Putopisci Azije za Semerkand su nerijetko koristili termin ''glavni grad svijeta''. Opisujući ga, govorili bi sljedeće: 'Semerkand je jedan veličanstven grad, koji osvaja starim građevinama, prekrasnim džamijama i turbetima koji posjeduju nesvakidašnju ljepotu.' 

Semerkand je jedan od najstarijih gradova srednje Azije.  Njegovo prvo ime je bilo Marakan. Zbog svog geografskog položaja i prirodnih dobara Semerkand je uvijek bio meta velikih vojnih sila. 329. godine prije milada se nalazi pod vladavinom Aleksandra Velikog, u 6. stoljeću prelazi u ruke azijskih turaka a u 8. stoljeću dolazi pod vlast muslimana i tada doživljava svoj procvat. Poslije dolazi pod okupaciju  Samanida, zatim preuzimaju Karahanidi, potom Selćuci i Harzem Šahovi. 

Poslije dolazi pod okupaciju Mongola i biva potpuno uništen.  Nakon toga u periodu Timura ponovo oživljava. 1365 godine Timur ponovo podiže i gradi ovaj grad te ga proglašava glavnim gradom Ozbekistana.  Glavni grad ostaje do 1930. godine. Danas iako to nije, nimalo nije izgubio na svojoj vrijednosti i važnosti. 

Voditelj: Stalno se govori o hizmetu, kaže se ‘hizmeti da bi bio insan’. Ili ‘hizmet je nimet.’ Kad kažemo hizmet šta iz tog trebamo razumjeti?

S.Saki: Naravno prije nego kažemo ‘hizmet’, moramo znati da postoji ključ za hizmet, iako smo slušali mnogo o hizmetu, možda ne znamo kakav je to ključ, a znamo da bez tog ključa ne može… Zato prije nego li se upustimo u kakav hizmet i prije nego li otpočnemo sa nekim hizmetom, moramo voljeti taj hizmet. Ljubav je vrlo važan faktor. Ona je taj ključ. Čovjek koji nema ljubavi i ne voli, njegov život nema smisla. Naravno sebe ne stavljamo u tu klasu ljudi koji imaju takvo srce...

Semerkand je pokrenut za sve one koji su zaljubljenici u Allaha bez obzira na mjesto gdje se nalazili te je tako stekao jedno posebno mjesto u srcima ljudi. Semerkand je u očima arifa jedna zastava hizmeta ljudima, jedan pomoćnik, prijateljsko sjećanje, izvor nadahnuća, znanja, humanosti i edeba.

Semerkand je srž duhovnosti. On je jedan božanski rahmet kojeg je Allah, dž.š. spustio na srca svojih voljenih robova.  Sa tim rahmetom mrtva srca se bude, razuzdani nefsovi preodgajaju, srca pokorna dunjaluku usmjeravaju ka Allahu, a oči liječe od duhovnog sljepila. Sa tim rahmetom čovjek postaje pravi insan,  spašava se robovanja stvarima i hevama(strastima) te zadobiva slobodu. Ukratko, sa tim rahmetom srca se čiste od loših osobina, čovjek se ukrašava lijepim ahlakom, zatim kuša pravu slast islama, sazrijeva i zadobiva milost za sebe i postaje sam milost za one oko sebe. Semerkand je jedna škola odgoja uspostavljena radi širenja ovog božanskog rahmeta i ljubavi  prema čitavom čovječanstvu.

Semerkand je jedan od najstarijih gradova Srednje Azije, u Turkmenistanu, koji se nalazi na obali rijeke  Zerefsan u oblasti Ma Wara'un-Nahr1 ( predstavlja područje između rijeka Amu Darja i Sir Darja). U gradu prvo naseljeno mjesto prije islamizacije jeste Afrasjab, brdo koje su zauzeli  trurski i iranski  legendarni junaci. Bio je glavni grad Sogdijanske pokrajine Persijskog carstva. Nakon različitih civilizacija koje su se protezale i obitavale na tom prostoru hiljadama godina, u 8.stoljeću prelazi u ruke muslimana. Nakon toga, od 11. do 12. stoljeća grad se vrlo brzo širio prema južnoj strani te postao kulturni i trgovinski centar  tog vremana.

Semerkand je bio pod dominacijom Samanida (892-999), Karahanida (840-1212), Seldžuka (1038-1157), Mongola (12-14st.) Timuraca (14-15.st) i Ozbeka. Kasniji period nakon ruske okupacije u 19.st. grad je počeo da gubi na značaju. Nakon pada komunizma u novonastaloj drzavi Ozbekistanu on postaje jedan od važnih gradova.