Važnost i vrijednost dove

Ocijeni tekst
(0 votes)

Dova je  molba dostavljena uz Božije prisustvo. To je razgovor roba sa Rabbom i iznošenje Njemu svojih dertova – muka. Dova je, zapravo, ibadet - oružje vjernika, stub dina, svijetlo  nebesa i zemlje. Kibla dove jeste arš-i azam koji je srce kosmosa. Arš je mjesto na koje se uzvisuju i primaju dove. Svakom robu su prema nebesima otvorena vrata teobe, vrata dove, vrata rahmeta, vrata rizka... Ona se ne zatvaraju sve dok čovjek ne umre.

Allah Uzvišeni kaže:

“Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.” (Araf, 55)

“Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!" (Mu’min, 60) 

Prenosi Enes b. Malik, r.a., od Resulullaha, s.a.v.s., da je rekao: “Dova je srž ibadeta.”

Dova je ključ za potrebu. Mjesto gdje se odmaraju oni koji su u problemu. Utočište onih u nevolji. Allah, dž.š., grdi one koji su napustili dovu: “Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio.” (Tevba, 67)

 

Dova je vjernikovo oružje

Dova je usmjeravanje roba u potrebi Onome koji je Svemoćan, predočavanje svoga stanja i  moljenje od Njega. Rob sa dovom osjeća svu svoju nemoć i slabost.

Dova je srž ibadeta i reflekcija božanskog muhabbeta. Dova je vjernikovo oružje, dinski oslonac, svijetlo nebesa i zemlje. S druge strane, dova je priznavanje svoje nemoći. Ona je priznavanje Allahove moći i snage te uviđanje da je to jedina kapija kojoj se treba priklonuti.  Gospodar se obraća svom Resulu govoreći: “Reci: Gospodaru mome je važno samo klanjanje (dove) vaše.” (Furkan, 77)

Dova je ono što roba čini vrijednim. Čineći dovu rob osjeća Gospodarevu Veličinu i Znanje. 

Znamo da nam je On uvjek blizu, bliži od žile kucavice, međutim dovom mi postajemo svjesniji te blizine. Kako nam to Gospodar spominje u ajetu: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (Bekara, 186)

 

Svi smo potrebni(muhtadž) dove

Nakon svakog namaza učimo dovu, međutim, vrata dove su nam otvorena da je učimo svakog  trenutka u svome životu. Zato svaki momenat možemo iskoristiti za činjenje dove. Dovu trebamo činiti sa saburom i iskrenošću trežeći od dženneta i Džemalullaha pa sve i do najmanje potrebe. Dovom također navlačimo na sebe Allahov rahmet, a odbijamo Njegovu kaznu. Dovom rob stječe pravo da kroči na vrata rizaluka kao i da dovede u red svoj život i svoje ibadete.

Dova se u hadisima definiše kao najvrjedniji i najčasniji ibadet. Uzvišeni kaže u jednom hadis-i kudsijji: “Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim, pa tražite da vas nahranim i Ja ću vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga Ja odjenem, pa tražite da vas odjenem i Ja ću vas odjenuti. Robovi Moji, kada biste se svi vi, i prvi i zadnji i ljudi i džini, sakupili na jedno mjesto, pa Mi svi uputili molbe i Ja udovoljio svačijoj molbi, to ne bi umanjilo Moju vlast ni koliko se umanji more kada se u njega zamoči igla.”

 

Nagrada za dovu

Za svaku dovu postoji nagrada. Čovjek se ne bi trebao žalostiti ako mu se dova ne primi. Jer nam Pejgamber, s.a.v.s., daje radosne vijesti: ”Kada čovjek uči dovu, Allah mu je usliša, ili je ostavi za drugi svijet, ili ga zaštiti od zla kolika je ta dova.”

Postoji predaja po kojoj, kada dobri rob moli Uzvišenog Allaha, Džibril, a.s., kaže: “Gospodaru, taj i taj Tvoj rob Te moli, pa udovolji njegovoj potrebi“ – a Allah odgovara: “Pustite ga (neka moli), jer ja volim slušati njegov glas.”

 

Da nije htio dati, ne bi dao da tražimo

Allah Uzvišeni hoće i voli da Njegovi robovi mole, traže i žele od Njega i da ustrajavaju u tome, zato što hoće da im udovolji. Zato je i rekao u Kur’an-i Kerimu: “Gospodar vaš je rekao:"Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!” (Mu’min, 60)

“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (Bekara, 186)

Iz ovih ajeta shvatamo da će nam dove zasigurno biti uslišane. Allah neće vratiti prazne ruke roba koji Mu ih ispruži i traži. U to nema sumnje, samo je pitanje kako će dovu primiti i  kakvu će nagradu dati. Da bi to shvatili, pogledajmo šta o tome kaže Allah u svojoj Knjizi i Pejgamber u svojim hadisima.

“On se odaziva onima koji vjeruju i čine dobra djela i obasipa ih dobrotom Svojom još više, a nevjernike čeka žestoka patnja.” (Šura, 26)

“Nema muslimana koji uputi dovu kojom se ne traži grijeh, niti prekidanje rodbinskih veza, a da mu Allah neće dati jedno od troje: ili će mu uslišati njegovu dovu, ili će mu nagradu za nju ostaviti na ahiretu, ili će od njega otkloniti neko zlo veliko poput onoga za šta moli.” 

 

Činjenje dove za brata

Prenosi Ebu Ed-Derda’, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema niti jednog muslimana koji moli u odsustvu za svoga brata, a da melek zadužen za njega ne kaže: “I tebi isto tako!”

Muhammed b. Jusuf el-Isfehani kaže: “Ima li išta bolje od brata koji te voli radi Allaha? Kada umreš, dok tvoja porodica dijeli tvoj miraz, i naslađuje se imetkom kojeg si ostavio iza sebe, tvoj brat misli na tebe, moli se za tebe i čini dovu za tebe.”

 

Zašto nam se dove ne primaju?

Jedan mudrac je upitan: “Mi činimo dovu, ali nam se ne prima, a znamo da Uzvišeni kaže: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’  Šta je mudrost toga?”

“Dova vam se ne prima zbog deset loših osobina koje imate:

- Spoznali ste da Allah postoji i Njegovo pravo kod vas, ali Mu to pravo niste dali. 

-  Čitate Kur'an, ali ne radite po njemu.

- Tvrdite da vam je šejtan neprijatelj, a slijedite ga i udovoljavate mu.

- Govorite da ste od Muhammedovog ummeta, a ne postupate po njegovom Sunnetu.

- Tvrdite da ćete ući u džennet, a ne radite za njega.

- Tvrdite da ćete se spasiti od Vatre, a sami sebe u nju bacate.

- Rekli ste da je smrt istina, a ne spremate se za nju.

- Zabavili ste se mahanama svoje braće muslimana,a niste vidjeli svoje mahane.

- Jedete i koristite blagodati vašeg Gospodara, a ne zahvaljujete Mu.

- Ukopavate vaše umrle, ali pouku ne uzimate”.

 

Čuvaj se haram lokme, kako bi ti se dova primila

Jednom je Sad ibn Ebu Vekkas, r.a., upitao: “O Allahov Poslaniče, učim dove Allahu, ali mi se ne primaju.” Resulullah mu odgovori: “O Sade, čuvaj se harama, kada u stomak uđe haram lokma, dova tog čovjeka se ne prima četrdeset dana.”

 

 

Pročitano 993 puta Zadnji put mijenjano dana srijeda, 14 Februar 2018 08:47

Pretraga