Alkohol i droga

“I jedite ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha, u kojeg vjerujete.” (Ma’ide, 88)

“...Koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika... koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti.” (A’raf, 157)

Sa aspekta konzumacije određene vrste hrane ili pića, osnovno je da ta hrana odnosno piće bude mubah (dozvoljeno). U suštini, sve stvari su stvorene da bi se ljudi koristili njima. Stoga, sve ono što je u svojoj osnovi čisto i što nije štetno za čovjekov razum i zdravlje - meso određenih vrsta životinja, proizvodi poput pšenice, ječma, riže; voće, povrće i razne vrste čistih napitaka - su halal, i mogu se jesti odnosno piti.

Međutim, neke stvari, zbog toga što su štetne i što su u suprotnosti sa razumom i stvarnim potrebama čovjeka, u našoj vjeri su zabranjene za jelo i piće.

Što se tiče hrane biljnog porijekla, zabranjena je ona koja ima smrtonosno, otrovno ili opojno dejstvo na čovjeka, te ona koja na bilo koji način šteti njegovom zdravlju. 

Naprimjer, zabranjeno je konzumirati mak (pitomi ili opijumski), opijum, marihuanu i sve ostale opojne tvari koje pomućuju razum.

Također, sva pića koja su štetna i koja opijaju su haram. A prema mišljenju većine mudžtehida, ono što opija u velikim količinama zabranjeno je i u malim količinama.

Štetnost konzumiranja opojnih pića je općepoznata, a rane koje, kao posljedica, nastaju u društvu su veoma bolne. Naravno, odgovornost na ahiretu, bit će još mnogo veća. Osim toga, postoji jednoglasan stav uleme o tome da je konzumacija i samo jedne kapi bilo kojeg pića definisanog kao hamr (vino), zabranjena i da zahtijeva šerijatsku kaznu.

Takvih stvari, koje uistinu nose veliku štetu, treba se kloniti. U tome je selamet (spas) kako za pojedinca, tako i za zajednicu.

Za liječenje je dozvoljeno koristiti one lijekove koji su čisti, jer Pejgamber, s.a.v.s., je rekao: “O Allahovi robovi! Liječite se, jer Uzvišeni Allah je za svaku bolest koju je stvorio, stvorio i lijek. Samo je jedna bolest izuzeta, a to je starost.”

Dakle, mnoge bolesti se mogu otkloniti liječenjem. To je Allahov, dž.š., zakon i poredak. Međutim, treba znati da je ozdravljenje od Allaha, dž.š., a ne od lijeka.

 

Zabrana konzumiranja opojnih sredstava

Konzumiranje alkohola i svih ostalih opojnih sredstava nanosi veliku štetu i zlo čovjeku, jer uništava njegov život, odnosi sreću i otvara put ka ovisnosti. Osim toga, sprječava roba od spominjanja Uzvišenog Allaha i obavljanja namaza. Zbog konzumacije opojnih sredstava, čovjek gubi svijest o zajedničkom življenju i lijepom ophođenju sa drugim ljudima. Umjesto toga, u njegovo srce se smještaju mržnja, neprijateljstvo i zavist. Na pogubnost alkohola i ostalih opojnih sredstava Uzvišeni Allah ukazuje riječima:

O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti? (Ma’ide, 90-91)

Alkohol negativno utječe na zdravlje i biva uzrokom različitih oboljenja, te na koncu, oni koji ga konzumiraju, veoma često završavaju u duševnim ili drugim bolnicama. Oni koji konzumiraju alkohol gube čast, ugled i dostojanstvo u porodici i među djecom, a drugi ljudi na njih gledaju sa podsmjehom i mržnjom. Najgore od svega je to što padaju u gaflet spram Uzvišenog Allaha, i (dok su u opijenom stanju) nisu u stanju da klanjaju namaz koji je jedan od osnovnih znakova islama. Na koncu, da Allah dž.š. sačuva, padaju u grijehe koji vode čak i u kufr (nevjerstvo).

Kada je spušten ajet kojim se zabranjuje alkohol i koji naređuje da ga se treba kloniti, ulice su bile mokre od prolivenog alkohola, toliko da, kada bi pala kiša, smrad alkohola bi se osjećao na sve strane.

Riječ “hamr” spomenuta u ajetu odnosi se na vino, rakiju, konjak, i sve ostale vrste opojnih pića. Potvrda toga je u sljedećem hadisu: Sve što opija je hamr (vino) i sve što opija je haram (zabranjeno). Svako ko bude pio vino na dunjaluku i umre, ne pokajavši se za to, neće moći piti džennetsko vino (piće) na Ahiretu.”

Munâvî rah. u djelu Kenzu 'l-Hakâik, objašnjava navedeni hadis riječima: “Takva osoba neće moći ući u Džennet, ili će ući, ali će joj biti oduzeta želja za vinom, pa će tako biti lišena džennetskoga vina.”

U drugom časnom hadisu se prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Sve što opija je zabranjeno. A ono što opija u velikim količinama, zabranjeno je i u malim količinama.”

Jednog dana je Osman, r.a., izašao da održi hutbu, te se prisutnima obratio sljedećim riječima:

“O ljudi! Klonite se alkohola, jer je alkohol majka svakog zla. U jednom ummetu prije vas živio je jedan abid (pobožnjak). Svako malo je dolazio u mesdžid i činio ibadet. Jednog dana, na putu susrete jednu nevaljalu ženu. Ta žena naredi svome slugi da abida povede sa njima u njenu kuću, a kada su ušli, ona zaključa vrata. 

U kući, pored žene, nalazila se boca sa vinom i jedan mali dječak. Tada se žena obrati abidu:

  • Ili ćeš popiti sa mnom ovu bocu vina, ili ćeš počiniti blud sa mnom, ili ćeš ubiti ovo

dijete. Ako ne učiniš ništa od toga, iz svog glasa ću početi vikati: ‘Taj i taj je silom ušao u moju kuću i pokušava da me napastuje.’ Tada niko više neće povjerovati u tvoje riječi.

Pošto nije vidio nikakvog izlaza, čovjek reče:

  • Što se tiče bluda sa tobom, to neću učiniti! Dijete također, nikada ne bih u -

Zatim uze i popi čašu vina. Međutim, malo kasnije počeo je govoriti:

  • Daj mi još malo vina -

 Naposlijetku je bio potpuno pijan.”

Nakon toga, Osman r.a. nastavi:

“Tako mi Allaha, nije prošlo mnogo, a čovjek je počinio blud sa ženom, a kasnije je ubio i dijete. Zbog toga, klonite se alkohola, jer on je majka svakog zla! Tako mi Allaha, u jednom srcu ne mogu biti zajedno iman i alkohol. Ako bi i pokušali, jedno drugo bi istjerali iz srca.”

 

Ovisnost o alkoholu i drogi, i uloga porodice

Djeca su budućnost i nada porodice. Koliko se samo porodica žrtvuje kako bi ih što bolje pripremila za život. Sve želje roditelja su da njihova djeca postanu lijepo odgojeni, sretni i spokojni ljudi.

Nažalost, da bi djeca bila sretna, nisu dovoljni samo lijep nijjet i trud porodice. Istina je takva da se misli i težnje djece ne podudaraju uvijek sa onim što porodica želi. Porodica nije uvijek u stanju da utječe na djecu i nije u stanju da ih uvijek sačuva od loših puteva i navika.

Droga i druge loše navike mogu u trenutku ugasiti živote naših mladih, koji su naša nada i naša budućnost. Sa početkom konzumacije opojnih sredstava sav trud i svi napori roditelja padaju u vodu. Mladi ljudi, upuštajući se u konzumaciju droge, postaju putnici puta bez povratka. 

Naravno da je želja svih nas da podignemo i odgojimo zdrave generacije koje neće biti zaprljane takvim ružnim navikama. Stoga, trebamo znati šta je to što bismo mi trebali učiniti kako bismo sačuvali svoju djecu od tog zla.

Prije svega, treba znati da su roditeljske svađe u porodici, kao i svađe sa djecom, jedan od veoma značajnih faktora zbog kojih mladi ljudi često posegnu za drogom. Djeca koja su svjedoci čestih svađa u porodici zapadaju u jedan vid depresije, te traže utočište gdje bi sve to zaboravili i pronašli smiraj. Budući da utočište i smiraj ne mogu pronaći u porodici – gdje bi ga trebali pronaći – tu prazninu popunit će neželjeno društvo i loše navike.

Također je evidentno da djeca razvedenih roditelja odnosno djeca čiji roditelji ne žive zajedno, mnogo češće zapadaju u drogu i druge loše navike. U jednom istraživanju sprovedenom u SAD-u ustanovljeno je da više od 50% ovisnika o heroinu čine djeca razvedenih roditelja. 

Sa aspekta sprječavanja mladih ljudi od zapadanja u drogu i druge pošasti, mnogo su uspješnije one države u kojima se porodični život vodi na tradicionalan način. Veoma je rijedak slučaj da dijete odraslo u velikoj porodici u kojoj se njeguju rodbinske veze, zapadne u drogu.

Djeca ovisnika o alkoholu ili drogi svakako su sklonija da i sama postanu ovisnici. Sprovedena istraživanja pokazala su da takva djeca imaju devet puta veću šansu da postanu ovisnici, od djece odrasle u normalnim porodicama.

Roditelji koji saznaju da su im djeca postali ovisnici o drogi trebaju izbjegavati nasilje i kažnjavanje. Trebaju se potruditi da strpljivo, mirno i savjesno prevaziđu taj problem, te trebaju učiniti sve što je potrebno u procesu odvikavanja. Pomoć trebaju zatražiti i od stručnih osoba i institucija. U svakoj fazi odvikavanja i liječenja, prije svega trebaju pokazati razumijevanje.

Uprkos svemu, porodica treba biti prva adresa na koju se dijete odnosno mladi čovjek koji ima problem, može obratiti. Niti jedna društvena institucija ne može ispuniti funkciju kakvu ispunjava zdrava i stabilna porodica.

Pretraga