Tevekkul - plod imana

Ocijeni tekst
(1 Vote)

Riječ tevekkul u jezičkom smislu znači opunomoćiti nekoga, povjeriti i predati nekoj osobi da obavi neki posao.

Kao vjerski termin, tevekkul je moliti Uzvišenog Allaha za hajirli i berićetli ishod i prepustiti Njemu rezultat nakon što se poduzmu neophodne mjere, iskoriste mogućnosti i uradi ono što je do insana.

Tevekkul je potpuno oslanjanje u obećanja Uzvišenog Hakka; to je prirodna posljedica vjerovanja u Allaha, posjednika svojstava kao što su znanje (ilm), volja (iradet), kudret (moć) itd.

Tevekkul je oslanjati se u svakom poslu na Uzvišenog Allaha; u Njega se uzdati; potpuno vjerovati da je čovjeku nemoguće pobjeći od nečega što mu je određeno da se desi; predati se volji Uzvišenog Allaha. Na taj način čovjek postaje spokojan zato što je zadovoljan sa svim što dolazi od Njega. Osim toga steći će i zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.

 Onaj ko se istinski oslanja i uzda u Allaha dž.š. nikoga ne napada, ne žali se svijetu zbog onoga što ga je zadesilo, nikoga ne  osuđuje „spriječio me je, omeo me je“, jer zna da je samo Allah taj koji i daje i koji uskraćuje. To također spriječava čovjeka da se bavi drugima.

Onaj ko posjeduje tevekkul ne raduje se i ne postaje neposlušan zbog onoga što mu je došlo u ruke. Ne viče i ne galami zbog nevolja kaje ga zadese. On se trudi da popravi svoje vlastito ponašanje. Ne traži da se odmah kazne oni koji mu pričinjavaju nevolje i bol jer on zna i vjeruje da će onaj ko uradi trun dobra, biti nagrađen, a onaj ko uradi trun zla, bit će kažnjen. On prašta. Zato što ne zna veličinu kazne za nevolju koja mu je pričinjena, on tu stvar predaje Allahu. Razmišljajući da je nemoćan da uzvrati pravom nagradom onome ko mu je učinio neko dobro, on i njega predaje Allahu. Tu dobrotu pripisuje Allahu. Razmišlja da se sve dešava s Allahovom voljom i određenjem.

Paziti na sebebe/uzroke

Tevekkul nije nikada ne raditi i povući se govoreći biće kako Allah hoće. Kako je Uzvišeni Gospodar, dželle dželaluhu, učinio rad farzom, tako je naredio i oslanjanje na Njega. U ajetu je rečeno:

„A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.“ (Ali Imran, 159)

- Tevekkul po pitanju nafake je ne brinuti i osloniti se na Uzvišenog Hakka – kazao je jedan arif.

- Onda ti dođi, pa ćemo mi leći i čekati našu nafaku! – kazali su mu.

- Kad bi mi tako postpili, to bi bilo ispitivanje Allaha, a drskost je da rob iskušava Gospodara – kazao je ovaj arif.

Hazreti Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je upozorio osobu koja je pustila svoju devu i kazala: „Ja sam se oslonio na Allaha“, riječima: „Priveži svoju devu, a onda se na Allaha osloni.“

Tevekkul i rad su dva elementa koji upotpunuju jedan drugog. Sehl ibn Abdullah et-Tusteri je o vezi između tevekkula i rada kazao: „Tevekkul je hazreti Pejgamberovo ponašanje, a rad je njegov sunnet. Onaj ko slijedi njegovo ponašanje nikada ne ostavlja njegovo sunnet.“ (Kušejri, Risala)

Imam Gazali, rahmetullahi alejhi, je rekao: „Neki ljudi misle da je tevekkul ostaviti tjelesni rad i poduzimanje srčanih mjera te se povući i čekati u nekakvom jadnom stanju. To je razmišljanje džahila/neznalica. Ovakvo ponašanje je haram u vjeri.“ (Abdulkadir Isa, Hakaiku ani-t-tesavvuf)

Jedan od velikana Muhammed Bakibillah, kuddise sirruhu, je kazao: „Tevekkul nije napustiti djelovanje i lijeno sjediti. Postupati tako je edepsuzluk/nevaspitanost prema Uzvišenom Allahu. Musliman mora da radi neki halal posao. Tevekkul dolazi nakon prihvatanja i počinjanja posla.“

Fahrudin Razi kaže: „Tevekkul ne znači – kao što smatraju neki džahili – da čovjek zanemari sebe. Kad bi to bilo tako, naredba o savjetovanju/istišari bi bila prepreka za tevekkul. Tevekkul znači ne vezati svoje srce za zahirske sebebe, osloniti se i pouzdati u Uzvišenog Allaha nakon što se za neki posao u okviru svojih kapaciteta iskoriste zahirske mogućnosti.“ (Siraceddin Őnlüer, Kalp Alemi)

Vrste tevekkula

Postoje dvije vrste tevekkula: farz/obavezni i poželjni.

Tevekkul koji je farz i koji se traži od svakoga je vezan za iman. To je da insan vjeruje da je početak i kraj svih poslova odredio Uzvišeni Allah, da se ništa na ovome svijetu ne dešava i neće desiti izvan Njegove volje. Ovo je u isto vrijeme i vjerovanje u kader.

Tevekkul koji je poželjan proizilazi iz čovjekovog osvjedočenog imana i osmatranja Allahovih manifestacija/tedžellijata.

Kod tevekkula nema negiranja sebepa/uzroka. Uzvišeni Allah je stvorio sebebe, dunjalučke poslove je vezao za određene sebebe, ali On nije vezan za sebeb. On traži od svojih robova da koriste te sebebe. Nakon što insan učini što je do njega, svaki svoj posao treba da preda Uzvišenom Allahu. Ne treba da se oslanja na svoj rad, već na svoga Gospodra. A ako se ne može nešto uraditi po nekom pitanju, neka ne strahuje, opet će mu njegova nafaka dolaziti i život će i dalje teći.

Sehl Tusteri, kuddise sirruhu, je kazao: „Najbolji stepen tevekkula je da se insan preda Uzvišenom Allahu poput mrtvaca u rukama gasala/onoga koji gasuli mrtve.“

Vrijednosti tevekkula

Tevekkul je najodličniji mekam i najljepši hal Allahovih velija koji su se uspeli na stepen mukarrebuna. Uzvišeni Allah je svakome naredio tevekkul i učinio ga dijelom imana. On, Uzvišeni kaže:

„U Allaha se pouzdajte ako ste vjernici:“ (El-Maide, 23)

Hazreti Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Kad bi se vi u potpunosti oslanjali na Allaha, slao bi vam opskrbu kao što je daje pticama. Ptice jutrom gladne i praznih stomaka odlaze, a navečer se vraćaju site i punih stomaka.“ (Ahmed ibn Hanbel, Sujuti, Hakim)

Imam Taki/Muhammed Dževad, rahmetullahi alejhi, je kazao: „Ko se na Allaha osloni i kod Njega skloni, ljudi će mu biti muhtač.“

Također je kazao: „Ko se priveže za Uzvišenog Allaha i na Njega osloni, Uzvišeni Allah će ga čuvati od dušmana i svake vrste zla.“

Maruf el-Kerhi, kuddise sirruhu, je rekao: „Ko se na Allaha oslanja, u Njega uzda i kod Njega traži sklonište, Allah će mu biti pomoćnik.“

Šekik Belhi, kuddise sirruhu, je kazao: „Uvećava se lijepa narav, postaje darežljiv i nema vesvesa u ibadetima onaj ko se po pitanju opskrbe oslanja na Uzvišenog Allaha.“

Zunnun el-Misri, kuddise sirruhu, kaže: „Onaj ko se oslanja na Allaha postaje siguran i postojan.“ (Kušejri, Risala)

Naša posljednja dova je EL-HAMDU LILLAHI RABBI-L-ALEMIN

 

 

 

Pročitano 1511 puta Zadnji put mijenjano dana nedjelja, 24 Septembar 2017 19:48