Hizmet (služenje, dobrovoljni/volonterski rad) je ogledalo vjernika. Mjerilo imana. U kojoj mjeri rob poznaje svog Gospodara toliko je milostiv prema Njegovim robovima i toliko im služi i koristi. Kao što kaže Poslanik s.a.v.s., pravi musliman je onaj od kojeg su sigurni svi ljudi, od kojeg niko ne vidi štetu nego samo korist. Onaj u koga ljudi nemaju povjerenja, ko ne voli ljude i koga ljudi ne vole, taj ne može osjetiti slast imana. (Buhari, Muslim, Ebu Davud)

Velikani su hizmet ljudima oduvijek smatrali velikim ibadetom. Sljedeći hadis je njihov temeljni princip: 

"Svi ljudi su jedna porodica. A najbolji od njih je onaj ko im najviše koristi" (Ebu Ja'la, Musned)   

„Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (El-Hudžurat, 10)

"Nijedan od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu i prijatelju ono što želi sebi." (Nevevi, Rijadu-s-salihin)

"Sedam vrsta ljudi će biti u Allahovom hladu na dan kada nikakvog drugog hlada - osim Njegovog - neće biti. Jedni od njih su i dva prijatelja koji se vole isključivo u ime Allaha, zbog te ljubavi se sastaju i u toj ljubavi se rastaju.“ (Buharija, Muslim, Tirmizi)

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Musliman je muslimanu brat, neće mu učiniti nasilje niti će ga ostaviti samog u opasnosti. Ko se nađe uz svog brata koji je u kakvoj potrebi, Allah će se naći uz njega kad on bude u nekoj potrebi, ko otkloni od muslimana kakvu nevolju, Allah će otkloniti od njega jednu od nevolja Sudnjega dana, a ko sakrije muslimanu kakvu mahanu, Allah će sakriti njegovu mahanu na Sudnjem danu.“ (Buharija, Muslim)

Poniznost je jedna lijepa osobina koju Uzvišeni Allah želi da posjeduje svaki rob sa kojim je On zadovoljan. Poniznost je ostaviti oholost, uobraženost i nadmenost. Poniznost je prihvatiti istinu  bez obzira od koga dolazila, biti poslušan Uzvišenom Hakku i prema ljudima biti jednostavan. Poniznost je svakog muslimana smatrati boljim od sebe, a sebe smatrati lošijim od svakog muslimana. Poniznost je kloniti se buntovništva naspram Allahovih naredbi, pokoravati se Uzvišenom Allahu i biti poslušan Njegovom Resulu, sallallahu alejhi ve sellem. Poniznost je u svim našim postupcima biti umjeren i blago postupati.

Uzvišeni Allah kaže: „I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.“ (Lukman, 18)

Ibn Ata, kaddesallahu sirrehu, je rekao: „Poniznost je prihvatiti istinu bez obzira ko je kazao.“ (Kušejri, Risala)

Mahremijet je riječ koja u arapskom dolazi od riječi haram i znači haram ili zabranjeno. Svaka radnja koja je zabranjena zove se haram. Za tu stvar koja je haram može se takođe reći da je mahrem ili muharrem a za stanje zabranjenosti kaže se mahremijjet ili u drugom značenju nešto što se ne smije dirati.

Mahremijet ili tajnovitost u privatnom životu je nešto što je urođeno(fitret) kod čovjeka. Naša vjera posvetila je ovom osječaju značajnu pažnju i u vezi toga postavila određena pravila. Kuća nije samo mjesto u kom se čuvamo od hladnoće i toplote nego je i mjesto u kom se čuva mahremijjet. Mahremijjet je za osobe, porodice ili društva posebno polje koje se pokriva i ne smije se dirati. Čuvanje mahremijjeta je manifestacija stida koji se nalazi u čovjeku.

Zavist znači biti ljubomoran, zavidjeti, ne podnositi odnosno osjećati nelagodu zbog zdravlja, bogatstva i sličnih blagodati kod drugoga, te željeti da oni nestanu kod njega. Zavist je također zavidjeti nekome zbog materijalnih odnosno duhovnih dobara te željeti da on ostane bez njih. 

U vezi zavisti Allah, dž.š., kaže: “Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kad smutnje sije, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!'“ (Felek, 1-5)  

Hazreti Muhammed, s. a. v. s., je milost svijetovima, i u isto vrijeme i najmiliji Allahov, dž. š., rob. Kako god je on Allahov, dž. š., najdraži rob, također, i mu'mini njega najviše vole. Jer ljubav prema Poslaniku, s. a. v. s., je jedan od temelja imana. Vjerovjesnik, s. a. v. s., je kazao: „Nijedan od vas neće biti vjernik dok mu ja ne budem draži od njegovog roditelja, dijeteta i cijelog svijeta.“ (Buharija) 

Voljeti Pejgambera, s. a. v. s., je moguće sa primjenjivanjem propisa koji se nalaze u Kur'anu i sunnetu i sa prihvatanjem Muhammeda, s. a. v. s., za svoga uzora i vodiča. Onaj ko voli Pejgambera bit će zajedno sa njim na ahiretu. Svakako da je naš Pejgamber, s. a. v. s., dostojan jedne takve ljubavi. Jer on je Allahov Miljenik. On, s. a. v. s., da bi iskazao ovu istinu, je  lično kazao: „Znajte da sam ja Allahov Miljenik i Njegov Prijatelj i ne hvališem se time. Na Kijametskom danu bajrak zahvale bit će u mojoj ruci.“ (Tirmizi)

KUR'AN je Allahova posljednja objava koju je Muhammedu, a.s., dostavio melek po imenu Džibril. Počinje sa surom Fatihom a završava sa Nasom. Kur'an je uputa svim ljudima i džinima kako da postignu sreću i zadovoljstvo na oba svijeta:

وَمَاهُوَإِلَّاذِكْرٌۭلِّلْعَٰلَمِينَ – Kalem, 52:  A on je samo Opomena i Uputa svjetovima.

Kur'an je sukcesivno objavljivan, ajet po ajet, cijele 23 godine. na taj način je odgovarao na pitanja koja su Poslaniku, a.s., postavljana, rješavao konkretne i aktuelne probleme.

Riječ ''ahlak'' uopšteno, podrazumijeva narav, prirodu, karakter. Lijep ahlak je da se čovjek svojom voljom, svjesno, ponaša lijepo a izbjegava svaku vrstu ružnog i neprimjernog ponašanja, da pazi na hakove Gospodara i hakove robova, te da otkloni od sebe sve ružne osobine i emocije kao što su oholost, zavist, škrtost i druge.

Lijep ahlak je usvojiti ahlak ponosa svih svjetova – Poslanika, s.a.v.s. Lijep ahlak je znak evlijaluka. Čovjekov ahlak je ustvari njegova vjera; ponašanje pokazuje nivo čovjekovog imana, razuma, znanja i spoznaje. Čovjekova vrijednost se mjeri njegovim edebom.

Grijeh je svako ružno djelo koje je naša vjera zabranila. To su sve radnje i riječi koje imaju loše posljedice. Grijeh je suprostavljanje Allahovim emrovima, prelaženje Njegovih granica, zapostavljanje islamskih dužnostI.

Allah Teala kaže: ''Ostavite i javne i tajne grijehe. Jer za grijehe sljeduje kazna'' (Enam, 120)

Allah Teala kaže: ''Istinski vjernici su oni koji vjeruju u Allaha i Poslanika, a zatim više ne sumnjaju. I na Allahovom putu se bore imecima životima svojim... (Hudžurat, 49/15)

Mumin je čovjek na kojem se manifestuju posebna božanska svojstva. Zbog toga se istinski mumini još nazivaju Allahov ehl, Allahovi dostovi, Allahovi šahidi/svjedoci Allaha. Mumin je osoba koja potvrđuje ono što poslanik, s.a.v.s., donosi od uzvišenog Allaha.

Najosnovnije karakteristike vjernika su vjerovanje u Allahovo jedinstvo i ahiret. Zbog ove karakteristike vjernik za djela koja čini ne očekuje nagradu na dunjaluku nego je usmjeren prema ahiretu i traži Allahovo zadovoljstvo.

Pretraga