti i džemata jer su oni uže za koje nam je Allah dž.š. naredio da se držimo. Nema sumnje da je ono što pripada pokornosti i džematu, a ne sviđa vam se, bolje od onog što vam se sviđa u odvajanju.''

Druge vjernike moramo smatrati braćom pa makar se to i ne sviđalo našem nefsu. To je stoga što nas je braćom učinio Uzvišeni Gospodar: ''Zaista su mumini braća pa njihove razmirice nastojte izmiriti (ne budite razlog njihovom produbljivanju), bojte se Allaha ne bi li vam se milost ukazala.'' (Hudžurat, 10.)

 

HUKM ( PROPIS ) DŽEMATA

Ostvarivanje jedinstva među muslimanima je farzi ajn. Ovo jedinstvo i organizacija treba da imaju za cilj robovanje Allahu i takvaluk.  Vjerovanje u Allahovo jedinstvo to od nas traži. Uzvišeni Allah svima nam je dao častan zadatak; obavezao nas je da širimo Njegovu vjeru, živimo po Njegovim emrovima i na tom putu pokažemo trud i zalaganje u skladu sa svojim mogućnostima. Ovo je ujedno i osnovna svrha našeg postojanja na ovom svijetu.

Četiri stvari treba da se nađu kod svakog muslimana. Ukoliko ih nema, on neće biti u stanju da živi vjeru na dostojan način. To su: zdrav iman, ispravno znanje, lijep ahlak i odgoj koji zadobija u džematu.  Bilo šta da se od ovog zanemari ne može se očekivati sretan kraj.

Razlog tome je sljedeći, onaj ko sumnja u istine imana neće moći lijepo robovati. Od džahila se ne može dobro očekivati. Onaj ko nema lijep ahlak ne može stići do istine, dok onaj ko ne može otvoriti svoje srce i voljeti braću mumine zbog zabavljenosti samo sobom, ne može biti društveno koristan. Velika je šteta ako neko ima čak i malu slabost vezanu za ove četiri stvari.

Bolesti u koje su danas zapali muslimani uzrokovane su prvenstveno gubljenjem osjećaja za džemat. Osoba koja ne slijedi muršidi kamila i ne poštuje disciplinu džemata, zasnovanog na takvaluku, ne može postati potpuni vjernik. Ibadeti ovakve osobe ostaju bez ukusa a njegovi hizmeti ne daju plodove ni rezultate. Ni jedan musliman ne može sam uspješno voditi poslove koji se tiču vjere. Na put ka Allahu se ne ide bez vodiča. Postoje robovi koji znaju Hakkov put; alimi, Allahove halife na zemlji, nasljednici Poslanikovi. Oko nas se nalaze mnogobrojni mumini sa kojima trebamo podijeliti teret koji nosimo. Obzirom da je tako zašto onda da ostajemo sami sa nefsom i šejtanom.

''Ja ću sam svoj posao završiti, niko me ne zanima'' parola je onih koji robuju dunjaluku, materiji i strastima.

Mumin koji vjeruje u ahiret ne može ostati gluh pred Allahovim riječima: ''O vjernici bojte se Allaha  kako Ga se treba bojati i umirite samo kao muslimani i svi se zajedno držite za Allahovo uže (Kur'an, ihlas, pokornost i džemat) i nikako se ne razjedinjujte!'' ( Ali Imran 102. i 103.)

I nijedan mumin ne može reći da ga se ne tiče ajet: ''O vjernici, bojte se Allaha i budite sa sadik robovima (onima koji Allahove emrove ispunjavaju u cjelosti)!'' ( Tevba 119.)

Ko god ima imalo pameti i zna za ajet: ''Tog dana svi će jedni drugima neprijatelji biti osim mutekkija (bogobojaznih).'' (Zuhruf,67.) neće za prijatelje uzimati nevjernike i griješnike.

Svakom mukellefu (obaveznik da izvršava Allahova naređenja) je farz da na Allahovom putu ostvaruje jedinstvo i zajedništvo. Korisno je čak i ako je ovo jedinstvo ostvareno samo putem srca. Prije svega, svaki vjernik treba da druge vjernike, koje mu je Uzvišeni Allah učinio braćom, vidi kao dio sebe. To je ustvari osnova zajedništva, a takvo poimanje se ostvaruje u srcu.

Ukoliko čovjek bude u nemogućnosti da fizički bude u džematu, bilo da je to zbog bolesti, vezanosti za krevet i slično, ne smije da gubi ovaj osjećaj i treba da voli i dovom pomaže sve mumine koji su nosioci Allahovog emaneta na zemlji. Da, kao i meleki, čine istigfar za vjernike i mole Allaha da ih učvrsti i pomogne na pravom putu. Ovakva dova je pomoć našoj braći vjernicima i ona ujedno predstavlja pripadnost džematu.

 

TAKVA DŽEMAT

''O vjernici svi se zajedno Allahu pokajte ne biste li bili spašeni'' ( Nur ,31.)

Ovim ajetom vjernicima je naređeno da se kolektivno kaju i posvete pokornosti. Čovjek možda može i sam da se iskreno pokaje, međutim jako je teško da sam očuva teobu. Najljepši i najispravniji put je da braću vjernike učini svjedocima svoje teobe, uzme njihove dove kao podršku i zajedno s njima hodi putem bogobojaznosti.

Učiniti nasuh tobu, koja se od nas traži, i očuvati je, nije nimalo lahko. Da bi se čovjek zaštitio od nefsa i šejtana potrebno je da uđe u jedan džemat zasnovan na takvaluku. Da se pomogne lijepim ahlakom i dovama dobrih Allahovih robova, te da na taj način zaštiti svoju vjeru.

Vrijednost i korist Takva džemata i opasnost osamljivanja opisana je u sljedećim hadisima: ''Mumini su poput dvije ruke koje jedna drugu peru i čiste.'' ( Zebidi)

Ili ''Kao što vuk napada ovcu koja se odvojila od stada tako i šejtan napada onog ko se odvaja od džemata. Čuvajte se odvajanja, držite se većine koja ide pravim putem!'' (Ahmed , Musned,)

 

PRIČA

Nakon što je Isa a.s. uzdignut na nebesa, iza njega su ostala dva prijatelja, brata po vjeri. Jedan se povukao od ljudi i posvetio ibadetu, zvao se Serdžis, a drugi je posjećivao mesdžid i živio zajedno sa ljudima. Ovaj drugi je mnogo bolje poznavao Allaha, te kad je jedne prilike sreo Serdžisa, obrati mu se:

''O brate, put kojim ti ideš je novotarija. Na tom putu postoji odgovornost za neizvršavanje emrova, i taj put nije u skladu sa Allahovim zadovoljstvom. Nego ti dođi i zajedno sa mnom pridruži se džematu i uspostavi muhabbet sa ljudima. To ti je bliže Allahovu zadovoljstvu i sunnetu Isa a.s. Serdžis, osim što nije prihvatio njegov poziv, još ga je i optužio da je on na krivom putu. Rekao mu je: ''Zapravo ti si se u potpunosti odao dunjaluku.''

Njegov prijatelj, koji ga je pozivao džematu, tu večer ga pozva na iftar.

Za iftar je ispekao dvije ptice, servirao ih ispred njih a zatim predložio da odvojeno mole Allaha da oživi te dvije ptice dovom onoga čiji je put ispravniji i bliži Allahovu zadovoljstvu. Serdžisu je predložio da on prvi čini dovu, na što je ovaj proučio:

''Allahu moj, ako je moj put, kojim sam krenuo da bi stekao tvoje zadovoljstvo, bolji od puta kojim ide moj brat onda oživi ove ptice!''

Nakon te dove ptice nisu oživjele.

Zatim drugi prouči dovu: ''Allahu moj, ako je ovaj moj put, kojeg se čvrsto držim a kojim sam se razišao od svog brata, ispravniji i bliži Tvom zadovoljstvu onda oživi ove dvije ptice!''

Na ovo riječi ptice oživješe a Serdžis shvati da nije u pravu te napusti odvajanje i pridruži se džematu. (Ebu Talib El-Mekki, Kutuu-l-kulub)

 

SLIJEĐENJE IMAMA NA ALLAHOVOM PUTU

Džemat je jedna zajednica, i neizbježno je da na čelu te zajednice moraju biti oni koji je vode. Pokoravanje onima koje je Uzvišeni Allah nazvao ULU-L-EMR je obaveza koju nam je On propisao.

Jedna od najvažnijih obaveza vjernika koji traži  Allahovo zadovoljstvo je da napusti slijeđenje svog nefsa i da sluša imama kojeg slijedi na Allahovom putu (Ulu-l-emr)

U vezi sa ovim pitanjem  uzvišeni Allah kaže: ''O vjernici, pokoravajte se Allahu, Poslaniku i onima koji su ulu-l-emr od vas!'' ( Nisa, 59.)

Ponos svjetova s.a.v.s. je rekao: ''Muslimani treba da se pokoravaju imamu (ulu-l-emru) koji ih vodi, sviđalo im se to ili ne, jedino ako im se naređuje nešto što je grijeh onda se neće pokoriti.'' (Buhari)

Dakle ako je naređenje imama koji se slijedi hak (ispravno), bilo nam to slatko ili gorko moramo slušati. To što se neki posao koji se od nas traži ne sviđa nefsu, ne znači da taj posao nije ispravan. Ne smije se ići u nepokornost zbog toga što je sruše lični interes. U poslu koji se čini radi Allahova zadovoljstva ćejf nefsa ne može biti vodilja, a ukoliko se to desi onda taj posao ne može biti hak (ispravan).

U hadisu časnom stoji: ''Ko od imama koji ga vodi doživi nešto što mu se ne sviđa neka saburi i  ne odvaja se od džemata, jer ko se za jedan pedalj odvoji od džemata koji je na pravom putu, umrijet će džahilijetskom smrću.'' ( Muslim, Imamet)

Da nas naš Gospodar učini bogobojaznim robovima koji će kao muslimani živjeti i kao muslimani umirati, koji će na ovom putu sve napore činiti zajedno i u džematu, i da nas ne razdvoji od svojih sadik i salih robova. Amin.