Značaj znanja

U Kur'anu a.š. stoji: “(Moj poslaniče) reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?'( Zumer 39/9)

„I ne budi od neznalica, među Allahovim robovima Njega se samo učeni boje.“

 Pejgamber  s.a.v.s. je rekao : “Ilm je izgubljena stvar muslimana, gdje god da je nađe treba da je uzme.“

 U našoj vjeri vrijednost znanja je ogromna, iz tog razloga prvi objavljeni ajeti govore o učenju i poučavanju.

 H. Pejgamber s.a.v.s. je rekao: „Ko izađe na put da traži znanje, Allah će mu olakšati put koji vodi u džennet."

 U vezi sa ovom temom Allah Teala u Kur'anu kaže: “I Mi smo olakšali Kur'an, da bi se iz njega izvukla pouka i savjet, pa ima li iko da to učini?“

 Jedan alim iz reda naših dobrih prethodnika je ovaj ajet ovako protumačio: „Ima li iko da traži znanje, da mu se pomogne? Onom ko traži znanje Allah dž.š. olakšava pristup i drugim korisnim naukama, te ga tako ilum dovodi do dženneta.

 Imam Gazali k.s. nas upozorava da su sva stvorenja stvorena radi dvoga; radi ilma i ibadeta. Shodno tome, rob se ovome treba posvetiti u cijelosti.

 U jednom hadisu Resul-i-ekrem s.a.v.s. kaže: “Jedan pogled u lice alima draži mi je od godine u kojoj bih svaki dan postio i svaku noć proveo u ibadetu.“

 

HIKAJA

 Prenosi se da je Sufjan Sevri k.s. proveo tri dana u gradu Askalanu. Za to vrijeme niko ga nije ništa pitao iz polja ilma. Zbog ovog se imam jako rastužio i rekao: “Iznajmite mi jahalicu da idem odavdje. Ja ovdje ne mogu živjeti jer znanje je umrlo u ovom gradu.“

H. Pejgamber s.a.v.s. nas je upozorio: “Učenje znanja je farz za svakog muslimana i muslimanku.“

U drugom hadisi šerifu, koji nam prenosi Ibn Mesud r.a. stoji: „Učite znanje prije nego ono umre. Smrt znanja biva sa smrću ljudi koji ga posjeduju.

Imam Ali r.a. u jednoj izreci kaže da se ljudi sa stanovišta insanijeta mogu podijeliti u dvije grupe:

Prvi su rabbani alimi, oni žive po svom znanju i postigli su kemalat u vjerovanju i ponašanju. Oni su zauzeti iršadom i poučavanjem drugih.

Drugi su neznalice na polju dunjaluka ili ahireta ali oni su učenici i tragaoci za znanjem s ciljem da se spase od štete koje neznanje može producirati, i da uđu u grupu onih koji su potpuni/kemal i rade po svom znanju.

Oni koji su izvan ove dvije grupe su ahmaci, gafili i besposlenjaci. Oni se ko hajvani na poziv čobana odazivaju svakom pozivu koji dopre do njih. Na koju stranu vjetar puše oni se tamo naklanjaju, i ne razlikuju dobro od zla.

 

NIJET PRI STJECANJU ZNANJA

 Hudžetu-l-islam Imami Gazali ovako je rekao: “Nijet onog ko stječe znanje treba da bude Allahovo zadovoljstvo, ahiretska sreća, oživljavanje dinskih propisa i produženje dini Islama. Jer Islam može opstajati samo pomoću znanja. Pored toga, stječući znanje izražavamo obavezu šukra za nimete pameti i zdravlja. Sa ilmom nikako ne treba tražiti pažnju ljudi, dunjalučki imetak ili počasti onih koji su na vlasti.“

 

HALKE ILMA

Prenosi se da je Resulullah s.a.v.s. sjedio sa grupom ashaba i da su na vrata ušla tri čovjeka. Jedan se odmah pridružio i zauzeo mjesto u halki, drugi je sjeo iza halke, a treći se udaljio.

Resulullah s.a.v.s. je tada rekao: “Hoćete li da vas obavjestim o stanju ove trojice ljudi? Prvi je zatražio zaštitu kod Allaha i Allah ga je uzeo u Svoju zaštitu. Drugi se postidio da uđe u halku i da smeta ljudima pa se i Allah postidio da ga kazni svojim azabom. Treći je okrenuo lice od ovog medžlisa i Allah je od njega okrenuo lice.“

 

POSVEĆENOST ASHABA ZNANJU

 Ashabi su bili veoma posvećeni učenju i podučavanju drugih. Bilo kući ili na putu, uvijek su bili zauzeti skupljanjem znanja o vjerovanju i amelu. Naročito su posvećivali pažnju poduci musafira koji su dolazili u Medinu i Munevveru. Da bi širili znanje, po zaduženju su išli u razne krajeve svijeta.

Assal b. Safvan r.a. iz plemena Murad prenosi: „Jedan dan otišao sam Poslaniku s.a.v.s. On je sjedio u mesdžidu, naslonjen, u crvenoj hrci.

Rekao sam mu: „O Resulullah došao sam da učim znanje.“

“Merhaba onome ko traži znanje. Meleci svojim krilima opkole onog ko traži znanje i formiraju halku koja doseže sve do prvog nebeskog svoda.“ ( Taberani)

Jedan od tabiina Kajs b. Kesir prenosi da se neki čovjek iz Medine zaputio u Damask da vidi Ebu Derdaa r.a. Kad ga je Ebu Derda upitao šta ga je tamo dovelo odgovorio mu je da je to jedan hadis koji on prenosi od Resulullaha s.a.v.s. Ebu Derda r.a. ga je upitao ima li još kakvu potrebu pored te, a on mu je odgovorio da nema i da je došao samo zbog tog hadisa. Na to mu Ebu Derda reče da je čuo Resulullaha s.a.v.s.kako kaže: “Ko izađe na put da traži znanje Allah mu olakša put koji vodi u džennet. Meleci mu iz zadovoljstva prostiru svoja krila, sva stvorenja, na kopnu i moru, sve do riba u vodi, mole Allaha za njega. Razlika između alima i abida (u svjetlu, izgledu i ljepoti) je kao razlika između punog mjeseca i zvijezda. Alimi su varisi pejgambera a pejgamberi nisu u miraz ostavili ni zlato ni srebro nego su ostavili znanje. Zato ko to uzme uzeo je veliki dio.“ (Tirmizi)

 

ZNAČAJ KOJI SADATI KIRAM PRIDAJU ZNANJU

 Sadati su postignuti stepen ostvarili pomoću znanja, stoga znanju pridaju veliki značaj. Na primjer, jedan od Sadata, Muhammed Dijauddin k.s. poznat po nadimku Hazret, učestvovao je u Prvom svjetskom ratu u borbama sa Rusijom i pokazao veliko junaštvo. Čak je usljed ranjavanja ostao bez desne ruke. Vezano za ovaj rat prenosi se sljedeći događaj:

 „U ratnim manevrima došlo je do pomjeranja logora pa su muridi postavljajući šatore prvo postavili šator za kuhinju. Hazret je ušao u logor, primjetivši da se ne čuju glasovi njegovih učenika reče:

       Ne čujem glasove učenika. Za što je postavljen ovaj šator?

Muridi rekoše da su ga postavili za kuhinju. Na to Hazret reče: Onda nema potrebe da se borimo sa nevjernicima, jer je razlog borbe uzdizanje Allahove riječi a to je moguće ostvariti samo uz ilm. Zatim je naredio da se šator za kuhinju sruši a da se prvo podigne šator za učenje pa onda ostali. Nakon toga ustao je i nastavio sa ratovanjem.“

Sultan Sejjiid Muhammed Rašid k.s. je govorio : “Pobožnjak džahil i sufi džahil su na gubitku.“ Podstičući na učenje one koji su za njega vezali srce govorio je: “O Allahovi robovi, nama je draže obrazovati jednog taliba (učenika) nego proizvesti hiljadu sufija od običnog svijeta. A kad bi taj talib još postao i nasljednik poslanika... Vi o svojoj vjeri učite samo od bogobojaznih  (ehli takva ) alima. Ne pitajte za fetve svakoga! Onaj ko se bavi učenjem ilma zabavljen je najboljim poslom na dunjaluku. Tamo gdje nema ilma vlada džehalet. Pobožnjak i sufi koji su džahili su na gubitku. Na putu nakšibendiluka medrese i tekije idu jedno uz drugo.“

Šejh Abduhalik Gudždevani  k.s. je rekao : “Sufija koji nema znanja je šejtanova igračka, on se ne može riješiti vesvesa i nefsanskih spletki. Ovakva osoba biva zavarana sa nešto malo ibadeta ili mu ni forma ibadeta nije uredu a on sa tim pada u zabludu.“

Imami Rabbani k.s. u pismu koje je poslao jednom od svojih učenika, navodi šta je sve potrebno na Allahovom putu.:

„Prije svega potrebno je svoje vjerovanje u imanske osnove uskladiti sa vjerovanjem Ehli sunneta ve-l-džemaata.

Zatim, kao drugo, mora se iz fikhskih kitaba naučiti šta je farz, vadžib, sunnet, mendub, halal, haram i mekruh.

Kao treće, mora se praktično postupiti u skladu sa naučenim.

Kao četvrto, treba se prihvatiti sejri suluka kojem podučava tesavuf,  i njime ustrajno hoditi.

Ako kod nekoga nisu zdrava oba krila zahira i batina (fikha i tesavufa), u svijetu kudsijeta  on ne može potovati.“

H. Alauddin Haznevi pripovjeda koliku je važnost njegov otac Ahmed Haznevi k.s. pridavao učenju znanja i alimima:

„U očima Ahmeda Haznevija k.s.  najvažniji posao je bilo stjecanje znanja. Stalno nas je podsticao na stjecanje znanja. Da ne bi zaostajali u tome, od mene i mog brata Izuddina nije tražio da obavljamo bilo kakav drugi hizmet.

Govorio je da je Hazret k.s. u vezi stjecanja znanja rekao: „Onaj ko želi dunjaluk neka stiče znanje, i onaj ko želi ahiret neka stiče znanje.

Na svojim sohbetima mnogo je govorio o važnosti znanja i alima, te je tako podsticao alime iz svog okruženja da sami uče i druge podučavaju. Naročito je odvraćao od poslova koji ljude spriječavaju da stiču znanja.

 

FARZ ZNANJA KOJA SU OBAVEZA SVAKOM MUSLIMANU I MUSLIMANKI

Bez sumnje, većini nas je poznat hadis: „Učenje znanja je farz svakom muslimanu i muslimanki.“ (Bejheki, Ibn Madže) međutim, većina ne zna koja su to znanja koja je farz usvojiti.

Hadis spominje farzi ajn znanja koja mora usvojiti i znati svaki musliman. Svaki punoljetan i pametan musliman za to će odgovarati.

Osnovno pravilo glasi:  Sve ono što je farz činiti, farz je i usvojiti znanje o tome. Ova znanja možemo podijeliti u tri temeljne kategorije:

Znanja o osnovama vjerovanja.

Znaja o farzovima koje moramo izvršavati.

Znaja o haramima kojih se moramo kloniti

Uz ovo postoje znanja o vadžibima, sunnetima, mendubima, mustehabima, mekruhima i mufsidima, čije znanje dolazi nakon znanja o farzima.

PRVO ZNANJE O IMANU

U ovo se ubrajaju znanja o Allahovom zatu i sifatima, pejgamberima, kitabima, melekima, kada i kaderu, ahiretu... Svaki musliman o ovome mora imati ispravno znanje. Vjerovanje u ove osnove, bez znanja o detaljima, spašava vjernika odgovornosti, ali svaku ovu osnovu duboko istražiti i dovesti svoj iman u stanje jekina i tahkika je nešto što ima veliku vrijednost.

Akaidsko znanje, u osnovi, vezano je za prihvatanje srca. Ovo prihvatanje i teslimijet nije isto u svakom srcu. Zavisno od duhovnog zdravlja srca mi imamo udio u ovom znanju tj. nur imana se mjenja od srca do srca.

Znanja koja se odnose na srce nisu samo znanja o imanskim osnovama. Srcem se može činiti mnoštvo velikih grijeha. Farz je poznavati ih i očistiti se od istih. Na čelu tih grijeha su širk, rija, udžb, kibur, zavist, velika ljubav za dunjalukom.... Većina ljudi ovo zanemaruje i ne posvećuje tome pažnju, čak šta više ne znaju ni da je farz ovo poznavati. Tako mnogi na primjer klanjaju namaz u skladu sa zahirskim edebima ali farzove koji su vezani za kalb, kao što su hušu i huzur, ne poznaju i ne pridaju im pažnju. A naročito je malo ljudi koji imaju znanje o onom što ništi sevabe i fazilete djela, kao što su samopokazivanje, zadovoljstvo vlastitim djelima, oslanjanje na djela, hvaljenje učinjenim i gaflet.

Allame Ibn Abidin u djelu Reddul-Muhtar kaže: “Farzi-ajn je naučiti šta je ihlas, rija, udžb, zavist, isto kao što je i farz poznavanje kibura, sebičnosti, mržnje, spletki, srdžbe, pohlepe, prevare... Kako kaže Imami Gazali, niko u cijelosti nije čist od ovog, tako da onaj ko je iskušan sa nečim od ovoga mora to poznavati i očistiti iz srca ( farzi-ajn). Ovo je jedino moguće uz poznavanje navedenih stvari, njihovih uzroka, simptoma i puteva liječenja jer onaj ko ne zna šta je zlo taj neminovno pada u njega.“

 

ZATIM ZNANJE O DJELIMA

Nakon znanja o imanu, svaki mumin treba da stekne sve potrebno znanje o namazu, zatim da zna pravila ramazanskog posta, o tome kako da izdržava porodicu na halal način, propise o zekatu, nakon što stekne iznos nisaba, a zatim propise o hadždžu, ako je dobrog imovnog stanja.

Imam Gazali k.s. skreće pažnju da u mjestima gdje su rašireni bidat i batil grupacije, iste treba dobro poznavati da bi se od njihovih učenja mogli zaštititi. Jer nakon što ova učenja prirastu za srce insana, liječenje od njih je jako teško.

Svaki mukellef mora poznavati obaveze prema roditeljima, koga treba voljeti a koga mrziti u ime Allaha, s kim treba da se druži a od koga da bježi.

Zatim, svaki mumin treba da zna svoje obaveze spram varisa Resulullaha s.a.v.s. ulu-l-emra ili muršidi kamila.

Oni koji su bogati treba da znaju svoje obaveze u pomaganju širenja znanja i ilma.

Ljubav prema ilmu i ljudima znanja je farz.

Sva ova znanja, iako su farz, danas su jako zanemarena, te stoga nismo u mogućnosti spoznati svoga Gospodara, živjeti ispravno din i čuvati edeb. Dok se ne otkloni sav ovaj džehalet ne može se kako treba živjeti vjera niti osjetiti sreća koju nudi tesavuf.

Stoga se treba dati u trku za stjecanjem znanja, uključiti se u halke gdje se znanje izučava, i uvijek uz sebe nositi korisne knjige i literaturu. Ilm je vrsta zikra, razlog rahmeta. Halke znanja su džennetske bašče. Glava znanja je ljubav prema Allahu a kraj mu je edeb. Učiniti ilm književnošću a biti daleko od njegovog edeba je propast. Znanje koje osobu ne približava Allahu je suhi zahmet. Pravi alim je rahmet za cijeli kosmos.

Da nam naš Gospodar nasib učini korisno znanje i činjenje djela po njemu. AMIN!