Uzvišeni Allah kaže: „Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Tevbe, 128) 

U drugom ajetu Allah, dž.š., kaže: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (Enbija, 107)

Prenosi se da je Said b. Džubejr, r.a., rekao: “Muhammed, s.a.v.s., je bio rahmet za sve ljude. Usrećio se onaj ko ga je uzvjerovao i ko ga je potvrdio. Pa čak i onaj ko nije uzvjerovao u njega, spasio se (kolektivne) kazne koju su iskusivali prijašnji narodi kao što su utapanje u vodi ili propadanje u zemlju.” Naš Pejgamber Muhammed Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem, rodio se 12. noći mjeseca Rebiul evvela odnosno 20. aprila 571. godine po miladu. Tu mubarek noć nazivamo noć rođenja ili mevlud.

Allah, dž.š., u jednom ajet-i kerimu kaže: „O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Tevba, 119)

Arifi su kazali: “Kada Allah zavoli roba pošalje ga onome koga voli i svoje prijatelje učini njemu saputnikom.” Postoji samo jedan put koju putnike vodi Allahu, a to je ‘put edeba’ na čijem čelu se nalazi Hz. Resulullah, s.a.v.s.  Zato su arifi rekli: “Na ovaj put se kreće sa edebom i putuje sa edebom. Svi ciljevi se ostvarju sa edebom. Onaj ko nema edeba ostaće na putu.” Edeb je raditi sve prema mjestu i potrebi. Kapija muršid-i kamila je kapija dosta. Pripazimo se jer dost očekuje ljubav i edeb. Stvari koje se ne rade po edebu, ma koliko god da ih insan radi ne mogu mu obezbjediti korist; dobitak nikako ne može nadomjestiti gubitak.

Allah, dž.š., kuneći se vremenom u Kur'an-i Kerimu kaže: “Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (Al-Asr, 1-3) Imam Šafija o ovoj suri je kazao slijedeće: “Da ljudima nije objavljeno ništa osim ove sure, (sa porukama i značenjima koje nosi) ova sura bi im bila dovoljna.” Naznačeno je da ova sura (u sažetku) sadrži sva Kur’anska znanja. Zato što je sva Kur’anska znanja moguće sabrati u slijedeća četiri polja koju su sažeta u ovoj suri: Iman, Salih amel (dobra djela), naređivanje dobra i sprečavanje zla.” Kažu vrijeme je novac. Znači vrijeme je najveće blago. Jedan sat proveden u imanu je najdragocijeni trenutak života.  Džunejd Bagdadi, k.s., kaže: “Dobro iskoristite blago vremena. Ono nam samo jednom dolazi u ruke, jesil ga ispustio, više ga nikad za nikad nećeš dobiti. Nema vrijednijeg blaga na dunjaluku od vremena.” Na dunjaluku se svaki trenutak samo jednom doživljava, on se više nikad ne vraća. Zato su Allahovi prijatelji svaki svoj uzdah (nefes) koristili kao da im je posljednji. Iz tog razloga su sufije sebe opisale kao ‘ibnul vakt’ ili sinove vremena, a to znači svaki trenutak biti budan, biti uvijek u ‘huduru’. 

Osnovni cilj tesavufa je zadobijanje vjerovanja ehli-sunneta i pridržavanje šerijata. Svrha tesavufa je osigurati ehli-sunnetski iman, snažan i čvrst, kojeg ne mogu načeti sumnje. Iman koji počiva samo na razumu, dokazima i logici ne može biti tako čvrst. Značenje koje, između ostalog, podrazumijeva dvadeset osmi ajet sure Er-Ra’d: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!”, je ulazak imana u srce i da je njegovo učvršćivanje u srcu moguće jedino zikrom (spominjanjem Allaha).

Drugi cilj tesavufa je da nam olakša ibadete, da ih činimo sa oduševljenjem i radošću, a ne sa lijenošću kako to nalaže nefs.

Kad je čovjek bolestan ili kad ga nešto boli odmah trči kod doktora, na preglede, na snimanja… Posmatra sam sebe u ogledalu.

Ako je bolest ozbiljna, radi boljeg liječenja, zaputi se čak i u Istanbul, pa ako izlječenje ni tamo nije moguće, traži lijeka dalje u Evropi. U svrhu liječenja, koristi sva moguća sredstva, troši imetak i žrtvuje sve što ima. Da bi otklonio bolest i bolove, te vratio tjelesno zdravlje, rahatluk i dobar ugođaj, čovjek troši imetak i daje sve od sebe.

Dok oni koji kritikuju tesavuf, posmatrajući ga spolja, na njega gledaju kao na instituciju mlitavosti i lijenosti koja prekida čovjekovu vezu s dunjalukom, oni koji su zašli unutar njega i doživjeli ga, predstavljaju ga kao školu koja čovjeka odgaja u okviru pravila Kur’ana i sunneta i ukrašava ga Allahovim edebom (lijepim ponašanjem). Koga treba slušati po ovom pitanju, onoga koji ide tim putem i poznaje ga, ili onoga koji poriče nešto što nikada nije okusio?

Jedna od osnovih grešaka pri procjenjivanju tesavufa jeste nepribjegavanje pouzdanim izvorima, iako je korištenje naučne literature uslov, pogotovu kada su u pitanju vjerske teme.

Cilj tesavufa je praktikovanje vjere i predstavljanje vjere u stanju posebne razdraganosti i radosti. Njegovo najveće bogatstvo jeste postizanje Allahove ljubavi. Allah Uzvišeni je odabrao vjeru Islam za cijelo čovječanstvo i poslao ju je ljudima preko svog poslanika i miljenika Muhammeda, a.s. Vjera Islam je upotpunjena Božijom objavom Kur’anom i sunnetom Božijeg poslanika Muhammeda, a.s.

Ko traga za nekom drugom vjerom ili pravcem neće mu biti prihvaćen od strane Allaha, dž. š., i na Ahiretu (drugom vječnom svijetu) bit će izgubljen.

U svijetu Islama prisutni su mnogi pravci koji predstavljaju neku vrstu njegove punine i savršenosti, a jedan takav pravac je i tesavuf.

Pretraga