Nemarnost/gaflet je stanje kada se čovjek prilagođava svojim nefsanskim prohtjevima, gubi svoje vrijeme na besposlice, nemogućnost da shvati i preda pažnju značajnosti i vrijednosti bitnih stvari. Kada insan se oda svojim nefsanskim prohtjevima onda zaboravlja Allahova naređenja i zabrane te nije svjestan stvarnosti stanja svog srca. 

Na osnovu tumačenja Muhammed b. Ebû Verd'e (k.s) postoje dvije vrste gafleta: 

Jedan je gaflet naspram milosti a drugi je gaflet naspram stanja kaznih koje će doći.

Gaflet naspram milosti je prepreka uspinjanju, dok gaflet naspram kazni udaljava od ibadeta. Onaj ko se spasi od stanja gafleta/nemara taj se uzdiže. 

Hamdûn el-Kassâr (k.s) opisujući gaflet rekao je sljedeće: "Gaflet je stanje kada rob zaboravi Rabba, ne traži Rabbovo Zadovoljstvo i on je taoc svoga nefsa. Tada rob se ukrašava samo za dunjaluk i u tom stanju ne može za sebe pridobiti niti korist a niti štetu i on samo želi da bude viđen u očima drugih ljudi.

Riječ tarikat znači put ili usul(metoda). Tarikat nije ni vjera(din) ni mezheb, nego oblik življenja i razumijevanja vjere. Formiran je u svrhu odgajanja ljudi. Shodno svojim metodama odgoja i načinu obavljanja zikra, tarikati su nazvani različitim imenima. Izvor tesavvufa nisu istočne filozofije, niti zapadne vjere, nego Kur'an i sunnet.

Sve ove poštovane metode i pravila odgoja i lijepog ponašanja (usul i adabi), uzeti su iz Kur'ani Kerima, sunneta Resulullaha s.a.v.s. i iz stanja njegovih ashaba. Sa svim što u njemu ima, vezan je za Kur'an i sunnet, ili je otvoreno spomenuto u Kur'anu, ili je prihvaćeno putem išareta, putem indukcije - zakljucivanja(dilaleta) ili šutnje. Dakle nema ništa što ne bi bilo u skladu sa duhom Islama.

Hazreti Muhammed, s. a. v. s., je milost svijetovima, i u isto vrijeme i najmiliji Allahov, dž. š., rob. Kako god je on Allahov, dž. š., najdraži rob, također, i mu'mini njega najviše vole. Jer ljubav prema Poslaniku, s. a. v. s., je jedan od temelja imana. Vjerovjesnik, s. a. v. s., je kazao: „Nijedan od vas neće biti vjernik dok mu ja ne budem draži od njegovog roditelja, dijeteta i cijelog svijeta.“ (Buharija) 

Voljeti Pejgambera, s. a. v. s., je moguće sa primjenjivanjem propisa koji se nalaze u Kur'anu i sunnetu i sa prihvatanjem Muhammeda, s. a. v. s., za svoga uzora i vodiča. Onaj ko voli Pejgambera bit će zajedno sa njim na ahiretu. Svakako da je naš Pejgamber, s. a. v. s., dostojan jedne takve ljubavi. Jer on je Allahov Miljenik. On, s. a. v. s., da bi iskazao ovu istinu, je  lično kazao: „Znajte da sam ja Allahov Miljenik i Njegov Prijatelj i ne hvališem se time. Na Kijametskom danu bajrak zahvale bit će u mojoj ruci.“ (Tirmizi)

„Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani toga se klonite. I bojte se Allaha. Zaista, Allah žestoko kažnjava.“ (Hašr 7)

Sunnet u jezičkom smislu znači put, navika, narav, karakter, ponašanje, vladanje, ophođenje. U smislu definicije sunnet označava riječi, dijela i pešutna odobravanja hazreti Poslanika, s. a. v. s. Ukratko, Sunnet je tumačenje Islama na način kako ga je Poslanik, s. a. v. s. živio. Drugim riječima, Sunnet je Kurʼan koji se živi, odnosno, njegova konkretizacija.

Mubarek riječi našeg Plemenitg Poslanika, s. a. v. s., nazivaju se „kavl-i sunnet“, njegovo ponašanje i ophođenje, izuzev onoga što je samo njemu naređeno, naziva se „fil-i sunnet“, a ono što je on vidio i šutnjom odobrio naziva se „takrir-i sunnet“.

Srce, na arapskom se kaže kalb, a dolazi od riječi koja znači okrenuti ili prevnuti se. Kalb označava parče mesa u ljudskome tijelu, ali i jedan dragulj koji je Allah, dž.š., pohranio u čovjeka. Materijalno srce se nalazi na lijevoj strani prsa. Manevi srce je izvor znanja, nadahnuća. Kada se u vjerskim izvorima govori o srcu, misli se na ovo drugo koje je skriveno četiri prsta ispod lijeve bradavice.
Jedna od njegovih posebnosti jeste da je sposobno mijenjati boje. Dakle, ono prelazi iz hala u hal, iz jednoga stanja u drugo. Na tu činjenicu, da srce mijenja stanja, ukazuje i Kur'an u suri Alu Imran:
"Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!“ (Alu Imran, 8)

Koji namaz obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju. (En-Neml, 3)

Namaz je jedan od 5 islamskih šartova. Namaz je također naredba Uzvišenog Allaha: Namaz obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji namaz obavljaju i vi obavljajte! (El-Bekare, 43)

Uslovi da bi namaz bio farz – obligatan:

  • Biti musliman: namaz nije obaveza nemuslimana jer uslov za namaz jeste iman u Allaha.
  • Biti pametan i razuman: umno poremećene i nezdrave osobe nisu dužne obavljati namaz. No međutim, ukoliko se osoba izliječi od ludila u toku namaskog vremena taj namaz joj spada u obavezu.
  • Biti punoljetan: nepunoljetna djeca nisu obavezna izvršavati namaz. No, roditelji su ti koji su dužni djecu navikavati na namaz već od njihove sedme godine. Poslanik (a.s.) kaže: naredite svojoj djeci obavljanje namaza kada navrše sedmu godinu života (TemelİlmihalBilgileri, Şemseddin Bektaşoğlu, Semerkand Yayınları)

Riječ zikr se javlja uglavnom u slijedećim značenjima: spominjanje, sjećanje, nebivanje u stanju nemara/gafleta i zaborava. Javlja se i u značenjima klanjanja namaza i učenja dove. U terminologiji sufizma ova riječ ima značenje spominjanja Allaha tačno određenim riječima i rečenicama.

Zikr je odstraniti iz srca sve drugo osim Uzvišenog Allaha te dovesti srce u stanje smirenosti i spokoja sa Gospodarom. Zikr je i emanet i tajna koju je Gospodar pohranio u naša srca. Sretni li su oni koji dospiju do te tajne i oni koji sačuvaju taj emanet!

Allah Teala u Kur'anu časnom kaže: ''Allahovi prijatelji su samo mutekije/bogobojazni. Ali većina (kafira i gafila) to ne zna.''

''Za Allahove prijatelje nema straha ni tuge. Za one koji budu vjerovali i Allaha se bojali, za njih su radosne vijesti ( i kerameti) i na ovom i na onom svijetu – Allahove riječi niko ne može izmjeniti – to će zaista veliki uspjeh biti'' (Junus, 10/62-64)

Nakon poslanika, a.s., Allahove prijatelje predstavljaju Rabbani alimi, u koje se svakako ubrajaju i kamil muršidi. Oni su Poslanikovi varisi. A prema riječima Imam Gazalija, kako god nema većeg mekama od poslanstva isto tako i među običnim ljudima najčasniji i najveći mekam je biti varis Poslanikov, a.s. Obzirom da je tako, kamil arifi/oni koji su spoznali Allaha, su najčasniji ljudi na Zemlji, i utoliko je važno i veliko njih upoznati, voljeti, ući u halke njihovog odgoja i okoristiti se od njihovog sohbeta/druženja i stanja.

Strahovanje i nadanje su dvije temeljne karakteristike ahlaka vjernika. Ta dva svojstva, vjernika drže u ravnoteži. Pomoću njih hodi putem istine, čini dobra djela, i čuva ih. Opisujući vjenike, uzvišeni Allah, kaže:
''Oni, sa strahom i nadom ustaju iz svojih postelja, kako bi Gospodaru ibadet činili'' (Sedžda, 32/16)
Strah od Allaha i nadanje Allahovoj milosti je pokazatelj ispravnog imana. To dvoje liči na dva krila ptice. Kako god ptica ne može letjeti samo sa jednim krilom, isto tako ni osoba koja se boji Allaha a ne vjeruje u Njegovu milost ne može ispravno vjerovati.

Riječ miradž znači uzdići se, popeti se visoko. Noć Miradža je noć kada se Poslanik s.a.v.s. uzdigao na nebesa i bio primljen kod svog Gospodara.

U 27. noći mjeseca Redžeba, Poslanik s.a.v.s. je uz pratnju Džebraila a.s. prenesen iz Mekke u Kudus, u Mesdžidul Aksa. Tu se sreo sa mnogim poslanicima i sa njima klanjao namaz, predvodeći ga kao imam. Ovo putovanje se u Kur'anu naziva ''Isra'' i spomenuto je u prvom ajetu sure Isra.:

''Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo svog roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja naša pokazali''

Putovanje koje se desilo te mubarek noći nosi mnoštvo tajni i mudrosti a najvažniji dio sadržan je u putovanju iz Mesdžidul Aksa na nebeski svod. I to se naziva Miradž.

Stranica 1 od 5