Istišara i metodologija istišare

Znak muslimana

Istišara je dogovor, savjetovanje po bilo kojem pitanju sa čovjekom ili ljudima čije je znanje, stručnost i ahlak provjeren tj. siguran, sa ciljem pronalaska najboljeg mogućeg rješenja.

Istišara je znak muslimana. U Kur'anu časnom, u suri Šura, pohvaljeno je savjetovanje među vjernicima. U suri Imran u 159. ajetu Gospodar se obraća Poslaniku s.a.v.s. riječima: '' Savjetuj se (sa onima koji te slijede)''. Poslanik s.a.v.s. se, slijedeći ovaj ajet, savjetovao sa ashabima po svim pitanjima koja su bila izvan objave.

Prenosi se da je Ebu Hurejre r.a. rekao: ''Nisam vidio nikoga ko se više od Poslanika savjetovao sa prijateljima.'' U suštini, Poslanik s.a.v.s. nije imao potrebu za mišljenjem drugih, stoga što je bio nosioc objave i posjednik fetaneta (poslanička pronicljivost), međutim unatoč tome on s.a.v.s. je taj koji je najviše činio istišaru. Prema riječima, uleme to je činio kako bi ummetu bio primjer i kako bi im ukazao na važnost istišare.

Tako su muslimani, istinski vjernici, sljedbenici sunneta istišaru učinili nezaobilaznom praksom u svom svakodnevnom životu. Od porodičnih do državnih pitanja, svaki svoj posao rješavaju putem istišare. I tako dolaze do rješenja čak i u onim situacijama koje su naizgled nerješive.

 

Metodologiju istišare, zapadnjačka društva su otkrila tek stoljećima poslije.

Izvaditi med iz saća

Danas i muslimani i nemuslimani praktikuju istišaru, na ovaj ili onaj način. U svim državnim sektorima, firmama i organizacijama postoje komisije koje se redovno sastaju kako bi se dogovarali o određenim pitanjima.

Jedno od značenja korijena riječi istišara jeste ''izvaditi med iz saća''. Što aludira na korisne plodove istišare i na činjenicu da su ti plodovi rezultat zajedničkog rada.

Šartovi istišare

Da bi istišara bila istišara potrebno je da se ispune određeni uslovi. Međutim ti se uslovi mogu mijenjati shodno temi, cilju i stepenu odgovornosti učesnika istišare.

Na primjer, ako pogledamo kako je Poslanik s.a.v.s. činio istišaru sa ashabima vidjet ćemo da tu ne postoji jedan standardni šablon. Što se tiče strategije istišare, iz mnogobrojnih primjera vidimo da je Poslanik s.a.v.s. u nekim situacijama sam tražio mišljenje od ashaba, a ponekad bi neko od njih prijedlog iznosio sam, bez da je to od njega prethodno traženo, i Poslanik s.a.v.s. bi takve prijedloge ponekad usvajao. Isto tako, nekad bi za mišljenje pitao samo jednu osobu, a nekad je želio da čuje mišljenje svih prisutnih. Bilo je situacija kada bi prijedlog bio odmah usvojen, a bilo je situacija i kada je bio odbijen unatoč insistiranju.

Time nam je Poslanik s.a.v.s. pokazao da tako treba da bude, odnosno da istišara treba da ima sljedeću karakteristiku: postoje određeni kriteriji i granice, međutim ne postoji metoda ni kalup koji se po svaku cijenu mora primijeniti u svim situacijama.

Istišara može biti sunnet i vadžib. Prema riječima uleme, istišara u vezi ličnih poslova i pitanja je sunnet a istišara koja se dotiče pitanja ummeta je vadžib.

Mi ćemo ovdje govoriti o metodologiji istišare u džematima i organizacijama u kojima se organizuju aktivnosti sa ciljem služenja ummetu i pozivanja pravom putu. U džematima i organizacijama gdje su hizmeti na dobrovoljnoj osnovi, uglavnom postoje komisije i unutar svake komisije članovi koji sačinjavaju tim za istišaru (odbor). Oni se redovno sastaju kako bi pronašli rješenje za određene probleme, našli uzrok istih, i kako bi po pitanju nekog posla između nekoliko rješenja pronašli ono koje je najbolje, tj. kako bi osigurali da se određeni posao odradi na najbolji i najplodonosniji način.

Ovakvi sastanci trebalo bi da kod ljudi povećavaju osjećaj odgovornosti, ljubav prema hizmetu i osjećaj pripadnosti džematu, međutim nije uvijek tako.

Ponekad pojedinci sastanak odvedu u pogrešnom pravcu. Sa nepotrebnom pričom potroše vrijeme a poslovi ostanu neriješeni. Insistiraju na vlastitom prijedlogu a kada isti ne bude prihvaćen ljute se, negoduju i žele da napuste hizmet.

Da bi se ovo izbjeglo potrebno ja da i onaj ko vodi sastanak i oni koji učestvuju, vode računa o sljedećem:

Prije svega članovi koji će činiti istišaru treba da imaju određen status u džematu. To znači da iza sebe imaju određene hizmete, da su posjednici takvaluka i da njihova riječ ima određenu težinu kod članova džemata.

Međutim, čak ni od ekipe koja ima ovakav sastav ne treba očekivati da je upoznata sa svim i da ima rješenje za sva pitanja. Također, ne postoji pravilo ni koje glasi da o svemu odlučuju samo oni, bez da konsultuju ikoga drugog.

U situacijama kada se radi o pojedinim temama i kada je potrebno da konsultuju još neke ljude, formirat će jednu vrstu pod komisije te činiti istišaru sa njima i tako se okoristiti od njihovih prijedloga i ideja.

Adab istišare

Kada se istišara čini o jednom pitanju, treba se držati daleko od egoizma, ličnih interesa, postupanja po vlastitim emocijama i subjektivnog gledanja. Ukoliko se prethodno izvrši pritisak na određeni broj učesnika i ubijedi ih se u ispravnost svog mišljenja, tu nema istišare.

Treba nastupati iskreno, otvoreno i iznijeti stvari onakve kakve jesu. Ukoliko je to potrebno mogu se iznijeti i određene greške i nedostaci, pod uslovom da to ne pređe u gibet. Onaj ko postavlja pitanje treba da pita radi Allahovog zadovoljstva, ko daje odgovor da to također čini radi Allahovog zadovoljstva.

Kako se ne bi gubilo vrijeme potrebno je prije samog sastanka napraviti plan. U toku istišare treba voditi računa da se ne udalji od teme.

U toku razgovora nije ispravno da se sagovornik dovodi u neugodnu situaciju. Prijedlozi se izlažu na najljepši način uz svu potrebnu ljubaznost. Ukoliko neko traži da se čini istišara po nekom pitanju to nikako ne znači da je on sam nesposoban da donese odluku po pitanju istoga, stoga ne treba razgovarati na način kao da mu se pametuje. I onaj ko je sazvao komisiju radi istišare i oni koji su učesnici prijedloge drugih treba da slušaju strpljivo i pažljivo. Ukoliko su prijedlozi i mišljenja protivna našim to ne smijemo doživljavati kao da je osoba koja daje prijedlog protiv nas. U situacijama kada naš prijedlog ne bude prihvaćen ne smijemo se ljutiti i insistirati.

Potenciranje na određenom rješenju da, ali insistiranje ne

Ponekad se može desiti situacija u kojoj znamo bolje i ispravnije rješenje od prihvaćenog, i tada je potrebno da to i kažemo, čak iako ne budemo bili pitani.

U Poslanikovom životu imamo nekoliko primjera kada je Poslanik s.a.v.s. na prijedlog nekog od ashaba napustio svoje mišljenje a postupio po nečijem od njih. To se desilo u bitci na Hendeku kada je pred samo potpisivanje ugovora sa neprijateljem odustao od toga na nagovor Sa'd b. Muaza i Sa'd b. Ubade r.a.

Međutim ovdje je uslov da način na koji se to radi bude u skladu sa edebom.

Ashabi su to činili sa vrhunskim edebom. Upitali bi ga prvo: ''Da li se vaša odluka naslanja na objavu, ili je to vaše lično mišljenje?'' Ako bi saznali da nije riječ o objavi onda bi iznijeli svoje mišljenje i prijedlog bez da su insistirali na istom. Poslanik s.a.v.s. je u ovim situacijama pokazao zadovoljstvo i radost, te nas podučio još jednom adabu istišare.

Da insistiranje nije dobro i ne donosi pozitivne plodove vidimo iz primjera pred bitku na Uhudu kada su mladići unatoč Poslanikovoj odluci insistirali da izađu van Medine i tamo sačekaju nevjernike. To su učinili ali to se loše završilo.

Odluka nakon istišare pripada svima   

Ukoliko je putem istišare donesena jedna odluka koja je u suprotnosti sa našim prijedlogom, trebamo je ispoštovati i zalagati se za njeno sprovođenje kao što bi se zalagali da je to naš prijedlog. Jer to je ustvari naša zajednička odluka.

Ponekad se može desiti da donesena odluka ne urodi očekivanim plodovima. Istišara je predostrožnost i trud roba a ishod pripada Allahu. Kritikovati u tim situacijama one koji su potencirali na toj odluci je krajnje pogrešno i nebratski.

Ukoliko se tako radi, onda će se ljudi ustručavati da ubuduće iznose prijedloge a to nije zdrava atmosfera za istišaru.

Ajet u kojem Allah Teala Poslaniku kaže: ''u poslovima se savjetuj s njima'' (Ali Imran, 159) je objavljen nakon bitke na Uhudu i riječju 'sa njima' se misli na one koji su izašli da se bore izvan Medine i onima koji su napustili svoja mjesta i bili sebeb porazu.

I Poslanik s.a.v.s. je tako i učinio. Prema onima koji su bili sebeb porazu na Uhudu nije pokazao ni najmanju ljutnju ni nezadovoljstvo i nastavio je da se savjetuje s njima. A ono što je zanimljivo, jedini koji ih je kudio i kritikovao jeste munafik Abdullah b. Ubejj, onaj koji je muslimansku vojsku ostavio i iznevjerio na pola puta.

Način donošenja odluke nakon istišare

Dakle kao što je već naznačeno istišara se može činiti kako bi se donijela odluka ili kako bi se iznijeli prijedlozi. Ukoliko je konačna odluka ostavljena određenoj komisiji ili odboru, tada se donosi odluka putem glasanja. Ukoliko ne postoji jednoglasan stav tada se odlučuje prema većini glasova. Nakon što se zaključi odluka više nema povlačenja.

Ukoliko se radi o istišari gdje se razmjenjuju mišljenja i iznose prijedlozi onda u donošenju konačne odluke može presuditi onaj ko je nosioc odgovornosti. Ako želi može ponovo donijeti odluku prema većini glasova. Kao što je Poslanik s.a.v.s. učinio prije Uhuda.

Ukoliko imaju dva različita mišljenja sa podjednakim brojem glasova, kao što je bio slučaj u vezi ulaska hz. Omera i ashaba u Šam u vrijeme kuge. Tada je dio njih bio mišljenja da trebaju ići, a dio njih je ispravnim smatrao da ne trebaju ići. U toj situaciji je hz. Omer konsultovao najistaknutije među ashabima i prema njihovom savjetu odustao od odlaska u Šam. Nosioc odgovornosti ako ne želi može da ne prihvati nijedan od prijedloga.

Ukoliko želi postupiti po svom mišljenju a ne po prijedlogu drugih članova onda će postupiti na jedan od dva načina po kojima je postupio hz. Ebu Bekr.

Ako je siguran u ispravnost svoje odluke, odmah će početi sa njenim sprovođenjem. Kao što je hz. Ebu Bekr učinio kada je poslao vojsku na one koji su se odmetnuli od islama.

Ili će one koji imaju suprotan stav nastojati ubijediti u ispravnost svoga mišljenja moleći Allaha da im proširi prsa i dadne ispravno razumijevanje.

Nakon odluke nema povratka

Kada se donese odluka nakon istišare, na ovaj ili onaj način, sve nedoumice i suprotni stavovi se zaboravljaju i svako treba uraditi ono što je do njega kako bi se odluka sprovela. Nije ispravno da se donešena odluka povlači i mijenja bez obzira iz kojeg je to razloga. Pogotovo nije dobro ako se to dešava često, jer to smanjuje povjerenje i poštovanje džemata i unosi neozbiljnost u hizmete.

O kojim pitanjima se istišara ne čini

Istišara se ne može činiti o vjerskim propisima. Također istišara o jednostavnim poslovima koji se odvijaju po već utvrđenom toku, nije ništa do gubljenje vremena.

Načini činjenja istišare

Ako je riječ o pitanju koje se tiče sviju, onda je lijepo konsultovati cijeli džemat. Kao što je Poslanik s.a.v.s. učinio prije bitke na Uhudu. Pitao je za mišljenje sve vojnike, da li da ostanu u Medini i brane se ili da napadnu nevjernike izvan Medine   

U situacijama kada džemat sačinjava mnogo ljudi, mogu se konsultovati na način da se razgovara sa nekim ko će ih zastupati.

Također, u nekim situacijama istišara se može učiniti i bez da se uklujučuje cijeli džemat, dovoljno je da se iz džemata konsultuje nekoliko osoba koji su kompetentni da govore o određenoj temi.

Ukoliko postoji komisija (odbor) koja je isključivo komisija za istišaru, nosioc odgovornosti istišaru može činiti sa svima zajedno, okupljajući ih na sastanku, ali i pojedinačno sa određenim članovima komisije, u različitim vremenima.

 Sa kim se čini istišara

Općenito, istišara se ne čini sa svima nego sa onima koji su kompetentni po pitanju određene teme. Ukoliko će u istišari učestvovati određene osobe iz komisija, dakle koje same nisu članovi odbora, treba da imaju sljedeće osobine:

  • da imaju znanje o određenoj temi, stručnost i iskustvo
  • da posjeduju inteligenciju, pronicljivost i sposobnost proračuna
  • da su nosioci takvaluka, čvrsti na pravom putu i dobrodušni i povjerljivi
  • da su blagi strpljivi i ljubazni
  • da su odani hizmetu u kojem se nalaze
  • i da nemaju pri sebi osobine poput škrtosti, kukavičluka, pohlepe, kibura, i ljutnje

Ako velikani kažu ''čekajte''

Ako velikani donesu odluku koja je suprotna našim shvatanjima ni u kom slučaju ne treba insistirati na drugom rješenju. Jedan od primjera koji govori o tome jeste slučaj sa munafikom Abdullahom b. Ubejj.

Abdullah b. Ubejj je bio vođa plemena Hazredž. U namjeri da muslimanima nanese štetu iznutra izjavljuje da je postao musliman, ulazi među njihove redove i pravi razne spletke. Iznosi laži i potvore na ashabe i u dosluhu je sa Jevrejima.

Pojedini ashabi, pogotovo hz. Omer je nekoliko puta tražio dozvolu da ga ubije. Međutim Poslanik s.a.v.s. je svaki put rekao ''sačekajte''. Poslanik s.a.v.s. je znao da je Abdullah b. Ubejj munafik ali obzirom da je bio vođa jednog plemena, znao je da bi njegovo ubistvo cijelo pleme moglo udaljiti od islama. S druge strane Poslanik s.a.v.s. je želio da i drugi vide njegove laži, prevare te da na taj način izgubi poštovanje drugih. Na kraju, ispostavlja se da je on taj koji je bacio potvoru na hz. Aišu i tada svi okreću glavu od njega, pa čak i njegovo pleme. Došao je u takvo stanje da bi smrt bila sto puta bolja od toga. Tada su ashabi razumjeli zbog čega je Poslanik s.a.v.s. govorio ''sačekajte''.  

 

 

  

Više iz iste kategorije: Zijaret muršida i njegovi edebi »

Pretraga