Prostorije u BiH

Prostorije u Sarajevu

Prostorije u Sarajevu

Prostorije Udruženja "SEMERKAND" Ilidža, Sarajevo. Pored mesdžida, tu su i prostor za druženje, prostorije za žene, igraone za djecu, ljetna bašta....

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

  • Prostorije u Visokom

    Prostorije u Visokom

  • Prostorije u Tuzli

    Prostorije u Tuzli

  • Prostorije u Živinicama

    Prostorije u Živinicama

  • Prostorije u Živinicama

    Prostorije u Živinicama

  • Prostorije u Jajcu

    Prostorije u Jajcu

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

Prostorije u BiH

  • Prostorije u Travniku

    Prostorije u Travniku

  • Prostorije u Tešnju

    Prostorije u Tešnju

  • Prostorije u Travniku

    Prostorije u Travniku

  • Prostorije u Konjicu

    Prostorije u Konjicu

  • Prostorije u Visokom

    Prostorije u Visokom

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

Ljubav prema dunjaluku i štetnost pohlepe

Jedna od srčanih bolesti jeste i ljubav prema dunjaluku. Vezivanje srca za dunjaluk je jako teška bolest. Srce (kalb) je mjesto Allahovog pogleda (nazara) i ulazak drugih ljubavi u njega mimo ljubavi prema Allahu prouzrokuje da to srce umre. Hrana srca je spoznaja Uzvišenog i ljubav prema Njemu. A razlog njegove propasti jeste okretanje drugim ljubavima mimo ljubavi prema Uzvišenom.

Ljubav prema dunjaluku je majka svih grijeha i loših djela. Cilj slanja Objava i pejgambera jeste da ljude pozovu ahiretu, da se klonu dunjaluka, da ne vežu svoja srca za njega te da ukažu na to da je on prolazan i mjesto iskušenja. Za dunjalučki život Uzvišeni u Kur’an-i Kerimu kaže: “Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je - život, kad bi samo oni znali!” (Ankebut. 64) Mnogo je ajeta u Kur’anu koji ljude podstiču da se okrenu ahiretu. Zbog toga su i pejgamberi slani da ljude pozivaju i podstiču na ahiret. 

 

Jednom prilikom je Poslanik, a.s, prolazio pored jednog krepanog jareta pa je upitao: “O ashabi, biste li išta dali za to jare?”, na šta su ashabi odgovorili da ne bi dali ništa, pa je Allahov Poslanik rekao: “Ovaj dunjaluk ne vrijedi kod Allaha ni koliko ono jare.” 

Rekao je Poslanik, a.s.: “Zaista je dunjaluk proklet i prokleto je sve ono što je na njemu osim onoga što se uradi radi Allaha.” “ Onaj ko želi ono što je prokleto je prokletiji.”

 

Biti na dunjaluku kao putnik

Od Ibn Omera, r.a, se prenosi da je rekao: ”Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ‘Čini ibadet Allahu kao da ga vidiš. Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik.ʼ ” Mnogi Kur’anski ajeti upućuju na prolaznost i suštinu dunjaluka. (Gafir, 39, Junus, 24)
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Primjer mene i dunjaluka je kao konjanik koji se sklonio u hlad drveta, a zatim otišao i ostavio ga.”

Jedan čovjek je ušao u kuću Ebu Zerra, r.a, i počeo razgledati, a potom upitao: ''Ebu Zerre, gdje su ti kućne stvari i namještaj?'' On reče: ''Mi imamo drugu kuću i uskoro u nju selimo.'' Čovjek mu reče: ''Ali, vi morate imati stvari i ovdje, dok ste tu!'' Ebu Zerr mu reče: ''Vlasnik kuće neće da nas ostavi ovdje.'' 

 

Pohlepa-bolest nezasitosti

Pohlepa označava osjećanje prekomjernog željenja nečega i ona čovjeka pokreće na neobaziranje na granice i pretjeranost. Gramzivost i pohlepa vrlo su ružne osobine koje islam zabranjuje i obavještava da će onaj ko se kloni tih osobina biti spašen. Allah, dž.š, u Kur'anu kaže: "A oni koji budu sačuvani gramzivosti, bit će spašeni." (Tegabun, 16)

Pohlepa je toliko loša osobina da čovjek postaje slijepo nezasit. Sav svoj dan i noć podredi stjecanju dunjaluka, a zaboravi na dobra djela. U hadisu se kaže: “Dva gladna vuka poslana u stado ovaca neće napraviti štete tom stadu koliko čovjekova žudnja za imetkom i ugledom može napravi štete njegovoj vjeri.” 

 

Posljedice pohlepe

Putovao hz.Isa, a.s, sa jednim čovjekom pa pošto silno ogladnješe i dođoše u blizinu nekog sela Isa mu reče davši mu nekoliko novaca:

– Idi i nabavi nam nešto za jelo!

Čovjek ode, a Isa se pripremi za namaz i poče klanjati. Kada čovjek dođe donese sa sobom tri pogačice i sjede iščekujući da Isa završi svoj namaz, a kako mu se to čekanje odulji, on pojede jednu pogaču.

Isa je, kada je čovjek dolazio, primijetio da on nosi tri pogače, a kada završi namaz vidje da imaju samo dvije te on upita čovjeka:

– Gdje je ona treća pogačica?

Čovjek odgovori: – Samo dvije pogače sam donio!

Onda oni pojedoše te dvije pogače i krenuše dalje. 

Idući dalje naiđoše na napušteno selo, a nasred sela tri velike gomile pijeska. Isa tada reče: – S Allahovim izunom budi zlato!

Na veliko čuđenje tog čovjeka sve tri hrpe pijeska pretvoriše se u tri hrpe zlata, a Isa dalje reče:

– Jedna hrpa meni, jedna tebi, a treća onom ko je pojeo onu treću pogaču!

Tada čovjek uzviknu: – Ja sam pojeo onu treću pogaču!

Isa mu dade sve tri hrpe zlata i napusti ga te ode svojim putem, a čovjek ostade ne znajući kako toliko zlato da ponese sa sobom.

Tuda naiđoše tri čovjeka, razbojnika, pa kada ga vidješe s tim zlatom ubiše ga kako bi sve uzeli sebi. Onda jednog između sebe poslaše u susjedno selo po hranu, a kada on ode reče jedan od one dvojice što ostadoše drugome: – Kada onaj dođe ubit ćemo ga i sve zlato podijeliti između nas dvojice!

– Drugi razbojnik se odmah složi s tim.

Što se tiče onog trećeg, on ode razmišljajući kako da se riješi svojih ortaka. Tako odluči da u hranu koju im donese stavi otrova, pa kada je njih dvojica pojedu da se otruju.

On tako uradi, donese hranu, a ova dvojica ga po dogovoru ubiju, a zatim pojedu onu otrovanu hranu pa i njih obojica umru!!

Kasnije Isa ponovo tuda naiđe pa kada ih četvericu ugleda kako mrtvi leže oko onog zlata reče: – Ovako dunjaluk postupa s onima koji se samo za dunjaluk bore!

 

Pohlepa neće povećati rizk

Uzvišeni kaže: “Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. - A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.” (Zuhruf, 32)

Haris-i Muhasibi, k.s, je rekao: “Onaj ko je pohlepan, koliko god bogat bio i imetka imao, on je opet fakir-siromah.”

 

Ti za ovim imaš više potrebu...

„Jedan čovjek je dao čuvenom sufiji Džunejdu Bagdadiju, kuddise sirruhu, pet stotina zlatnika i zatražio da ih podijeli siromasima. Veliki evlija je upitao čovjeka ima li još novca. Čovjek je odgovorio da ima. Potom ga je upitao da li bi želio da ima još više. Čovjek je odgovorio da bi želio. Na to mu Džunejd Bagdadi, kuddise sirruhu, vrati zlatnike i reče: 'Ti za ovim imaš više potrebu nego mi.' “

Čovjek loše srčane osobine poput zavisti, pohlepe, kibura, licemjerstva i rijaluka mora čistiti iz svog srca. Znamo da čovjek ne postaje duhovno zreo mnoštvom ibadeta, nego koliko se očisti od nefsanskih svojstava. Mnoštvo odlazaka na hadž ili neprekidno bdjenje noću u ibadetu nije mjerilo čovjekove potpunosti. Onaj koji svoj nefs očisti od ružnih osobina pa čak i da malo ibadeti, mnogo je bliži Allahu od onoga koji ga ne očisti, a mnogo čini ibadet.

Ukoliko se nefs odgoji i srce očisti onda te loše osobine zamjenjuju dobrima. Umjesto zavisti zadovoljstvo odredbom i skromnost, umjesto pohlepe tevekkul i iskrenost, umjesto škrtosti darežljivost, oholosti skromnost, poniznost...

Više iz iste kategorije: « Važnost zikra u odgajanju nefsa

Pretraga