KUR'AN je Allahova posljednja objava koju je Muhammedu, a.s., dostavio melek po imenu Džibril. Počinje sa surom Fatihom a završava sa Nasom. Kur'an je uputa svim ljudima i džinima kako da postignu sreću i zadovoljstvo na oba svijeta:

وَمَاهُوَإِلَّاذِكْرٌۭلِّلْعَٰلَمِينَ – Kalem, 52:  A on je samo Opomena i Uputa svjetovima.

Kur'an je sukcesivno objavljivan, ajet po ajet, cijele 23 godine. na taj način je odgovarao na pitanja koja su Poslaniku, a.s., postavljana, rješavao konkretne i aktuelne probleme.

Riječ ''ahlak'' uopšteno, podrazumijeva narav, prirodu, karakter. Lijep ahlak je da se čovjek svojom voljom, svjesno, ponaša lijepo a izbjegava svaku vrstu ružnog i neprimjernog ponašanja, da pazi na hakove Gospodara i hakove robova, te da otkloni od sebe sve ružne osobine i emocije kao što su oholost, zavist, škrtost i druge.

Lijep ahlak je usvojiti ahlak ponosa svih svjetova – Poslanika, s.a.v.s. Lijep ahlak je znak evlijaluka. Čovjekov ahlak je ustvari njegova vjera; ponašanje pokazuje nivo čovjekovog imana, razuma, znanja i spoznaje. Čovjekova vrijednost se mjeri njegovim edebom.

Allah Teala kaže: ''Istinski vjernici su oni koji vjeruju u Allaha i Poslanika, a zatim više ne sumnjaju. I na Allahovom putu se bore imecima životima svojim... (Hudžurat, 49/15)

Mumin je čovjek na kojem se manifestuju posebna božanska svojstva. Zbog toga se istinski mumini još nazivaju Allahov ehl, Allahovi dostovi, Allahovi šahidi/svjedoci Allaha. Mumin je osoba koja potvrđuje ono što poslanik, s.a.v.s., donosi od uzvišenog Allaha.

Najosnovnije karakteristike vjernika su vjerovanje u Allahovo jedinstvo i ahiret. Zbog ove karakteristike vjernik za djela koja čini ne očekuje nagradu na dunjaluku nego je usmjeren prema ahiretu i traži Allahovo zadovoljstvo.

Edeb, u leksičkom smislu, znači: odgoj, lijep ahlak, lijepo ponašanje, prefinjenost, suptilnost, stid, ustručavanje itd.
Edeb je kruna od Gospodara
Stavi tu krunu i budi bezbjedan od svakog belaja
Hz. Mevlana, kaže: ''Edeb je ono što razlikuje čovjeka od životinje''.
Edeb je ponašati se prema svakome, u svakom stanju, u svakom trenutku i na svakom mjestu, onako kako dolikuje. Odnosno, odnositi se s poštovanjem prema Uzvišenom Hakku i Njegovim stvorenjima.
Edeb je upoznati svog nefsa i držati se granica.

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom kaže:

''(O Poslaniče) Mi smo te samo kao milost svjetovima poslali.'' (Enbija, 21/107)

On s.a.v.s. - Habib, Resul i Poslanik je najvoljeniji, najželjeniji i najpoštovaniji od svih stvorenja. Za njim su gorjela i gore srca, on je stvoren od ljubavi, i ljubav je stvorena od njega.

On je prvi u svijetu stvaranja. Uzvišeni Allah je najprije stvorio njegov ruh i nur.

On je rahmet (milost). Kao što Gospodar za njega kaže : ''I Mi smo te samo kao milost svjetovima poslali.'' (Enbija ,107.)

U Kur'ani kerimu stoji: “A u njihovim imecima ima dio za one koji traže pomoć i one koji  (zbog časti ne traže) su uskraćeni“ ( Zarijat 51/19)

U čovjekovom imetku postoji dio koji pripada sirotinji. I imetak i čovjek su Allahovi. Uzvišeni Allah pojedinim robovima dao je da imaju viška, dok je drugima dao da oskudjevaju. U oba slučaja objasnio im je kako treba da se vladaju. Zekat i dijeljenje su obaveza koju je dao onima koji imaju viška.

Zekat je najmanja mjera koju moraju podijeliti oni koji imaju viška i zbog toga je farz. Osim što čovjek mora dati zekat onima kojima je potrebno da se da, on treba stalno da pomaže i čini razna dobročinstva. To se zove infak, odnosno, dijeljenje. Polje infaka je šire od zekata i u njega se ubraja sve što dajemo porodici, rodbini, dinskoj braći, okolini i cjelokupnoj društvenoj zajednici. Infak je dio ahlaka vjernika. Njegova najmanja mjera je zekat. Oni koji imaju imovine izvan osnovnih potreba, u visini nisaba, nakon što protekne jedna godina u tom bogatstvu treba da daju zekat.

A Allah bez sumnje ne voli ohole hvalisavce.(Nisa, 36)

Robovi Milostivog hodaju zemljom dostojanstveno i ponizno, a kad im se neznalice obrate, prođu uz riječi mira. (Furkan,63)

Centar poniznosti je u srcu. Onaj ko poznaje Uzvišenog Gospodara i svog nefsa nikako ne može biti ohol, škrtac i sebičan. Ovakva osoba jasno zna da sva vlast, materijalna i duhovna, pripada Allahu i stoga za sebe ne traži veće počasti i veličinu od slijeđenja ilahi edeba.

Pretraga