Ahiret je život/svijet koji će otpočeti Sudnjim danom i trajat će vječno. Kao i dunjaluk i ahiret je svijet stvoren Allahovim kudretom i moći. 

Nastupanje Sudnjeg dana, puhanje u sur, oživljavanje mrtvih, uručivanje knjige djela, uspostavljanje mizan terzije, polaganje računa pred Allahom, šefaat, sirat, džennet i džehennem su hak – istina. To su sve stvari vezane za vjerovanje u Sudnji dan. Prije ahiretskog života, tu su još i predznaci Sudnjega dana, život u kaburu kao i pitanja Munkira i Nekira. 

Riječ tevekkul u jezičkom smislu znači opunomoćiti nekoga, povjeriti i predati nekoj osobi da obavi neki posao.

Kao vjerski termin, tevekkul je moliti Uzvišenog Allaha za hajirli i berićetli ishod i prepustiti Njemu rezultat nakon što se poduzmu neophodne mjere, iskoriste mogućnosti i uradi ono što je do insana.

Tevekkul je potpuno oslanjanje u obećanja Uzvišenog Hakka; to je prirodna posljedica vjerovanja u Allaha, posjednika svojstava kao što su znanje (ilm), volja (iradet), kudret (moć) itd.

Tevekkul je oslanjati se u svakom poslu na Uzvišenog Allaha; u Njega se uzdati; potpuno vjerovati da je čovjeku nemoguće pobjeći od nečega što mu je određeno da se desi; predati se volji Uzvišenog Allaha. Na taj način čovjek postaje spokojan zato što je zadovoljan sa svim što dolazi od Njega. Osim toga steći će i zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.

El-Džurdžani, k.s.,  kazuje da je razmišljanje - tefekkur aktivnost koja se realizuje na način ‘da se srce usmjerava shvatanju značenja stvari kako bi postiglo cilj, odnosno tefekkur je manifestacija znanja u srcu kako bi se spoznala suština-hakikat stvari.’

Tefekkur i riječ taakkul koja je u bliskoj vezi s njim, dolazi u značenju: razmišljati, smisliti, dosjetiti se,  pojmiti...

Druga riječ bliska značenju riječi tefekkur jeste riječ ‘tedebbur’. Ona ima značenje razmatranje, rasuđivanje, zapažanje...

Vrijeme je jedno od najdragocijenijih blagodati koje je Allah dž.š., podario ljudima. Vrijednosti se zadobijaju ili gube u vremenu. Zato je svaki trenutak koji se gubi  vrijedan kapital kojeg nije moguće ponovo vratiti.  Bogatstvo, imetak, imanje se mogu vremenom steći, međutim kapital života koji je protraćen je nemoguće nadoknaditi i povratiti.

Gospodar kaže: “Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ (Asr, 1-3)

Fahruddin Razi, rh.a., tumačeći suru Asr kaže: “Allah se kune vremenom.  Jer u njemu se nalaze životna stanja i događaji.  Tako da sreća i tuga, zdravlje i bolest, bogatstvo i siromaštvo bivaju u vremenu. Jer ništa se ne može usporediti sa životom i ništa nije vrijednije od njega...Za tebe je najvažnija stvar tvoj život. “

U jednom hadisu Hz. Pejgamber, s.a.v.s., kaže: “Dvije su blagodati koje obmanu i prevare većinu ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.“ Time nam kazuje kako je vrijeme veliki nimet i počast, kao i to da znamo vrijednost vremena te da iskoristimo na najbolji način te da ne budemo od ove većine ljudi. 

“Hubbü’l-vatan mine’l-îman” kaže naš Resul. „Ljubav prema domovini je od imana.“

Neki alimi hadisa kažu da ove riječi koje se u djelima Mevlane i Imam-i Rabbanija, k.s., spominju kao hadis ne mogu biti hadis. Ova nesuglasica se kao i kod drugih izreka koje se spominju u tesavvufskim knjigama prihvata kao 'prenošenje hadisa kešfom'.  Mi ćemo se izbjeći tu raspravu i usmjeriti se na njeno značenje. Vatan odnosno domovina znači mjesto gdje je jedna osoba odnosno zajednica rođena, odrasla, gdje obitava odnosno gdje provodi svoj dunjalučki život.  Zaključujemo: Ljubav prema domovinu je prirodna ljudska emocija. Bio vjernik ili ne, svaki čovjek voli svoj zavičaj. To je najviše zbog uspomena koje ga vežu za taj prostor. Rekli smo da svaki čovjek po svom fitretu u srcu ima emociju, ljubav prema rodnom zavičaju. Tako isto i muslimani. Znamo da je Pejgamber, s.a.v.s., prilikom činjenja hidžre izlazeći iz Mekke sa brežuljka Hazvera, okrenuo se prema gradu i rekao: „Tako mi Allaha, ti si najbolje i najdraže mjesto koje je Allah stvorio. Meni nema ljepšeg i dražeg doma od tebe. Da nisam primoran, nikad se ne bih odvoio od tebe, nebih te mjenjao za drugi dom.“

Iman je čvrsto vjerovanje u Allahovo dž.š. postojanje i jednoću, zatim vjerovanje da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, s.a.v.s. To je prvi korak i uslov ulaska u Islam, i sažeto je u ''kelime –i šehadetu''. Svako ko ovu svetu rečenicu izgovori jezikom i potvrdi srcem, on vjeruje i smatra se muminom i muslimanom.

U leksičkom smislu, ''džennet'' znači bašča, mjesto ispunjeno biljem i drvećem. U teološkoj terminologiji, Džennetom se naziva mjesto pripremljeno za vjernike i ispunjeno raznovrsnim blagodatima. Džennet, i život u njemu, je vječan. Svi koji dođu pred Gospodara sa imanom i dobrim djelima, ući će u Džennet. Vjernici koji umru kao griješnici, ukoliko im Allah ne oprosti, nakon što odsluže kaznu za grijehe, ući će u Džennet i u njemu vječno ostati...

Kako saznajemo iz Kur'ana časnog, Džennet je mjesto prostrano koliko su nebesa i zemlja. Vjernici će se u njemu napajati iz rijeka od mlijeka i meda, i vodom čiji se ukus ne kvari. Tamo niti je pretoplo niti prehladno. U Džennetu je raznovrsno voće, vinogradi, mnogobrojne vrste ptičijeg mesa. Tamo će biti sve što požele duše Džennetlija.

Kur'an-i kerim je najčasnija i najsvetija Knjiga na Zemlji. Toliko je sveta da je postizanje sreće moguće samo uz slijeđenje te Knjige.
Kur'an časni je Allahova riječ, koju je Allah posredstvom Džebraila, a.s., dostavio Poslaniku, s.a.v.s. Čitanje/učenje riječi ove Knjige donosi sevap a njeno značenje je zakon po kojem muslimani postupaju.
Kur'an-i kerim ne liči ni na jednu knjigu. Niko je ne može promijeniti; riječi zamijeniti nekom drugom, niti bilo koji prijevod može izmijeniti značenje.
Kur'an-i kerim je vječna mudžiza, i njenoj ljepoti nema kraja. Da se svi ljudi i džinni okupe ne bi mogli napraviti niti nešto slično najkraćoj suri.
Kur'an-i kerim ima nevjerovatno dejstvo na čovjekovu dušu. Oni koji su čistog srca, dok čitaju i razumjevaju Kur'an padaju u stanje duhovne opijenosti, usljed čega im se bude najdublje emocije.

Umra, u leksičkom smislu znači posjeta/zijaret. U teološkoj terminologi umra obuhvata tavaf oko Kabe i saj između Safe i Merve. Umra se može obaviti u svakom periodu, međutim na dan Arefata i u danima Kurban-bajrama umra je mekruh.

Umra je sunnet mueked/pritvrđeni sunnet. Prema malikijskom mezhebu, tj prema Imamu Maliku umra je također sunnet mueked, ali prema Imamu Šafiji, umra jedanput u životu je farzi ajn. Prema hambelijskom mezhebu umra je farzi ajn i to odmah nakon otvaranja mogućnosti.

Odlazak na put i posjeta ovim mubarek mjestima, zbog hadždža i umre je ustvari pokazatelj ljubavi prema uzvišenom Stvoritelju.

Strahovanje i nadanje su dvije temeljne karakteristike ahlaka vjernika. Ta dva svojstva, vjernika drže u ravnoteži. Pomoću njih hodi putem istine, čini dobra djela, i čuva ih. Opisujući vjenike, uzvišeni Allah, kaže:
''Oni, sa strahom i nadom ustaju iz svojih postelja, kako bi Gospodaru ibadet činili'' (Sedžda, 32/16)
Strah od Allaha i nadanje Allahovoj milosti je pokazatelj ispravnog imana. To dvoje liči na dva krila ptice. Kako god ptica ne može letjeti samo sa jednim krilom, isto tako ni osoba koja se boji Allaha a ne vjeruje u Njegovu milost ne može ispravno vjerovati.

Stranica 1 od 3