Ljubav prema Poslaniku a.s. iskazana na Uhudu

Bitka na Uhudu se odvijala u tri etape:

1. U prvoj etapi muslimani su pobjeđivali, potjerali neprijatelja.

2. U drugoj etapi dolazi do preokreta i gine 70 ashaba, stoga što su većina strijelaca koji su pokrivali leđa muslimana prekršili naredbu Poslanika a.s. i napustili svoje položaje kako bi pokupili plijen.

3. U trećoj etapi muslimani se ponovo okupljaju oko Resulullaha s.a.v.s. i uspijevaju da odbiju napade nevjernika.

Nakon što su nevjernici doživjeli poraz na Bedru, ogorčeni, ulažu veliku zaradu i opremaju moćno naoružanu  vojsku od 3000 vojnika, zatim kreću prema Medini u želji za osvetom.

Kada je Resulullah s.a.v.s. obavješten o tome, sazvao je ashabe kako bi sa njima učinio istišaru. Jedna grupa njih, zajedno sa Resulullahom s.a.v.s. su zasupali mišljenje da treba voditi odbrambeni rat u okviru naselja dok su drugi, naročito oni koji su propustili Bedr, željeli da se uđe u frontalni sukob van grada.

 

Vidjevši želju većine za borbom Resulullah s.a.v.s. se povuče u kuću obuće pancir i uzevši štit i sablju, izađe među ljude.

Kada su ga ashabi ugledali u tom stanju, rekoše: ''O Poslaniče, izgleda da smo pogriješili što smo tražili ono što Ti ne želiš, ako hoćeš ostanimo u Meddini i borimo se onako kako si želio. Resulullah s.a.v.s. reče:“Jednom poslaniku ne priliči da se nakon što obuče panci, vrati kući bez ratovanja, učinite kako vam kažem i ako budete strpljivi pobijedit ćete.“

Tako se vojska od oko 1000 vojnika uputi ka Uhudu. Abdullah b. Ubejj pod izgovorom da se ne želi boriti van Medine, vrati u Medinu oko 300 ljudi.

11. Ševala 3. godine po h. u subotu, muslimanska vojska zauze svoj položaj na Uhudu.

Ovo će biti druga velika bitka između ove dvije vojske. Poslanik a.s. je odredio 50 strijelaca na čelu sa Abdullahom b. Džubejrom da čuvaju leđa muslimanske vojske od napada konjice i upozorio ih da se ne pomjeraju sa položaja dok ne dođe drugačije naređenje, čak i ako vide da su muslimani pobijedili.

Nakon što su muslimani sprva nadjačali neprijatelja, pojedinci su počeli da sakupljaju ratni plijen. Vidjevši to većina strijelaca im se pridruži, napustiše svoje položaje unatoč svim upozorenjima i na brdu ostaviše same Abdullaha b. Džubejra i osam do deset boraca. Vidjevši to Halid b. Velid iskoristi priliku i s te strane izvrši napad sa konjicom. Poubijaše preostale strijelce i muslimane napadoše s leđa. Zahvaljujući tome konsolidovala se i glavnica neprijateljske vojske te se muslimani nađoše zbijeni između dvije vatre.

U tim strašnim trenutcima oko Resulullaha se nalazilo oko 10-15 boraca. Kasnije će njihov broj narasti na preko 30. Mušrici su ih pritiskali sa svih strana. Tada je neko počeo vikati da je Resulullah ubijen na što je Enes b. Nadr rekao:“Ako je Resulullah mrtav Allah je vječan'' i tako su nastavili sa borbom.

U ovoj drugoj etapi bitke muslimani se dijele u tri grupe. Jedni su napustili bitku čuvši da je Resulullah s.a.v.s. ubijen, drugi su se nastavili boriti.“ A treći su se okupljeni oko Resulullaha s.a.v.s. pod žestokim udarima neprijatelja, borili da ga zaštite.

Pod kišom strijela kopalja i kamenja Resulullah s.a.v.s. biva ranjen u obraz, donju usnu i kamenom mu izbijaju jedan zub. Uz pomoć hz. Alija, hz. Talhe i Ebu Ubejde r.a. Resulullah se izvlači iz uvale koja je bila napravljena kao zamka.

Ashabi, tužni zbog ranjavanja mubarek Poslanika s.a.v.s., zamoliše ga da n eprijateljima učini bed dovu da ih Allah kazni. Ali Resil-i Ekrem tada reče:“ Ja nisam poslan da proklinjem nego da činim hjr dovu i da budem milost svim stvorenjima“ a zatim prouči :“Ja Rabbi uputi ih jer oni ne znaju istinu.“

U zadnjoj etapi bitke saznavši da je Resulullah živ vjernici se ponovo okupiše oko njega. U toj halki su bili h. Ebu Bekr, h. Omer, h. Ali, h. Sad ibn Ebi Vekkas, Zubeje b. Avvam, Talha b. Ubejdullah, Sad b. Muaz , Sad b. Ubade, Ebu Dudžane i Ebu Ubejde ( da Allah bude zadovoljan od sviju njih)

Bitka se završava uspješnim spašavanjem Resulullaha s.a.v.s. Nakon toga mušrici se vraćaju u Mekku a muslimani ostaju da klanjaju dženazu svojim šehidima

Među borcima Uhuda bio je i Kuzman Ez-Zaferi koji se žestoko borio u prvim redovima govoreći pri tom“ Smrt je bolja od bježanja, o narode Evsa i vi se kao i ja borite za slavu!“  kada su mu neki ashabi čestitali na njegovoj hrabrosti sigurni da će u džennet, on im je odgovorio da se borio samo da odbrani svoj narod. Resulullah s.a.v.s. je za njega rekao da je on džehennemlija.

Nakon bitke nije mogao izdržati bolove od rana te je uzeo strijelu i sam sebi oduzeo život. Kada je Poslanik s.a.v.s. čuo šta se desilo, rekao je :“Allahu ekber, svjedočim da sam ja Božiji Poslanik, i uistinu Allah ovu vjeru podržava sa jednim grješnikom.“

Među ashabima koji su žudili za šehidlukom bilo je i žena. Jedna od njih je h. Nesiba b. Kaab. Poznata pod nadimkon Ummu Umare. Ona je bila žena ashaba Abdullah b. Zejda. Imala je i dva sina, oba vjernika, Abdullaha i Habiba. Cijela porodica su bili ashabi što je u ovim prvim godinama Islama bilo rijetko i velika čast

Cijela porodica bila je na Uhudskom mejdanu. Majka je pojila vodom i previjala ranjene.

Međutim, u jednom trenutku pred kraj bitke, kada je pogledala prema Poslaniku s.a.v.s. ostala je zapanjena. Oko njega je bilo sve manje onih što su ga štitili, a nevjernici su bili sve bliže i bliže. Tada je Resulullah pokazao na jednu skupinu koja se približavala i rekao: “Ima li iko da se ovima suprotstavi?“

H. Ummu Umare je bacila zavoje i vodu i povikala:“ Ja ću ja Resulallah.“ Zatim je uzela sablju i strijele, borila se i u toj borbi zadobila nekoliko rana.

U toku bitke sin joj također biva ranjen u ruku i ruka je neprestano krvarila. Resulullah s.a.v.s. naređuje da mu se previje, što je ona odmah i učinila. Nakon toga mu kaže: ''Ustani i nastavi s borbom'' Čuvši to Resulullah s.a.v.s. je rekao: „O Ummu Umare ono što ti možeš podnijeti to ne bi mogao svako.“ Njeno zalaganje, hrabrost i teslimijet su zapanjujući, i zbog svega toga bila je počašćena da se ubroji među one koji su štitili Resulullaha s.a.v.s.

Tog dana i njen muž Abdullah b. Zejd je pao kao šehid. S jedne strane bol za njm s druge hizmet Poslaniku s.a.v.s. U jednom trenutku Resulullah s.a.v.s. joj pokazuje nevjernika koji je ubio njenog muža a ona ga odmah napada i ubija jednim udarcem.

Poslije bitke, kada je Poslanik s.a.v.s. pričao o Uhudu za nju je rekao:“ Na koju god sam stranu pogledao vidio sam Ummu Umare kako se bori.“

U toku bitke i sama je bila teško ranjena po vratu. Ranu joj je previo njen sin. Vidjevši ih u tom stanju Resulullah je rekao: “Neka Allah da bereket ovoj porodici, ali deredža ove majke je veća od deredže mnogih ljudi. Nek vam se Allah smiluje.“

Čuvši ovo mnogo se obradovala i tada je rekla: „Šta god da mi se nakon ovog desi na dunjaluku, ništa ne znači.“

Na Hudejbiji je prisustvovala bejati-ridvanu kao i osvajanju Mekke i oprosnom hadžu.

U vrijeme hilafeta h. Ebu Bekra njenog sina su kao pregovarača poslali Musejlemi Kezzabu koji ga je mučio i učinio šehidom. Ni ovo je nije slomilo. Kad je to čula, rekla je: “Postadoh majka šehida.“ A zatim se zaklela se da će ubiti ovog Allahovog neprijatelja i sa sinom Abdullahom se priključila bitci kod Jemame. Iako je imala preko šezdeset godina zajedno sa sinom i grupom Ensarija ubila je Musejlemu.

Iza ovog se vratila u Medinu. Na njoj se obistinila dova Poslanika s.a.v.s. Na njoj i cijeloj njenoj porodici. Bili su u prvim redovima onih koji su se žrtvovali za Allahovu ljubav i ljubav Resulullaha s.a.v.s.

Nakon završetka bitke na Uhudu Medinjanka hz.Sumejra je dotrčala do mjesta sukoba kako bi saznala šta se desilo. Saopštavaju joj za smrt oca, muža i brata.

 Čuvši to ona je upitala:“ Kako je Allahov Poslanik?“

“Hvala Allahu on je dobro.“ odgovoriše joj.

 ''Pokažite mi ga'' reče Sumejra. A kada joj ga pokazaše ona reče: “Dok si ti živ i među nama sve nevolje su mi lahke, ja Resulallah.“

Ako mi i dalje u srcu imamo strahove i brige onda trebamo znati da je to zbog nedostatka ljubavi.

Ništa manje se tog dana nisu zalagale ni Ummu Sulejm i hz. Aiša r.a. noseći na leđima jelo i piće i previjajući rane ranjenicima. A tek muž od Ummi Sulejm Ebu Talha? Ostao je sa Resulullahom u najtežoj situaciji i štitio ga svojim tijelom govoreći:“Ja Resulallah moje tijelo neka je žrtva za tvoje tijelo.“

Hz. Katade r.a. se borio ispred Reslullaha i bio štit koji je štitio njega, te ga je tako jedna protivnička strijela pogodila u oko koje mu je ispalo u ruke.

Vidjevši ga u tom stanju Resulullah s.a.v.s. je zaplakao, podigao ruke i ovako zamolio:“ Allahu moj Katadeovo oko je bilo štit za Tvog Pejgambera. Njegovo ispalo oko učini najljepšim i najoštrijim od svih očiju. Nakon te dove oko mu se uistinu vratilo na svoje mjesto i bilo uistinu najljepše i najoštrije.

Naš Pejgamber s.a.v.s. nam je rekao:“ Svi ste vi čobani i odgovorni ste za svoje stado.“

Dakle svi smo odgovorni za nešto i imamo upravu nad nečim. Da bi se izbjegle odnosno greške smanjile na minimum naš Gospodar nam preporučuje istišaru.

Pejgamber s.a.v.s. je prije bitke na Uhudu činio istišaru sa ashabima kao i u mnogim drugim situacijma.

Pretraga