Kurban znači ostvariti bliskost sa Uzvišenim Allahom. Kurban je ibadet koji nas podsjeća na hz. Ibrahimovu, a.s., pokornost, hz. Ismailov, a.s., teslimijet (predanost), i hz. Hadžerin rizaluk (zadovoljstvo odredbom).
Dani Kurbanskog bajrama po svojoj suštini nisu dani mesa i krvi, nego su dani takvaluka i teslimijeta. Uzvišeni Allah nam ajetom: „Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša (takvaluk) (...)“ (Hadždž, 37) kazuje da cilj klanja kurbana nije rezanje mesa niti prolijevanje krvi, nego da je suštinski cilj postizanje takvaluka.
Mnogo je važniji duboki duhovni smisao prinošenja žrtve Uzvišenom Allahu, nego li samo klanje životinje. Kroz klanje kurbana čovjekov ruh doživljava smiraj, jer tim činom pokazuje da je u stanju da makar malo oduži dug zahvalnosti za nebrojene blagodati koje mu je Uzvišeni Gospodar podario. Osim toga, rob ima i posebnu priliku da izvrši muhasebu (samoobračun) u pogledu ljubavi prema dunjaluku i dunjalučkom imetku koja je po njegovoj prirodi pohranjena u njegovom nefsu.
Prema Hanefijskom mezhebu klanje kurbana je vadžib, dok se prema Šafijskom mezhebu smatra pritvrđenim sunnetom. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: „Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.“ (Kevser, 2)

Uzvišeni Allah u Kur'ani Kerimu kaže:

''A to što od vas stvara druge vaše i spušta među vas ljubav i rahmet, to je od dokaza Njegovih. U tome je pouka za one koji razuma imaju.'' (Rum)

Porodica je temelj društva. Život na ovom svijetu formiran je i oblikovan prema porodici. 

Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Muškarac bez žene je miskin/siromah.''

Prisutni upitaše: ''Čak i ako ima mnogo imetka?''

Poslanik s.a.v.s. odgovori: ''Da. Čak i da ima mnogo imetka.''

Zatim je nastavio:  ''Žena bez muža je miskina/sirota.''

Prisutni ponovo upitaše: ''Čak i ako ima mnogo imetka?''

''Da'', odgovori Poslanik s.a.v.s, ''čak i ako ima mnogo imetka.'' (Kutubi Site)

Prvi brak je sklopljen u džennetu, između hz. Adema a.s. i hz. Have. Iz tog razloga, u braku koji je sklopljen radi Allahovog zadovoljstva, nalazi se ukus dženneta. 

Jedna od srčanih bolesti jeste i ljubav prema dunjaluku. Vezivanje srca za dunjaluk je jako teška bolest. Srce (kalb) je mjesto Allahovog pogleda (nazara) i ulazak drugih ljubavi u njega mimo ljubavi prema Allahu prouzrokuje da to srce umre. Hrana srca je spoznaja Uzvišenog i ljubav prema Njemu. A razlog njegove propasti jeste okretanje drugim ljubavima mimo ljubavi prema Uzvišenom.

Ljubav prema dunjaluku je majka svih grijeha i loših djela. Cilj slanja Objava i pejgambera jeste da ljude pozovu ahiretu, da se klonu dunjaluka, da ne vežu svoja srca za njega te da ukažu na to da je on prolazan i mjesto iskušenja. Za dunjalučki život Uzvišeni u Kur’an-i Kerimu kaže: “Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je - život, kad bi samo oni znali!” (Ankebut. 64) Mnogo je ajeta u Kur’anu koji ljude podstiču da se okrenu ahiretu. Zbog toga su i pejgamberi slani da ljude pozivaju i podstiču na ahiret. 

Vrijeme u kojem živimo je vrijeme gdje je srž svega izopačena, puna razvrata, vještačke prirode i vrijeme kada je istina rastrgana. 

Fitret, ono s čime je insan rođen, se smatra kao nešto nebitno i beznačajno i biva uzrok tome da insan protrati svoj fitret, odnosno svrhu njegova stvaranja, u nešto nebitno i malo. Svjedoci smo da se sve ono što insan dodirne, naša jela, pića, voda, zrak, moral, zajednica i život, naša shvatanja i razmatranja, velikom brzinom pokvari. 

Mi, kao insani, smo žrtve tog razvrata i pokvarenosti. Nasuprot tome, postoji i stanje islaha tj. nastojanje da se stvar ispravi odnosno vrati svome prvobitnom čistom izvoru. Muslihi (oni koji ispravljaju, popravljaju) i iskreni nastoje da isprave ovu stanje pokvarenosti. 

Najrasprostranjenije značenje riječi islah u našoj vjeri jeste vraćanje na izvor odnosno izvorni, izveden iz korijena s-l-h. Neke od riječi kao što su: sulh/mir, maslahat/uzrok dobra, salah/ smirenost, salih/odgovarajući izvedene su iz ovog korijena. Suprotno od islaha je ifsad, što znači pokvariti nešto, učiniti da nešto promjeni izgled ili stanje. 

Tri vrste ljubavi zauzimaju mjesto u srcu čovjeka.  Ljubav prema dunjaluku, ahiretu i ljubav prema Uzvišenom Gospodaru. Onaj ko na putu duhovnog odgoja uzme sebi u obavezu odlazak na manevi sohbete, i ispunjava vird s punim ihlasom, u njegovom srcu nestat će ljubavi prema dunjaluku, pa čak i prema ahiretu. Ostat će, samo i samo,  čista ljubav prema Gospodaru dž.š.

Od najvažnijih osobenosti sohbeta jeste to da on priskrbljuje muhabbet prema Uzvišenom Gospodaru, što rezultira ljubavlju prema svim Njegovim stvorenjima.

U sohbetu se nalazi toliki bereket da, zahvaljujući njemu, čovjek dobiva snagu da radi mnoga djela čak iako su teška. Cilj je evlijanski sohbet. A ako to nije moguće, onda treba da se redovno čitaju i prenose riječi i izreke Allahovih dostova.

U jezičkom smislu, porodica podrazumjeva zajednicu koju sačinjavaju muž, žena, djeca i drugi bližnji koji su međusobno povezani bilo da je to putem srodstva po krvi, braka ili srodstva po mlijeku. 

Porodica nastaje sklapanjem braka između žene i muškarca. Resulullah s.a.v.s. kaže:

''Ženite se/udajite i rađajte djecu. Ja ću se na Sudnjem danu ponositi sa brojnošću svoga ummeta.'' (Bejheki)

Porodica je jedan od najvećih emaneta koje je Allah, Te'ala, povjerio na emanet ljudima. Vjerski i dunjalučki život sa porodicom postaje lijep i uredan. Vjerski život se bez porodice ne može živjeti na potpun način. Neoženjen čovjek je nepotpun. Zbog toga je porodica nešto sveto i časno što svakome donosi dobro i korist. 

Prva porodica je sklopljena u Džennetu. Hz. Adem i hz. Hava su se vjenčali u Džennetu. Zbog toga svaki brak sklopljen radi Allahovog zadovoljstva ima ukus Dženneta.

Riječ sunnet znači “put, običaj, pravac, karakter, stanje, ponašanje, djelovanje “ i slično.

Kao termin sunnet predstavlja sve ono što je hazreti Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, radio i preporučio da se radi. Sunnet je interpretacija islama životom Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Sunnet je živi Kur’an i Uzvišeni Govor u pojavnom obliku. U sadašnjici kada se spomene riječ hadis misli se i na sunnet, a isto tako kada se kaže sunnet misli se i na hadis. Oba termina se koriste uzajamno. Riječi Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, se nazivaju kavli sunnet, njegovi postupci fiili sunnet i ono što je dozvolio svojim ashabima, radijallahu anhu, da rade se zove takriri sunnet. 

U čovjekovoj prirodi (fitret) utkana je potreba za traženjem istine (hak) i suštine (hakikat). Međutim, ukoliko se ta potreba ne usmjeri u skladu božanske volje i programa, prirodno je da će rezultat biti odabir onoga što je batil (lažno). Taj božanski program je Njegova odredba koja garantuje za čovjekov nutarnji i spoljašnji svijet. Bez sumnje, ta božanska odredba je Kur’an-i Kerim i Pejgamberov s.a.v.s. Sunnet.

Od samog praiskona pa do kijameta čovjek je uvijek u situaciji da odabere jedan od dva puta. Jedan od njih je Hak dok je drugi batil. Hak put je sirat-i mustekim, pravi i ispravni put. Putnici na tom putu, nakon nimeta upute (hidajet), konstantno obnavljaju svoj nijet učeći dovu: “Uputi nas na Pravi put.” (Fatiha, 5.) U nastavku sure Fatiha se opisuje kakav je to zapravo put: “Na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!“ (Fatiha, 6.-7.)

U 111. i 112. ajetu sure Hud Gospodar kaže: “I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono što su radili. Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.“

Istikamet znači biti ustrajan, postojan, ispravan, stamen, kretati se na način kako se to od nas traži. To znači potvrditi Allahov vahdanijet i rububijet te postojano živjeti na način kako to iman-vjera od nas zahtjeva bez činjenja širka. To je srednji put, bez skretanja u ifrat/pretjerivanje i tefrit/nedostatnost. 

Znanje je glava svakog djela. To je sredstvo spoznaje Allaha dž.š. i približavanja Njemu Uzvišenom. Uz to, ime “el-Alim” je jedno od Njegovih uzvišenih imena, a znanje je jedan od Njegovih sifata.

Znanje dolazi prije djela. Najprije se stječe znanje, a potom se, shodno tom znanju, čine djela. A iman je početna tačka svega. Iman prednjači u odnosu na znanje. Allahovi poslanici a.s. su ljude najprije pozivali imanu, a potom su one koji prihvate iman, podučavali znanju i pozivali na činjenje djelā.

U časnom ajetu se kaže:

„I hranu su davali - mada su je i sami željeli - siromahu i siročetu i sužnju. Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti. I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati.“ (El-Insan, 8-11)

Siroče ili jetim je dijete koje prije punoljetstva ostane bez oca. Period prije punoljetstva je period u kojem se  dijete ne može brinuti o sebi samom i potrebno je da bude pod nečijom zaštitom, starateljstvu i usmjeravanju. Zbog toga što su te stvari obaveze sa kojima je zadužen otac, pri definiciji jetima gubitak oca se uzima kao mjerilo.

Stranica 1 od 11

Pretraga