Važnost sunneta u našim života

Ocijeni tekst
(0 votes)

Riječ sunnet znači “put, običaj, pravac, karakter, stanje, ponašanje, djelovanje “ i slično.

Kao termin sunnet predstavlja sve ono što je hazreti Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, radio i preporučio da se radi. Sunnet je interpretacija islama životom Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Sunnet je živi Kur’an i Uzvišeni Govor u pojavnom obliku. U sadašnjici kada se spomene riječ hadis misli se i na sunnet, a isto tako kada se kaže sunnet misli se i na hadis. Oba termina se koriste uzajamno. Riječi Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, se nazivaju kavli sunnet, njegovi postupci fiili sunnet i ono što je dozvolio svojim ashabima, radijallahu anhu, da rade se zove takriri sunnet. 

Važnost slijeđenja sunneta

Kur’an i sunnet kroz historiju pa do danas su dva neodvojiva temeljna pojma koja niko ne može zanijekati. Toliko je to jasno za život čovjeka muslimana da i nema potrebe da se to i spominje. Počevši od stoljeća sreće životi muslimana kao pojedinaca i zajednice su oblikovani sa ova dva temeljna elementa pomoću kojih je ukinuto doba džahilijeta a nastupilo doba sreće i prosperiteta. 

 Svrha sunneta je razumijevanje Kur’ana i nakon Kur’ana je izvor bez kojeg se ne može. Primjena Kur’anskih propisa u životima muslimana je moguća u onoj mjeri u kojoj razumijemo sunnet. Iz tog razloga islamski alimi nisu dali saglasnost na propise Kur’ana i pouke koje nose a da nisu uzeli u obzir i sunnet poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Način obreda kao što su klanjanje namaza, obavljanja posta i hadža, klanje kurbana bez poznavanja sunneta ne bi bio shvaćen. Svi ibadeti, lijepo ponašanje i odnosi među ljudima su vezani za dobro razumijevanje sunneta. 

U Kur’anu se nalazi nekoliko ajeta koji upućuju na poslušnost Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem:

 “Ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite” (Al-Hašr, 7) 

 “Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" - A Allah prašta i samilostan je.”(Ali’ Imran, 31)

 “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.” (Ahzab, 21)

“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (An-Nisa, 59)

“I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (An-Nisa,65)

“Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće - pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.” (An-Nisa, 80) 

“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (An-Nur, 63)

Hazreti poslanik, salallahu alejhi ve sellem, u pogledu važnosti sunneta je poručio:

“... Onaj ko okrene glavu od mog sunneta nije od mene.”

“Ostavljam vam dvije stvari kojih ako se budete čvrsto držali nećete se izgubiti: Allahovu knjigu i sunnet Resulullaha, salallahu alejhi ve sellem.”

“Gubljenje dina počinje sa ostavljanjem sunneta. Kako se uže trga konac po konac tako se i din gubi kada se ostavlja sunnet po sunnet.”

Imâm Rabbani, rahimehullah, je rekao: Pridržavanja sunneta pa makar veličine i kao zrno je vrijednije od svih dunjalučkih ljepota i blagodati ahireta. Pridržavanje sunneta je radnja s kojom je Allah zadovoljan. Vrlina je u pridržavanju sunneta, a uzvišenost čovjekova je u slijeđenju šerijata s kojim je došao alejhi selam. Na primjer, onaj ko praktikuje poslijepodnevsku kajlulu (spavanje poslije podne namaza) s ciljem slijeđenja sunneta ima veću vrijednost nego da provede noći u ibadetu.  Isto tako, ne postiti ramazanski bajram je vrijednije od besprekidnog posta koji nije šerijatom naređen. S ciljem ispunjenja Allahove naredbe dodijeliti kao sadaku i komadić užeta je bolje nego dodijeliti planinu zlata radi svoga nefsa. 

Hazreti Omer, radijallahu anhu, jedne prilike je klanjao sabah namaz u džematu, pogledao je prema ashabi kiram i primjetio je da jednog nema među njima. Upitao je gdje je taj i taj. Odgovorili su mu da je dotična osoba, radijallahu anhu, proveo cijelu noć u ibadetu te ga je sigurno san prevario i nije mogao ustati. Na to je Omer, radijallahu anhu, rekao: „Da je spavao cijelu noć i da je klanjao sabah-namaz u džematu bilo bi mu vrijednije.“ 

Amr ibn Avf prenosi da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: Islam je počeo sa čudacima i završiti će sa čudacima. Kako su samo sretni ti čudaci. Upitan je: “A ko su ti čudaci o Resulullah!” Poslanik, alejhi selam, je na to odgovorio: ”To su oni koji primjenjuju moj sunnet i podučavaju Allahove robove.” 

Abdullah ibn Abbas prenosi da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada moj ummet dođe u stanje zlobe/fesada onome ko se bude pridržavao mog sunneta ima nagradu za 100 šehida.”

 

Razumijevanje Kur’ana nije moguće bez sunneta

Razumijevanje Kur’ana na sahih i tačan način nije moguće bez poznavanja sunneta, samim tim i primjena Kur’anskih propisa bez razumijevanja sunneta nije moguća. Jedino razumijevanje Kur’ana je kroz njegovo objašnjenje, a taj zadatak pripada Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, odnosno njegovom sunnetu. Allah džellešanuhu u Kur’anu kaže:  “Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im - pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate -  jasne dokaze i Knjige. A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” (An-Nahl, 43 – 44) 

Sunnet je ključ Kur’ani Kerima. Bez sunneta nema vjere. Zanemarivanje sunneta i uzimanje Kur’ana kao jedinog stuba dina je, zapravo, ista stvar kao i nijekanje/zanemarivanje same vjere. Imam Sujuti, radijallahu anhu, kaže: Onaj koji želi da razumije Kur’an mora poznavati svrhu objave ajeta, a ta svrha se jedino uči kroz hadise. 

Poznavanje samog arapskog jezika nije dovoljno da bi se razumio Kur’an samim tim i prijevod ajeta nije dovoljan da bi se razumila poruka Kur’ana. Resulullah, salallahu alejhi ve sellem, je učio dovu za Ibn Abbasa, radijallahu anhu, “Allahu moj učini ga da razumije vjeru i poduči ga značenju Kur’ana.” Ova dova je dokaz da samo poznavanje arapskog jezika nije dovoljno za razumijevanje Kur’ana. Da bi se razumjeli neki ajeti Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, je potrebno objašnjenje od Allaha, a ashabima je potrebno objašnjenje od Resulullaha, salallahu alejhi ve sellem. Generacija koja je došla poslije ashaba, radijallahu anhum, ne bi razumjela ajete a da nije bilo objašnjenja od poslanika alejhi selam i ashaba, radijallahu anhum. Svaka sljedeća generacija koja dolazi i kako se udaljava od onih koji su lično svjedočili Objavi moraju tražiti i proučavati objašnjenja koja se nalaze u rivajetima učenjaka selefu salihin.  

U djelu “Dârimi ve Lalekai I'tikadu Ehli’s-Sunne” je zabilježeno da je Omer, radijallahu anhu, rekao: ”Susrest ćete se sa ljudima koji će se oslanjati na mutešabih Kur’anske ajete (ajeti koji se mogu tumačiti na više načina)  i ulaziti s vama u raspravu. Vi ćete stvarno značenje tih ajeta naučiti u sunnetu (od alima koji poznaju islam i u hadiskim zbirkama). Oni koji poznaju sunnet Allahovu knjigu bolje poznaju.”

Neki govore, “Da li se to nalazi u Kur’anu?”, “Temelj islama je jedino Kur’an, mi samo iz njeg crpimo znanje i na osnovu toga činimo ispravna djela. Ono što je rečeno u njemu da je haram to potvrđujemo, a ono što je rečeno da je halal i mi smatramo dozvoljenim.” Ne pridavajući važnost sunnetu i sami smo svjedoci postojanja ovakvih skupina, a čiji ciljevi su podmukli. Ne pridavanje važnosti sunnetu Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, znači ne razumjeti njegovu misiju. Onaj koji je prvi dostavio Kur’an i njegovo tumačenje je on, salallahu alejhi ve sellem. Allah džellešanuhu u vezi Poslanika, alejhi selam, u Kur’anu kaže: “On ne govori po hiru svome - to je samo Objava koja mu se obznanjuje” (En-Nedžm, 3-4)

Abdullah ibn Amr, radijallahu anhu, je ispričao: “Svaku riječ koju sam čuo od poslanika (s.a.v.s) s ciljem da je naučim sam zapisivao. Kurejšije su me odvratile od toga govoreći kako ja svaku riječ koju čujem od Poslanika, alejhi selam, zapišem, a i on je sam ljudsko biće koji u dobrom i u lošem stanju može nešto reći. Čuvši to od njih ostavio sam zapisivanje hadisa. Ispričao sam to Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, i na to mi je odgovorio pokazujući svojim prstom na jezik: 

- Piši, dok god imam snage, Allahom se kunem da odavde ništa osim istine neće izaći.” Iz ovog se da razumjeti da i ono što je rekao Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, nije ništa drugo negoli Objava. 

Said ibn Mansur je ispričao sljedeće: “Jedne prilike smo bili u društvu Imrab ibn Husejna, radijallahu anhu, i sohbetili smo oko hadisa. Jedan od prisutnih reče: 

- Ostavite to i donesite nam Allahovu knjigu i da pričamo o njoj. Na to će mu Imran, radijallahu anhu:

- Koji si ti ahmak. Možeš li pronaći u Allahovoj Knjizi kako se tačno obavlja namaz? Možeš li naći kako se detaljno obavlja post? Ove stvari su definisane propisom u Kur’anu,  a sunnet ih tefsiri i objašnjava. “ 

Poslanik, alejhi selam, je poslan u svrhu vodiča Upute, njenih naredbi i zabrana. Poslan je da pruži rješenje ljudima s problemima s kojima se susreću. Naučio je ljude, počevši od jedenja, spavanja i svake životne situacije kako će je ispuniti s ciljem sticanja Allahova zadovoljstva. Ubjeđenje ehli sunnetsko je da sve ono što su naređivali poslanici alejhi selam su i sami prvenstveno izvršavali pa onda drugima tu uputu prenosili. Poslanik, salallahu alejhi  ve sellem, na oprosnom hadžu je upitao ashabe i uzeo ih kao svjedoke da li je dostavio objavu s kojom ga je Allah zadužio. Kada je dobio njihovu svjedodžbu tri puta je rekao: “Ja Rabbi, Ti budi svjedok.”

 

Tesavuf, Kur'an i ahlak sunneta 

Tesavuf je odgoj mu’mina vladajući se po sunnetu na način da je to vladanje prilagođeno Poslanikovim, salallahu alejhi ve sellem, usulima terbijeta. Onaj koji se ne vlada po sunnetu čak i da se bori sa svojim nefsom i hiljadu godina ne može biti u stanju terbijeta niti može druge podučavati tome. 

Arifibillah Šihâbuddin Suhreverdî, kadesallahu sirehu, ajet gdje Allah kaže “Ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite” (Al-Hašr, 7) je shvatio na način da je u njemu objavljen temelj i cilj robovanja pa je rekao: “Sufije među drugim muslimanima su najuspješniji u slijeđenju Resulullaha, salallahu alejhi ve sellem,. Oni u potpunosti prihvate riječi Poslanika (s.a.v.s) ono što je on naredio izvršavaju, a ono što je zabranio strogo se drže podalje od toga.”

 

Tesavufska djela i izreke u vezi slijeđenja sunneta

Osnivač nakšibendijskog tarikata Šah Nakšibend je rekao: “Gdje god smo našli Allahovu počast našli smo je radeći po Kur’anskim ajetima i hadisima Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Da bi se okoristilo od ovih djela potrebno je povinuti se naredbi za takvalukom i čuvati se od zla, djelovati po principu ehli sunnet vel džema’ata i čuvati se dalje od novotarija.....”

Šah Nakšibend je rekao: “Naš put je rijedak put. Taj put je poput neslomljive drške. Ovaj put se oslanja na prihvatanju sunneta Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, objeručke i u slijeđenju puta ashabi kiram. U ovom hakikatu i na početak i na kraj sam dostigao samo Allahovom počasti i milošću. Na ovom putu ništa ljepše od Allahove milosti nisam vidio. Najveće djelo je postupati po sunnetu. Na ovom putu i sa malo djela, uz Allahovu pomoć, dođe se do velikih manevijatskih pobjeda i dobiju se mnoge blagodati. “

Imam Rabbani, rahimehullah, je rekao: “Putujući po manevijatskim i ruhanijetskim deredžama najveće i najveličanstvenije mertebe evlija su kod onih koji slijede sunnet i koji su ga prihvatili kao jedini pravi put. Evlije iz takvih skupina u poređenju sa drugim velikanima izgledaju dosta veličanstvenije.”  

Sejjid Taha, kadesallahu sirehu, u pismu koje je poslao svom muridu i halifi Sejjid Sibgatullah Arvasiju kaže: “Ukoliko neko zadobije stanje iskrenosti i muhabbeta i ukoliko mu je mjerilo njegovih djela Kur’an i sunnet znajte da je taj zat Allahov prijatelj čak i ako se ne vidi ni jedan keramet kod te osobe”

Abdurrahman Tahi, kadesallahu sirehu, je poručio: “Naš put je zasnovan na Kur’anu i sunnetu. Ukoliko je neko krenuo na taj put ne poštujući njegova pravila kako god da se zove čak i da se sunce i mjesec spuste na zemlju naš put nema veza s tom osobom. Čak i ukoliko tesavuf nema nikakav mekam, poseban hal ili keramet fajdali je za one koji slijede islam i ne odvajaju se od njega.“ 

Ali el-Havvas, radijallahu anhu, je rekao: ”Kako zlato prodje kroz ruke zlatara/kovača da bi dobilo oblik, tako je i tesavuf oblikovan u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Oni koji su na ovom putu sva svoja djela kroje naspram mjere dina i kroče iskrenim nijetima. Oni koji duboko poznaju islamske znanosti shvataju ovaj put.”

Džunejd Bagdadi, radijallahu anhu, je rekao: “Naša znanost o tesavufu je vezana za Kur’an i sunnet. Ukoliko neko (naspram svojih potreba) ne sluša hadise, ne prisustvuje mjestima gdje su fakihi i ukoliko ne da svoj edeb muršidu na odgoj ta osoba će pokvariti sve one koje su joj tabi.”  

Drugom prilikom Džunejd Bagdadi je rekao: “Onaj u koga je u desnoj ruci Allahova knjiga, a u lijevoj ruci sunnet Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, taj je na pravom putu. Insan da ne bi pao u provaliju smutnje i tminu novotarije mora hodati pod svjetlošću ove dvije svjetiljke.”

Džunejd Bagdadi kadesallahu sirehu je također rekao: “Niko bez Allahove pomoći ne može doći do stepena Allahovog zadovoljstva. Put koji vodi Allahovom zadovoljstvu je slijeđenje Muhammeda Mustafe, salallahu alejhi ve sellem,.  

Sehl ibn Abdullah et-Tusteri je rekao: “Naš put je izgrađen na šest stvari: 

 

1. Allahovoj Knjizi,

2. Sunnetu Resulullaha, salallahu alejhi ve sellem,,

3. Halal hrani,

4. Na ne uznemiravanju nikoga,

5. Bježanje od grijeha i činjenja teobe,

6. Izvršavanju preuzetih obaveza.”

 

Ebu Osman el-Hiri je rekao: “Onaj ko svojim riječima i djelima postupa po sunnetu taj priča sa mudrošću. Onaj ko svojim djelima i riječima postupa po svom nahođenju taj priča sa bid’atom.” 

Bišr-i Hafi, radijallahu anhu, pripovjeda: ”Vidio sam resul-i ekrema u snu. Poručio mi je sljedeće: O Bišr! Znaš li zašto te je Allah uzvisio od ostalih? Ne znam o Allah poslaniče (s.a.v.s).  Zati što si iskrenima hizmetio, savjetovao svoju braću mu’mine, gajio ljubav prema svojim prijateljima i onima koji se drže moga sunneta i što si sam slijedio moj put.”

 

Recept za spas 

Imam Rabbani u jednom svom pismu je rekao: ”Sutra će insanu biti jedino korisno to što je bio tabi posjedniku šerijata Pejgamberu, salallahu alejhi ve sellem,. Ukoliko su stanja, osjećanja, nauke, i spoznaje insana skladna sa putem Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, onda je to vrlo dobra stvar. U protivnom, insan biva odvojen od Allahovog rahmeta i hodi putem koji vodi u propast. Ono što treba da uradite jeste da budete tabi/odani Resulullahu, salallahu alejhi ve sellem, i halifama koje su na pravom putu i čuvajte se od toga da se suprostavite njegovom šerijatu  riječima, djelima i pokorovanjem. Biti odan Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, je bogatstvo i bereke,t a raditi suprotno vjerskim naredbama je nesreća i propast. 

 

 

وَآخِرُ دَعْوَانَا أَن الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ

Pročitano 356 puta Zadnji put mijenjano dana petak, 23 Novembar 2018 09:40
Više iz iste kategorije: « Tajne Hadždža

Pretraga