Tesavvuf je jedan od najstarijih i najuvriježenijih damara islamske tradicije. On je i znanje i institucija. Istovremeno, to je ustanova koja se veoma pogrešno shvata, pogrešno predstavlja i zloupotrebljava. Trenutno je pred nama nova i zaista velika opasnost: 

Tesavvuf se predstavlja  kao komercijalno sredstvo. Od izvedbi sema'a u restoranima do jeftine, popularne muzike, od tehnike duhovnog opuštanja do ljubavnih pjesama, rađa se neka vrsta tesavvufske industrije.

Da se podsjetimo:

Tesavvuf je naziv za islamski život sa svim njegovim propisima, ne praveći kompromise ni koliko trun. Tesavvuf podučava čovjeka najdjelotvornijem i najodabranijem putu duhovnog sazrijevanja. Sa aspekta ciljeva i metoda svojstvenih isključivo tesavvufu, tesavvuf znači „disciplina“.

Riječ ''fitna'' u arapskom jeziku, shodno kontekstu može nositi različita značenja. U jezičkom smislu nosi značenje poput ''biti iskušan, belaj, katastrofa, tuga, neprilike itd'' U teološkoj terminologiji fitna podrazumijeva svaku nevolju koja je iskušenje za roba. Isto tako svaki zulum koji dolazi od ljudi se naziva fitna. 

Fitna je stara koliko i ljudski rod. Prvi primjer fitne imamo u događaju koji se desio između šejtana i hz. Adema u džennetu. Drugi primjer je događaj između Habila i Kabila. 

U ahiri zemanu fitne će biti više nego ikad prije. Toliko da će obuhvatiti svako mjesto poput crne noći, i doprijet će do sviju, i do vjernika i do nevjernika. 

Najveća fitna koja će se desiti u ahiri zemanu jeste pojava Dedžala. Nakon dunjaluka ispiti i fitna se nastavljaju i u kaburskom životu. 

Poslanik s.a.v.s. fitnu upoređuje sa vatrom. I to je uistinu jedna vatra. Vatra koja uništava smiraj srca i jedinstvo među vjernicima. Ukoliko se na vrijeme ne prepozna zahvata cijelo društvo. 

Semerkand je jedan od najstarijih gradova Srednje Azije, u Turkmenistanu, koji se nalazi na obali rijeke  Zerefsan u oblasti Ma Wara'un-Nahr1 ( predstavlja područje između rijeka Amu Darja i Sir Darja). U gradu prvo naseljeno mjesto prije islamizacije jeste Afrasjab, brdo koje su zauzeli  trurski i iranski  legendarni junaci. Bio je glavni grad Sogdijanske pokrajine Persijskog carstva. Nakon različitih civilizacija koje su se protezale i obitavale na tom prostoru hiljadama godina, u 8.stoljeću prelazi u ruke muslimana. Nakon toga, od 11. do 12. stoljeća grad se vrlo brzo širio prema južnoj strani te postao kulturni i trgovinski centar  tog vremana.

Semerkand je bio pod dominacijom Samanida (892-999), Karahanida (840-1212), Seldžuka (1038-1157), Mongola (12-14st.) Timuraca (14-15.st) i Ozbeka. Kasniji period nakon ruske okupacije u 19.st. grad je počeo da gubi na značaju. Nakon pada komunizma u novonastaloj drzavi Ozbekistanu on postaje jedan od važnih gradova.

Šta znači riječ 'menzil'?

1. Jednodnevni put, konak, mjesto gdje se konači, gdje se staje na putovanju da bi se odmorilo.

2. Razdaljina koju pređe projektil/metak; tatarska pošta 2. odmorište, poštanska stanica (gdje su se mijenjali konji) 3. daljina dejstva, domet (oružja)

3. Konačište, svratište, gostionica. Rastojanje između dva konačišta; jednodnevni put

4. Cilj koji se želi postići

Nijet je fikhski termin koji ima značenje namjere, nakane, odluke, čvrste volje, znanje srca za nešto odnosno srčano donošenje odluke tj. da srce zna zašto se radi neko određeno djelo/posao. Množina od riječi nijet je 'nijjat'. Put ka Hakku počinje srcem. Srce je centar odluke/nakane. Ta konačna odluka srca se naziva nijet. Nijet je početak svakog posla. Nijet je bolji od djela. Nijet je iskrenost, a iskrenost je ključ svih hajrata. Allah Uzvišeni u svakom našem poslu/djelu gleda u srce i u nijet koji je u našem srcu. 

Rekao je Pejgamber, s.a.v.s.: “Djela se vrednuju prema namjerama i svako će dobiti ono što je naumio…”  Kaže Imam Šafija da ovaj hadis predstavlja trećinu islama i još kaže: “Hadis o namjeri prožima se kroz sedamdeset poglavlja fikha.” Ebu Davud je ovako rekao: “Napisao sam 500.000 hadisa od Pejgambera. Dd toga sam odabrao 4.700 hadisa o propisima. Za čovjeka i njegovu vjeru su dovoljna slijedeća četiri: 

Uzvišeni Allah kaže: „Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Tevbe, 128) 

U drugom ajetu Allah, dž.š., kaže: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (Enbija, 107)

Prenosi se da je Said b. Džubejr, r.a., rekao: “Muhammed, s.a.v.s., je bio rahmet za sve ljude. Usrećio se onaj ko ga je uzvjerovao i ko ga je potvrdio. Pa čak i onaj ko nije uzvjerovao u njega, spasio se (kolektivne) kazne koju su iskusivali prijašnji narodi kao što su utapanje u vodi ili propadanje u zemlju.” Naš Pejgamber Muhammed Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem, rodio se 12. noći mjeseca Rebiul evvela odnosno 20. aprila 571. godine po miladu. Tu mubarek noć nazivamo noć rođenja ili mevlud.

Allah, dž.š., u jednom ajet-i kerimu kaže: „O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Tevba, 119)

Arifi su kazali: “Kada Allah zavoli roba pošalje ga onome koga voli i svoje prijatelje učini njemu saputnikom.” Postoji samo jedan put koju putnike vodi Allahu, a to je ‘put edeba’ na čijem čelu se nalazi Hz. Resulullah, s.a.v.s.  Zato su arifi rekli: “Na ovaj put se kreće sa edebom i putuje sa edebom. Svi ciljevi se ostvarju sa edebom. Onaj ko nema edeba ostaće na putu.” Edeb je raditi sve prema mjestu i potrebi. Kapija muršid-i kamila je kapija dosta. Pripazimo se jer dost očekuje ljubav i edeb. Stvari koje se ne rade po edebu, ma koliko god da ih insan radi ne mogu mu obezbjediti korist; dobitak nikako ne može nadomjestiti gubitak.

Arifi su saglasni u tome da onaj ko nema ispravnu vezu sa duhovnim velikanima biva odbačen na njihovom duhovnom putu. A kako neko može imati ispravnu povezanost sa onim ljudima koje uopće ne poznaje?! Duhovna veza (ma‘nevi rabita) između osobe i onih koji su je pretekli u tesavvufu ne može biti sasvim ispravna sve dok osoba ne bude radila njihova djela, dok se ne bude ukrasila njihovim odgojem i vrlinama. A možemo li se ukrasiti odgojem onih koje ne poznajemo?! Radi toga, iskreni murid se neće zadovoljiti samo poznavanjem imena svojih šejhova, nego će nastojati da se upozna sa njihovim djelima i vrlinama koje su ih odnijele u Hakkovo prisustvo.

Jedan od nakšibendijskih velikana je rekao: "Poznavanje svojstava prethodnih šejhova može biti korisnije muridu od toga da vidi njihova tijela. Jer, murid može biti zadebljane ljudske dimenzije pa da u njega ne prođe ono što im je uzvišeni Hakk dao od tajni duhovne posebnosti kada ih vidi." 

Zdravo srce (kalb selim) se postiže Božanskim privlačenjem, a najjači uzrok za postizanje tog privlačenja je druženje sa potpunim šejhom, pri čemu se osoba oslobađa loših osobina a ukrašava se pozitivnim, kako bi se mogla uzdići na stepen murakabe (svjesnosti Allahovog nadziranja i Njegove uzvišene prisutnosti) i stepen straha od Njega uzvišenog.

Osnovni cilj tesavufa je zadobijanje vjerovanja ehli-sunneta i pridržavanje šerijata. Svrha tesavufa je osigurati ehli-sunnetski iman, snažan i čvrst, kojeg ne mogu načeti sumnje. Iman koji počiva samo na razumu, dokazima i logici ne može biti tako čvrst. Značenje koje, između ostalog, podrazumijeva dvadeset osmi ajet sure Er-Ra’d: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!”, je ulazak imana u srce i da je njegovo učvršćivanje u srcu moguće jedino zikrom (spominjanjem Allaha).

Drugi cilj tesavufa je da nam olakša ibadete, da ih činimo sa oduševljenjem i radošću, a ne sa lijenošću kako to nalaže nefs.

Kad je čovjek bolestan ili kad ga nešto boli odmah trči kod doktora, na preglede, na snimanja… Posmatra sam sebe u ogledalu.

Ako je bolest ozbiljna, radi boljeg liječenja, zaputi se čak i u Istanbul, pa ako izlječenje ni tamo nije moguće, traži lijeka dalje u Evropi. U svrhu liječenja, koristi sva moguća sredstva, troši imetak i žrtvuje sve što ima. Da bi otklonio bolest i bolove, te vratio tjelesno zdravlje, rahatluk i dobar ugođaj, čovjek troši imetak i daje sve od sebe.

Pretraga