Dunjalučke teškoće i iskušenja

Ovaj svijet je svijet iskušenja. Kada se čovjek suoči sa iskušenjima i teškoćama treba da pokaže strpljenje/sabur i čini sve kako bi prošao taj ispit, jer ustvari, i nema druge opcije.

Čovjek će biti iskušavan bolešću, nepravdom, prirodnim nepogodama, smrću bližnjih i drugim raznim nedaćama, koje su zapravo svaka za sebe ispit i iskušenje. Uzvišeni Allah kaže:

''Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote. A ti (Poslaniče) obraduj izdržljive! One koji kad ih kakva nevolja zadesi samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti.' Njih čeka oprost Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu.'' (Bekara, 155-157)

U ovom ajetu Uzvišeni Allah upozorava ljude da će zasigurno biti iskušavani. To je ustvari cilj dolaska na ovaj svijet. Jer Allah Teala kaže: ''On je stvorio život i smrt kako bi iskušao koji će se od vas ljepše ponašati. '' (Hud, 11/7; Mulk, 67/2)

Hakk Teala od nas želi da na iskušenja odgovorimo saburom. Govori nam da oni koji tako postupaju idu pravim putem, te da će im oprostiti i obasuti ih Svojom milošću.

Sva dešavanja u kosmosu; rađanja, smrti, prirodne nepogode, nedaće, katastrofe i ukratko svo dobro i zlo biva Njegovom dozvolom i Njegovim određenjem.

Allah dž.š. naređuje čovjeku da čuva svoj život, zdravlje, imetak, da poduzima mjere predostrožnosti te da sve što radi radi to kako treba. Međutim, unatoč svim mjerama opreza čovjek se može suočiti sa nedaćama. U toj situaciji treba da zna da je to iskušenje te da se u skladu s tim ponaša. A sabur je jedan od najvažnijih puteva da čovjek prođe određeni ispit.

Allah Uzvišeni upozorava čovjeka da će se nekad desiti i da mu vlastita žena i djeca budu iskušenje. Kao što kaže u ajetu:

''O vi koji vjerujete! U nekim među vašim ženama i djecom imate neprijatelja, pa se pričuvajte!'' (Tegabun, 64/14)

Što znači, ukoliko čovjek pokaže slabost naspram ženinog izgleda te se povede za njenim prohtjevima i udovoljava joj na svaku želju, ona biva neprijatelj njegovom ahiretu. A veoma često to neprijateljstvo se realizira još i na ovom svijetu.

U jednom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

''Doći će takvo vrijeme da ljudi neće moći sačuvati vjeru, osim onih koji budu bježali u planinu, u pećinu. Kada dođe to vrijeme, u čovjekovim rukama će biti opskrba koja će neprestano povlačiti Allahovu kaznu. Tada će čovjekova propast dolaziti od ruku vlastite žene i djece. Ako nema djecu, onda će to biti od roditelja. Ako nema ni roditelja, onda će propast biti od ruku rodbine i komšija.''

Ashabi časni ga upitaše:

''O Allahov Poslaniče, kako će to biti?''

''Prigovarat će mu zbog nedovoljne opskrbe, pa će on kući donositi opskrbu stečenu na haram način i tako će nefsa voditi u propast.'' (Ebu Nuajm)

 

Iskušenje blagostanjem i oskudicom

 

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom govori da će ljude iskušavati sa teškoćom i lagodnim životom. Lagodan život nosi opasnost da čovjeka odvede u gaflet/nemarnost i zabludu a teškoće, ukoliko se na njih ne uzvrati saburom čovjeka mogu odvesti u pobunu.

Svi smo svjedoci da kada se negdje desi katastrofa, velika većina ljudi, ne čelu sa medijima predočava komentare koji nisu u skladu sa ispravnim vjerovanjem. Sve je krivo, od nepoduzetih mjera do raznih uzroka, kojih, kao da nije bilo, izbjegla bi se smrt. I kao da poslije smrti ne postoji život sve je crno i tragično. Ne razmišljati o tome od koga je i kako došla ustvari nesreća, te komentarisati da li je nečija smrt prerano ili na vrijeme došla ustvari znači biti slijep za hakikat.

Islam nas uči da je život nešto što je neprekidno. Priča o životu na dunjaluku ima i svoj prapočetak i nastavak. Epizoda provedena na dunjaluku je prolaznog i kratkotrajnog karaktera ali nakon smrti slijedi vječnost. Shodno tome, život na dunjaluku i život na ahiretu je jedna cjelina, samo što prvi dio tj život na dunjaluku određuje drugi dio. Kakav će život biti na ahiretu ovisi od života na dunjaluku.

 

U jednom ajetu Allah Teala kaže:

''Čovjek, kada ga Gospodar obaspe blagodatima kako bi ga iskušao, on kaže: 'Gospodar mi je dobro darovao'. Ali kada mu umanji opskrbu, stavljajući ga na iskušenje, čovjek kaže: 'Gospodar me je napustio'. (Fedžr, 15-16)

Ako čovjek, na iskušenje koje mu zapravo Allah daje kako bi mu povećao stepene u džennetu, uzvrati oholo, smatrajući da to ne zaslužuje, to može biti sebebom da izađe iz vjere i ne daj Bože privuče vječnu propast.

Ne doživjeti iskušenja značilo bi ne živjeti. Dunja je mjesto belaja. Na čovjeku je da preduzme sve mjere predostrožnosti, a kada ga unatoč tome zadesi nevolja, da dovu čini Allahu i nastoji da izađe iz tog stanja, a onda bez obzira na ishod da pokaže sabur i čvrstinu.

Arifi nam ukazuju da su problemi i nevolje uzrok duhovnog i materijalnog buđenja. Kao što kaže izreka: ''Jedna nevolja je bolja od hiljadu savjeta''. Stoga sto nevolja sa sobom donosi opomenu, podsjećanje i još mnoge druge koristi za čovjeka.

U časnom Kur'anu se kaže:

''Možda se vrate na pravi put, uistinu ćemo im prije velike kazne dati da iskuse azab na ovom svijetu.'' (Sedžde, 21)

Najveći stepen robovanja je neprestano imati Gospodara u mislima. Biti s Njim neprestano, što znači biti neprestano u stanju ibadeta. Međutim čovjek je zaboravan. Veoma često zaokupljen dunjalukom zaboravi na Allaha. Nevolje ponekad služe da čovjeka podsjete na Allaha jer se od Njega udaljio. Tada je ta nevolja i problem ustvari milost od Allaha.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

''Kakva god nevolja zadesi muslimana, od umora, bolesti, tuge, boli, strahova do uboda trna, svaka ta neugodnost(musibet) mu je otkup za grijehe. '' (Buhari; Muslim; Tirmizi)

Kada je Muaz b. Džebelu, sin preselio na ahiret, Resulullah, s.a.v.s., mu je poslao pismo u kojem mu kaže:

''Allah Teala nam naređuje da na blagodatima zahvaljujemo a da se na belajima i nevoljama strpimo. Tvoj sin je bio poklon od Allaha i emanet. Allah, dž.š., te je obradovao i okoristio njime. Zatim ga je ponovo uzeo u zamjenu za veliku nagradu. Ako se strpiš i pričekaš, čekaju te velike nagrade. O Muaz! Nemoj da te bol koju osjećaš navede na djela koja bi ti uskratila nagradu koju ti je Allah pripremio. U suprotnom, mnogo ćeš se kajati. Kada bi dobro koje ćeš dobiti smatrao jednakim nevolji koja te zadesi, vidio bi da je nevolja naspram dobra uistinu mala. Znaj da kukanje i jadikovanje ne može vratiti umrlog, niti može otkloniti tugu. Sjeti se da će i tebi doći smrt, pa će ti se bol umanjiti.''

 

Iskušenje opskrbom

 

Biti mumin znači živjeti unutar određenih granica. Biti mumin znači ne zamjeniti vječno za ono što kratko traje.

Opskrba podrazumjeva sve ono što čovjek posjeduje, bez obzira da li to koristio ili ne. Uzvišeni Allah u ajetu časnom kaže:

''Nema nijedno stvorenje na zemlji a da ga Allah ne opskrbljuje'' (Hud, 6)

 Što znači, sva stvorenja, uključujući i čovjeka, hrani i opskrbljuje Allah, i stvara vesile/sredstva preko kojih im daje opskrbu. Neka se niko ne zavarava da opskrbu stječe zahvaljujući svojoj pameti, sposobnostima ili ekonomisanju. O tome nas Kur'an upozorava:

 ''I zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali, i učinili da na njoj sve s mjerom raste. I dajemo vam iz nje hranu. A i onima koje vi ne hranite. I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo. A od toga mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.'' (Al Hidžr, 19-21)

Nije rijetkost da sretnemo ljude koji se žale da unatoč tome što se mnogo trude i rade ne ostvaruju željenu opskrbu. Isto tako, nije malo ni onih koji u strahu za sutra pribjegavaju putevima koje je Allah zabranio te stječu opskrbu na haram način.

''Ko određuje kolika će biti naša opskrba?'' je pitanje koje je krajnje važno ali na koje veoma lahko možemo pronaći odgovor u ajetima časne Knjige. Allah Teala kaže:

''...koji opskrbu uvećava kako želi, i kako želi ju umanjuje...'' (Bekara, 245)

Uzvišeni Gospodar iskušenjima testira nivo našeg strpljenja/sabura i iskrenosti, te lično nama pokazuje da li je naša odanost u djelima kao što je na riječima.

Današnji čovjek je uglavnom fokusiran na materijalno i na ovosvjetski rahatluk i u stalnom je takmičenju sa drugima. Kako ne bi zaostao za njima nerijetko pribjegava nedozvoljenim putevima stjecanja opskrbe. Misli poput ''Da ne budem nekome muhtadž, da se obezbjedim za starost'' itd ga tjeraju na radnje i djela koja kvare ravnotežu našeg unutrašnjeg života i čine da zaboravi da je cijeli život satkan od iskušenja. A sva filozofija je ne odvojiti se od dozvoljenog. Ako danas ne ostvarimo ono što smo htjeli ostvarit ćemo drugi dan. Jer uzvišeni Gospodar kaže:

''Dato vam je sve što ste željeli, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih mogli izbrojati. Uistinu je čovjek nepravedan i nezahvalan.'' (Ibrahim, 34)

 

Udjeljivati i u blagostanju i u oskudici

 

Uzvišeni Allah opisujući svoje bogobojazne robove/mutekije kaže:

 ''...udjeljuju i u blagostanju i u oskudici'' (Ali Imran, 134) Što znači čovjek ne treba dozvoliti da nasjedne na šejtanova došaptavanja kada govori : ''Šta da podjeljim kad nemam ni ja''. Jer udjeljivanje u svakom stanju je put do takvaluka i istovremeno put do blagostanja.

Kur'an nas poziva na jedan hakikat koji ne može objasniti nijedna moderna ekonomija:

 ''O vjernici! Udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam mi iz zemlje dajemo. Ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udjelili – kad ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah ni o kome nije ovisan i da je hvale dostojan. Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu svoju. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.'' (Bakara, 267-268)

Kao što se navodi u ajetu, ono što čovjeka odvraća od udjeljivanja je ustvari šejtan, i on nas time zapravo lišava od dva dobra; od oprosta i uvećanja imetka... jer udjeljivanje zasigurno uvećava imetak. O tome svjedoče brojni primjeri u historiji.

 

Hikaja

 

Hz. Resulullah je jedne prilike ispričao ashabima:

''U narodu Benu Israila živjela tri čovjeka; jedan je imao mnogo pjega po koži, drugi je bio ćelav a treći slijep. Allah, dž.š. je želio da ih iskuša te im posla jednog meleka u liku čovjeka. Melek dođe najprije kod čovjeka sa pjegama i upita ga:

''Šta je to što najviše želiš?''

''Lijepu kožu, lijep ten. Želim da se promjeni ovo moje stanje zbog kojeg ljudi okreću glavu od mene.'' odgovori

Melek potra njegovo tijelo, nakon čega nestade onih pjega a na mjesto te kože se pojavi druga, lijepa i čista. Zatim ga ponovo upita:

''Šta želiš da imaš od imetka?''

''Devu'' odgovori čovjek.

Allah Teala mu posla devu steonu devet mjeseci.

''Neka ti ih Allah učini sretnim i blagoslovljenim'' reče melek i izgubi se. Zatim ode do čovjeka bez kose.

''Šta je to što najviše želiš?'' upita ga

''Želim lijepu kosu. Želim da mi se promjeni ovo stanje zbog kojeg se ljudi okreću od mene'' odgovori čovjek.

Melek mu potra glavu i nestade njegove ćelavosti. Pojavi se lijepa i gusta kosa.

''Šta bi od imetka najviše želio da imaš?'' upita ga

''Kravu'' odgovori čovjek. I Allah Teala mu posla steonu kravu.

''Neka ti ih Allah učini blagoslovljenim'' reče melek i ode kod trećeg čovjeka. Upita ga:

''Šta je to što najviše želiš?''

''Želim da mi Allah dadne vid, da mogu da vidim ljude'' odgovori čovjek.

Melek mu potra rukom oči i čovjek progleda. Zatim ga upita:

''Šta je to od imetka što bi najviše želio?''

''Ovca'' odgovori

I Allah Teala mu posla steonu ovcu.

I ne prođe mnogo deve se razmnožiše. Razmnožiše se i krave i ovce. Svaki od njih je imao dolinu punu stoke.

Nakon nekog vremena, melek dođe prvom čovjeku. Dođe u liku kakav je on prije imao; sa pjegama po koži. Te mu reče:

''Ja sam siromah. Nevolja me snašla na putu. Nisam u mogućnosti da nastavim putovati dalje. Nemam nikog osim Allaha i tebe ko bi mi pomogao. Za hatar onog ko ti je dao tu lijepu kožu i toliki imetak, pokloni mi jednu devu. Pokloni mi je kako bih mogao nastaviti svoje putovanje.''

''Ne može! Ne mogu ti je dati!''

Melek nastavi:

''Kao da te poznajem odnekud. Nisi li ti onaj siromah što je imao kožu zbog koje su se svi okretali od tebe? Vidi, Allah ti je dao zdravlje i imetak''

''Ja sam ovaj imetak nasljedio kao miraz od svojih predaka'' odgovori oštro čovjek.

''Ako govoriš neistinu, neka te Allah vrati u tvoje staro stanje'' reče melek i ode kod drugog čovjeka.

Dođe kod čovjeka koji je prije bio ćelav, i dođe u njegovom starom liku, bez kose. Njemu reče isto kao i prvom te zatraži pomoć. Ali i drugi čovjek odgovori isto kao i prvi. Odbi da pruži pomoć, tvrdeći da je imetak dobio u nasljedstvo.

I njemu melek reče:

''Ako si lažljivac neka te Allah vrati u tvoje staro stanje!''

Zatim u liku sljepca ode kod trećeg čovjeka. I njemu reče isto kao i prethodnoj dvojici, te zatraži pomoć:

''Za ljubav Allaha, koji ti je podario vid, tražim ti jednu ovcu. Pokloni mi je kako bi nastavio put'' a čovjek koji je nekad bio slijep odgovori:

''Ni ja prije nisam vidio, kao ti sad. Allah mi je povratio vid. Bio sam siromah pa mi je Allah dao imetak. Uzmi od imetka koliko god želiš, a ostavi koliko želiš! Koliko god da uzmeš neću te spriječiti!''

''Sav imetak je tvoj! Vi ste samo iskušani. Allah je od tebe zadovoljan a druga dvojica su zaslužila Njegovu srdžbu'' reče melek i nestade.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pretraga