Sveti mjeseci (Ešhuri hurum) vrijedni su poštovanja

Sveti mjeseci su puni vrijednosti i dobrota, a ima ih četiri: Zulkade, Zulhidždže, Muharrem i Redžeb. Zbog velikog hurmeta i vrijednosti Uzvišeni Allah zabranio je da se u njima zulum(nepravda, nasilje) čini. Isto tako dobra djela koja se u njima čine su mnogo vrijednija nego u drugim mjesecima.

Hazreti Omer r.a. je odredio da mjesec Muharrem bude mjesec sa kojim počinjie hidžretska godina. Ovakav adet ima utemeljenje u Allahovoj knjizi a tako i u Levhi- mahfzu, Dakle Allah i Kur'an tako su odredili.

U vezi ovih mjeseci Allah ovako kaže: „Od kad je stvorio nebesa i zemlju Allah je propisao da je broj mjeseci dvanaest od kojih su četiri sveta, u njima sami sebi zulum ne činite ( kršeči Allahove zabrane i granice)!“( Tevbe 36)

 

Allah iznosi da je način obračunavanja vremena odredio još od stvaranja nebesa i zemlje. Ljude je podučio da pomoču kretanja sunca i mjeseca mjere vrijeme. Njihov ustaljen način kretanja određuje dane i noći, godišnja doba, godine i vremana pojedinih ibadeta. U tome ima još mnoštvo koristi.

Najizabraniji od ovih mjeseci je Zulhidždže u kojem se nalaze pohvaljenih deset dana, dani tešrika i hadždž. Zatim dolazi mjesec Zulkade koji nosi zajedničke dvije osobine sa predhodnim (sveti mjesec i mjesec hadždža). Mjeseci Muharrem i Redžeb nisu hadžski mjeseci dok mjesec Ševal jeste ali on nije sveti mjesec.

Najizabraniji dani Zulhidždžeta su prvih i zadnjih deset dana ovog mjeseca. Iza njih po vrijednosti dolaze prvih deset dana Muharrema. Ibadeti u ovim danima u odnosu na druge mjesece su mnogo vrijedniji i uzdignutiji.

 

Razlog zašto se kaže da su ovo sveti mjeseci

 

Ima mnogo mišljenja zašto se za ove mjesece kaže da su sveti. Prema jednom to je zato jer su dobra djela mnogo vrijednija a grijesi mnogo pogubniji u njima.

Kab rh.a. je rekao: “ Allah je stvorio vrijeme a četiri njegova djela učinio je svetim jer ih On više voli.“

Jedni tvrde da je razlog svetosti to što je u ovim mjesecima bilo zabranjeno ratovati još od vremena džahilijjeta. Neki tvrde da je tako bilo još od vremena Ibrahima a.s.

Neki tvrde da svetost ovih mjeseci dolazi od hadždža i umre koji se u njioma čine. Zulhidždže je mjesec u kom se obavlja hadždž u mjesecu Zulkade putuje se na hadždž a u mjesecu Muharremu vračamo se sa hadždža. Sveti su da bi sa obezbijedila bezbjednost putovanja na hadždž. Mjesec Redžeb obzirom da se nalazi u sredini godine predstavlja mjesec u kom se čini umra.

 

Zašto je zabranjeno ratovati u ovim mjesecima

 

Allah Teala ovako kaže:“( Zbog kršenja ugovora) kad isteknu sveti mjeseci ubijajte mušrike tamo gdje se nađete, hvatajte ih, hapsite i sačekujte ih. Ako se pokaju, klanjaju namaz i daju zekat onda ih pustite. Nema sumnje da Allah mnogo oprašta i da je Milostiv.“( Tevbe,5)

Uzvišeni Allah kaže: :“( Zbog kršenja ugovora) kad isteknu sveti mjeseci, tj. vrijeme koje sam definisao...“

U ovom ajetu je i dokaz da se oni koji ne klanjaju namaz i ne daju zekat ne puštaju na slobodu nego sasvim suprotno da se oni koji negiraju ove ibadete trebaju pogubiti. I sam Ebu Bekr Essiddik r.a. ratovao je sa onima koji su negirali namaz i zekat i tako izašli iz vjere. Sljedeći hadis Resulullaha s.a.v.s. dolazi nam sa istim značenjem:“ Naređeno mi je da se borim sa ljudima dok ne kažu la ilahe illa llah ne klanjaju namaz i ne daju zekat“(Buhari,Iman,17, Muslim,Iman,32)

Ajet završava riječima: „Nema sumnje da Allah mnogo oprašta i da je Milostiv.“ Ovo je razlog da se puste pokajnici. Značenje je ovo : Njih pustite na slobodu jer im se Allah smilovao i oprostio im zbog njihova pokajanja.(Ibn Adžibe,Bahrul-medid)

Zatim je propis da se ne ratuje podignut ovim ajetom:“Kako se mušrici svi zajedno bore u svakom vremenu protiv vas i vi se borite protiv njih. Ako se oni bore protiv vas u svetim mjesecima onda se i vi borite!“(Tevbe/36)

Jedan od tabiina Ata rh.a. je rekao .“ Nije dozvoljeno ratovati u svetim mjesecima i u haremu ni u koje vrijeme, dozvoljeno je ratovati jedino ako drugi izvrše napad  i započnu rat.“

Samo ovaj stav pobija opkoljavanje Taifa i rat na Hunejnu protiv plemena Hevazin koje je Pejgamber s.a.v.s. poduzeo u Ševalu i Zulkadeu.

 

Promjena svetih mjeseci

 

Resul-i Ekrem u jednom dijelu hutbe na oprosnom hadždžu ovako je rekao:“ Vrijeme( njegovo mjerenje) se vrača na stanje kad je stvorena nebesa i zemlja. Godina traje dvanaest mjeseci od kojih je dvanaest svetih. Tri dolaze zaredom: Zulkade, Zulhidždže i Muharrem a četvrti je Redžeb-i Murdar koji se nalazi između džumadel-uhra i Šabana. Nesi(običaj) uvečava nevjerstvo, Allah sa tim zavodi kafire. Kafiri gazeči Allahove zabrane jedne godine neke mjesece smatraju svetim a druge ne. Na isti način i mjesec Muharrem jedne godine smatraju svetim a druge ne. Eto ovo je nesi i on je od šejtana.“ 

Sveti mjeseci su bili poznati i poštovani još u džahilijjetu, u njima se nije ratovalo i nije se proljevala krv. Rebia i Mudar bili su bliska plemena među koja se vremenom uvuklo neprijateljstvo koje se nastavilo i nakon pojave Islama. Pleme Rabia bi počaščeno Islamom dok Murdar nije to želio. Zbog ranijeg neprijateljstva izmjenili su mjesto mjeseca Redžeba. Pleme Rebia je prihvatilo da Ramazan bude sveti mjesec(od ešhuri huruma) na mjesto Redžeba dok Murdar nije tako uradio i zadržali su Redžeb kao sveti mjesec. Usvojoj hutbi Poslank a.s. ukazuje da je Murdar pravilno postupio u ovoj situaciji. I nakon ovoga ljudi su nastavili mjesec Redžeb da zovu Redžebi murdar.

Za ovaj mjesec se kaže i da je Redžebi ferd jer tri sveta mjeseca dolaze sve jedan za drugim dok je mjesec Redžeb ostao sam.

U 37.ajetu sure Tevbe Allah dž.š. kudi mušrike koji mjenjaju mjesta svetih mjeseci:“ Mjenjanje mjesta ( odgađanje) svetih mjeseci predstavlja prednjačenje u kufru. U takva lutanja zapadaju kafiri oni čuvaju svete mjesece u njihovu broju tako što ih jedne godine proglašavaju svetim a druge ne i na taj način ono što je Allah zabranio oni dozvoljavaju. Njima su loša djela prikazana lijepim. Allah neće uputiti kafire.“

Allah dž.š. kaže: :“ Mjenjanje mjesta ( odgađanje) svetih mjeseci predstavlja prednjačenje u kufru. To je prebacivanje svetosti sa jednog mjeseca na neki koji slijedi. Arapi su bili narod koji je volio rat i otimanje. Bilo im je zabranjeno da ratuju u četiri mjeseca što je za njih bilo veoma teško. Zato bi nastavili rat u svetom mjesecu a njegovu svetost pomjerali na neki drugi mjesec. Uvečini slučajeva dizali su svetost sa mjeseca Muharrema i prebacivali to na mjesec Safer i tako bi opet u godini imali četiri sveta mjeseca.

“ Mjenjanje mjesta ( odgađanje) svetih mjeseci predstavlja prednjačenje u kufru.“ Jer oni ohalaljuju ono što je Allah oharamio i oharamljuju ono što je Allah ohalalio. Ovo je kufur koji nadodaju na kufur koji su neć ranije činili.

„Sa ovim kafiri dodajući na postojeći kufr još jedan skreću još više sa pravog puta.“

U ajetu je spomenuto da ih Allah na ovaj način odvosi u zabludu.

„Oni jedne godine jedan sveti mjesec smatraju običnim a na njegovo mjesto neki drugi mjesec smatraju svetim. U drugoj godini taj mjesec smatraju svetim.“ Na ovaj način nekad odgađaju a nekad izostavljaju sneti mjesec. Zatim na mjesto svetog mjeseca oni neki drugi mjesec smatraju svetim te na taj način čuvaju broj svetih mjeseci kojih je četiri.

„Njima se njihova loša djela čine dobrim“ tj. Allah im je uskratio svoju posebnu podršku i prepustio ih sebi samima i tako ih udaljio od istine. U suštini Allah je onaj koji djela uljepšava ili to čini šejtan. Dakle posao uljepšavanja iz edeba i mudrosti pripisuje se šejtanu.

Allah ajet završava riječima :“ Zbog neprestane nepokornosti Allah neće uputiti nevjernike.“ Tj. neće ih uputiti na pravi put sve dok ne put Njegovog Poslanika Muhammeda a.s.(Bahru-l-medid, Ibn Adžibe)

 

Ibadet u svetim mjesecima

 

Ali b. Ebu Talha od Ibn Abbasa prenosi r.a.:“ Allah je četiri mjeseca učinio svetim, podigao je njihovu vrijednost, grijehe koji se u njima čine smatra većim zlom a dobra djela većim dobrom nego u ostalim mjesecima.“

Prema rivajetu koji je do nas stigao Resulullah s.a.v.s. je rekao:“ Ko u svetim mjesecima post tri dana tj. četvrtak petak i subotu Allah će ga udaljiti od džehennema na udaljenost od sedamdeset godina.“( Tabetani , El- Evsat, nr.181.)

U drugom haberu stoji :“ Ko posti jedan dan u svetim mjesecima to mu je kao da je postio trideset dana van njih.“( Slično ovome vidi Munziri, Et-Tergib II,114) 

Kako se prenosi Resulullah s.a.v.s. je rekao:“ Najdraža i najvrjednija djela kod Allaha su ona koja se učine u prvih deset dana Zulhidždžeta. Jedan dan posta u ovim danima jednak je godini posta. Dok jedna noć provedena u ibadetu ima vrijednost Lejletulkadra. „ Prisutni su ga pitali o Resulullah:“ Zar nije džihad na Allahovu putu vrijedniji od ovoga?“ Odgovorio je : „Ne ni džihad na Allahovom putu nije vrijedniji od ovoga izuzev onog ko u boj izađe sa svojim imetkom i životom i ni jedno od toga ne vrati kući.“ Udrugom rivajetu stoji :“ Osim onog ko ode u džihad i prolje svoju krv.“( Pogledaj Rijadus-Salihin,II,508.)

Ako Allah zavoli jednog roba On ga u najvrijednijim trenutcima uposli sa najvrijednijim djelima i tako mu najveće nagrade dadne. Međutim ako ne voli nekog roba On ga u najodabranijim trenutcima uposli sa najgorim djelima i tako uveća njegovo zlo zbog nepoštivanja dinskih svetinja i padanja u harame.

 

VE AHIRU D'AVANA ENIL HAMDU LILLAHI RABBIL 'ALEMIN.

Pretraga