Prostorije u BiH

Prostorije u Sarajevu

Prostorije u Sarajevu

Prostorije Udruženja "SEMERKAND" Ilidža, Sarajevo. Pored mesdžida, tu su i prostor za druženje, prostorije za žene, igraone za djecu, ljetna bašta....

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

  • Prostorije u Visokom

    Prostorije u Visokom

  • Prostorije u Tuzli

    Prostorije u Tuzli

  • Prostorije u Živinicama

    Prostorije u Živinicama

  • Prostorije u Živinicama

    Prostorije u Živinicama

  • Prostorije u Jajcu

    Prostorije u Jajcu

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

Prostorije u BiH

  • Prostorije u Travniku

    Prostorije u Travniku

  • Prostorije u Tešnju

    Prostorije u Tešnju

  • Prostorije u Travniku

    Prostorije u Travniku

  • Prostorije u Konjicu

    Prostorije u Konjicu

  • Prostorije u Visokom

    Prostorije u Visokom

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

Važnost ibadeta kurbana

Kurban znači ostvariti bliskost sa Uzvišenim Allahom. Kurban je ibadet koji nas podsjeća na hz. Ibrahimovu, a.s., pokornost, hz. Ismailov, a.s., teslimijet (predanost), i hz. Hadžerin rizaluk (zadovoljstvo odredbom).
Dani Kurbanskog bajrama po svojoj suštini nisu dani mesa i krvi, nego su dani takvaluka i teslimijeta. Uzvišeni Allah nam ajetom: „Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša (takvaluk) (...)“ (Hadždž, 37) kazuje da cilj klanja kurbana nije rezanje mesa niti prolijevanje krvi, nego da je suštinski cilj postizanje takvaluka.
Mnogo je važniji duboki duhovni smisao prinošenja žrtve Uzvišenom Allahu, nego li samo klanje životinje. Kroz klanje kurbana čovjekov ruh doživljava smiraj, jer tim činom pokazuje da je u stanju da makar malo oduži dug zahvalnosti za nebrojene blagodati koje mu je Uzvišeni Gospodar podario. Osim toga, rob ima i posebnu priliku da izvrši muhasebu (samoobračun) u pogledu ljubavi prema dunjaluku i dunjalučkom imetku koja je po njegovoj prirodi pohranjena u njegovom nefsu.
Prema Hanefijskom mezhebu klanje kurbana je vadžib, dok se prema Šafijskom mezhebu smatra pritvrđenim sunnetom. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: „Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.“ (Kevser, 2)

A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ovako kazao: „Kurban je sunnet vašeg oca Ibrahima, a.s. Za svaku dlaku vašega kurbana bit će vam upisano dobročinstvo i sevap.“ (Ibn Medže; Ahmed); „Ko bude imao mogućnosti (bude imao vremena i materijalnu mogućnost) da zakolje kurban, pa to ne učini, neka se ne približava našem mesdžidu.“ (Ibn Medže; Ahmed).
Shodno navedenom ajetu i hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., svako ko, izuzev nužnih životnih potreba, posjeduje iznos nisaba (u parama i imetku), dužan je da zakolje kurban. Nije uslov da taj nisab pregodini kod njega.


Mudrosti klanja kurbana

Dužnost klanja kurbana kao vadžib-obaveza znak je požrtvovanosti na Allahovom, dž.š., putu, i predstavlja izraz zahvalnosti na darovanim nam blagodatima. A sam ishod klanja kurbana jesu sevapi i postizanje Allahove, dž.š., zaštite od određenih vrsta nedaća.
Trebamo biti svjesni i činjenice da se na Zemlji kolje na stotine hiljada životinja, kako bi se podmirile potrebe ljudi, ali, tim mesom mogu se koristiti samo oni koji imaju materijalnu mogućnost za to. A u danima Kurban-bajrama, zarad Allahova, dž.š., zadovoljstva, također se kolje mnogo životinja. Međutim, njihovim mesom i kožama okoriste se mnogi siromasi. Ekonomsku računicu zamjenjuju vjerske vrijednosti i vrijednosti ahlaka. Umjesto lične koristi, postiže se korist za cijelu zajednicu.
Klanjem kurbana neće se mnogo povećati broj zaklanih životinja, jer se u danima klanja kurbana smanjuje potražnja za mesom u mesnicama, te na taj način, skoro da ostaje jednaka količina zaklanih životinja.
Za one koji ne dižu svoj glas zbog toga što se svakog dana radi vlastitog ćejfa kolje na hiljade životinja, ali se bune kada se jednom godišnje, zarad potreba siromaha, zakolje određena količina stoke, uistinu se ne može reći da su razumni.


Socijalna dimenzija klanja kurbana


Nema sumnje u to da, pored duhovnih koristi klanja kurbana, postoje i mnoge materijalne koristi. Sljedeći hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s., ukratko ukazuje na to:
Jednog Kurban-bajrama Allahov Poslanik, s.a.v.s., se obrati ashabima, r.anhum, riječima: „Ko od vas zakolje kurban, neka nakon treće noći Kurban-bajrama ne osvane, a da u njegovoj kući ostane nešto od kurbanskog mesa.“
Sljedeće godine ashabi, r.anhum, upitaše: „O Allahov Poslaniče! Hoćemo li i ove godine podijeliti (kurbansko meso) kao i prošle godine?“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., im tada ovako reče:
„Ove godine jedite i vi, nahranite i druge, a odvojite dio i za svoje porodice. Jer, prošle godine vladala je nestašica među ljudima, pa sam zbog toga tražio od vas da im pomognete.“ (Buhari)
Vjera islam zahtijeva da se čuva i osnažuje bratska veza među ljudima. U tom smislu, klanje kurbana ima veoma značajan doprinos. To je ibadet koji osnažuje jedinstvo u zajednici, i svaki narod može na njemu samo pozavidjeti.
Posredstvom kurbana bogati članovi zajednice imaju priliku da osjete slast dijeljenja imetka i pomaganja ljudima radi Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Kurban ih čisti od bolesti škrtosti i pretjerane ljubavi prema dunjalučkom imetku. Što se tiče siromaha, kurban biva vesila da posredstvom imućnih robova osjete zahvalnost spram Allaha, dž.š., da se sačuvaju gajenja neprijateljstva i osjećaja pesimizma zbog raspodjele Allahovih, dž.š., blagodati na Zemlji, te da se osjete ravnopravnim članovima društva.


Imanska dimenzija klanja kurbana


Kurban se kolje samo radi Allahova, dž.š., zadovoljstva. On je vesila (sredstvo) postizanja takvaluka, i predstavlja izraz zahvalnosti na blagodatima. Približavanje Uzvišenom Allahu koje započinje  namazom, nastavlja se klanjem kurbana.
Sa svakom kapi krvi kurbana, vjernik osjeća kao da sa njega spadaju grijesi, a u njegovom srcu se pojavljuju velika slast i olakšanje. On svojim kurbanom zapravo pokazuje primjer žrtvovanja na Allahovom, dž.š., putu. Kurban je, dakle, pokazatelj njegovog teslimijeta Uzvišenom Allahu.
Ibadete treba činiti iz razloga šta je to Allah, dž.š., naredio, a ne zbog određenih mudrosti ili koristi koje oni nose sa sobom. Međutim, znanje o tim ljepotama, mudrostima i koristima, doprinosi našem ljepšem robovanju i ono je vesila koja nas podsjeća na Allahove, dž.š., blagodati.
Kao što se navodi u 34. ajetu sure Hadždž, suštinska svrha kurbana je zikr, odnosno prisjećanje na Allaha, dž.š. A u 37. ajetu iste sure Uzvišeni Gospodar ukazuje na duhovnu dimenziju i cilj klanja kurbana, pa kaže: „Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša (takvaluk) (...)“
Kurban povećava naš iman. Dok izvršavamo ibadet koji se naizgled sastoji od klanja životinje, mi ustvari pokazujemo svijest da bismo zarad Allaha, dž.š., žrtvovali čak i ono što nam je najvrjednije.
Kurban je ibadet koji ima dvije dimenzije. Prije svega, to je ibadet između roba i Uzvišenog Allaha, ali sem toga, on ima i svoju socijalnu i ekonomsku dimenziju. Uz to, naša posebna dužnost, prilikom klanja kurbana, je da razmišljamo o tome kako je on zamjena za našeg nepokornog nefsa.
Kurban je obilježje i simbol islama. Izvršavanje obaveze klanja kurbana pokazatelj je požrtvovanosti na Allahovom, dž.š., putu i izraz zahvalnosti na Njegovim blagodatima.


Fadileti klanja kurbana


Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovako opisuje djelo koje u danima Kurban-bajrama treba učiniti onaj ko ima priliku za to: „Na dan Kurban-bajrama sin Ademov nije učinio Allahu draže djelo od klanja kurbana. Bez sumnje, njegov kurban će mu na Sudnjem danu doći zajedno sa svojim rogovima i dlakom. Bez sumnje, Uzvišeni Allah primi kurban prije nego što njegova krv padne na zemlju. Stoga, razveselite vaša srca kurbanom.“ (Tirmizi)
Jednog Kurban-bajrama se Allahov Poslanik, s.a.v.s., obratio hazreti Fatimi, r.anha, riječima:
„O Fatima! Otiđi i budi svjedok svome kurbanu (njegovom klanju)! Jer zajedno sa prvom kapi njegove krvi koja padne na zemlju Uzvišeni Allah će ti oprostiti prethodno učinjene grijehe.“
Hazreti Fatima, r.anha, upita:
„O Allahov Poslaniče, da li se to odnosi samo na mene ili na sve vjernike?“, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: „Na sve vjernike...“ (Hakim; Hejsemi)


Prvi Kurban-bajram u islamu


Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., druge godine po hidžri, iz bitke na Seviku vratio u Medinu, sljedećeg dana (deseti dan zu-l-hidždžeta) je sa vjernicima, bez ezana i ikameta, klanjao dva rekata namaza i proučio hutbu. Prilikom te hutbe naredio je vjernicima da zakolju kurban.
Prvak svjetova, Pejgamber, s.a.v.s., je te prilike kupio dva bijela, krupna, rogata ovna i zaklao ih kao kurbane. Prilikom klanja prvog kurbana rekao je: „Allahu moj! Ovo je za sve pripadnike moga ummeta koji su povjerovali u Tvoju jednoću i sve ono što mi je došlo od Tebe.“
Prilikom klanja drugog kurbana kazao je: „Allahu moj! Ovo je za Muhammeda i Muhammedove ukućane.“ Meso tih kurbana jeli su njegovi ukućani i siromasi. (Ibn Hišam)
Eto, to je bio prvi Kurban-bajram u islamu.


Historija klanja kurbana


Ibadet klanja kurbana započeo je sa sinovima Adema, a.s. Kako bi se riješio spor između njegovih sinova, Kabila i Habila, Uzvišeni Allah je zatražio da prinesu po jednu žrtvu (kurban). Kabil je sa nijetom kurbana donio snop pšenice, a Habil je kao kurban doveo najljepšeg i najkrupnijeg ovna iz svoga stada.
Kabil je po svojoj prirodi bio grub, a Habil je bio bogobojazni rob. Stoga je Habilov kurban primljen, a Kabilov odbijen. Uzvišeni Allah taj događaj spominje u Kur'anu: „(O Muhammede!) I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno ću te ubiti!" - "Allah prima samo od onih koji su dobri" – reče onaj.“ (Ma'ide, 27) Historijski posmatrano, na taj način je započelo klanje kurbana.


Kurban je izraz teslimijeta


Klanjem kurbana, rob govorom svoga stanja priznaje da sve blagodati koje su mu darovane pripadaju njegovom Gospodaru.
Kurban je izraz teslimijeta Uzvišenom Allahu. Vrhunac tog teslimijeta pokazali su hazreti Ibrahim i hazreti Ismail, a.s., i oni su postali simbol teslimijeta.
A islam znači „biti teslim“. Dakle, iskreno hoditi Pravim putem, ne skrećući sa istikameta utvrđenog Kur'anom i Sunnetom, te sa teslimijetom Ismaila, a.s., izvršavati sve ono što od nas traže Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s...
Osoba koja kolje kurban kao da kaže: „Gospodaru moj! Na Tvome putu, zarad Tvoga zadovoljstva, spreman sam da se odreknem svoga imetka, svojih voljenih, pa čak i svoga života. Evo, i ovaj kurban koljem u Tvoje ime, u znak moga imana i teslimijeta.
Krv ovog kurbana koja pada na zemlju potvrda je da sam svim svojim bićem odan i dosljedan riječi koju sam Ti dao, potvrda je moga imana i ihlasa. Primi od mene i učini me postojanim na Tvome putu...“
Hasan el-Basri, k.s., je ovako kazao: „Ukoliko vjernik koji zakolje kurban na Mini, ne zakolje ujedno i sve prohtjeve svoga nefsa, on kao da i nije zaklao kurban.“


Pretraga