Rabita u Kur'anu i Sunnetu

Autor  Dr. Dilaver Selvi

Određeni ljudi postavljaju sljedeća pitanja: “Da li se u Kur’anu i Sunnetu objašnjava rabita opisana u tesavvufu i korist koja se želi njom ostvariti? Koje je mjesto rabite u temeljnim izvorima naše vjere?”

S vremena na vrijeme smo pokušali podsjetiti na to da se u Kur’anu ne traži naziv neke stvari, već njeno značenje, sifati/osobine, karakteristike i sadržaj. Kad kažemo sadržaj mislimo na ono što se razumije iz značenja koje je izraženo u ajetima. Sve što čovjaka podsjeća na Allaha,dž.š, i što mu usavršava edeb se potvrđuje od strane Kur'ana. Rabita kao sifat/svojstvo se otvoreno obrađuje u mnogim ajetima i u jednom obliku se traži od svakoga.

Kur'an se obraća svima onima koji posjeduju pamet: “Zar ne shvatate?“, “zašto ne razmislite?“, “razmislite!“, “zašto se ne urazumite?“, “pogledajte!“

Svi Kur'anski ajeti koji objašnjavaju tefekkur/promišlajnje su ustvari po jedan dokaz za tesavvufsku rabitu. Jer svako stvorenje o kome se razmišlja, onome koji razmišlja pokazuje manifestacije Stvoritelja, budi mu srce, pokreće ga ka zikru, povećava mu ljubav prema Uzvišenom... Ova ljubav čovjeku uljepšava edeb.

 Svi događaji, pouke, stvorenja na nebesima i na zemlji, džennet, džehennem, svi primjeri i poređenja koja se spominju u Kur'anu su radi buđenja srca, olakšavanja shvatanja skrivene istine te radi približavanja čovjeka Allahu, dž.š. Ko razmišlja o ovoj istini taj će i razumijeti, a ko razumije taj će i hrliti ka Allahu, dž.š.

Sve to ukazuje da se rabita spomenuta u tesavvufu, ustvari u Kur'anu, traži od svakoga u mnogo širem obliku. Međutim, današnji čovjek, kojem je sopstveni stomak jedini dert/problem i tema razmišljanja, je napustio tefekkur - lijek za srce.

Među stvorenjima, insan-i kjamil je onaj kod kojeg se nalazi najviše božanskih manifestacija/ilahi tedželijata. Kao što je objavljeno u Kur'anu čovjek je stvoren u najljepšem skladu (Et-Tīn/4) sa kapacitetom, sposobnošću da bude Allahov,dž.š., halifa. (El-Bekare/30) „On je jedno Božansko ogledalo.“(Buhari, Muslim) Jedan od arifa Abdulkerim el-Džili, k.s., kaže da dok se Allah,dž.š., manifestuje svojim određenim imenima na svakom stvorenju prema stanju, kapacitetu i osobinama tog stvorenja, kroz insan-i kjamila se manifestuje svim svojim imenima. (Abdurrahman Džami) Zbog toga mislimo da se mnogo lakše, mnogo djelotvornije, mnogo prirodnije okoristiti (tefekkur činiti, uzimati ibret) od kjamil insana koji posjeduje ove sifate i ovlasti, nego li uzimati ibret od drugih stvorenja. Zbog toga nam je Allah,dž.š., slao poslanike iz našeg roda kako bi nam bilo moguće da se lakše okoristimo od njih.

Da li su ashabi činili rabitu?

Tesavvufsku rabitu kao riječ nije moguće pronaći u Asr-i Saadetu (Sretnom stoljeću). Međutim, kada razmislimo o ljubavi, povezanosti, poslušnosti, brizi, pažljivosti, stremljenju i čežnji ashaba, r.a., prema Pejgamberu, a.s., uvidjećemo da se u tom periodu rabita, sa svojom suštinom i ciljem, praktikovala na visokom nivou. Jer je to nivo ljubavi koji od ashaba i nas zahtijeva Resulullah, a.s.:

“Tako mi Allaha, u čijoj ruci je moja duša, niko od vas neće biti (pravi) mu’min sve dok mu ne budem draži od njegovih roditelja, djece i svih ljudi.“ (Buharija, Muslim, Nesai, Ibn Madže)

To znači da: Ako me vaše srce ne bude voljelo više od svega toga, dok ne budete čeznuli da se susretnete sa mnom, dok se ne budete ugledali na mene, nećete moći razumjeti šta je to prava ljubav i šta znači biti pravi vjernik. U tesavvufu se za ovaj nivo ljubavi kaže “Fena fi'r-Resul“. Ova ljubav se zahtijeva od svakog mu'mina, bilo žensko, bilo muško.

Rabita kod žena

Žene ne čine rabitu zamišljajući kjamil muršidov oblik i spoljni izgled, već njegov nur i edeb. Nur koji se nalazi kod evlija je dar od Allaha,dž.š., i lijek je za svako srce. U ovoj ljubavi nema mjesta za nefs i strasti, jer ona dolazi od Uzvišenog, ona je radi Allaha,dž.š.

Jedna mu'minka, neće razmišljati o zahirskoj ljepoti Pejgambera,s.a.v.s., već o njegovom,a.s., nuru. Mu'minka koja voli ashabe, daje svoje srce edebu i ilahi ašku koji se nalazi kod njih. Mu'min, žene evlije voli radi Allahadž.š., hvali ih i uzima za primjer. Traženje mirisa strasti u ovome i ubacivanje sumnje u srca koja vole Allahove,dž.š., dostove je posao gafila i munafika.

Cilj u rabiti nije insan, već božanski sifati koji se nalaze kod insana. Za manevi odgoj salika, koji ulazi pod poseban odgoj koji se naziva Sejri suluk, je neophodno da se trudi da liči na svog muršida koji mu je uzor, da stalno razmišlja o njemu i da tako iz trena u tren poprima njegovu boju. Pojam 'identična sličnost'  koji se u odgoju koristi za opisivanje čovjeka koji u potpunosti sliči i poprima osobine osobe koja mu je uzor, se u tesavvufu može opisati kao “fena fi'š-šejh“.

Život prolazi u rabiti

U osnovi svako, iako ne koristio riječ rabita, u raznim oblicima čini sve vrste rabite. Čovjek čini rabitu sa onim prema čemu je u tom trenutku potekla ljubav iz srca i tamo gdje se skupila.  Osoba koja pokušava ličiti na nekog junaka ili javnu ličnost, osoba koja liježe i ustaje sa njima u mislima, koju zanima sve što je u vezi sa tim ljudima, koja se obraduje svakoj vijesti o njima, u stvari čini isto ono što se zove rabita. Jedina razlika je u osobi koja je predmet rabite i u rezultatu. Oni koji su iskusili i jedan stepen aška, bio čak i prolazni  ili metaforički, znaju da kada srce iskreno nekoga zavoli dobije takve sposobnosti a mašta tolika ojača da gdje god oko pogleda srce tu nađe lik voljene, razdaljina biva uklonjena, osoba se u svakoj prilici prisjeća voljene.

Kada se ova iskrena ljubav uputi ka Allahovim,dž.š., dostovima rezultat bude rahmet. Ljubav prema mesu-kosti i prolaznim stvarima srcu pričinjavaju poteškoću i zahmet. Međutim, božanska ljubav ne može propasti, niti uništiti srce, niti učiniti da se ono kaje zbog te ljubavi. Užitak u prolaznim stvarima je polovičan, odmah doživi vrhunac i kraj, čovjeku uvijek bude nedovoljan.

Ispravna rabita i mjerila

Razmjena ljubavi i halova putem rabite je moguća ako se između dvije strane nalaze duhovne i srčane zajedničke tačke. To možemo razumjeti iz slijedećeg hadisa: “ Duše su poput postrojene vojske. One koje su međusobno slične zbliže se (i na dunjaluku), a duše koje nemaju iste osobine ne zbližavaju se.“ (Buharija, Muslim, Ebu Davud)

Rabita je mjerilo srčane ljubavi. Murid može izmjeriti koliko voli svoga muršida prema mjestu i vrijednosti koju mu je poklonio u svome srcu. Zbog toga su arifi rekli: “Mi ne poznajemo gajb, terazija kojom mjerimo stanje našeg murida je njegova rabita.“

Mjerilo rabite su Kur'an i Sunnet. Lijepe su sve misli koje su sredstvo zikru Uzvišenog Allaha, koje srce okreću ka Njemu i ka dobru.

Muršidi kjamil, one koji uspješno obavljaju rabitu preusmjerava na murakabu, gdje murid može vidjeti u svim stvorenjima Allahov Kudret (Silu, Moć) i Veličanstvenost te početi činiti zikir. Ovakvu radnju čiji kraj vodi ka rahmetu i džennetu nije logično smatrati zahmetom i nepotrebnom.

Pošto će život svakako proći u raznoraznim rabitama, pametan čovjek ne bi trebao vezati svoje srce za svaku prolaznu stvar i tako ga na kraju rasplakati.

Oni koje se boje rabite i bježe od nje trebaju znati da vezivanje srca za Allahove,dž.š., dostove stišava patnje i uklanja strahove.

Oni koji odbijaju činiti rabitu sa Njegovim dostovima trebaju dati odgovor na sljedeće pitanje: Kakvu štetu duhovnom srcu može prouzrokovati ljubav radi Allaha,dž.š., prema Njegovim dostovima? Koji je dokaz da je na putu takvaluka širk misliti i uzimati za primjer Pejgamberove, a.s., nasljednike, koji podsjećaju na Njega, čija zamisao u srce uljeva ilahi muhabbet, one koji su zaduženi sa iršadom? Njima se ne obavlja ibadet pa da bi bio učinjen širk. Njima se ne kaže 'oprosti mi grijehe' pa da iman padne u provaliju. Ne zaboravlja se to da su oni robovi, niti im se pridaju božanska svojstva pa da izađemo iz vjere. Ako postoji neko ko ovako postupa taj je izvan našeg puta.

Prijatelju, ti koji svoje srce otvaraš ilahi nuru koji se nalazi kod jednog arifa, sa ljubavlju ustraj u rabiti ma šta rekli munkiri i protivnici!

Pročitajte i prvi dio ovog teksta: Nema života bez rabite

Pretraga