Kiša i suze

Na početku 18. godine po hidžri, u Hidžazu se desila jako velika suša. Ta godina je prozvana «godina pepela». Zbog nedostatka kiše, suha zemlja je zadobila oblik pepela, pa ju je vjetar raznosio kao pepeo.
Okolno stanovništvo bi zbog hrane dolazio u Medinu u velikom broju; uz to, divlje životinje su se zbog gladi počele približavati ljudima. Halifa hz. Omer, r.a., je podijelio svu hranu iz bejtu-l mala narodu. Posebno pomoć koja je došla sa karavanom iz Basre, Egipta i Šama podijeljena okolnom stanovništvu. Još od ranije hz. Omer, r.a., koji je inače jeo hljeb zadrobljen u mlijeko, za vrijeme suše nije ništa jeo osim hljeba i maslina, zbog toga mu se boja promijenila i poprilično je smršao. Ova suša je trajala devet mjeseci, u tom periodu mnogo ih je umrlo od gladi.

Pred kraj ove strašne nepogode jedan čovjek (Bilal b. Haris) je došao do turbeta Pejgambera, s.a.v.s., i ovako rekao: «Ja Resulallah! Traži od Allaha da spusti kišu tvom ummetu! Jer je na granici iznemoglosti». Nakon toga Pejgamber, s.a.v.s ., mu se u snu obratio:
- Idi Omeru, prenesi mu moj selam. Obraduj ga kišom i reci mu: «O Omere! Ti si osoba od riječi. Opameti se!»
Kada se čovjek probudio, ustao je i otišao hz. Omeru, r.a., i ispričao mu san. Hz. Omer, r.a., koji se toga prepao obavijestio je narod, okupio ih u mesdžidu i rekao: «Jeste li vi kod mene vidjeli nešto što vam se ne dopada?»
- Nismo vidjeli tako nešto, rekoše. Ali zbog čega nas to pitaš?
Hz. Omer, r.a., im ispriča san. Svi su se složili da je to znak za kišnu dovu. Zajedno su izašli da je prouče. Hz. Omer, r.a., je uzeo za ruku hz. Abbasa, r.a., amidžu Pejgambera, s.a.v.s., govoreći: «Ja Rabbi, posredstvom amidže Tvog Resula Tebi se približavamo, tražimo od Tebe oprost i molimo Te», nastavljajući sa kišnom dovom. Hz. Abbas, r.a., koji je bio poprilično ostario je plakao da su njegova prsa lile suze. U tim trenucima nebo su prekrili ogromni oblaci. Prisutni su se sklonili zbog jake kiše koja je počela padati.

El-Kâmil, 2/555-57; el-Bidâye ve’n-Nihâye, 7/96-98

Pretraga