Sihir i lažna vjerovanja (praznovjerja)

U čovjekovoj prirodi (fitret) utkana je potreba za traženjem istine (hak) i suštine (hakikat). Međutim, ukoliko se ta potreba ne usmjeri u skladu božanske volje i programa, prirodno je da će rezultat biti odabir onoga što je batil (lažno). Taj božanski program je Njegova odredba koja garantuje za čovjekov nutarnji i spoljašnji svijet. Bez sumnje, ta božanska odredba je Kur’an-i Kerim i Pejgamberov s.a.v.s. Sunnet.

Od samog praiskona pa do kijameta čovjek je uvijek u situaciji da odabere jedan od dva puta. Jedan od njih je Hak dok je drugi batil. Hak put je sirat-i mustekim, pravi i ispravni put. Putnici na tom putu, nakon nimeta upute (hidajet), konstantno obnavljaju svoj nijet učeći dovu: “Uputi nas na Pravi put.” (Fatiha, 5.) U nastavku sure Fatiha se opisuje kakav je to zapravo put: “Na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!“ (Fatiha, 6.-7.)

U 111. i 112. ajetu sure Hud Gospodar kaže: “I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono što su radili. Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.“

Istikamet znači biti ustrajan, postojan, ispravan, stamen, kretati se na način kako se to od nas traži. To znači potvrditi Allahov vahdanijet i rububijet te postojano živjeti na način kako to iman-vjera od nas zahtjeva bez činjenja širka. To je srednji put, bez skretanja u ifrat/pretjerivanje i tefrit/nedostatnost. 

 

 

Praznovjerje vodi u kufr/nevjerovanje i bijedu

Ispravna i čvrsta vjera čovjeka vodi ka spokoju, sreći i džennetu u vječnom životu. Lažno (batil) vjerovanje/praznovjerje čovjeka vodi u sumnju, bijedu i bezumlje. Oni čija su srca i razum ukrašeni i osvijetljeni ispravnim vjerovanjem putuju u skladu sa Allahovim zadovoljstvom i Njegovom Knjigom i na Pravom putu se priključuju među ehl-i hakikat ljude koji koračaju svijetlim stazama islama.

Što se tiče onih jadnika koji su se izgubili u praznovjerju i izopačenim idejama, oni koračaju ćorsokacima i u tminama nastoje da dokuče istinu (hakikat). Koliko god je luckasto očekivati da na stablu jablana rode jabuke, isto tako je besmisleno i neumjesno očekivati spokoj na dunjaluku i sreću na ahiretu vodeći se omraženim poslovima i praznovjerjem.

Naše društvo trenutno živi u periodu užurbanog i intenzivnog okretanja prema „zapadnim“ vrijednostima. Ta promjena koja se manifestuje zapadnjačkom orijentacijom, dodatno je ubrzana naporima za revitalizacijom na poljima ekonomije, društva i kulture. Kao posljedica toga pojavljuju se značajni problemi, počev od otuđenosti do krize identiteta. Sasvim je jasno da je uzrok tih problema nedovoljna posvećenost društva duhovnim vrijednostima.

Čovjek se u svom kratkom životu ne zadovoljava ograničenom srećom, jer po svojoj prirodi ima tendenciju za pronalazak vječne sreće. Društva koja ne mogu dostići potrebnu razinu užitka, posmatrano sa duhovnog aspekta, doslovno se koprcaju u potrazi za istim. Zato što ne mogu pronaći prave vrijednosti za kojima tragaju, shodno tome ne mogu ni pronaći ravnotežu između prirodnog i natprirodnog (metafizičkog).

Ta duhovna glad ljude i društva gura u stranputice kao što su sihir, magija, spiritizam, koje su vremenom prihvaćene kao alternativa vjeri.
Mnoštvo tih ispraznih vjerovanja koja svoje korijene vuku iz Indije – poput reinkarnacije koju naša plemenita vjera ne prihvata – u tim sredinama su opšte prihvaćene. Nekolicina njih koji su se pojavili iskorištavaju vjeru i poigravaju sa emocijama ljudi, a neke televizije i novine koje žele povećati svoj tiraž i gledanost im svjesno služe. Neki su tvrdili da su poslanici, a neki su pokušavali dokazati reinkarnaciju pričajući sa osobama koje bi hipnotisali.

Neki, pak, tvrde da posjeduju nadnaravne moći i da kroz staklenu kuglu mogu vidjeti skriveno (gajb). Ima i onih koji pune narodu glavu predskajući im datum smrti.

Ti šarlatani pod maskom šejtana, tvrde da uspostavljaju vezu sa džinnima, te da imaju lijeka za svaku bolest – od porodičnog nespokoja pa do ulaganja na berzama. TV kuće i magazini ih stavljaju na svoje naslovnice i ekrane kako bi privukli ljude.

Među takvim ljudima ima i onih koji našu svetu knjigu Kur’an nastoje da prikažu kao knjigu magije, da suštinu Allahovog dž.š. govora prikažu nerazumljivim, odnosno da Kur’an prikažu misterioznom knjigom kojom se pravi sihir. Na taj način oni sprečavaju ljude da uče, čitaju i razumijevaju, i općenito nastoje da spriječe ljude da se okoriste ovim izvorom rahmeta.

U svoj toj zbrci do ljudi ne dopiru glasovi koji bi spriječili to materijalno i duhovno iskorištavanje, koji bi ga sačuvali od sujevjerja i neznanja i na kraju krajeva koji bi ga osvijestili. Svi ti manipulatori, sate i stranice odvajaju za te nadriljekare, a pravim učenjacima ne daju priliku da progovore.

Sihir, magija, proročanstvo i gatanje je oduvijek privlačilo ljudsku pažnju. U današnje vrijeme proricanje sudbine u novinama i časopisima se ukorijenilo u svakodnevni život. Uprkos tome što je naša vjera strogo zabranila vračanje i poslove sa džinnima, nažalost i među muslimanima ima onih koji se time bave, koji idu gatarama i drugima ih preporučuju. Čak i u veoma informisanim i upućenim sredinama nažalost postoji magija, gatanje i sihir. Žalosno je i to da je nemali broj onih koji se vezuju za te šarlatane i din dušmane koji su im jedina nada u poslovnom i porodičnom životu.

Sujevjerja su bila zajednički problem svim zajednicama tokom historije. Pored učenja i proučavanja vjerskih tema, dužnost svakog vjernika je da bude upućen kako da se sačuva od zla i kako da obezbijedi svoje fizičko i duhovno sazrijevanje. Vidimo i to da neznalice budu lahko obmanjene riječima ovih prevranata. Da bi iz svoga života mogli izbaciti neislamske ideje i praksu uslov je da budemo informisani i naoružani znanjem.

 

Lijek za praznovjerje je Islam

Jedini spasonosni recept za čovječanstvo jeste vjera Islam. On poziva u vječnu sreću i mir, a s druge strane rahmetom imana i iluma islam trga zahrđale lance praznovjerja i džehaleta . Islam je također jedina luka spasa u kojoj će se čovjek na svim životnim poljima sačuvati od mutnih fikcija, ideja i besmislenih postupaka. Od svih onih gluposti kao što su ‘zaželi želju‘, paljenje svijeće u turbetima i sl.

Na sve to je ukazao naš Pejgamber s.a.v.s. još prije više od 1400 godina. ”Sujevjerje je smatrati nesrećom puštanje ptice da poleti; nema nesreće ni u gugutanju sove koja je sletjela na istruhli krov kuće. Pogrešno je smatrati nesrećom mjesec Safer.” 

“Smatranje da puštanje i pjev ptice donosi nesreću, gatanje kamenčićima ili pronicanje budućnosti crtanjem u pijesku je od vrsta sihra, proročanstva.” Allah dž.š. kaže: “I slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje - Allah dobro zna ono što vi radite - i u Allaha se pouzdaj, Allah je zaštitnik dovoljan!” (Ahzab, 2.-3.)

“A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.” (Fussilet, 36.)

Iz ovih ajeta vidimo da se muslimani trebaju uzdati i oslanjati samo na Allaha Uzvišenog. 

 

Magija/sihir

Sihir se definiše se kao stvari koje se prave da obmane ljude. Sihrom se smatra sve ono što je skriveno i što ima značenje prevare i spletke. Uspostavljenje veze sa natpirodnim silama ili koristeći neke objekte za koje se vjeruje da imaju natprirodnu moć kako bi se ostvarila neka korist ili nanijela šteta. Sve je to sihr.

Iz naše svete knjige saznajemo da je među prijašnjim narodima (ummetima) pogotovo u vrijeme Hz. Musaa a.s. i Hz. Sulejmana a.s. bila rasprostranjena magija/sihir. Sihirbazi tog vremena su zaslijepljivali narod, ulijevali strah u njihova srca i izvrtali njihovo vjerovanje (‘akaid). Taj ružni posao je poput neke zarazne bolesti uništavao zajednice. U vrijeme kad se pojavio islam, osim kod Arapa sihir je bio rasprostranjen i među drugim narodima. Kur’an-i Kerim je na oštar i vrlo jasan način zabranio pravljenje i bavljenje sihirom. Zato jer sihir nanosi veliku štetu čovjekovom razumu, duši i tijelu, katkad traje godinama, a katkad se radi sihra nečiji život okonča.

Allahov poslanik Sulejman a.s. imao je vlast kakvu niko prije njega nije imao niti će je iko nakon njega imati. Allah je učinio da ga, pored ljudi, služe vjetar, ptice i džini. Rekao je Uzvišeni Allah opisujući blagodati koje mu je dao: „A Sulejmanu - vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a i navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti. Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne.“ (Saba', 12.-13.) 

Sihir u našoj vjeri je jedan od velikih grijeha. U hadisu se spominje odmah nakon širka. Jedan dio sihra je nejvejrstvo –kufr. Uzdizanje odnosno veličanje šejtana, džinna, zvijezda i drugih stvorenja mimo Allaha, te govoreći da oni daju neku korist ili nanose štetu, vjerovanje u to, traženje pomoći od njih je širk i čovjeka izvodi iz vjere. 

Znamo, kako prihvata većina islamskih učenika, da je i Pejgamberu s.a.v.s. napravljen sihr i da je jedno vrijeme bio pod njegovim utjecajem.

 

Kur’anska zabrana

Ako zanemarimo tehnička objašnjenja, u suštini sihir znači prikazivanje laži u svojstvu istine povodeći se nekim uzrocima i uz šejtanovu pomoć. Da bi neko mogao napraviti sihir on, prije svega, mora biti zao ili spletkaroš. Dakle, da bi dobio pomoć od prokletog šejtana i da bi uspostavio vezu s njim mora biti veliki pokvarenjak.

Islam nije zanemario postojanje sihira i njegov utjecaj, već ga je zato što je u suprotnosti sa islamskim ahlakom i principima, jer šteti akidi tevhida – strogo zabranio i učinio haramom. Ni jedan musliman ne može biti zauzet bavljenjem sihirom, magijom i sličnim stvarima. Ponos i dika svijeta Muhammed s.a.v.s. je rekao: “Ko ode vračaru i povjeruje u njegove riječi, porekao je ono što je objavljeno (Kur’an-i Kerim) Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.”(Bezzar)

Rekao je Allahov Poslanik, alejhisselam: “Ko ode vračaru i pita ga, namaz mu se ne prima 40 noći. A ko ode vračaru ili sihirbazu i povjeruje mu, počinio je kufr u ono što je objavljeno Muhammedu alejhis-selam.” (Muslim)

 

U tesavvufu, ne može bez istikameta

Sejr-isuluk u tesavvufu jeste slijeđenje sunneta od početka do kraja. Osim sunneta drugog puta nema. Uzvišeni kaže: “Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" - A Allah prašta i samilostan je.” (Ali Imran, 31.). 

Ni poslije Pejgamberove smrti njegov ummet nije prepušten sam sebi. Nakon ashaba, u svakom periodu su postojali muršid-i kamili vodiči na putu sunneta, na putu dženneta odnosno sirat-i mustekima. Oni koji su ih slijedili spoznali su Allaha. U ajetu se kaže: “A slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.” (Lukman, 15.)

 

وَآخِرُ دَعْوَانَا أَن الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِين

Više iz iste kategorije: « Zaštita imana

Pretraga