Iman je čvrsto vjerovanje u Allahovo postojanje i Njegovo jedinstvo, odnosno vjerovanje da nema drugog boga osim Allaha, da je Muhammed a.s. njegov rob i poslanik, i vjerovanje u Knjigu koja je po njemu poslana (Kur'an).

Prvi uslov da bi neko postao musliman jeste prihvatanje istine objedinjene u riječima kelime i šehadeta; vjerovanje u Allaha i Poslanika s.a.v.s. Osoba koja ovu svetu rečenicu jezikom izgovori a srcem potvrdi, dobiva status muslimana – vjernika.

A Allah bez sumnje ne voli ohole hvalisavce.(Nisa, 36)

Robovi Milostivog hodaju zemljom dostojanstveno i ponizno, a kad im se neznalice obrate, prođu uz riječi mira. (Furkan,63)

Centar poniznosti je u srcu. Onaj ko poznaje Uzvišenog Gospodara i svog nefsa nikako ne može biti ohol, škrtac i sebičan. Ovakva osoba jasno zna da sva vlast, materijalna i duhovna, pripada Allahu i stoga za sebe ne traži veće počasti i veličinu od slijeđenja ilahi edeba.

U Kur'anu a.š. stoji: “(Moj poslaniče) reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?'( Zumer 39/9)

„I ne budi od neznalica, među Allahovim robovima Njega se samo učeni boje.“

 Pejgamber  s.a.v.s. je rekao : “Ilm je izgubljena stvar muslimana, gdje god da je nađe treba da je uzme.“

 U našoj vjeri vrijednost znanja je ogromna, iz tog razloga prvi objavljeni ajeti govore o učenju i poučavanju.

 H. Pejgamber s.a.v.s. je rekao: „Ko izađe na put da traži znanje, Allah će mu olakšati put koji vodi u džennet."

Uzvišeni Allah o svojim odabranim robovima, evlijama, kaže:

''Znajte da za Allahove prijatelje nema ni straha ni tuge. Za njih su radosne vijesti (i kerameti) na ovom i na onom svijetu. U onom što je Allah obećao nema ni najmanje promjene. A najveći uspjeh je postići nagradu koju je Allah obećao.'' (Junus, 10/62-64)

''Allahovi prijatelji su samo mutekije. Ali većina ljudi (nevjernika i gafila) to ne zna.'' (Enfal, 8/34)

''U svemu slijedi one koji su se Meni okrenuli.'' (Lukman, 31/15)

''Oni su ti koje je Allah uputio. Pa slijedi i ti njihov put.'' (En'am 6/90)

Prema miladi kalendaru 1. januar je dan oslobođenja Mekke. Tim povodom podsjetimo se događaja iz Poslanikovog s.a.v.s. života, fetha - pobjede najveće od svih pobjeda i oslobođenja Mekke, kao i oslobađanja srca.

Šta je Feth?

Feth je osvajanje gradova i zemalja sa ciljem širenja Allahove vjere, dostavljanja ljudima Allahove riječi. U arapskom jeziku riječ feth znači ''otvaranje, pokazivanje puta, donošenje presude, pobjeda''. U teološkoj terminologiji feth znači muslimansko osvajanje nemuslimanskih gradova sa određenim ciljem i u okviru određenih pravila.

Svi vjernici su jedna porodica koju veže veza zvana iman. Dužnost svakog vjernika jeste da se brine o drugom vjerniku, koliko je u mogućnosti. Jedno od najboljih djela jeste, radi Allaha brinuti se o bratu vjerniku i pomoći mu da riješi svoje probleme.

Od Ibn Omera r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao:

''Musliman je muslimanu brat. Ne čini mu zulum i ne ostavlja ga samog u opasnosti. Ko ispuni jednu potrebu svoga brata, Allah će ispuniti njegovu potrebu. Ko od brata muslimana otkloni jednu nevolju Allah će od njega na Sudnjem danu otkloniti nevolje. Ko pokrije sramotu brata muslimana, Allah će na Sudnjem danu pokriti njegove sramote.'' (Buhari)

Riječ  ''mevlud'' u rječniku nosi značenje ''vrijeme i mjesto rođenja'', a među muslimanima podrazumijeva dan Poslanikovog a.s. rođenja – 12 Rabiulevel 571. godine po miladu. Prema vjerodostojnim predajama taj dan je bio ponedjeljak. Ibn Abbas r.a. kaže:

''Resulullah s.a.v.s. je na dunjaluk došao u ponedjeljak. U ponedjeljak mu je dato poslanstvo. Hidžru iz Mekke u Medinu je učinio u ponedjeljak, i u ponedjeljak je preselio na ahiret.'' (Ibn Redžeb el Hanbeli, Letaifu'l-Mearif)

U fikhskoj terminologiji rječi  ''haram, mahrem i mahremijet'' se koriste za sve ono što je zabranjeno. Međutim, riječi mahrem i mahremijet nose i jedno posebno značenje, pogotovo u oblastima koje tretiraju porodicu i porodično pravo. Termin mahrem se koristi za bližu rodbinu među kojima postoji trajna zabrana sklapanja braka. A ta zabrana sklapanja braka se naziva mahremijet. A riječ namahrem se koristi za muškarce i žene između kojih ne postoji zabrana sklapanja braka.

U kontekstu kada se spominje čovjekovo tijelo, riječ mahremijet se odnosi na zabranu gledanja i dodirivanja određenih dijelova tijela.

U čovjeku su istovremeno sadržana i svojstva šejtana (pri nefsu) i osobine meleka (pri ruhu). Čovjekova dužnost je da se suprotstavlja nefsu i šejtanu te da slijedi put razuma i put vjere. Međutim, to je nešto što zahtjeva stalnu borbu.

Uzvišeni Allah je milostiv prema svojim robovima i iz te milosti je poslao poslanike kako bi bili podrška ruhu i melekskim osobinama u borbi protiv nefsansko-šejtanskih svojstava.

Da Allah nije poslao poslanike, bilo bi nemoguće da ljudi spoznaju Gospodara i da mu ispravno ibadet čine. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:

''A poslanike smo poslali sa objavom i dali smo im Knjigu kako bi ljude uputili na pravi put. '' (Hadid, 25)

''... i da nebi ljudi imali izgovor pred Allahom...'' (Kasas, 47)

Allah uzivšeni kaže:“Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: Oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.” (el-Feth, 29)

Ako bismo definisali ko je ashab najjednostavnija definicija bi bila da je ashab svaki musliman koji je sreo Poslanika, a.s., i umro kao musliman. Ovdje ćemo nama radi pouke navesti riječi jednog od ashaba Abdullaha ibn Mesuda koji je rekao: “Ko se hoće ugledati na nekoga neka se ugleda na one koji su umrli, jer za živog nije sigurno da neće izazvati smutnju.”

Pretraga