Zekat, sadaka, dobročinstvo i pomaganje

U Kur'ani kerimu stoji: “A u njihovim imecima ima dio za one koji traže pomoć i one koji  (zbog časti ne traže) su uskraćeni“ ( Zarijat 51/19)

U čovjekovom imetku postoji dio koji pripada sirotinji. I imetak i čovjek su Allahovi. Uzvišeni Allah pojedinim robovima dao je da imaju viška, dok je drugima dao da oskudjevaju. U oba slučaja objasnio im je kako treba da se vladaju. Zekat i dijeljenje su obaveza koju je dao onima koji imaju viška.

Zekat je najmanja mjera koju moraju podijeliti oni koji imaju viška i zbog toga je farz. Osim što čovjek mora dati zekat onima kojima je potrebno da se da, on treba stalno da pomaže i čini razna dobročinstva. To se zove infak, odnosno, dijeljenje. Polje infaka je šire od zekata i u njega se ubraja sve što dajemo porodici, rodbini, dinskoj braći, okolini i cjelokupnoj društvenoj zajednici. Infak je dio ahlaka vjernika. Njegova najmanja mjera je zekat. Oni koji imaju imovine izvan osnovnih potreba, u visini nisaba, nakon što protekne jedna godina u tom bogatstvu treba da daju zekat.

 Sadaka

Sadaka dolazi iz istog korijena kao i riječi sidk (istinoljubivost), sadakat( vezanost) i tasdik (prihvatanje nečega za istinu). Ona podrazumjeva sve vidove pomoći i dobročinstva učinjene radi Allahova zadovoljstva. Iako je njezin hukm da je nafila ili mendub treba znati da je također i ibadet.

Sadaka je pokazatelj darežljivosti. Prenosi se od Džabira b. Abdullaha da je Pejgamber  s.a.v.s. kada je upitan koje od djela je najefdalnije rekao: “Sabur i darežljivost.“ (Ahmed b. Hanbel, El-Musned , 4/ 385)

U drugom hadisu stoji : “Osoba kojoj je dozvoljeno zaviditi ( gipta) je i ona kojoj je Allah dao imetak pa ga on dan i noć troši na Allahovom putu.“ ( Buhari, Temenna,5)

Darežljivost

Osoba koja ima otvorenu ruku, druge ikram čini, voli pomaganje i koju raduje kad nešto podijeli je darežljiva. Darežljivost je da osoba dijeli sa drugima sve ono što ima, isključivo radi Allahovog zadovoljstva, i putem toga postaje izložena posebnoj manifestaciji Allahovih svojstava koja su sadržana u Njegovim imenima Rahman i Rahim.

U rivajetu koji se prenosi od naše majke h. Aiše r.a. Resulullah s.a.v.s. kaže: “Darežljiv je blizu Allaha, blizu ljudi, blizu dženneta a daleko od džehennema dok je škrt daleko od Allaha, daleko od ljudi, daleko od dženneta i blizu džehennema. Darežljivi neznalica draži je Allahu od škrtog alima.“

Jedan od velikana je rekao: ''Darežljiv je onaj ko dijeli iz svog imetka a ne očekuje ništa od drugih.''

Jedan od imama ehli bejta, sin od hz. Husejna, Zejnelabidin r.ah. je rekao: ''Darežljiv, u pravom smislu, je onaj ko je pokoran Allahu, pazi na prava robova, i dobročinstvo koje čini, čini radi Allaha, ne očekujući zahvalnost od ljudi.''

Kada su hz. Alija upitali šta je darežljivost, odgovorio je: ''Darežljivost je dobročinstvo koje učiniš, bez da je to od tebe traženo. Ako daš nakon što ti se zatraži onda to ne daješ iz darežljivosti nego iz postiđenosti.''

Prenosi se da je uzvišeni Allah upitao Ibrahima a.s.:

''Da li znaš zbog čega sam te izabrao za Svog prijatelja?''

''Ne znam Gospodaru'' odgovori hz. Ibrahim

''Vidio sam da voliš da daješ a ne voliš da uzimaš. Te dvije osobine bile su sebeb da se uzdigneš na mertebu prijateljstva sa Mnom.'' (Ebu Nuajm, Hilayetu'I-Evlija)

Bereket sadake

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Resulullah ispričao sljedeći slučaj:

''Neki čovjek je išao poljanom kada se iz oblaka začuo glas:

'Navodni vodom njivu tog i tog čovjeka!'

Oblak se udalji i prosu vodu iz sebe. Zatim se napravi jedan put i voda krenu tim putem. I čovjek krenu za vodom. Nakon nekog vremena voda skrenu u njivu na kojoj je radio neki čovjek. Ovaj mu se obrati:

'Kako se zoveš?'

'Tako i tako', ime koje je rekao je bilo ime koje je čuo iz oblaka.

'Zašto pitaš?' uzvrati čovjek.

'Čuo sam glas iz oblaka. Oblaku je naređeno da navodni tvoju njivu. Šta radiš u njoj?' upita ponovo.

'Kad već pitaš, reći ću ti. Ono što uberem iz ove njive, podjelim na troje. Jednu trećinu podijelim, jednu trećinu jedemo ja i porodica, jednu trećinu ponovo vratim u njivu.' '' (Muslim)

 

Onaj ko poznaje Allaha ne može biti škrt

Darežljivost je jedna od Allahovih osobina. Svi poslanici, na čelu sa našim Poslanikom s.a.v.s., ashabi i svi Allahovi dostovi su bili darežljivi, svi su imali i imaju ovaj lijepi ahlak.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: ''Iman i škrtost se ne mogu nikada naći zajedno, u jednom srcu.'' (Buhari)

Dakle osoba ne može istovremeno biti i vjernik i škrtica; ne može misliti samo na sebe a zaboraviti braću i komšije.

Vjernik u svemu za primjer uzima svog Poslanika. Milost svim svjetovima – Poslanik s.a.v.s. je bio najdarežljiviji od svih. On s.a.v.s. i od vjernika traži da budu darežljivi.

 

Voljeti i pomagati siromahe, jetime i garibe

Poslanik s.a.v.s. se uvijek brinuo za siromahe. U društvu im je uvijek davao prednost i sa njima bio blizak. I sam je živio život siromaha. Ovako je činio dovu:

''Allahu moj, poživi me kao siromaha, usmrti me kao siromaha i proživi me zajedno sa siromasima.'' (Ibn Madže)

Kada ga je hz. Aiša r.a. upitala:

''O Allahov Poslaniče, zbog čega tako činiš dovu?''

''Zato što će siromasi u džennet ući 40 godina prije bogatih. Aiša! Voli siromahe i dozvoli da ti se približe. Učini tako kako bi i tebe Allah Sebi približio na Sudnjem danu. '' (Tirmizi)

Od Abdullah b. Mesuda se prenosi da je Resulullah rekao:

''Nisu siromasi (fakir) oni koji idu od vrata do vrata, prose od ljudi a zatim se vraćaju sa hurmom ili dvije.''

''A ko su istinski siromasi, Allahov Poslaniče?' upitaše ashabi.

''Istinski siromah je onaj ko nema imetak iz kojeg bi podmirio svoje potrebe, stidi se da traži od ljudi, i skriva svoje stanje. Pošto niko ne zna njegovo stanje niko mu ni ne pomogne, njegove potrebe ostaju nenamirene. To su istinski siromasi.'' (Buhari)

Sintagmom ''stide se da traže od ljudi'' misli se ''stide se Allaha da traže od ljudi''.

 

Svako dobročinstvo je sadaka

Prenosi se da je Resulullah s.a.v.s. rekao:

''Svako dobročinstvo je sadaka. Ono što čovjek potroši na svoje i potrebe svoje porodice, to je jedna vrsta sadake. Ono što potroši kako bi čuvao svoju čast i to je sadaka. Sve što vjernik potroši, osim ono što je potrošeno u bespotrebne svrhe ili grijeh , pripada Allahu i pod njegovom je garancijom.'' (Hakim, Mustedrek)

Od Ebu Musaa Eš'arije r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao:

''Svaki vjernik treba da daje sadaku''

''Ukoliko nema ništa od čega bi sadaku udjelio?'' upitaše

''Neka doprinese nešto svojim rukama. Tako će se i sam okorisititi i ujedno dati sadaku.''

''Ako nije sposoban da radi?'' upitaše ponovo

''Neka pomogne onome ko je u teškoj situaciji''

''Ako ni to ne može da učini?''

''Neka naređuje dobro. Ako ni to ne može, neka nikome ne čini zlo. I to je jedna vrsta sadake''  odgovori Poslanik s.a.v.s. (Buhari)

 

Na šta treba paziti prilikom davanja sadake

Sadaku treba davati tajno i na način da siromah ne zna od koga dolazi. Obzirom da je ovo nešto što je jako teško i da je jako malo onih koji tako rade, sevapi za ovakvo postupanje su izuzetno veliki.

To je nešto toliko vrijedno da će oni koji tako rade biti među sedam skupina koje će Uzvišeni Allah na Sudnjem danu uzeti u svoj hlad, kada hlada nigdje ne bude, kako stoji u hadisu:

''...  oni koji budu udjeljivali tajno, tako da lijeva ruka ne zna za ono što je desna udijelila..''

Prema tome, treba tražiti skrivene puteve za davanje sadake. Najljepši od načina da se pomogne siromahu jeste da se otplati njegov dug, da mu se ostavi novac na mjesto ili kod nekoga gdje će moći uzeti a neće znati od koga je i slično.

Sin hz. Husejna, Ali Zejnelabidin r.ah. je bio vrhunski primjer u tome. On bi svaku večer nosio hranu na oko stotinu mjesta u Medini. Napunio bi torbu, i kasno u noći ostavljao pred vrata svakom od siromaha i odlazio. Niko od siromaha nije primjetio ko im to ostavlja. Tako je činio tokom cijelog života. Kada je preselio i kada se taj običaj zaustavio, svima je postalo jasno da je on taj koji im je donosio hranu. To su shvatili još i zbog tragova na njegovim mubarek leđima koje su ostavile vreće u kojima je nosio hranu. U vezi sa ovim slučajem stanovnici Medine su rekli:

''Šta znači tajna sadaka, shvatili samo kad je Zejnelabidin r.ah. preselio.'' (Ebu Nuajm)

Tajna sadaka je ona koja se da tajno a potom se zaboravi na nju. Dati tajno a poslije spominjati pred ljudima nije tajna sadaka.

Tajno djelo je ono za koje zna samo Allah i meleki.

Pored toga, kod davanja sadake bitno je još:

1)      Biti nasmijan prema siromahu

Poslanik s.a.v.s. nas obavještava o stanju onih koji daju ali one kojima daju dovode u neugodnu situaciju, prigovaraju im i čine da se zbog toga što su uzeli loše osjećaju. Govori nam da će njihovo stanje biti teško na ahiretu i kaže:

''Tri su skupine ljudi sa kojima Allah na Sudnjem danu neće govoriti, niti će ih pogledati pogledom milosti, i za njih slijedi žestoka kazna, to su: oni koji hode oholo, oni koji prigovaraju sve što učine, i oni koji svoju robu prodaju lažno se zaklinjući. (Muslim)

Dok se siromahu daje sadaka treba se čuvati od riječi i postupaka koje bi ga mogle rastužiti. Biti namrgođen prema siromahu, spomenuti mu njegove dugove, ispitivati ga što ne radi, očekivati od njega zahvalnost i hizmet je ustvari ezijet učinjen njemu i nešto što treba strogo izbjegavati.

Onaj ko daje, on ne treba da od siromaha očekuje zahvalnost, čak da ne očekuje ni dovu. Jer on je taj koji se treba zahvaliti Allahu što mu je nasib učinio da pomogne siromaha i zaradi jedno dobro djelo.

Ne treba da poništava svoju sadaku sa lošim ahlakom. Jer uzvišeni Allah kaže:

''Ne upropaštavajte svoju sadaku, ezijetom i prigovorom.'' (Bekara, 2/264)

2.) Da udjeljuje od halal imetka i onog koji je najčišći

Uzvišeni Allah u ajetu kaže:

''O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onog što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kad ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih očiju.'' (Bekara, 267)

Onaj ko čuje ovu zapovjed, zna da je ovo jedini ispravan put u udjeljivanju. Poslanik s.a.v.s. u hadisu kaže: ''Allah je čist, prima samo ono što je čisto. Njemu se uzdižu samo salih/dobra djela.'' (Muslim)

Uzvišeni također kaže: ''Sve dok ne budete udjeljivali od onog što volite, nećete postići dobročinstvo. A šta god da udijelite Allah to zna.'' (Ali Imran, 92)

Jer sve što dajemo siromahu mi ustvari dajemo na emanet Allahu. Ne priliči da za tu priliku dajemo nešto što nije lijepo i dostojno.

3.)  U činjenju dobročinstva početi od najbližih

Prvi, nama najbliži, kojem trebamo činiti dobročinstvo je naš nefs. Zatim naša porodica, djeca, rodbina i komšije. Čovjek je obavezan da pazi na prava nefsa. Zatim je obavezan prema porodici, rodbini, komšijama. Ako je siromah kojem pomaže još i rodbina, čovjek će imati dva sevapa. Jedan zato što daje sadaku a drugi zato što čuva rodbinske veze.

Hz. Aiša r.a. je upitala Poslanika s.a.v.s.:

''O Allahov Poslaniče, ja imam dvije komšinice, od koje da počnem u davanju hedije?''

''Od one čija su ti vrata najbliža'', odgovori Poslanik s.a.v.s. (Buhari)

Nije ispravno trošiti na drugog a vlastitu djecu dovesti u stanje da budu muhtadž tuđoj pomoći.

U pomaganju drugima treba zadržati mjeru. Treba se čuvati kako zaostajanja tako i pretjerivanja.

Poslanik s.a.v.s. traži od nas da se držimo sredine i budemo uravnoteženi u svakom poslu. Zbog toga je postavio temeljno pravilo kada je u pitanju mjera:

''Najbolje od djela jeste ono koje je stalno makar bilo i malo.''

4.) Ne zadovoljiti se sa jednom vrstom dobročinstva.

Svako dobročinstvo ima posebnu vrijednost i posebnu slast. Zbog toga trebamo nastojati da uzmemo udio u svakom hajru.

Allahovo zadovoljstvo je skriveno u pokornosti,  srdžba u grijesima, a dostovi među ljudima. Koje će djelo biti sebeb da nam Allah oprosti, mi ne možemo znati. Isto tako ne znamo ni koji grijeh može biti sebeb Allahovoj srdžbi. Najsigurnije je da nijedno dobročinstvo ne smatramo malim, ni jedan grijeh ne uzimamo olahko, i ne slomimo nijedno srce.

5) Ne činiti dobročinstvo samo u određeno vrijeme

Davati sadaku samo petkom, činiti dobro samo u Ramazanu, a u drugim danima zaboraviti siromahe nije ispravno.

Naravno da određeni dani i trenuci imaju posebnu vrijednost, i djela učinjena u njima su vrjednija, međutim, treba razmišljati o potrebama siromaha. Na primjer pomoći treba onog ko je u bolnici i nema novac za liječenje, onog čije dijete polazi u školu a nema novac za školsku opremu, onog ko nema za ogrijev a počinje zima itd.

Isto tako stipendija koja se daje studentu treba da se da na početku školske godine a ne u sredini ili na kraju.

Pogotovo nije ispravno odlagati pomoć sa mišlju ''dok još ovo platim pa ću dati, dok još ovo kupim, dok ovo riješim...'' To je od šejtana, i novac koji ne damo u hajr onda kad je potrebno otići će od nas, prinudno, a za to nećemo dobiti sevap. Na primjer onaj ko ne pomogne bližnjeg za koga zna da je u teškoj situaciji, sutra će doći u situaciju da za popravku auta daje puno više i slično.

Da nas Allah učini od onih koji će udjeljivati darežljivo. I da nas oboji ahlakom Sadata. Amin!

Pretraga