“Allah je među svojim robovima odabrao neke kako bi oni odgajali i usavršavali ostale, ne zbog Svoje potrebe za halifom već zbog toga što robovi nisu sposobni direktno primati ilahi fejz i ilahi emrove te što im je potrebna pomoć u tom procesu. Allahove, dž.š., halife rade upravo to. Nur i ilahi šuur (saznanja) koja primaju od Uzvišenog dijele drugima.”

Allah, dž.š., je za posao obnavljanja vjere zadužio kjamil pripadnike Pejgamberovog, a.s., ummeta. Zbog njihovog iskrenog truda i “oživljavajućih dahova” (u duhovnom smislu) vjera se počinje živjeti s ljubavlju; srca oživljavaju i kod vjernika se rađa novi život.

Poznavali mi svijet ili ne Uzvišeni zna i saopćava da je posao poslanika i arifa da robove učine pravim robovima. Nijedan Poslanik, s.a.v.s, i evlija, k.s., nije sebe uzvisio niti je izjavio da je naputio svojstava roba. Nijedan od njih nije pozivao ljude da mu robuju niti je ikada razmišljao o takvome nečemu.

Uzvišeni Allah u Kur'ani Kerimu kaže:

''A to što od vas stvara druge vašei spušta među vas ljubav i rahmet, to je od dokaza Njegovih. U tome je pouka za one koji razuma imaju. '' (Rum)

Porodica je temelj društva. Život na ovom svijetu je formiran i oblikovan prema porodici.

Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Muškarac bez žene je miskin/siromah.'' Prisutni upitaše: ''Čak i ako ima mnogo imetka?''

Poslanik s.a.v.s. odgovori:

''Da. Čak i da ima mnogo imetka.'' Zatim je nastavio:

''Žena bez muža je miskina/sirota.'' Prisutni ponovo upitaše:

U arapskom jeziku za namaz se koristi termin ''salat'' množina  ''salavat'' što znači ibadet, dova, zikr, tespih. Namaz je ibadet koji sadrži određene radnje i riječi, počinje sa tekbirom i završava sa selamom.  Njime se Allahu izražava šukr, tazim i njime se Allah veliča i slavi.

Namaz je farz svakom muslimanu i dokazi za to se nalaze u Kur'anu, sunnetu, i o tome postoji jednoglasan stav  (idžma).

Pet dnevnih namaza, kakve ih i danas klanjamo, naređeni su godinu i pol prije hidžre u noći Miradža. Međutim ibadet namaz je bio prisutan još od početka objave, i kako se prenosi klanjala su se samo dva namaza u danu; sabah i akšam. Jer Džebrail a.s. je još prilikom prenošenja prvih ajeta objave, odveo Poslanika s.a.v.s. u jednu dolinu gdje je na jednom mjestu udario nogom od tlo usljed čega je potekla voda kojom je prvo on a.s. uzeo abdest a zatim rekao Poslaniku s.a.v.s. da to isto učini. Nakon toga je klanjao dva rekata namaza pokazavši Poslaniku s.a.v.s. kako se klanja namaz.  (Ibn Hišam, Siretu'n Nebi)

Određeni ljudi postavljaju sljedeća pitanja: “Da li se u Kur’anu i Sunnetu objašnjava rabita opisana u tesavvufu i korist koja se želi njom ostvariti? Koje je mjesto rabite u temeljnim izvorima naše vjere?”

S vremena na vrijeme smo pokušali podsjetiti na to da se u Kur’anu ne traži naziv neke stvari, već njeno značenje, sifati/osobine, karakteristike i sadržaj. Kad kažemo sadržaj mislimo na ono što se razumije iz značenja koje je izraženo u ajetima. Sve što čovjaka podsjeća na Allaha,dž.š, i što mu usavršava edeb se potvrđuje od strane Kur'ana. Rabita kao sifat/svojstvo se otvoreno obrađuje u mnogim ajetima i u jednom obliku se traži od svakoga.

Kur'an se obraća svima onima koji posjeduju pamet: “Zar ne shvatate?“, “zašto ne razmislite?“, “razmislite!“, “zašto se ne urazumite?“, “pogledajte!“

Svi Kur'anski ajeti koji objašnjavaju tefekkur/promišlajnje su ustvari po jedan dokaz za tesavvufsku rabitu. Jer svako stvorenje o kome se razmišlja, onome koji razmišlja pokazuje manifestacije Stvoritelja, budi mu srce, pokreće ga ka zikru, povećava mu ljubav prema Uzvišenom... Ova ljubav čovjeku uljepšava edeb.

Kada se u tesavvufskim okvirima spomene rabita, misli se na razmišljanje koje čovjeka podsjeća na Allaha dž.š.. Resulullah s.a.v.s. zabranio nam je zamišljanje Božijeg Bića i ovako precizirao šta je to o čemu ćemo razmišljati: “Ne zamišljajte Allahovo Biće nego razmišljajte o Njegovim blagodatima i stvorenjima. Vi ne posjedujete snagu niti sposobnost da mislima obuhvatite Njega Uzvišenog, upropastit ćete se.”

Htjeli mi to ili ne, i naše srce je neprestano zauzeto jednom vrstom razmišljanja. Nečije srce je ispunjeno mislima o poslu, o plaći, nečije o materijalnom, a nečije o božanskim manifestacijama u ljudima i stvarima. Nemoguće je naći osobu koja će reći da je provela dan ne misleći ni o čemu. Znači, svako je u jednoj vrsti rabite. Rabita je nešto što čovjek ne može napustiti, pa makar on to i želio. Rabita je posao srca. Rabita znači povezati srce za neku stvar, zamisliti tu stvar i razmišljati o njoj.

Imam Rabbani, k.s., ovako kaže: “Ne može se sa svakim obavljati rabita koja će u srcu aktivirati zikir i koja će promijeniti loše naravi nefsa. Osoba s kojom se čini rabita mora biti kjamil insan kojeg je izabrao Allah dž.š., koji je upotpunio manevi sejir (put) te koji je vlasnik visokog kemalata i džezbe.”

Uzvišeni Allah u Kur'an i Kerimu kaže:  ''Vjernici su uistinu braća. Zato izmirujte braću i bojte se Allaha. Ne bi li vam se Allah smilovao.'' (Hudžurat)

Graditi bratsku vezu sa vjernicima i družiti se sa njima radi Allahovog zadovoljstva,  jedan je od najvažnijih puteva koji vode Allahovom zadovoljstvu. Naša vjera nam to naređuje i podstiče nas na to. Jer ljubav radi Allaha je jedna od najjačih imanskih veza. Postoji mnoštvo rivajeta koji govore o vrijednosti druženja sa vjernicima, muhabetu prema njima, i vrijednosti  međusobnog posjećivanja.

Većina naših dobrih prethodnika su rekli da je sevap i dobro djelo uspostaviti bratsku vezu sa što više vjernika. Stoga što u tom slučaju osoba u vremenu blagostanja živi veću ljepotu, a u vremenu teškoća im više podrške i pomoći, kao i pomoći na Allahovom putu.

Oni koji su se okupili oko jednog Rabbani alima, postavivši sebi za cilj hizmet ummetu, moraju dobro da znaju svoje vazife i edeb. Edeb u ovom poslu je temelj. U suprotnom ne može se ispoštovati hak prijateljstva i bratstva.

Allah dž.š. u Kur'anu kaže: 

„U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.“ (Bekara 185.)

Ramazan je sultan svih dvanaest mjeseci. Ovaj mubarek mjesec sa postom, teravijama, Kur'anom, dijeljenjem na Allahovom putu vraća nas pravom putu, otvara srce za Allaha zikr i tefekkur.

VRIJEDNOST MJESECA RAMAZANA

Mjesec Ramazan je najčasniji i najbolji mjesec. Mjesec posta i mjesec Kur'ana. U njemu je počela objava Kur'ana časnog.

Ramazan je mjesec pokornosti, ibadeta, dobrote, dobročinstva, oprosta, milosti i postizanja Allahovog zadovoljstva.

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom kaže:

O vjernici čuvajte sebe i porodicu svoju od vatre...“(Tahrim, 6.)

A Poslanik s.a.v.s. nas uči kako da se čuvamo od te vatre. U hadisu kaže: “ Naredite im da rade ono što Allah dž.š. voli, a zabranite im da rade ono što On ne voli.“( Sujuti)

Temeljni cilj formiranja porodice jeste obezbjeđivanje zdravog potomstva. Svi smo čobani i svi ćemo odgovarati za svoje stado. Dijete je plod roditelja, i oni pomoću djece, na neki način, nastavljaju da žive. Dobro dijete koje čini dove za roditelja nakon njegove smrti,  je najveće bogatstvo, jer biva uzrok da se čovjeku djela i dalje pišu.

Svako dijete je predisponirano i za dobro i za zlo, šta će prevagnuti zavisi od uticaja roditelja i sredine.

Uzvišeni Allah u časnom Kur'anu kaže: ''O vjernici! Allaha mnogo zikr činite!''

Postoji mnoštvo ajeta i hadisa koji naređuju zikr i govore o važnosti istog, što pokazuje da je zikr nesumnjivo sebeb života za čovjeka.

U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. kaže:

“ Koja god se grupa ljudi okupi da bi radi Allahovog zadovoljstva zikr činili, sa neba se čuje jedan glasnik koji kaže: 'Raziđite se oproštenih grijeha, i Allah vam je grijehe pretvorio u sevape.' (Imam Ahmed, Musned)

Vrijednost zikra se ne mjeri po tespihu, tekbiru, tehlilu ili slično, istinski zakir je svako onaj ko se pokorava Allahu i radi njega uradi jedan posao.

Said ibni Džubejr r.a. i drugi alimi navode sljeeće:

''Zikr medžlisi se sastoje od izučavanja halala i harama. Kako ćeš nešto kupiti kako prodati. Kako klanjati namaz, kako postiti. Kako se oženiti ili razvesti i slične mesele.''

Između islamskog fetha i ratova, koji sa sobom nose razaranje, ubijanje i uništavanje a koji su nažalost postali svakodnevna slika današnje svjetske scene, postoji velika razlika. Shodno tome potrebno ju je dobro objasniti i ispravno shvatiti.  Prije svega, da bismo razumjeli svoju historiju, uslov je da razumijemo suštinu fetha. 

I to je ujedno jedini način da prevaziđemo krizu identiteta koju danas živimo.

Šta je ustvari feth? Feth je uzvisiti Allahovo ime u Njegovom carstvu i otvoriti ljudska srca i gradove za Njegov rahmet i adalet (pravdu). Dakle sve ono što je bila misija Poslanika s.a.v.s. i što je on činio tokom cijelog svog života. On s.a.v.s. je prvo osvojio i oslobodio ljudska srca a potom Mekku i u njoj Kabu. I jedan i drugi feth je činio sa istim ciljem. Borio se za čišćenje i oslobađanje bejtullaha od svega što nije Allah. Za čišćenje bejtullaha u Mekki (Kaba) i bejtullaha u čovjeku (srce). 

Pretraga