Edeb, u leksičkom smislu, znači: odgoj, lijep ahlak, lijepo ponašanje, prefinjenost, suptilnost, stid, ustručavanje itd.
Edeb je kruna od Gospodara
Stavi tu krunu i budi bezbjedan od svakog belaja
Hz. Mevlana, kaže: ''Edeb je ono što razlikuje čovjeka od životinje''.
Edeb je ponašati se prema svakome, u svakom stanju, u svakom trenutku i na svakom mjestu, onako kako dolikuje. Odnosno, odnositi se s poštovanjem prema Uzvišenom Hakku i Njegovim stvorenjima.
Edeb je upoznati svog nefsa i držati se granica.

Naš Gospodar kome nema slična i koji je iznad svih nedostataka stvorio je jedan savršen svijet iskušenja. U Njegovom stvaranju i u svemu onome što je On stvorio nema nikakvog nedostatka. Sve se odvija po Njegovom znanju na jedan savršeno skladan način. Nedostaci su samo pojmovi koji se pojavljuju u čovjekovom razumu vezano za iskušenja. Sva stvorenja koja liče jedna na druge i koja različitim osobinama, oblicima i bojama upotpunjuju jedni druge, provode taj božanski poredak. I čovjek je također tu zauzeo mjesto kao dio koji nosi značajno breme odgovornosti tog poretka.

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom kaže:

''(O Poslaniče) Mi smo te samo kao milost svjetovima poslali.'' (Enbija, 21/107)

On s.a.v.s. - Habib, Resul i Poslanik je najvoljeniji, najželjeniji i najpoštovaniji od svih stvorenja. Za njim su gorjela i gore srca, on je stvoren od ljubavi, i ljubav je stvorena od njega.

On je prvi u svijetu stvaranja. Uzvišeni Allah je najprije stvorio njegov ruh i nur.

On je rahmet (milost). Kao što Gospodar za njega kaže : ''I Mi smo te samo kao milost svjetovima poslali.'' (Enbija ,107.)

Reci: ''Ako Allaha volite, mene slijedite, da bi i Allah vas volio i grijehe vam oprostio. Jer Allah je onaj koji mnogo prašta i samilostan je.'' (Ali Imran, 3/31)

Ljubav je najvredniji dragulj smješten u ljudskoj prirodi, i ujedno to je najveći emanet dat čovjeku.

U stvaranju kosmosa je smještena ljubav. Tom ljubavlju nas sunce grije, spušta se kiša, sazrijeva voće, sklapaju se brakovi – svijaju gnijezda. Teškoće se prevazilaze tom ljubavlju, roditelji tom ljubavlju podižu djecu. I živo i neživo ima udjela u toj ljubavi. Izvor te ljubavi je uzvišeni Allah. A ljubav koja obuhvata cijeli kosmos je Allahov rahmet.

Mjesto gdje se ta ljubav manifestira u najvećoj mjeri jeste srce mumina. Mumin na sve stvoreno gleda sa rahmetom i sve što voli, voli radi Allaha, i kada se ljuti, ljuti se radi Allaha.

U Kur'ani kerimu stoji: “A u njihovim imecima ima dio za one koji traže pomoć i one koji  (zbog časti ne traže) su uskraćeni“ ( Zarijat 51/19)

U čovjekovom imetku postoji dio koji pripada sirotinji. I imetak i čovjek su Allahovi. Uzvišeni Allah pojedinim robovima dao je da imaju viška, dok je drugima dao da oskudjevaju. U oba slučaja objasnio im je kako treba da se vladaju. Zekat i dijeljenje su obaveza koju je dao onima koji imaju viška.

Zekat je najmanja mjera koju moraju podijeliti oni koji imaju viška i zbog toga je farz. Osim što čovjek mora dati zekat onima kojima je potrebno da se da, on treba stalno da pomaže i čini razna dobročinstva. To se zove infak, odnosno, dijeljenje. Polje infaka je šire od zekata i u njega se ubraja sve što dajemo porodici, rodbini, dinskoj braći, okolini i cjelokupnoj društvenoj zajednici. Infak je dio ahlaka vjernika. Njegova najmanja mjera je zekat. Oni koji imaju imovine izvan osnovnih potreba, u visini nisaba, nakon što protekne jedna godina u tom bogatstvu treba da daju zekat.

A Allah bez sumnje ne voli ohole hvalisavce.(Nisa, 36)

Robovi Milostivog hodaju zemljom dostojanstveno i ponizno, a kad im se neznalice obrate, prođu uz riječi mira. (Furkan,63)

Centar poniznosti je u srcu. Onaj ko poznaje Uzvišenog Gospodara i svog nefsa nikako ne može biti ohol, škrtac i sebičan. Ovakva osoba jasno zna da sva vlast, materijalna i duhovna, pripada Allahu i stoga za sebe ne traži veće počasti i veličinu od slijeđenja ilahi edeba.

Svi vjernici su jedna porodica koju veže veza zvana iman. Dužnost svakog vjernika jeste da se brine o drugom vjerniku, koliko je u mogućnosti. Jedno od najboljih djela jeste, radi Allaha brinuti se o bratu vjerniku i pomoći mu da riješi svoje probleme.

Od Ibn Omera r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao:

''Musliman je muslimanu brat. Ne čini mu zulum i ne ostavlja ga samog u opasnosti. Ko ispuni jednu potrebu svoga brata, Allah će ispuniti njegovu potrebu. Ko od brata muslimana otkloni jednu nevolju Allah će od njega na Sudnjem danu otkloniti nevolje. Ko pokrije sramotu brata muslimana, Allah će na Sudnjem danu pokriti njegove sramote.'' (Buhari)

Šta je hizmet?


Svako dobročinstvo učinjeno radi Allahovog zadovoljstva je hizmet. Dobročinstvo može biti kako prema ljudima tako i prema drugim živim bićima.
Hizmet je ahlak poslanika, mešreb evlija, i zanimanje onih koji žele da putuju Allahu. Hizmet je ogledalo vjernika, mjerilo imana.
Uzvišeni Gospodar u ajeti kerimu kaže:
''O vjernici! Želite li znati šta je to što će vas spasiti od žestoke kazne? Da vjerujete u Allaha i Poslanika i da se na Allahovom putu borite sa životima i imecima'' (Saf, 61/10-11)
Poslanik s.a.v.s. je rekao:
''Najbolji od ljudi je onaj ko im najviše koristi.'' (Ebu Davud)
''Najveću nagradu u jednoj zajednici ima onaj ko im najviše hizmeti'' (Said b. Mansur, Sunen)
U vezi sa hizmetom Gavs k.s. kaže:
''Na putu hizmeta Allahovoj vjeri, radite zajedno sa nama. Ako nam vi ne pomognete, Allah će meleke učiniti našim pomoćnicima. Hizmet neće stati. Allah iz Svog rahmeta i merhameta hizmete daje vama.''

U čovjeku su istovremeno sadržana i svojstva šejtana (pri nefsu) i osobine meleka (pri ruhu). Čovjekova dužnost je da se suprotstavlja nefsu i šejtanu te da slijedi put razuma i put vjere. Međutim, to je nešto što zahtjeva stalnu borbu.

Uzvišeni Allah je milostiv prema svojim robovima i iz te milosti je poslao poslanike kako bi bili podrška ruhu i melekskim osobinama u borbi protiv nefsansko-šejtanskih svojstava.

Da Allah nije poslao poslanike, bilo bi nemoguće da ljudi spoznaju Gospodara i da mu ispravno ibadet čine. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:

''A poslanike smo poslali sa objavom i dali smo im Knjigu kako bi ljude uputili na pravi put. '' (Hadid, 25)

''... i da nebi ljudi imali izgovor pred Allahom...'' (Kasas, 47)

Povjerljivost je jedna od najvažnijih karakteristika vjernika. Svaki čovjek koji vjeruje u Allaha i onaj svijet, mora biti od povjerenja. Ustvari, jedno od značenja riječi ''mumin'' jeste i povjerljiv. Shodno tome nezamislivo je da vjernik bude osoba koja je nepovjerljiva, i koja ne stoji iza onog što kaže. Jer to su osobine munafika.

Povjerljiva osoba je osoba kod koje su ispravne i riječi i djela. Osoba koja govori ono što radi, govori ono što jeste, ne skriva istinu, pokuzuje se onakvim kakav jeste, na vanjštini manifestuje ono što zna i ono što vjeruje. Biti povjerljiv znači biti iskren.

Biti od povjerenja također znači i imati svojstvo čuvanja emaneta. Mumin koji je sposoban da čuva emanet je na uvijek na hajru.

Pretraga