U Kur'anu a.š. stoji: “(Moj poslaniče) reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?'( Zumer 39/9)

„I ne budi od neznalica, među Allahovim robovima Njega se samo učeni boje.“

 Pejgamber  s.a.v.s. je rekao : “Ilm je izgubljena stvar muslimana, gdje god da je nađe treba da je uzme.“

 U našoj vjeri vrijednost znanja je ogromna, iz tog razloga prvi objavljeni ajeti govore o učenju i poučavanju.

 H. Pejgamber s.a.v.s. je rekao: „Ko izađe na put da traži znanje, Allah će mu olakšati put koji vodi u džennet."

U fikhskoj terminologiji rječi  ''haram, mahrem i mahremijet'' se koriste za sve ono što je zabranjeno. Međutim, riječi mahrem i mahremijet nose i jedno posebno značenje, pogotovo u oblastima koje tretiraju porodicu i porodično pravo. Termin mahrem se koristi za bližu rodbinu među kojima postoji trajna zabrana sklapanja braka. A ta zabrana sklapanja braka se naziva mahremijet. A riječ namahrem se koristi za muškarce i žene između kojih ne postoji zabrana sklapanja braka.

U kontekstu kada se spominje čovjekovo tijelo, riječ mahremijet se odnosi na zabranu gledanja i dodirivanja određenih dijelova tijela.

Iz hadisa u kojem se kaže: ''Znanje je farz svakom muslimanu i muslimanki'' (Bejhaki), biva jasno da je stjecanje znanja stroga obaveza svakom muslimanu, međutim koje je to znanje koje je farz, ostaje da se nauči.

Znanje koje se spominje u hadisu je dio ilma koji je farzi-ajn.A to je ono što treba da zna svaki musliman. Kad kažemo da je nešto farz, onda to znači da je nužno i potrebno do te mjere kao što nam je potrebna hrana, piće i zrak.

Kako god je farz činjenje određenih djela, isto tako je farz i usvojiti znanje o istim. A na mjesto onog što je farz ne može ništa drugo doći kao zamjena. Ukoliko neko ne izvrši jedan farz, koliko god da na mjesto toga učini nekog drugog dobra, to ne može nadoknaditi ni nadomjestiti mjesto farza.

U arapskom jeziku za namaz se koristi termin ''salat'' množina  ''salavat'' što znači ibadet, dova, zikr, tespih. Namaz je ibadet koji sadrži određene radnje i riječi, počinje sa tekbirom i završava sa selamom.  Njime se Allahu izražava šukr, tazim i njime se Allah veliča i slavi.

Namaz je farz svakom muslimanu i dokazi za to se nalaze u Kur'anu, sunnetu, i o tome postoji jednoglasan stav  (idžma).

Pet dnevnih namaza, kakve ih i danas klanjamo, naređeni su godinu i pol prije hidžre u noći Miradža. Međutim ibadet namaz je bio prisutan još od početka objave, i kako se prenosi klanjala su se samo dva namaza u danu; sabah i akšam. Jer Džebrail a.s. je još prilikom prenošenja prvih ajeta objave, odveo Poslanika s.a.v.s. u jednu dolinu gdje je na jednom mjestu udario nogom od tlo usljed čega je potekla voda kojom je prvo on a.s. uzeo abdest a zatim rekao Poslaniku s.a.v.s. da to isto učini. Nakon toga je klanjao dva rekata namaza pokazavši Poslaniku s.a.v.s. kako se klanja namaz.  (Ibn Hišam, Siretu'n Nebi)

Prijevod:

1. U ime Allaha, Milostivog i Samilosnog.
2. Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova
3. Milostivom i Samilosnom 4. Vladaru Sudnjeg dana
5. (Gospodaru naš) Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo.
6. Uputi nas na pravi put
7. Put onih kojima si milost Svoju i blagodati darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio i koji su u zabludi!

O suri 

Sura fatiha je objavljena u Mekki i ima sedam ajeta. Ime Fatiha je dobila zbog toga što je prva sura u Kur'anu; što sa njom počinje Kur'an. Osim tog imena ima još deset imena a to su: 

Uzvišeni Allah u časnom Kur'anu kaže: ''Mi objavljujemo Kur'an. I mi ćemo nad njim bdjeti.'' (Hidžr, 9)

Kako god je Gospodar svjetova vjeru povjerio Poslaniku s.a.v.s. i obavezao ga da je prenosi drugima, isto tako i Poslanik s.a.v.s. je taj zadatak ostavio u emanet svojim nasljednicima/varisima. Naredio im je pri tom da Kur'an i sunnet slijede u slovo, rekavši da će time biti zaštićeni od skretanja s prvog puta. Tako je vjera zaštićena od nestajanja, a ashabi, tabiini, i alimi koji su slijedili njihov put, su počašćeni udjelom u časnom zadatku čuvanja Kur'ana i vjere.

Vjera je Allahova, i Allah će je čuvati do Sudnjeg dana. Uvijek će postojati skupina koja živi ispravnu vjeru. Jer Allah je tako obećao. Međutim, i u tom poslu kao i u svakom drugom Allah stavlja vesilu. A vesila u čuvanju vjere jeste istinska ulema.

Postoje ibadeti koji su od strane Allaha određeni vremenom. Kada dođe njihovo vrijeme farz ih je izvršiti. Neki od tih ibadeta su namaz, post, hadždž itd.

Hadždž je posjeta Kabi sa nijetom ibadeta i obavljanje određenih obreda. 

Ti obredi se sastoje od: ihrama, tavafa, stajanja na Arefatu i Muzdelifi, saja i gađanja šejtana. 

Hadždž je naređen devete godine po hidžri. Uzvišeni Allah kaže: ''Tamo (u Mesdžidi Haremu) su ajeti jasni. Tamo je i mekami Ibrahim. Ko tamo ode siguran je. Ko ima mogućnosti dužan je da obavi hadždž. To je Allahov hak nad ljudima. Ko se ne odazove, neka zna da Allah nema potrebu za tim.' (Ali Imran, 97)

Pretraga