Vrijednost i odlike namaza

Koji namaz obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju. (En-Neml, 3)

Namaz je jedan od 5 islamskih šartova. Namaz je također naredba Uzvišenog Allaha: Namaz obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji namaz obavljaju i vi obavljajte! (El-Bekare, 43)

Uslovi da bi namaz bio farz – obligatan:

  • Biti musliman: namaz nije obaveza nemuslimana jer uslov za namaz jeste iman u Allaha.
  • Biti pametan i razuman: umno poremećene i nezdrave osobe nisu dužne obavljati namaz. No međutim, ukoliko se osoba izliječi od ludila u toku namaskog vremena taj namaz joj spada u obavezu.
  • Biti punoljetan: nepunoljetna djeca nisu obavezna izvršavati namaz. No, roditelji su ti koji su dužni djecu navikavati na namaz već od njihove sedme godine. Poslanik (a.s.) kaže: naredite svojoj djeci obavljanje namaza kada navrše sedmu godinu života (TemelİlmihalBilgileri, Şemseddin Bektaşoğlu, Semerkand Yayınları)

Gavs-i Sani (k.s.) kaže: Namaz je farz svakome ko je razuman i punoljetan. To je dužnost koju svako mora izvršavati u svim uslovima; u protivnome slijedi velika kazna. Prema nekim učenjacima ta kazna traje  500 godina, dok prema drugima 70 000. Čak kada je osoba u stanju bolesti ili je nepokretna obavezna je obavljati namaz. (Namazım Huzurum, Selim Uğur, Semerkand Yayınları, sf.23.)

Namaz je ibadet kojeg mora bespogovorno izvršavati i muško i žensko. To je stvar na koju se najviše mora paziti nakon imana, te stvar na koju se posebno mora paziti kako se izvršava. U hadisu stoji: „Prva stvar za koju će čovjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz. Pa ukoliko mu namaz bude dobar, dobra će mu biti i ostala djela, a ukoliko mu namaz bude loš (ili ga ne bude imao nikako), loše će mu biti i ostala djela.“

(hadis bilježe Taberani, Nesai)

Onaj koji poriče obaveznost i vrijednost namaza izlazi iz vjere islama, dakle postaje nevjernikom tim činom jer namaz je uspostavljen Kur’anom, Sunnetom i koncenzusom svih učenjaka. Onaj ko ostavi namaz iz lijenosti je teški griješnik i prijestupnik. Neklanjanje namaza vodi i dunjalučkoj i ahiretskoj kazni. (TemelİlmihalBilgileri, Şemseddin Bektaşoğlu, Semerkand Yayınları)

Namaz se mora staviti u fokus svakodnevnice i života te prema njemu smo dužni organizovati i raspoređivati svoje ostale obaveze. Namaz nam apsolutno mora biti ispred i iznad svega. Vjerovjesnik (a.s.) je namaz nazvao stupom vjere islama, te onaj koji ga obavlja čuva vjeru, dok onaj koji ga ne obavlja ruši vjeru islam.

U jednome hadisu se ukazuje na to da je  neobavljanje namaza put u širk – mnogoboštvo. Allahov Poslanik Muhammed (a.s.) kaže: Uistinu je između čovjeka i širka i kufra ostavljanje i napuštanje namaza (Muslim)

Međutim, muslimani današnjice namazu ne pridaju onaj značaj koji mu istinski pripada: ili ga uopšte ne klanjaju ili odugovlače sa njegovim obavljanjem. İma i onih koji ga klanjaju ali ne obavljaju njegove ruknove na pravilan način.

Ne klanjati namaze na vrijeme ili ih preskakati pa ih naklanjavati je veliki grijeh. Naklanjavanje ne briše grijeh kojeg je osoba zaradila ne klanjavši namaz na vrijeme. Taj grijeh se jedino može pobrisati iskrenom teobom.

Allah u Kur’anu govori o stanju onih koji nisu obavljali namaz: 

Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio,

osim sretnika, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o grješnicima:

"Šta vas je u Sekar dovelo?"

"Nismo" - reći će - "bili od onih koji su molitvu obavljali i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla."

Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi.

(Mudessir, 38-48)

 

Skrušenost u namazu

Kao što je potrebno izvršiti pripreme za obavljanje namaza, isto tako je potrebno obratiti pažnju na određene stvari tokom samog namaza. Naime, nnajvažnija stvar na koju se mora paziti tokom obavljanja namaza jeste hušu’ ili skrušenost. Namaz nije samo sastavljen od pukih pokreta i rečenica koje izgovaramo. Namaz ima “svoju dušu”, a to je skrušenost ili stanje krajnje poniznosti i smirenosti  pred Uzvišenom veličinom Allaha. Skrušenost je bitna, bez obzira klanjalo se pojedinačno ili u džematu. Allah kaže: Ono što žele - vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno i skrušeno obavljaju (Mu’minun, 1-2)

Dakle, iz navedenog ajeta vidimo da je uspjeh i sreća vjernika direktno povezana i zavisi od skrušenosti i poniznosti tokom obavljanja namaza.

Allahov Poslanik (s.a.v.s.) kaže: Nema nijednog roba koji ustane da obavi namaz i Allahu se usmjeri cijelim svojim bićem, a da mu se Allah ne usmjeri Svojom milošću i oprosti mu sve ono što je radio a što nije u skladu sa vjerom (Taberani)

Allahov Poslanik (s.a.v.s.) kaže: Bit će oprošteno svakome ko bude klanjao dva rekata namaza a da pri tom ne pomisli ni na šta od dunjaluka (Buharija)

Imam-i Rabbani (k.s.) kaže: Da bi se namaz obavio u potpunosti na način na koji je propisan osoba treba da pazi na sve farzove, vadžibe, sunnete, mustehabe koji su podrobno i detaljno opisani u fikhskim knjigama. Potrebno je da ih sve izvršava na način na koji su propisani. Od spomenute 4 stvari, ne postoji neka 5. Skrušenost srca je povezana sa njima četirima. Neki se zadovoljaju time da poznaju te četiri stvari, međutim sami su nemarni prema njihovome sprovođenju u praksu. Nesumnjivo je da takvi se skroz malo okoriste od svojih namaza. No međutim, Poslanik (s.a.v.s.) kaže u hadisu kojeg bilježi Sujuti, k.s., u Džami'u-s-sagiru da se namaz jedino realizuje uz skrušenost srca. Dakle, skrušenost srca u namazu se postiže potpunim izvršavanjem svih njegovih farzova, vadžiba, sunneta i mustehaba, dok njihovim površnim ili nepotpunim izvršavanjem dolazi do toga da srce ne zadobija skrušenost.

Hikaja

U jednome djelu stoji da je nekada bio neki čovjek koji je dao jednu vreću nekome te se nije mogao nikako sjetiti kome je dao. Jedne prilike tokom obavljanja namaza, na um mu je palo kome je dao tu vreću te je poslije namaza naredio svome slugi da ode do toga čovjeka i vrati mu vreću. Sluga je upitao čovjeka kako se sjetio kome je pozajmio vreću, a čovjek mu je rekao da se sjetio tomok namaza. Sluga mu je rekao: Ti namaz nisi obavio radi Stvoritelja već radi vreće!

Allah kaže: Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak(Ta Ha, 132)

Hikaja: Ima li kakvo rješenje i olakšica za namaz?

Došao jednom jedan čovjek nekome poznatome učenjaku i upitao ga:

  • Pošto Vi pronalazite rješenja i olakšice za mnoge stvari, možete li nam dati neku oplakšicu za namaz? Pet puta dnevno klanjamo plus svakodnevne obevaze i poslovi, zaista nam je to veoma teško i naporno.
  • Sutra dođi. Malo ću istražiti to pitanje – odgovorio je alim.

Čovjek je sutradan došao, kako mu je i rekao učenjak.

  • Pronošao sam mnogobrojna rješenja za tebe, ne samo jedno – obratio se učenjak.
  • Stvarno si pravi hodža – odgovori čovjek i nastavi: - Obišao sam mnoge hodže i alime, ali niko od njih mi nije našao nikakvo rješenje, ali Vi ste mi ga pronašli, svaka Vam čast! Sada mi recite Vašu fetvu.
  • Ti ćeš umrijeti, a umrli nisu dužni klanjati- odgovori učenjak, a što naljuti čovjeka koji reče: - To što ste rekli nije nimalo normalno. Dajte drugu fetvu!
  • Ti ćeš biti lud – reče hodža.
  • Pa ludi ionako ne obavljaju namaz, nije im obavezan – odvrati čovjek i zatraži sljedeću fetvu.
  • Bit ćeš dijete – reče učenjak, na što mu ljutito čovjek odgovori: - Pa bio sam dijete, više nisam!
  • Imat ćeš menstruaciju – ponovo će učenjak, na što čovjek pobunjeno odgovori da muškarci nemaju mjesečnog pranja.
  • Polahko, ne uzrujavaj se – alim će – za tebe imam još jednu olakšicu – rekavši to, oči čovjeka su zasjale od radosti.
  • Bit ćeš porodilja u nifasu (postnatalni ciklus od 4o dana u kome je ženi zabranjeno obavljanje namaza i post) – reče učenjak, na što čovjek razjareno i ljutito povika: - Zar sam ja žena pa da rađam!
  • Pošto nisi ni mrtav, ni lud, ni dijete a ni žena, ti moraš obavljati namaz, za tebe nema nikakve olakšice – mudro odgovori učenjak i nastavi: - Jedino postoje olakšice za putnike i bolesnike, a svi ostali moraju obavljati namaz bespogovorno!

Na ovako mudar način učenjak je čovjeku objasnio vrijednost namaza (NamazımHuzurum,  Selim Uğur, Semerkand Yayınları, sf.24.)

Pojedinosti na koje klanjač mora obratiti pažnju

Veliki evlija, Sejjid Abdulkadir Gejlani, k.s., je na slijedeći način objasnio kako osoba treba da obavi namaz:

  1. Mora paziti na nijet prilikom stupanja u namaz – jer od nijeta sve počinje
  2. Potrudit će se da se zamisli da stoji direktno ispred Bejtullaha u Mekki
  3. Bit će potpuno uvjeren da se nalazi pred Uzvišenim Allahom
  4. Mora u potpunosti odstraniti od sebe sumnju u to da Allah sve vidi šta on radi
  5. Mora biti uvjeren da sa početnik tekbirom se raskrivaju sve perde između njega i Allaha
  6. Mora paziti na tespihate koje izgovara na rukuima i sedždama. Najmanje po tri puta ih mora izgovoriti. Prenosi se da je Hasan Basri, r.a., kazao: „Tespihate na ruku'u i sedždi je najbolje učiti po sedam puta. Srednja granica je pet, a minimalno tri.“
  7. Kada izgovori „subhanallah“ (slavljen je Allah i udaljen od svake nesavršenosti i nedostatka) mora se usmjeriti Allahu sa potpunom sviješću i prisutnošću srca i znanjem Kome se obraća. Mora imati na umu da se Allah tedžella čini
  8. Prilikom učenja Fatihe, posebnu pažnju će obratiti na riječi: ijjake na'budu ve ijjake neste'in (samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo). Mora razmišjati o značenju tog ajeta i veličini Onoga Kome robuje
  9. Mora paziti na tedžvid i tedžvidska pravila
  10. Mora obavljati svaki namaz kao da mu je posljednji
  11. Ne smije nimalo sumnjati da se namazi izlažu Allahu
  12. Ukoliko obavlja namaz u džematu za imamom – mora paziti da ne ide na ruku ili da se ne diže sa sedžde prije imama
  13. Mora paziti da sve namaske dijelove izvršava smireno i skrušeno i na način kako im dolikuje (Abdülkadir-i Geylânî, el-Gunye li-Tâlibî Tarîki'l-Hak, 2/201 -205.)

Namaz – stup vjere

Namaz je stup na kojem počiva vjera. On je njen temelj na kome se gradi zgrada islama činjenjem naređenoga i čuvanjem od zabranjenoga i pokuđenog. Koliko god čovjek gradio na slabim temeljima, zgrada će se urušiti. Pet dnevnih namaza su svakome farz, izuzev par izuzetaka. Namaz je kruna svih ibadeta i on je prvi ibadet među onima koji se spominju u islamskim šartima. Namaz treba da u čovjeku pobudi osjećaj da ga Allah vidi da ga neprestano motri i u skladu s time da se insan i ponaša. Ispravno obavljanje namaza čovjeka približava Allahu, čuva ga i udaljava ga od harama.

Poslanik, s.a.v.s., je upitan koje djelo je najvrijednije, pa je odgovorio: namaz u njegovo pravo vrijeme (Buharija i Muslim)

Tokom namaza insan se treba ponašati kao da su ti trenuci oni u kojima će preseliti i doći u Allahovu blizinu shodno hadisu kojeg bilježi Ibn Madže da se namaz treba klanjati kao da je posljednji.

Onaj ko ispravno obavlja namaz, on mijena svoje ponašanje, taj namaz ostavlja traga na njemu. Čovjek koji prisutna srca i ponizno i skrušeno pet puta stane pred Allaha će razmišljati o svome odnosu prema Njemu i svemu stvorenome. Trudit će se da se prema svemu lijepo ophodi jer namaz u čovjeku budi želju za lijepim i dobrim a trne želju za odvratnim, ružnim i mrskim. Namaz je hrana za duše i srca.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Šta mislite kada bi rijeka proticala ispred vrata kuće jednog od vas i on se kupao u njoj pet puta na dan, da li bi na njemu ostalo išta od prljavštine?” Prisutni su odgovorili: “Od njegove prljavštine ne bi ostalo ništa.” Na to je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dodao: “Primjer toga je pet dnevnih namaza. Allah njima briše grijehe.” (Buharija, 528; Muslim, 667.)

 

 

 

Pretraga