Vrijednost slobodnog vremena

Autor  Centralni sohbet

Allah, dž.š., kuneći se vremenom u Kur'an-i Kerimu kaže: “Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (Al-Asr, 1-3) Imam Šafija o ovoj suri je kazao slijedeće: “Da ljudima nije objavljeno ništa osim ove sure, (sa porukama i značenjima koje nosi) ova sura bi im bila dovoljna.” Naznačeno je da ova sura (u sažetku) sadrži sva Kur’anska znanja. Zato što je sva Kur’anska znanja moguće sabrati u slijedeća četiri polja koju su sažeta u ovoj suri: Iman, Salih amel (dobra djela), naređivanje dobra i sprečavanje zla.” Kažu vrijeme je novac. Znači vrijeme je najveće blago. Jedan sat proveden u imanu je najdragocijeni trenutak života.  Džunejd Bagdadi, k.s., kaže: “Dobro iskoristite blago vremena. Ono nam samo jednom dolazi u ruke, jesil ga ispustio, više ga nikad za nikad nećeš dobiti. Nema vrijednijeg blaga na dunjaluku od vremena.” Na dunjaluku se svaki trenutak samo jednom doživljava, on se više nikad ne vraća. Zato su Allahovi prijatelji svaki svoj uzdah (nefes) koristili kao da im je posljednji. Iz tog razloga su sufije sebe opisale kao ‘ibnul vakt’ ili sinove vremena, a to znači svaki trenutak biti budan, biti uvijek u ‘huduru’. 

Hasan el-Basri, k.s., ovako opisuje ashabe: “To su takvi ljudi koji više čuvaju svoje vrijeme i boje se protračiti ga u prazno, nego što vi čuvate zlato i srebro koje posjedujete. Kako npr neko od vas svoje zlato i srebro ne troši na mjestu koje mu ne donosi dobit, tako su i oni pedantno čuvali svoje vrijeme, ni jedan svoj nefes nisu gubili, niti su ga kad koristili mimo pokornosti Allahu.”

Rekao je Imam Šafija, rh.a.:

“Naučio sam od sufija dvije stvari.

1- Vrijeme je kao mač, ako ga ti ne presječeš ono će tebe.

2- Ako ti svoj nefs (dušu) ne preokupiraš sa dobrim djelam, ona će tebe preokupirati sa lošim.”

Životni cilj vjernika je sažet u slijedećem ajetu: “Reci: ‘Klanjanje  moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.’” Pravo da bude hvaljen, voljen i spominjan u svakom vremenu pripada samo Uzvišenom Allahu. Istinu je rekao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada je kazao: “Većina ljudi je obmanuta u pogledu dvije blagodati i ne vodi brigu o njima: zdravlje i slobodno vrijeme.” (Buhari) Jer, osim što je blagodat, vrijeme je i emanet zbog kojeg će čovjek polagati račun na Sudnjem danu. Rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “Neće se čovjek pomjeriti sa svoga mjesta na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četiri stvari: za život u šta ga je potrošio, za mladost kako ju je proveo, za znanje šta je uradi sa njim i za imetak, kako ga je zaradio i u šta ga je potrošio.” (Tirmizi). Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, je također rekao: “Znaj vrijednost pet stvari prije nego te zadesi drugih pet: mladosti prije starosti, zdravlja prije bolesti, bogatstva prije siromaštva, slobodnog vremena prije zauzetosti i života prije smrti.”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., također kaže: “Prednost pobožna mladića koji je u mladosti prigrlio ibadet u odnosu na starca koji se prihvatio ibadeta nakon što je ostario je poput prednosti Poslanika nad ostalim ljudima.” 

Hasan el-Basri, k.s., je kazao: “Divno li je doba za vjernika zima, noći duge pa može klanjati a dani kratki pa ih je lahko postiti,” 

Rekao je Gavs-i Sani, k.s.: “Vrijeme žetve za radnike je ljeto dok je žetva za sufije zima.” Ahmed el-Haznevi, k.s., o iskorištavanju vremena je rekao: “Vrijeme je ganimet(nimet stečen bez truda). Osoba mora znati da su zdravlje i slobodno vrijeme za njega ganimet. Pošto je tako, nije ispravno trošiti svoj život u beskorisne stvari. Zato je potrebno cio svoj život utrošiti na stvari sa kojima je Allah, dž.š., zadovoljan, obavljati beš vakat namaza u džematu, ne zapostavljati tehedždžud namaz, ne prosustati u traženju istigfara u zoru, ne zapostavljati ibadete, i nezavaravati se ukusima i uživanjima dunjalučkih blagodati. Stalno treba imati pred očima smrt i ahiret. Čak, svo svoje vrijeme konstantno treba provoditi u zikru.” Treba naglasiti i to da u riječniku jednog muslimana ne postoji temrin ‘slobodno vrijeme’. Jer Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Kada završiš(kada budeš slobodan), ustani i posveti/predaj se (nekom drugom) ibadetu/molitvi.” (Inširah, 7)

TRAGIČNOST NOVE GODINE

Muslimani imaju vrijednosti svojstvene samo njima. Imaju takvo bogato kulturno nasljeđe da uopšte nemaju potrebe da liče na druge. Imaju svoju novu godinu i svoje bajrame/praznike.  

Pred nama je noć nove godine kršćanskog praznika. Nažalost, mnoga naša braća muslimani sa nestrpljenjem iščekuju ovu noć i danima prije se pripremaju za njeno slavlje. Slavlje, ludovanje, opijanje te noći nema čak nikakve veze ni sa kršćanstvom. Da li vjera poslana od Allaha da popravi čovječanstvo dozvoljava da se rođenje poslanika koji ju je donio slavi na taj način? Alkohol, kocka, igre na sreću, to nema nikakve veze sa osnovama jedne vjere…

Mi muslimani obilježavamo rođenje našeg Pejgambera, s.a.v.s., ali kao jednu mubarek noć…Uostalom, naša vjera zabranjuje da se poistovjećujemo ili da ličimo na kafire, munafike, i pripadnike lažnih (batil) vjerskih ideologija. Allah Uzvišeni kaže: “O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.” (Maide, 51) Koliko je Pejgamber, s.a.v.s., nastojao da ne liči na krščane govori i slijedeći primjer. Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je postio i naredio ashabima da poste Ašuru rečeno: “O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Židovi i Kršćani!” Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U narednoj godini ćemo inšaAllah postiti i deveti dan!” Pa on nije dočekao narednu godinu, jer je preselio te godine!” (Muslim)

Posteći deveti dan muharrema, muslimani se i u ovom ibadetu razlikuju od Sljedbenika knjiga (Ehlu-l-Kitabija). Hadis-i šerif: “Onaj ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.“ (Ebu Davud) 

“Slijedićete običaje onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, aršin po aršin, sve dotle da kad bi oni ušli u gušterovu rupu, vi biste ih slijedili.” Rekli smo: “Allahov Poslaniče, jesu li to jevreji i kršćani?” Odgovorio je: “A ko drugi!?” ( Buhari i Muslim) 

Rahmetli Nedžip Fazil bi govorio onima koji naslijepo oponašaju ove sa zapada/zapadnjake: “Kad bi islam došao sa sapada, svi bi vi postali muslimani.”

Da nas Allah Uzvišeni uz himmet i bereket Sadata učini od onih koji oživljavaju i koriste svoje vrijeme na najbolji način, a ne od onih koji svoje vrijeme trače i uništavaju. Da nas, naše najmilije, naša pokoljenja i cijeli ummet-i Muhammedije zaštiti i sačuva od toga da u stanjima i poslovima ličimo na nemuslimane i kafire. Da nam inšallah dâ da ličimo na našeg Pejgambera, s.a.v.s., Sadat-i Kirame i na dobre robove. AMIN!

 Decembar 2014.

Više iz iste kategorije: Grad Semerkand »

Pretraga