Važnost zikra u odgajanju nefsa

Uzvišeni Allah u Kur'an-i Kerimu kaže:

„O vjernici! Allaha mnogo spominjite!“ (El-Ahzab, 41)

Postoji mnogo ajeta i hadisa koji naređuju zikr. Po pitanju koristi, sevapa i vrijednosti zikra također postoje mnogi ajeti i hadisi, a njihov broj ukazuje da je zikr za jednog mu'mina razlog života. Zato što su se lično osvjedočili o njegove dobrote i koristi, Allahovi dostovi, koji su svoja srca oživili sa zikrom, svim ljudima su uporno preporučivali zikr. Koliko insan čini zikr sa svojim jezikom i srcem i koliko ustraje u tome, toliko postiže božanskih darova i nagrada. Nakon namaza i imana, Allahovi dostovi najviše su se bavili zikrom.

Prvak svjetova, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao:

Koja god se grupa ljudi okupi da bi radi Allahovog zadovoljstva činila zikr, sa neba se čuje jedan glasnik koji kaže: 'Raziđite se oproštenih grijeha, i Allah vam je grijehe pretvorio u sevape.'''(Imam Ahmed, Musned)

U suštinskom smislu zikr znači izbaciti iz srca sve što je mimo Allaha (masiva) i voljeti samo Njega. Zikr je zgaziti nefsa, a uzvisiti Allaha. Zikr je plod fikra/razmišljanja sa poukom, a fikr je znak muhabeta/ljubavi, a muhabet je Allahov dar. Ne postoji čovjek bez ljubavi. Svaki čovjek ima ljubav prema nečemu. Ono što je važno jeste tu ljubav usmjeriti prema Allahu, a to se postiže sa zikrom.

Imam Gazali, rahmetullahi alejhi, je rekao:

„Kako se mu'min poželi čaršije ili svoga radnog mjesta, tako treba da se poželi i medžlise/sjela ibadeta i zikra. Vjernik, koji je zaljubljenik u Allaha, misli na Gospodara u svim situacijama. Dok mu je ruka u poslu, srce mu je u zikru. Dok njegova pamet misli na ahiret, njegovo oko gleda na neki novi hajr i hizmet. Ako pogriješi, treba odmah se pokaje. Na čaršiji i na pijaci treba da mnogo uči preporučene zikrove. I treba da zna da je duhovni mrtvac onaj ko je u gafletu, a da je duhovno živ onaj ko zikir čini.''

Veliki mufesir Fahrudin Razi, rahmetullahi alejhi, tumačeći ajet ''Vi Mene spominjite i ja ću vas spominjati. Zahvaljujte Mi, nemojte biti nezahvalni''(El-Bekara, 152), kaže: „Uzvišeni Allah je u ovom ajetu šukr/zahvalnost i zikr spomenuo zajedno. A tri su vrste zikra kao i šukra. To su zikr srca, jezika i tijela. Zikr jezika je spominjati Allaha sa Njegovim lijepim imenima, zahvaljivati Mu, Njega veličati, učiti Kur'an i učiti dove.

Zikr srca je spominjanje Allaha srcem i to je jedan vid tefekkura.

Zikr tijela je da svi tjelesni organi izvršavaju Allahove naredbe i da se čuvaju Njegovih zabrana. A to je moguće sa upošljavanjem svih tjelesnih organa na Allahovom putu.“ (Razi, Mefatihu-l-gajb)

Veliki arif Imam Rabbani, kaddesellahu sirrehu, u 190. pismu kaže:

Da bi zikr bio koristan i da bi imao utjecaj, uslov je da se postupa po šerijatu. Osoba treba da izvršava farzove i sunnete i kloni se harama i sumnjivih stvari. A kako će to izvršavati treba da nauči od prave uleme.“

 Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

“Zaista, u svakom tijelu ima jedan komad mesa, ako je on ispravan ispravno je čitavo tijelo, a ako se on iskvari, iskvari se cijelo tijelo, to je srce.“ (Buharija)

U duhovnom odgoju prvo se kreće sa srcem. Na osnovu iskustva i ocjene svih Allahovih dostova, najdjelotvorniji lijek za odgoj nefsa je zikr Uzvišenog Allaha.

Ibadeti i dobra djela su jedna vrsta zikra. Međutim, zikr koji će biti lijek za srce i koji će prevaspitati nefs je zaseban i jedno posebno djelo. Allahovi dostovi su taj zikr - koji se čini radi liječenja srca - svojim muridima davali u formi dnevnog virda.

Gavs-i Sani, kaddesellahu sirrehu, je rekao:

Zikr redovno učite i pridajite tome veliku važnost, jer to je jedini lijek za srce. Loše osobine nefsa se samo sa zikrom mogu izmijeniti. Zahvaljujući zikru koji se uzima od muršid-i kamila i kojeg on prati, čovjek se odgaja.“

Ono što se traži od mu'mina jeste da stalno bude u zikru. Takav hal/stanje se može postići vremenom, redovno učeći zikr. Arifi su kazali: “Kada se zikr smjesti u srce, postaje nešto poput uzimanja i ispuštanja daha, prirodno se dešava. U tom slučaju insan, i kad bi htio, ne može se udaljiti od zikra.“ Osobe u ovom stanju stalno su u zikru: dok jedu, piju, šetaju, rade, spavaju. To je slično kao kad nekoga boli glava. Onoga koga boli glava, bez obzira u kakvom poslu bio, on osjeća glavobolju, no on ipak nastavlja sa svojim poslovima. Tako je i sa smještanjem zikra u srce. Uzvišeni Allah je obznanio da se takva srca neće odvajati od zikra pa i dok obavljaju kupoprodaju.

Uzvišeni Allah je u ajetu ukazao na stanje onih koji su sa Njim svakog trena:

Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.“ (En-Nur, 37)

Allame Alusi, rahmetullahi alejhi, u tefsiru ovoga ajeta je kazao:

„Mnogo ljudi od tessavufa, posebno nakšibendijski velikani, su postigli stalni zikir koji se naređuje u ajetu. Zadobijanje ovog zikra sebi su postavili za najveći cilj. U njihovim srcima zikr ne prestaje bilo šta da je u pitanju. Oni su stalno u stanju zikra.“

Zbog toga što ovaj zikr zahvata cijelo tijelo arifi su ga nazvali stalni zikr, zati zikr, sultani zikr. Ovaj zati ili sultani zikr (stalni zikr) je zikr koji zahvata cijelu čovjekovu ličnost, njegove osjećaje i tijelo, postaje prirodni proces u tijelu kao što je disanje.

Gavs-i Bilvanisi, kuddise sirruhu, bi kazivao:

„Osnova kod nakšibendija jeste popraviti srce čineći zikr. Sva djela nakšibendija su sa ciljem buđenja srca. Srce koje je počelo da čini zikr je poput sata. Čak i ako se njegov vlasnik bavi drugim poslovima, ono i dalje radi. Zbog toga, svaki čovjekov tren prolazi u ibadetu.“ (Seyyid Abdulhakim el-Husejni ve Naksibendi Tarikati, 168)

Hazreti Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, je rekao:

Kad se zikr smjesti u ljudskom srcu, on više ne prestaje. Na čaršiji, pijaci, pri kupovini i prodaji srce govori Allah. Ono će to raditi i kad vi ne bi željeli. Isto kao što vaš želudac radi bez vaše komande, čak i kad spavate, tako radi i kalb/srce u kojem se smjestio zikr. Koliki je sevap ovoga samo Allah zna.“ (Kitab-i Kudsiyye)

Kada bude Kijametski dan, Uzvišeni Allah će sakupiti sva stvorenja radi obračuna. Meleki koji pišu djela će iznositi ono što su zapisali. Uzvišeni Allah će ih upitati:

„Pogledajte da nema neko djelo ovoga roba koje niste zapisali?“

Meleki će odgovoriti:

„Gospodaru naš! Sve što smo znali i vidjeli kod ovoga roba mi smo zapisali.“

Uzvišeni Allah će tada kazati tom robu:

„Kod Nas ima jedan tvoj defter/registar koji je posebno čuvan. Za njega ne znaju meleki. Ja sam ga napisao i Ja ću za njega dati nagradu. To je tvoj skriveni (tajni) zikr koji si činio.“ (Ibn Hadžer, El-Metalibu-l-alije; Hejsemi, Medžmeu-z-zevaid; Ebu Ja'la, Musned)

Kod zikra je osnova da se redovno uči. Da bi zikr postao dio naše prirode, poput disanja, treba ga redovno (stalno) učiti. Arifi su zikr i njegovo redovno učenje smatrali formulom uspjeha.

Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, je rekao:

''Ako sufija tri dana ne uči zikr, kalb mu oboljeva. Ako to potraje pet-deset dana ili mjesec, dva, tri ili četiri, kalb teško oboljeva. Zikr je hak/pravo srca.“

Tesavufski velikani su onima koji bi pristupili duhovnom odgoju najprije usađivali ljubav prema ovome putu. Tu ljubav su podgrijavali podstičući svoje muride/učenike da čine zikr Uzvišenog Allaha. Veliki arifi su smatrali korisnim zikr koji se uči pod nadzorom jednog potpunog muršida. Prva korist toga jeste dova i pomoć muršid-i kamila. Jedna druga korist jeste da takvo srce i zikr koji se uči budu pod kontrolom.

Muršid stalno prati zikr, koji se uči određenim brojem, i ako je potrebno, interveniše. Ako dođe do zastoja ili dosade, on otvara put u srcu. On poznaje vesvese (slutnje, bojazni, uznemirenosti) i prepreke sa kojima šejtan napada i pomaže muridu da to savlada.

Sve dok zikr ne postane dio prirode murida, muršid murida kontroliše. Postati dio čovjekove prirode znači postati jedan neodvojivi dio čovjeka. 

Naravno da ima sevap i onaj ko zikr čini na svoju ruku,međutim, na putu duhovnog razvoja postoje razne šejtanske zamke. Na primjer, osoba može zbog zikra da se umisli, da zikr vidi ciljem, a ne sredstvom itd. Oni koji su učenici jednog muršida treba da se u duhovnom odgoju i liječenju drže muršidovih uputstava. Ko hoće da mjenja ili poveća zikr treba da se posavjetuje sa muršidom.

Zikrovi su poput lijekova sa različitim dejstvima. Oni koji nisu stručni mogu da pogriješe u izboru, primjeni ili broju. Samo oni koji su pristupili odgoju jednog muršid-i kamila nisu sami u svemu tome. Muršidi kamil je u ovom pogledu doktor specijalista i zna koji zikr je za koju duhovnu bolest.

Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, je rekao:

“Učite virdove u potpunosti i bez propuštanja. Malo učiti pa ne učiti iritira srce isto kao što i lijek propisan od doktora, ako ga ne uzimate redovno, ne daje korist. To je tako. Pored toga, ne treba učiti ni više ni manje od datog broja. Ako lijek malo uzimate nema koristi, a ako ga previše uzimate, štetan je.“ 

Čak i ako se zikr čini sa gafletom/nemarom, opet ga ne treba ostavljati. Allahova milost je ogromna. To može donijeti hudur u srce onaga ko čini zikr sa gafletom, a sa zikra u huduru može ga dovesti do fenaluka.

Ne ostavljaj zikir u kojem nema hudura, jer još je ružnije lošije nikako ne činiti zikr i biti gafil. Nadati se da će te Uzvišeni Allah od zikra sa gafletom uzdignuti ka zikru sa budnošću, a od zikra sa budnošću ka zikru sa hudurom, a onda ka istinskom zikru. To nije nimalo teško Uzvišenom Allahu.

Bediuzzaman Said Nursi u Mesnev-i nuriji nas obavještava da je posao sufije zikr sa kojim se rješava loših svojstava nefsa i dolazi do lijepog ahlaka:

O poštovani, u zikru ima mnoštvo duhovnih ljepota koje privlače ilahi fejzove. Dio njih je vezan za stanje akla i kalba, a dio ne. Čak i oni koji sa gafletom uče zikr nisu lišeni ovih fejzova.“

Stoga braćo, sufija, da bi privukao Allahov fejz, treba da ima vird. (Murid ve Mürşit Hukuku, Semerkand Yayınları)

Kako se prenosi od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, Musa, alejhi-s-selam, je upitao Gospodara:

''Koje djelo najviše voliš da činim?''

Uzvišeni Allah mu je odgovorio:

''Da Me se sjećaš i da Me nikada ne zaboravljaš.“ (Džamiu-l-ulumi ve-l-hikem, 515)

Zikr je glačalo srca, on čisti srce od duhovnih nečistoća i uništava gaflet u njemu. Kalb se nurom zikra osvijetljava i sija (blista). Taj nur se prenosi na cijeli organizam i svaki organ uzima dio. Tijelo uživa u Allahovoj ljubavi.

Kako putem kabla svjetlost dolazi do lampe isto tako zikr dovodi nur do srca. Na taj način srce postaje zdravo – kalb-i selim. Posjednici kalb-i selima ne slijede nefsanske prohtjeve, nego su vezani isključivo za Allaha. (Murid ve Mürşit Hukuku, Semerkand Yayınları)

Neko je kazo Hasanu Basriju, kuddise sirruhu:

„Ej Hasane, srce mi je ispunjeno tugom. Šta da radiim?“

„Ublaži je sa zikrom, pokajanjem i tražnjem oprosta.“

Zikr spašava srce od šejtanskih vesvesa, podvala i šejtanske dominacije. Uzvišeni Allah je šejtana opisao osobinom „hannas“. Hannas znači: podmukao, plašljiv, onaj koji se uvlači kada nađe prazninu, onaj koji biježi kad mu se suprostavi.

Kada šejtan nađe prazno srce uvlači se, a kada srce pređe na zikr odmah biježi. Sve dok se uči zikr, šejtan nema puta ka srcu. On želi uči u srce, međutim, nur/svijetlo zikra ga spaljuje. Na taj način čovjek biva spašen od svoga najvećeg neprijatelja.

Zikr koji spaljuje šejtana je zikr koji se radi iskreno, edebli (lijepo, pristojno) i bez gafleta. Zikr koji nije radi Allahovog zadovoljstva i nije po edebu milost božansku udaljava iz srca, a priziva šejtana.

Hikaja

Kurz ibn Verbe, rahmetullahi alejhi, je jedne prilike plakao. Ljudi oko njega su ga upitali:

  • Zašto plačeš, da nije neko od tvojih bližnjih preminuo?
  • Ne, još gore od toga! – odgovorio je.
  • Da nemaš neku nepodnošljivu bol? – opet su upitali.
  • Ne, još gore! – reče on.
  • Pa šta je onda? – kazali su.
  • Zatvorila su se vrata fejza na mome srcu, na njega je stavljen zastor. Sinoć nisam obavio svoj vird. – odgovorio je. (Suhreverdi, Avarifu-l-mearif)

 

Naša posljednja dova je EL-HAMDU LILLAHI RABBI-L-ALEMIN

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pretraga