Zavist uništava dobra djela

Zavist znači biti ljubomoran, zavidjeti, ne podnositi odnosno osjećati nelagodu zbog zdravlja, bogatstva i sličnih blagodati kod drugoga, te željeti da oni nestanu kod njega. Zavist je također zavidjeti nekome zbog materijalnih odnosno duhovnih dobara te željeti da on ostane bez njih. 

U vezi zavisti Allah, dž.š., kaže: “Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kad smutnje sije, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!'“ (Felek, 1-5)  

Zavist u nekom smislu predstavlja i nezadovoljstvo Allahovom odredbom. Allah, dž.š., u ajetu kaže: „Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. - A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.” (Zuhruf, 32)
 Zavist pored ljubomore je pojam koji u sebi sadrži neprijateljstvo, mržlju i bijes. Ukoliko čovjek zavidi on gaji bijes i neprijateljstvo prema drugome. Ta emocija u njemu je toliko izražena da se ne može definisati samo kao ljubomora. U tom smislu velika je vjerovatnoća da će zavidnik počiniti nešto loše prema onome kome zavidi. 

UPOZORENJA NA ZAVIST

Pejgamber, s.a.v.s., nas je upozorio na pogubnost zavisti kroz svoje hadise.

„U srcu jednog roba se ne može zajedno naći iman i zavist.“

“Čuvajte se zavisti, jer zavist uništava dobra djela, kao što vatra uništava drva.”

 “Ne zavidite jedan drugom, ne mrzite se međusobno, ne okrećite leđa jedan drugom, ne namećite se u kupovini, nego, o Allahovi iskreni robovi, budite prava braća.”

“Među vas se uvukla bolest prijašnjih naroda, zavidnost i mržnja, ne kažem da briju (uklanjaju) dlake, već briju vjeru!”Tako mi Allaha, u Čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli! Hoćete li da vas uputim na djelo kojim ćete se, ako ga budete činili, zavoljeti? Širite selam međusobno.”

Jedne prilike je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Doista postoje neprijatelji Allahovih blagodati,” Ashabi upitaše: “Ko su oni?” “To su oni koji zavide ljudima zbog stvari koje im je Allah darovao iz svoje dobrote”, odgovori Poslanik.

Abdullah b. Mesud, r.a., prenosi da je Pejgamber, a.s., rekao: „Čuvajte se oholosti, jer je oholost Iblisa navela da se ne pokori Ademu; čuvajte se pohlepe, jer je pohlepa navela Adema da okusi plod zabranjenog drveta; čuvajte se zavisnosti, jer je zavidnost navela jednog Ademovog sina da ubije svoga brata. Ova svojstva su izvor svakog grijeha.”

Stepeni zavisti

Zavist-ljubomora je jedna od najpogubnijih loših osobina kod čovjeka. Ljubomora se nalazi kod svakog čovjeka i ona ima svoje stepene. Kod nekih ljudi se odjednom javi i nestane. Kod nekih se duboko ukorjeni, obuzme ih čitave i sve više i više raste.

Imam Gazali, k.s., zavist djeli na četiri stepena. 

Prvi stepen: Želja da blagodat prisutna kod drugog nestane, pa makar zavidnik ne imao nikakve koristi od toga. Dakle, cilj mu je samo da blagodati nestane. Ovo je nešto najprljavije, i ovaj stepen zavisti je zabranjen (haram). 

Drugi stepen: Želja da se blagodat prisutna kod drugog nađe u njegovom vlasništvu, npr. lijepa kuća. Ovaj vid zavisti je nešto blaži od prethodnog.

Treći stepen: Blagodat prisutnu kod drugog ne želi za sebe, već želi istu takvu, i ukoliko nije u mogućnosti da ima istu takvu blagodat želi da blagodat prisutna kod drugog nestane, kako nebi bilo razlike među njima.

Četvrti stepen: Blagodat prisutnu kod drugog ne želi za sebe, već želi istu takvu, i ukoliko nije u mogućnosti da ima istu takvu blagodat ne želi da blagodat prisutna kod drugog nestane. Ovaj stepen zavisti, ako se radi o ovosvjetskim stvarima, se toleriše, a ako su u pitanju onosvjetske stvari onda je sunnet.

Lijek za zavist jeste tesavvuf

Čovjek srčane loše osobine poput zavisti, pohlete, kibura, licemjerstva i rijaluka mora da čisti iz svog srca. Znamo da čovjek ne postaje duhovno zreo mnoštvom ibadeta, nego koliko se očisti od nefsanskih svojstava. Mnoštvo odlazaka na hadždžd ili neprekidno bdjenje noću u ibadetu nije mjerilo čovjekove potpunosti. Onaj koji svoga nefsa očisti od ružnih osobina pa čak i da malo ibadeti, mnogo je bliži Allahu od onoga koji ga ne očisti, a mnogo čini ibadet.

Ukoliko se nefs odgoji i srce očisti onda te loše osobine zamjenjuju dobrima. Umjesto zavisti zadovoljstvo odredbom i skromnost, umjesto pohlepe tevekkul i iskrenost, umjesto škrtosti darežljivost, oholosti skromnost, poniznost...

Enes, r.a., prenosi: ''Allahov poslanik, s. a. v. s.,mi je rekao: 'Sinko, ako možeš, dočekuj jutro i dočukuj noć ne gajeći mržnju u svome srcu ni prema bilo kome', a zatim mi je kazao: 'Sinko, to je moj sunnet. Onaj ko voli moj sunnet, mene voli, a onaj ko mene voli, biti će sa mnom u Džennetu.'

Sufije su ti koji prednjače u oživljavanju sunneta. Jer njima je najvažnije da svoje srce očiste od mržnje i dušmanluka. Zbog te njihove brige da se očiste, njihovi nutarnji dragulji su se očistili i zasjali te su oni postali najbolji ljudi. Izvori mržnje i neprijateljstva su ljubav za dunjalukom i želja za položajem među ljudima. Sufije su te koji su se toga u potpunosti odrekle, te svoja srca su sačuvali, a dunjaluk prepustili dunjalučarima.