Humanitarne aktivnosti

Podjela humanitarnih paketa

Podjela humanitarnih paketa

Naša hum. organizaija "BEŠIR" donirala je veliki šleper pun paketa prehranbenih artikala koji su podjeljeni na teritoriji skoro čitave BiH

Organizacija klanja i podjele kurbana

Organizacija klanja i podjele kurbana

U saradnji sa našom organizacijom "UKBA" iz Turske obrađeno je više od 200 kurbana koji su podjeljeni na teritoriji skoro čitave BiH.

Humanitarna prodaja BAZAR-KERMES

Humanitarna prodaja BAZAR-KERMES

U skoro svim gradovima organizujemo humanitarnu prodaju koja služi za prikupljanje sredstava za druge humanitarne i društveno korisne projekte i aktivnosti.

  • Pomoć poplavljenim područjima

    Pomoć poplavljenim područjima

  • Podjela humanitarnih paketa

    Podjela humanitarnih paketa

  • Organizacija klanja i podjele kurbana

    Organizacija klanja i podjele kurbana

  • Humanitarna prodaja BAZAR-KERMES

    Humanitarna prodaja BAZAR-KERMES

Izdavaštvo

  • Porodični časopis SEMERKAND

    Porodični časopis SEMERKAND

  • SEMERKAND Vaktija

    SEMERKAND Vaktija

  • Knjige i slikovnice

    Knjige i slikovnice

Riječ praštanje dolazi od arapske riječi „'afv“ što znači „oprostiti pogrešku, eliminisati nešto, pobrisati, ne kazniti.“ U smislu ahlaka podrazumijeva spremnost čovjeka da odustane od odmazde, ne tražeći nadoknadu za svoja prava.

Biti spreman na oprost znači biti spreman preći preko učinjene nepravde, ali ujedno znači i odnositi se prema ljudima na najljepši način, postupajući u skladu lijepoga ponašanja (ahlaka).

Komšija je osoba izvan naše porodice s kojom dijelimo mnoge životne uslove. Kao što su nam komšije osobe koje s nama dijele istu zgradu, ulicu, također, naše komšije su i ljudi koji s nama dijele isti put, istu školu, isto radno mjesto, istu tržnicu, isto prijevozno sredstvo.

Naša vjera pravog komšiju opisuje kao osobu koja pomaže svog komšiju kad zapadne u siromaštvo, koja mu kada  zatraži pozajmi novac, koja mu čestita kada postigne neko dobro, koja mu izrazi saosjećanje i pruži utjehu kada ga zadesi nešto loše, koja ga obiđe kada se razboli, koja mu klanja dženazu kada umre i kao osobu koja nikada ne nanosi bol svome komšiji. Ovo su istovremeno i komšijske obaveze i prava.

Zikr je sjećanje, prisjećanje, spominjanje Allaha Uzvišenog.  Neki alimi čak su kazali da je zikr, zapravo, svaka vrsta pokreta, radnje i riječi koja čovjeku donosi sevape. Spominjanje Allaha je  Kur’anski imeperativ, naredba. “Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti.” (Bekara, 152) 

“O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (Enfal, 45)

Ovo su samo neki od ajeta u vezi s tim. 

Zikr se može činiti srcem i jezikom. Međutim, pravi i stvarni zikir jeste srcem. Zato što zikir  jezikom ne biva makbul/primljen, ukoliko ga ne prati srce. Zikr jezikom je samo sredstvo veze između  srca i Allaha. 

Pravilna ispunjenost sadašnjeg vremena ili vukuf-i zaman znači biti svjestan važnosti svakog trenutka. Tragalac za istinom mora znati koja su najhairnija djela za njega/nju i treba da ih i izvršava. Svoje vrijeme treba da ispuni činjenjem raznih zikrova, mora paziti na ponašanje svoga nefsa, a ako su njegova djela lijepa i dobra onda treba da je zahvalan. Zahvalnost je vrsta zikra. Ako je insan zagazio u ružna i loša djela odmah treba da se pokaje i da prigrli činjenje istigfara koji je također vrsta zikra. Insan se mora truditi da sve svoje prijašnje nedostatke i nepotpunosti izbjegne i odstrani od sebe. Sa svakim dahom koji udahne, čovjek treba provjeravati stanje svoga srca i da li mu je nefs u stanju smirenosti i zikra ili je u gafletu. Arifi za ovakav hal kažu da je to stanje ma’nevijatske pripravnosti.   

Po pitanju razumjevanja i življenja vjere moramo paziti na dvije opasnosti:  ifrat (pretjerivanje) i tefrit (manjkavost). Ifrat je prelaziti sve granice i pretjerivati po nekom pitanju, a tefrit je, suprotno tome, lijenost, bezvoljnost, zanemarivanje ili nepridavanje nikakvog značaja nekom poslu ili djelu. Ukratko, prelaziti određene granice je pretjerivanje, a zaostajti i popuštati je manjkavost.

Naša vjera traži ravnotežu zmeđu ove dvije krajnosti, odnosno, traži da slijedimo srednji put koji zovemo Ehl-i sunnet i koji predstavlja put umjerenosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u oproštajnoj hutbi kazao:

„O Ljudi! Čuvajte se pretjerivanja. Razlog propasti prijašnjih ummeta je njihovo pretjerivanje u vjeri.“ (Ibn Hišam, Sira)

Skupina koja se naziva Ehli sunnet jeste skupina vjernika koji vjeruju i žive na način kako nas podučavaju Kur’an i Sunnet. Ehli sunnetsko vjerovanje je temeljni uslov robovanja i postizanja Allahovog prijateljstva. Spas je u takvom vjerovanju.

“I jedite ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha, u kojeg vjerujete.” (Ma’ide, 88)

“...Koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika... koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti.” (A’raf, 157)

Sa aspekta konzumacije određene vrste hrane ili pića, osnovno je da ta hrana odnosno piće bude mubah (dozvoljeno). U suštini, sve stvari su stvorene da bi se ljudi koristili njima. Stoga, sve ono što je u svojoj osnovi čisto i što nije štetno za čovjekov razum i zdravlje - meso određenih vrsta životinja, proizvodi poput pšenice, ječma, riže; voće, povrće i razne vrste čistih napitaka - su halal, i mogu se jesti odnosno piti.

Međutim, neke stvari, zbog toga što su štetne i što su u suprotnosti sa razumom i stvarnim potrebama čovjeka, u našoj vjeri su zabranjene za jelo i piće.

Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna - mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba biti siguran. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. (Ali Imran, 96-97)

Hadž je poseban ibadet koji se sastoji od vukufa (boravak na Arefatu u određeno vrijeme) i tavafa (obilazaka oko Ka'be). Hadž je peti islamski šart i to je ibadet koji se izvršava i tijelom i imetkom. 

Pojašnjavajući glavne islamske principe na kojima počiva cjelokupno islamsko učenje Muhammed a.s. je rekao: "Islam počiva na pet temelja: vjeri da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i ramazanskom postu." (prenosi Abdullah Ibn Omer, r.a., a bilježe Buharija i Muslim, Tirmizi, Nesai)

Ashabi su ma’nevijatske zvijezde na nebu. Oni su vojska koja je srčano poredana u halku oko Pejgambera s.a.v.s. Oni su oni koji su napijeni Božanskom svjetlošću i milošću preko pogleda posljednjeg Poslanika s.a.v.s. Oni su oni koji su svjedočili Allahovoj Objavi Poslaniku s.a.v.s., oni su od onih koji kažu: “čuli smo i pokoravamo se.”

Oni su primjeri iskrenosti i predanosti bez premca. Oni su generacija koja djeluje kao jedno tijelo ispunjeno Allahovim Govorom i ljubavlju Poslanika s.a.v.s. koje se čvrsto držalo u jedinstvu. To su ashab-i-kiram, odabrani ashabi, Poslanika s.a.v.s., neka Uzvišeni Allah bude Zadovoljan sa svima njima.

Gospodar je poslao Poslanika s.a.v.s. kao vodiča za uputu sa svrhom upozoravanja. Kada je Allahov Poslanik s.a.v.s. počeo da obznanjuje islam i napredujući na tom polju oko njega se skupljala stalno rastuća, hairli grupa ljudi.

Jezik je jedan od velikih Allahovih nimeta i nebrojenih Njegovih dobrota.  To je obimom mali organ, međutim, velik je u smislu pokornosti i činjenja grijeha. Vjerovanje i kufr-nevjerovanje nastaju njegovim svjedočenjem.  Imana kao najveće tačke pokornosti, i kufra kao najveće tačke nepokornosti (isjan).

Zbog grijeha koje ljudi počine jezikom, bit će strmoglavljeni u džehennem. Spasit će se onaj koji se bude čuvao šerra svog jezika i koji ga ukrasi islamskih edebom, te drži u okviru halala. 

Najveći broj grijeha od svih organa čovjek počini svojim jezikom. Zato što se jezik ne umara, konstantno može činiti grijeh za razliku od drugih organa. Ukratko, jezik je najveća alatka šejtanova kojom on zavodi ljude.

Stranica 1 od 10

Pretraga