Prostorije u BiH

Prostorije u Sarajevu

Prostorije u Sarajevu

Prostorije Udruženja "SEMERKAND" Ilidža, Sarajevo. Pored mesdžida, tu su i prostor za druženje, prostorije za žene, igraone za djecu, ljetna bašta....

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

  • Prostorije u Visokom

    Prostorije u Visokom

  • Prostorije u Tuzli

    Prostorije u Tuzli

  • Prostorije u Živinicama

    Prostorije u Živinicama

  • Prostorije u Živinicama

    Prostorije u Živinicama

  • Prostorije u Jajcu

    Prostorije u Jajcu

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

Prostorije u BiH

  • Prostorije u Travniku

    Prostorije u Travniku

  • Prostorije u Tešnju

    Prostorije u Tešnju

  • Prostorije u Travniku

    Prostorije u Travniku

  • Prostorije u Konjicu

    Prostorije u Konjicu

  • Prostorije u Visokom

    Prostorije u Visokom

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

Porodične obaveze

U jezičkom smislu, porodica podrazumjeva zajednicu koju sačinjavaju muž, žena, djeca i drugi bližnji koji su međusobno povezani bilo da je to putem srodstva po krvi, braka ili srodstva po mlijeku. 

Porodica nastaje sklapanjem braka između žene i muškarca. Resulullah s.a.v.s. kaže:

''Ženite se/udajite i rađajte djecu. Ja ću se na Sudnjem danu ponositi sa brojnošću svoga ummeta.'' (Bejheki)

Porodica je jedan od najvećih emaneta koje je Allah, Te'ala, povjerio na emanet ljudima. Vjerski i dunjalučki život sa porodicom postaje lijep i uredan. Vjerski život se bez porodice ne može živjeti na potpun način. Neoženjen čovjek je nepotpun. Zbog toga je porodica nešto sveto i časno što svakome donosi dobro i korist. 

Prva porodica je sklopljena u Džennetu. Hz. Adem i hz. Hava su se vjenčali u Džennetu. Zbog toga svaki brak sklopljen radi Allahovog zadovoljstva ima ukus Dženneta.

 

U svim monoteističkim vjerama porodica je osnovna jedinica društva i temelj ljudske zajednice. Bez porodice, bez nastavka čovjekove loze, vjera se ne može živjeti, ne može se primijeniti zakon, i ukratko, život gubi smisao. Zbog toga sve vjere imaju za cilj očuvanje i zaštitu sljedećih 5 postulata:

  1. zaštita jednoboštva i vjere, 
  2. zaštita čovjeka, 
  3. zaštita razuma, 
  4. zaštita časti, porodice i potomstva, 
  5. zaštita imetka. 

 

Uzvišeni Allah je naredio robovima da se žene i udaju. Jer čovjek je po svojoj prirodi stvoren sa tendencijom za zajednički život. Ako čovjek živi i robuje onako kako je to sukladno njegovoj prirodi upotpunit će svoje robovanje. Međutim, ako živi suprotno svojoj prirodi, živjet će vjeru na nepotpun način. A ako se vjera živi nepotpuno i čovjek ostaje nepotpun. Da bi čovjek dostigao savršenstvo uslov je da uđe u brak, osnuje porodicu i poštuje pravila bračnog života. Istina, ima i onih koji su ovaj stepen dostigli bez braka, ali njih je veoma malo.

 

Važnost osnivanja islamske porodice

Formiranje zdrave i sretne porodice treba da bude prioritet svakog pojedinca muslimana. Jer čovjekova prva škola je porodica. Društvo u kojem djecu odgajaju osviještene porodice, može se nadati boljoj budućnosti. Porodice u kojima članovi jedni prema drugima ispunjavaju dužnosti i obaveze određene Islamom, bivaju sretne i spokojne, i odgajaju zdrave pojedince.

Porodična sreća i spokoj zavise od pokoravanja Allahovim emrovima. Prvo o čemu čovjek treba da vodi računa jesu Allahove riječi:

''Reci vjernicima i vjernicama neka obore poglede svoje, i neka čuvaju čast.'' (En-Nur, 30-31)

Ovo je uslov za sreću i spokoj, kako u porodici tako i u zajednici. Nakon toga supružnici treba da nastoje ispunjavati međusobne dužnosti te da odgovornosti rasporede onako kako nas je Resulullah a.s. obavijestio o tome.

Brak je sporazum za cijeli život. Zajednica kroz koju se ostvaruju mnogi ciljevi. Najvažniji od njih su: podizanje zdravog i hajirli potomstva, te življenje vjere u miru i spokoju. Resulullah s.a.v.s. u hadisu kaže: 

''Ženite se sa ženama koje vole porodicu (porodični život) i rađanje djece (nisu protiv rađanja djece)...'' (Ebu Davud; Taberani)

Ovim hadisom Resulullah s.a.v.s. ukazuje na dva temeljna faktora u porodici; ljubav i djeca. Uništavanje jednog društva počinje sa razaranjem porodice. 

 

Milost skrivena u podnošenju teškoća u porodičnom životu

U braku sklopljenom radi Allahovog zadovoljstva sve što se učini donosi Allahovu milost i sevap. Porodica je Allahov emanet. Dok čuvamo taj emanet nijedna teškoća koju podnesemo na tom putu neće ostati bez nagrade. Ispunjavanje bilo koje porodične dužnosti je ustvari jedna vrsta ibadeta.

Resulullah s.a.v.s. je upravitelje i članove porodice podsjetio na njihove odgovornosti sljedećim riječima:

„Svi ste čobani, i svi ste odgovorni za ono čime ste zaduženi. Vladar je odgovoran za svoj narod, muškarac za porodicu, žena za kuću svog muža, sluga za imetak svog vlasnika, i ukratko svako je pred Allahom odgovoran za svoje obaveze.“ (Buhari; Muslim; Tirmizi; Ebu Davud ) 

Raditi za opskrbu porodice, stjecati zaradu na dozvoljen način, trošiti, pa čak i šaliti se sa djecom i suprugom je jedna vrsta dobročinstva. 

Resulullah s.a.v.s. u vezi sa ovom temom je rekao:

„Sve što čovjek potroši na svoju porodicu je sadaka. Uistinu, čovjek stječe nagradu čak i kada stavi zalogaj u usta svoje supruge.“ (Buhari; Muslim; Ebu Davud; Tirmizi; Nesai)

Abdullah b. Mubarek, jedne prilike dok je bio na bojnom polju sa prijateljima upita ih: „Znate li koje je djelo vrjednije od ove borbe u kojoj se mi nalazimo?“

„Ne. Ne znamo“, odgovoriše mu prijatelji.

„Ja znam“, odgovori Abdullah.

„A šta je to što je vrjednije?“, upitaše ga, a on im odgovori:

„Kada jedan čestit vjernik, roditelj, ustane noću i pogleda svoju djecu, vidi da su otkriveni pa ih pokrije, eto to je djelo vrjednije i bolje od onog koje mi sad činimo.“ (Gazali, Ihja)

U sljedećim hadisima se nalaze radosne vijesti:

„Kada se robovi grijesi umnože, Allah mu umanji opskrbu (kako bi mu to bio otkup (kefaret) za njegove grijehe).“ (Ahmed; Hejsemi)

„Među grijesima ima takvih grijeha koji se mogu očistiti samo podnošenjem teškoća na putu stjecanja opskrbe.“ (Taberani; Nuajm; Hejsemi)

„Ko ima tri kćeri, ili tri sestre, prema kojima se lijepo odnosi i omogući im sve što je potrebno bojeći se pri tom Allaha, zasigurno će ući u džennet. Isto važi i za onog ko ima dvije kćeri ili sestre.“ (Ebu Davud) 

 

Dužnosti i obaveze u porodici

Obaveze u porodici možemo podijeliti u dvije kategorije. Upravljanje tj. rukovođenje porodice i namirivanje potreba te čuvanje časti i porodičnih vrijednosti. Uzvišeni Allah je ove obaveze podijelio između muškarca i žene shodno njihovim karakteristikama tj. razlikama u fizičkom i duhovnom pogledu. 

Uzvišeni Allah u ajetu kaže:

''Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost (drugačije karakteristike) jednima nad drugima i zato što oni troše svoje imetke. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževa odsustva vode brigu o onom o čemu treba da brigu vode, jer i Allah njih štiti...'' (Nisa, 34)

Po pitanju fizionomije Allah Te'ala je muškarca stvorio jačim i izdržljivijim. U duhovnom smislu, dao im je jači osjećaj i potrebu da čuvaju i štite. Žene su pak po svojoj fizionomiji nježne i krhke. Njihova i duhovna strana je mnogo osjetljivija u odnosu na muškarca. U toj osjetljivosti žena ima potrebu za iskrenim drugom, saputnikom koji će da je štiti. Ulogu majčinstva koja je temeljna za nastavak čovječanstva, Allah je dao ženi. Zbog svega toga, upravu u porodici, obavezu izdržavanja i zaštitu porodice Allah je povjerio muškarcu, a ženi je povjerio da čuva čast muža i porodice te da vodi brigu o porodičnim vrijednostima. 

 

Rukovođenje porodicom ne znači biti bolji

Biti vođa u porodici ne znači biti bolji niti pokornost žene znači biti biće druge kategorije. Resulullah s.a.v.s. nam savjetuje da, kada dvije osobe krenu na putovanje, jedan između njih bude emir puta. Obzirom da je tako da bi putovanje koje traje cijeli život prošlo u skladu i ljepoti, nužno je da jedno bude emir/vođa.

Brak se zasniva na ljubavi i uzajamnom poštovanju. Na mjestu gdje je nestalo ljubavi i poštovanja u jednom smislu nestalo je i braka. Ljubav i poštovanje traže da supružnici saslušaju jedno drugo, razmjene mišljenje i zajedno čine dogovor/istišaru. Zbog ovoga i muž i žena treba se držati daleko od postupaka koji će narušiti uzajamnu ljubav i poštovanje te da ovome posvete značajnu pažnju. Muž, vođa porodice, koji nema ljubavi i milosti/merhameta i žena koja ne sluša svoga muža kako treba, doživjet će nesreću na dunjaluku a na ahiretu ih čeka patnja/azab.

Muškarci i žene, svi su oni Allahovi robovi u pogledu stjecanja Njegova zadovoljstva i svi imaju jednaku priliku te u ovom pogledu porijeklo i spol nemaju nikakva uticaja. Onaj ko iskoristi od Allaha darovane resurse na putu stjecanja Njegova zadovoljstva doći će do tog cilja bio on muško, žensko, crn ili bijel. Bez ikakve sumnje, na Allahovom putu najveću vrijednost imaju oni koji su najbogobojazniji (Hudžurat, 13). Stoga jedan sluga koji iskoristi od Allaha darovane mogućnosti, stječući Njegovo zadovoljstvo, postaje evlija, a njegov poslodavac, ako ne koristi svoje veće mogućnosti, nikako neće ostvariti njegov stepen bliskosti sa Allahom. Isto tako je i sa mužem i ženom. Koji od njih bolje iskoristi svoje mogućnosti on će u većoj mjeri steći Allahovo zadovoljstvo.

Hadis koji govori da su svi ljudi kod Allaha jednaki kao zupci na češlju dolazi sa ovim značenjem tj. svi imaju jednaku mogućnost da se približe Allahu. I pored toga ljudi prave razlike među sobom na osnovu datih im različitih sposobnosti i mogućnosti. Međutim, u ovom pogledu ne postoje dva jednaka insana. Razlike u porodici u pogledu vazifa i obaveza treba posmatrati iz ovog ugla.

Muž koji prihvata sa zadovoljstvom svoju zadaću/vazifu u porodici, trudi se da stalno provodi Allahove naredbe/emrove i da u skladu svojih mogućnosti obavlja porodične poslove dobiva sevabe kao da je i dan i noć u ibadetu. Isto tako žena koja sa zadovoljstvom prihvata svoj položaj u porodici i kaže: “Ja Rabbi, ja se pokoravam Tebi i Tvome Poslaniku i slušam svog muža jer si Ti tako naredio“, čuva svoju čast i edeb, ima sevab kao da dan i noć provodi u ibadetu. Porodici koja poštuje ovako svoje dužnosti Allah će nasib učiniti spokoj, bereket i sreću na oba svijeta.

 

Značaj oca u porodičnom odgoju

Porodica je organizacija koju tvore mati, otac i djeca. Ova organizacija za djecu čini jedan tip male škole. Otac i majka su učitelji u toj školi koji se brinu o djeci, odgajaju ih, podučavaju vjeri, poštovanju prema roditeljima i drugim edebima.

Kad se govori o odgoju u Islamu onda se prije svega misli na porodicu. Islam je vjera džemata a džemat se poput košnice sastoji od niza ćelija koje ako su zdrave zdrava je i košnica.

Koliko god da bilo u suprotnosti sa današnjim gledištima za odgoj djece odgovorna je porodica. Kur'an-i-kerim nas uči da se djeca rađaju ne znajući ništa (Nahl, 7) te tek poslije nauče šta je dobro, loše, korisno i štetno. U hadis-i-šerifu stoji “Da se svako dijete rađa u fitretu Islama (sposobno da primi istine Islama), ali ga porodica učini jehudijom, kršćaninom, mušrikom ili medžusijom.“( Buhari, kader 3/4)

U porodičnom odgoju djece nijet ima prvenstvenu ulogu stoga nas Kur'an i uči ovoj dovi: “Gospodaru podari nam od naših žena porod koji će biti svjetlo naših očiju.“( Furkan, 74)

Činiti dovu samo jezikom bez prihvatanja za sebe nije uredu. Jedan mumin nakon što učini dovu na putu realizacije nečeg što čini Allahovo zadovoljstvo treba da pokaže sav trud i gajret. U ovom smislu, za odgoj porodice je, prije svega, odgovoran otac. Pod odgoj ulazi i tjelesni i duhovni aspekt tj. otac je odgovoran i za dunjalučki i za ahiretski odgoj porodice. Mnoštvo je ajeta i hadisa koji na ovo upućuju kao:“ O vjernici čuvajte sebe i svoje porodice od vatre čije gorivo će biti ljudi i kamenje!“ (Tahrim, 6) Čuvanje od vatre koje je spomenuto u ajetu alimi tumače kao terbijet i odgoj. Roditelji će putem odgoja čuvati djecu i od dunjalučke i od ahiretske vatre.

U ovom smislu alimi kažu: “Svako će odgovarati za svoju porodicu te će mu djeca biti ili šefadžije ili tužitelji. Glava porodice će shodno datom odgoju učestvovati u sevabima svojih potomaka i biti predmet njihova šefata. Međutim ako im ne da islamski odgoj odgovarat će za njihove grijehe i naći će se pod udarom njihovih optužbi.“

Očinstvo je zato u našoj vjeri odgovornost. Babo je osoba koja je preuzela na sebe odgovornost i za dunjaluk i ahiret porodice. Svakako da otac koji nosi ovu odgovornost mora ispunjavati određene uslove od kojih je prvo znanje. Otac koji ne vlada sa dovoljnom količinom znanja vezanom za dunjaluk i ahiret neće moći adekvatno odgovoriti svojim obavezama. Iza toga otac je dužan da se na zdrav i dozvoljen način brine o nafaki porodice. U najmanju ruku treba da se potrudi i bude vrijedan. Trud, pridobijanje, privikavanje i igranje na putu odgoja sve su ovo očeve obaveze. Najvažnije od svega je da otac bude primjer onoga čemu poučava. Na primjer otac treba da klanja namaz da bi njegova riječ uticala na djecu.

Otac treba odlično i u detalje da poznaje čemu sve treba da pouči svoju djecu. To su sljedeće stvari:

Mora ih upoznati sa znanjima koja se smatraju Farzi ajn znanjima (namaz, post, gusul, abdest, šta je haram a šta halal za jelo, piće i igru, imanske šarte, šehadet, pet islamskih šarta, osnovna pravila ahlaka i socijalnog života, zabrane koje se odnose na poslovanje poput kamate, krađa, kocka, blud i drugi grijesi) Naročito treba da se potrudi da djeca ne uče nepotrebna i štetna znanja za koja je Pejgamber s.a.v.s. rekao: “Gospodaru moj utječem Ti se od beskorisnog znanja.“(Nesai, Istiaze 21)

Otac je dužan da pouči djecu i propisnom odijevanju koje nam Islam nalaže i da tako odijeva svoju djecu.

Takođe je veoma važno da roditelji nađu odgovarajuće društvo za svoju, bilo mušku bilo žensku, djecu. Osnovni izvor nepokornosti i problema u današnjim porodicama je što roditelji nisu na vrijeme vodili računa o izboru drugara za svoju djecu. Resulullah s.a.v.s. je rekao: “Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako vodi računa s kim će se družiti.„ (Ebu Davud, Edeb 16.) Posrnuća koja u vjeri doživljava danas naša omladina uglavnom su uzrokovana s ove strane tj. nepažnjom roditelja u izboru društva djeteta. Imam Gazali r.a. takođe tvrdi da je osnova porodičnog odgoja čuvanje djece od zla društva.

Da nam Allah himmetom sadata nasib učini izvršavanje naših porodičnih dužnosti. Amin!

 

Naša posljednja dova je EL-HAMDU LILLAHI RABBI-L-ALEMIN

 

 

 

 

Više iz iste kategorije: « Pravo roditelja

Pretraga