Vrijednost zikra i Ma'rifetullah - spoznaja Allaha dž.š.

Riječ zikr se javlja uglavnom u slijedećim značenjima: spominjanje, sjećanje, nebivanje u stanju nemara/gafleta i zaborava. Javlja se i u značenjima klanjanja namaza i učenja dove. U terminologiji sufizma ova riječ ima značenje spominjanja Allaha tačno određenim riječima i rečenicama.

Zikr je odstraniti iz srca sve drugo osim Uzvišenog Allaha te dovesti srce u stanje smirenosti i spokoja sa Gospodarom. Zikr je i emanet i tajna koju je Gospodar pohranio u naša srca. Sretni li su oni koji dospiju do te tajne i oni koji sačuvaju taj emanet!

 U Kur'anu i hadisima nailazimo na različite forme zikra. Sve te forme zikra je Poslanik, a.s., lično praktikovao. Praktikovao je i individualni, ali i zajednički zikr. Pored skrivenog – tihog zikra sporovodio je i glasni. Ashabe je podučavao zikru prema vrsti njihovih naravi – tako da je nekim preporučivao hafi - skriveni, a drugima pak glasni (Rahmet Kapısı, Yeni Başlayanlar İçin İslâm ve Tasavvuf, Siraceddin Önlüer - Bekir Sel, Şadırvan Yayınları, s.129).

Svaki čovjek ima razne muke i probleme koji ga okupiraju te on nastoji na razne načine da pronađe sebi izlaza iz tih teškoća i problema. Insan čiji je kraj smrt i posljednje odredište Ahiret treba sebi za najveći cilj odrediti sticanje Allahovog zadovoljstva. Ako tako postupi, uspjet će da uđe u Kuću vječite sreće, Džennet i gledat će ljepotu Uzvišenog Allaha. Najveća sreća je postići Allahovo zadovoljstvo, a taj nimet – ta blagodat je veća i od samoga Dženneta.

Najveća opasnost za čovjeka je da ostane bez Allahove ljubavi, Njegove milosti te da mu bude uskraćeno gledanje u Njegovu ljepotu, te da bude izložen Allahovoj srdžbi. Sve dunjalučke teškoće naspram navedenoga su mizerne. Onaj koji se Allahovom milošću spasi ove kazne i uđe u okrilje Allahove zaštite je onaj koji je ostvario svaki cilj i postigao istinsku pobjedu.

Put za postizanje ovog cilja i ostvarenje ove pobjede jeste zikr koji je ključ svih vrata svakoga dobra. Nije moguće bez činjenja zikra postići bliskost sa Allahom. Svi ibadeti su određena vrsta zikra. Istinski zikr je onaj koji dopire do najdubljih dubina srca i koji osvaja čitavo srce. Posljedica takvoga zikra je da srce spozna Uzvišenog Gospodara te se veže za Njega. Takvo srce ne čezne ni za kim drugim mimo Allaha.

Kur'anski ajeti i Poslanikovi, a.s., hadisi naređuju istrajno činjenje zikra. Poslanik, a.s., je medžlise – sijela zikra usporedio sa džennetskim baščama i svakoga pozvao da se počasti plodovima iz ovih bašči (Edep Bir Taç İmiş, Doç. Dr. Dilaver Selvi, Semerkand Yayınları, s.249-250).

 

Ajeti koji tretiraju pitanje zikra

 

"Sjećajte se vi Mene, pa ću se i Ja sjećati vas. i zahvaljujte Mi, a ne budite Mi nezahvalni." (El-Bekare, 152).

"O vi, koji vjerujete. Allaha često i mnogo spominjite." (El-Ahzab, 41.)

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri! (Alu Imran: 190,191)

 

Hadisi koji se odnose na zikr

 

Ebu Derda, r.a, prenosi da je Muhammed, s.a.v.s, upitao: 'Hoćete li da vas obavijestim o najboljim djelima, koja su najodabranija kod vašeg Gospodara i na najvišem stepenu, koja su vam bolja od udjeljivanja zlata i srebra, i bolja od sukoba sa neprijateljem u kojem bi ih vi ubijali a i oni vas?!' 'Svakako!,' odgovoriše oni. Tada on reče: 'Zikr/spominjanje Allaha dž.š.! (Muvetta, Tirmizi, Ahmed)

Ebu Derda, r.a., prenosi da je Poslanik , a.s., rekao:”Svemogući Allah će na Sudnjem danu proživiti neke ljude čija će lica blještati od nura (svjetla), i sjedit će na prijestoljima od dragulja, a ljudi će im zavidjeti na nagradi. Oni neće biti ni poslanici a ni šehidi.” Neko je upitao Poslanika a.s. o tim ljudima da bi im se mogao pridružiti na šta je on rekao:”Oni će biti ljudi iz različitih familija i prebivališta, koji će se sastajati na jednom mjestu radi Allahove ljubavi i zikra.” (Taberani kao hasen)

 

Izreke Allahovih bliskih robova o zikru

 

Sufjan Sevri, k.s., je kazao: Sve ima svoju kaznu, a kazna za one koji su spoznali Allaha je da im bude uskraćeno spominjanje Allaha – zikr.

Ebu Sulejman Darani, k.s., je kazao: U Džennetu ima jedna dolina u kojoj melek, kada rob počene spominjati i sjećati se Allaha, počne saditi sadnice. Ponekad melek bude upitan zašto je prekinuo sađenje tih sadnica, pa on odogovori da je rob prestao spominjati Allaha.

Sejjid Abdulhakim el-Husejni, k.s., je kazao: Srce kada spominje Allaha, čitavo tijelo s njim učestvuje u zikru. Ako je srce umrtvljeno, čitav organizam je također mrtav.

Vehb ibni Munebbih, k.a., je kazao: Čudim se ljudima koji plaču za onima koji su doživjeli tjelesnu smrtu, a ne plaču za onima čija su srca umrla!

 

Džennetske bašče

 

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada prođete pored džennetskih bašči, opskrbite se!" Rekoh: "Allahov Poslaniče, šta su to džennetske bašče?" Reče: "Halke-medžlisi zikra!“ (Hasen-garib. Sunen, Tirmizi, br.3510.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.12545.; Musned, el-Bezzar, br.6500-6907-6908.; Musned, Ebu Ja’ala, br.3432.; el-Ahkam el-Šer’ijjah, el-Išbili, 3/471.; el-Du’a, Taberani, br.1890.; Šu’abul-Iman, br.526.)

Plodovi ovih bašči kojima se opskrbljujemo su ihlas, ašk, muhabbet, sekinet –smirenost, rahmet, fejz, nur, edeb, tevba, hairli dova i slično.

 

Koristi zikra

 

Zikr je put vusleta – dospijeća do Allaha. On približava roba Allahu i uzrok je povećanja muhabbeta, ma'rifeta ili spoznaje. Onaj ko ga čini, zikr ga uzdiže da visoke i uzvišene stepene. Zikr činjen sa iskrenošću uklanja sve perde i zastore između roba i Gospodara, te je zbog svega navedenoga u hadisima Poslanika, a.s., za zikr rečeno da njemu nema ništa ravno.

Zikr je sredstvo glačanja i čišćenja srca od duhovnih prljavština. Kada se zikr ustali u srcu, srce biva preplavljeno nurom – svjetlošću, a ona se odatle širi da ostale organe i oni dobijaju svoj sjaj od te srčane svjetlosti. Riječi takve osobe bivaju slatke a njegovo lice lijepo. Njegov pogled je uzrok da poteku fejzovi, a osmjeh biva uzrokom spokoja. Ovakva osoba je živi Allahov svjedok na Zemlji. Onoga ko gleda u njega podsjeća na Allaha i omiljava mu, čini mu dragom svaku vrstu dobra.

Zbog zikra čovjek stječe posebnu vrstu muhabbeta i sohbeta. Ibrahim ibni Edhem, k.s., je rekao: Uzvišeni Allah je u srca onih koji Njega mnogo vole i često spominju pohranio takvu vrstu slasti; kada bi znali vladari kolika je ta slast, poveli bi svu vojsku da izvrše napad na takvo srce i preuzmu tu slast. Međutim, samo arifi znaju kolika je ta slast, dok je njena vrijednost skrivena od dunjalučkih vladara.

Zikr je uzrok i nestajanja stresa, straha i brige iz srca te vodi povećanju nafake. Sa zikrom nestaju sve sumnje i gaflet iz srca. On srcu dariva duhovni život i duhovnu snagu i donosi srcu radost. Kada se zikr ustali u srcu poveća se iskrenost i rob počinje da doživljava slast i lahkoću u vršenju ibadeta. Šejatni bježe od čovjeka koji iskreno i sa edebom spominje Allaha. Oni takvoj osobi nemaju pristupa.

Riječju, srce koje ne čini zikr i ne sjeća se Allaha biva bolesno, slabo i počinje da odumire. Allahu se utječemo od ovoga!

 

Hikaja

 

Hamid el-Esved (k.s.) prenosi da je jedne prilike putovao sa Ibrahimom ibni Edhemom (k.s.) te da je došao u jedno mjesto koje je vrjelo od zmija. Ibrahim ibni Edhem, k.s., je bacio torbu na zemlju i sjeo pored nje. Kako je noć nastupala, hladnoća se širila, a zimje su počele da izlaze. Hamid el-Esved (k.s.), je od straha počeo dozivati Ibrahima ibni Edhema, k.a., a on mu je odvratio: Spominji Allaha, čini zikr! Kada sam počeo činiti zikr, zmije su se vratile. Nemalo poslije, zmije su se opet počele pojavljivati, a ja sam, prenosi Hamid el-Esved, ponovo počeo vikati, na što mi je Ibrahim ibni Edhem (k.s.) kazao da spominjem Allaha. Ovako smo, nastavlja El-esved, proveli čitavu noć do sabaha kada se Ibrahim ibni Edhem, k.a., digao i ja sam za njim krenuo. Kada sam došao do mjesta gdje je ležao vidio sam poveću zmijurinu koja je bila smotana u klupko. Začuđeno sam upitao šejha: Šta si sojećao dok je zmija bila pored tebe?, a on je odvratio: Ništa. Odavno nisam proveo ovako lijepu noć! (Kuşeyrî, Kuşeyrf Risâlesi, s. 438-439)

 

Vjerničko srce je jedna riznica

 

Srce je riznica koja je ispunjena blagom poput imana, ma'rifeta, Kur'ana i slično. Šejtan je poput jednog lopova koji želi ući u ovu riznicu. Tu riznicu je moguće sačuvati od lopova i blokirati im puteve do nje. To se čini putem zikra. U suri En-Nas, Allah kaže: Reci: "Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od džina i od ljudi!"   imam Mudžahid je u komentaru 4. ajeta citirane sure kazao: Šejtan ne želi u potpunosti približiti srcu i preuzeti vlast nad njim. Kada čovjek čini zikr, prokletnik bježi, a ako je čovjek gafil – nemaran, šejtan preuzima vlast nad njegovim srcem.

Sa ustrajnim zikrom srce prekida veze sa dunjalukom i veže se za Allaha.

Srce zahvaća hrđa, a ono se čisti od te hrđe i uglačava putem zikra, naročito putem tevbe i istigfara. To su najdjelotvorniji lijekovi koje propisuje ljekar – muršid-i kamil. Kada srce zahrđa, ono je slično ogledalu koje je prekrila hrđa. Takvo ogledalo je neupotrebljivo. U njemu se ne može ogledati. Takvo srce laž vidi kao istinu, a istinu kao laž. Ako se hrđa poveća, misli i razum se kvare. Takvo srce ne može shvatiti istinu, pa kako onda da može negirati ono što je lažno.

Ukoliko se zikr u potpunosti ustali u srcu nekog čovjeka, šejtan u trenutku kada želi da se približi takvome srcu prenerazi se i deformiše od nura koji dolazi sa zikrom. Svi šejtani se okupe oko njega i pitaju se šta mu se dogodilo, a potom dobiju odgovor da ga je taj čovjek kome se želio približiti uništio.

Veliki komentator Kur'ana, Faruddin Razi je rekao: Ono što uzrokuje da ljudi ulaze u Džehnnem jeste njihova nemarnost spram zikra,a ono što spašava patnje u Džehennemu jest zikr, spominjanje Allaha. .... kada srce zanemari zikr ono se oda slastima ovoga prolaznog života i pada u pohlepu te neprestano luta od jednog prohtjeva u drugi, iz jednog mraka u drugi, iz jednog gafleat u drugi. A kada se čovjekovom srcu otvore vrata zikra i spoznaje, on se oslobodi patnje i nesreća, šteta i gubitaka te spozna Gospodara nebesa i Zemlje i Njega neprestano osjeća. (Abdülkadir İsa, Hakâik ani't-Tasavvuf, s. 123; )

 

Vrste zikra

 

Zikr se može činiti i jezikom i srcem. Imam Nevevi, k.s., kaže da najbolji zikr koji se čini i jezikom i srcem, a u slučaju kada pojedinačno gledamo, zaključujemo da je zikr srcem bolji.(Nevevî, el-Ezkâr, s. 8.)

U komenataru ajeta: „Sjećajte se vi Mene, pa ću se i Ja sjećati vas. i zahvaljujte Mi, a ne budite Mi nezahvalni”, Fahruddin Razi veli da je Uzvišeni Allah zajedno u ajetu spomenuo zikr i zahvalnost – šukr, te da zikra, poput šukra, imaju tri vrtse: zikr jeziko, srcem i tijelom , odnosno čitavim bićem. Zikr jezikom je slaviti Allaha određenim riječima, spoimnjati Njegova imena i svojstva, iskazivati mu zahvalu riječima elhamdulillah, učiti Kur'an, činiti dovu i slično. Zikr srcem je jedna vrsta razmišljanja, ašto se tiče zikra tijelom, to znači izvršavati sve Allahove naredbe, a kloniti se svih Njegovih zabrana (Fahreddin er-Râzî, Mefâtîhu’l-Gayb, 4/71.)

 

Skriveni zikr i njegova vrijednost

 

Skriveni zikr je jedna veoma velika stvar. Salikovo srce se osvtjetljava ovim zikrom, a putevi do Istine skraćuju. Osnovni zikr jeste onaj skriveni jer spominjani je Uzvišeni Allah Koji je čovjeku bliži od njegove žile kucavice kao što stoji u 16. ajetu sure Kaf. U četvrtom ajetu sure Hadid Allah kaže: Ma gdje god se vi nalazili, Allah je s vama. Zbog navedenih ajeta uviđa se da ne postoji potreba da se diže glas tokom zikra. U jednom predanjuodd Ebu-Musaa El-Ešarije, r.a., prenosi se: "Bili smo na putu sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa kada bismo stigli u neku prostranu dolinu, glasno bi rekli: LA ILAHEILLALLAH ALLAHU EKBER.' Naši glasovi bi se razlijegali. Allahov Poslanik, s.a.v.s., tom prilikom reče: '0 ljudi, budite milostivi prema sebi. Zaista Vi ne dozivate gluhog niti odsutnog. Zaista je On sa vama. On čuje i blizu je.'"  (Hadis je Muttefekun alejhi)

Što se tiče nakšibendija, oni praktikuju skriveni zikr. Kao dokaze za svoj postupak uzimaju slijedeće ajete i najčasnije knjige, Kur'ana koji je imam – predvodnik svih kitaba:

I spominji Gospodara svoga ujutro i navečer u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi bezbrižan – (Araf, 205)

Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole. (Araf, 55)

Dokazi iz hadisa su slijedeći:

Ebu Hurejre, r.a. prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao: " Uzvišeni Allah je rekao: 'Ja sam sa mišljenjem Moga roba o Meni, Ja sam sa njim kada Me se sjeti. Ako me spomene u sebi i Ja njega u Sebi spomenem, a ako me u društvu spomene i Ja njega spomenem u mnogo boljem društvu. „ (Muttefekun alejhi)

Naša majka hazreti Aiša prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: Tihi, skriveni zikr je bolji od javnoga, glasnoga 70 puta. Na Sudnjem danu Allah će sve ljude skupiti radi obračuna njihovih djela. Meleki koji su vodili evidenciju ljudskih djela donijet će svoje spiskove. Tada će im se Allah obratiti riječima: Sačekajte malo i pogledajte ima li moj rob kakvih djela koja niste zabilježili? Meleki će odgovoriti da nije preostalo ništa od djela za koja oni znaju i koja su evidentirali. Tada će se Allah obratiti čovjeku: Ti kod nas imaš jedan tajni, skriveni, posebni defter. Za njega ni meleki ne znaju. Ja sam vodio evidenciju o njemu i Ja ću o njemu svesti račun s tobom. Taj defter je tvoj skriveni zikr. (Ebû Ya'lâ, Müsned, nr. 4738; İbn Hacerel-Asklânî, el-Metâlibü'l-Âliye, nr. 3421; Heysemî, Mecmau 'z-Zevâid, 10/81.)

Kao što vidimo, meleki zapisuju glasni, a Allah vodi evidenciju o tajnom, skrivenome zikru.

U Džami'us-sagiru Imam-i Sujuti, k.s., bilježi hadis: Najbolji zikr je tajni, skriveni, a najbolja opskrba je ona koja je dovoljna.

Abdulhalik Gudždevani, k.s., dok je bio mladić pohađao je nastavu iz tefsira kod šejha Sadruddina, k.s. Kada su došli do 55.ajeta sure Araf: Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole, Abdulhalik, k.s, je upitao šejha kako se čini skriveni zikr i dova koji su spomenuti u ajetu, jer ako čovjek čini javno i glasno zikr i dovu to ljudi vide i čovjek postaje u opasnosti od rijaluka, dok kada ih čini bezglasno, šejtan zna za njih jer u hadisu stoji da šejtan kola ljudskim venama poput krvi. –Kako da činimo skriveni zikr za kojeg neće znati ni ljudi a ni šejtan, upitao je Abdulhalik, k.s. šejh mu je odgovorio: Sinak, to što pitaš je ilmi ledun, a taj ilm Allah daje svojim prijateljima i odabranicima. Pa ako Allah htjedne, On te uputi na jednog do takvih robova i oni te pouče zikru. Nakon što je čuo čiteljeve riječi Abdulhalik, k..s., je počeo tražiti takvoga roba dok ga Allah nije uputio na hazreti Hidra i Jusufa Hemedanija, k.s. Hazreti Hidr ga je poučio nefju isbatu, a Jusuf Hemedani, k.s., ga je duhovno odgojio i ovlastio ga za iršad.

 

Trajni zikr

 

Ovaj zikr nije vezan na neko određeno mjesto i vrijeme. Ibn Abbas, r.a., kaže: Allah je za svaki farz ibadet odredio tačno određeno vrijeme i tačno određenu formu, jedino za zikr nije odredio ni vrijeme ni formu već je dao naredbu da i sjedeć ii ležeći i stojeći mnogo zikr činimo, i noću i danju, i na kopnu i na moru, i kad smo kući i kad smo na putu, kad smo bolesni i kad smo zdravi, dakle u svakoj situaciji. Ako tako budemo radili meleki će tražiti oprosta za nas i činiti nam dovu.

Trajni zikr je zikr koji podrazumijeva neprestano sjećanje na Allaha.

Sultan Muhammed Rašid, k.s., je rekao: Najvažnija stvar kod nakšibendija jeste srce. Zikr služi da se srce popravi i pokrene. Srce koje se pokrene sliči sahatu koji radi, kuca dok je njegov vlasnik zauzet nekim drugim poslovima. Ako sahat ne radi, ne može donijeti nikakvu korist svome vlasniku. Čovjek čije srce radi liči na dućan pun robe koji donosi veliku zaradu, svaki sekund i minut je zauzeto sjećanjem na Allaha. Nijednu sekundnu ono nije u gafletu. Srce koje ne radi liči na prazan dućan. Ako takvo srce spominje Allaha minutu, ostatak vremena provodi uprazno, a njemu se piše da je samo minut zikr činio.

 

Hikaja

 

Sehl Tusteri, k.s., prenosi da je u djetinjstvu noćima posmatrao svoga dajdžu Muhammeda Suvara kako noći provodi u namazu. Jedno veče mi se dajdža obratio, veli Sehl, i pitao me: Ne spominješ li ti Allaha?, na što sam ga upitao kako da ga spominjem. Dajdža mi je rekao: Kada legneš u postelju, bez pokretanja jezika tri puta srcem kaži: Allah je sa mnom, Allah me stalno gleda, Allah mi je svjedok.

Kaže Sehl: ja sam ovako radio tri noći, a zatim sam otišao dajdži i prenio mu da šta sam radio. Dajdža mi je rekao da to isto odsad govorim po sedam puta. Sljedeći put mi je naredio da to izgovaram po jedanaest puta. Tako sam radio godinu dana, prenosi Sehl. Dajdža mi je rekao da tako radim dok ne preselim na Ahiret jer će mi to donijeti veliku korist. Tako sam radio dugo godina, veli Sehl, temi je to donijelo veliku slast srcu. Jednog dana dajdža mi je rekao da ne ostavljam i ne napuštam ono čemu me podučio jer nije moguće da čovjek s kim je Allah zajedno, koga Allah gleda i kome je Allah svjedok čini grijehe.

Neke od štetnih posljedica ostavljanja zikra

Ne činiti zikr, ne spominjati i ne sjećati se Allaha je osobina munafika i šejtanovih saputnika. Allah u Kur'anu kaže: A munafici – licemjeri gotovo Allaha da i ne spomenu (Nisa, 142).

Mufaik, prema Šerijatu, je ona osoba koja se prolagođava okolini: ako je sa kafirima i sam biva takav, a ako je sa vjernicima i sam je vjernik; dakle, gdje vidi neku korist tamo se okreće.

Ostavljanje zikra vodi u gaflet i šejtan ostvaruje vlast nad tim čovjekom.

 

Više o zikru pročitajte na ovom linku: Uloga zikra na putu duhovnog odgoja

Više o tome kako je nastao tesavvuf - sufizam pročitajte na ovom linku: Pojava tesavvufa kao sistema