Praštanje

Riječ ”praštanje” dolazi od arapske riječi ‘afv’, što znači „oprostiti pogrešku, eliminirati nešto, pobrisati, nekazniti.“ S aspekta ahlaka praštanje podrazumijeva spremnost čovjeka da odustane od odmazde, ne tražeći nadoknadu za svoja prava.

Biti spreman na oprost znači biti spreman preći preko učinjene nepravde, ali ujedno znači i odnositi se prema ljudima na najljepši način, postupajući u skladu s ahlakom (lijepim ponašanjem).

Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu kaže: “…A ako se odreknete, to je bliže čestitosti.” (Bekara, 237)¹

Onaj kome je učinjena nepravda može uzvratiti istom mjerom. Na primjer, na upućene ružne riječi možemo odgovoriti istim riječima, ali isto tako možemo odgovoriti i u vidu bed-dove. Međutim, mnogo je bolje strpiti se i oprostiti onima koji nam upute ružne riječi. Uzvišeni Allah o tome kaže:

“Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine.” (Šura, 40)²

Opisujući istinske vjernike, Allah, dž.š., u Časnom Kur’anu kaže: “…Koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Al-i ‘Imran, 134)

Praštanje je vrlina najbliža takvaluku (bogobojaznost), koji se u islamu smatra temeljem svih vrijednosti (fadileta).³ Iz tog razloga, pozivajući vjernike ovom fadiletu, Uzvišeni Allah kaže: “…Neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.” (Nur, 22)

Iz navedenih ajeta jasno se vidi da Uzvišeni Allah savjetuje praštanje i toleranciju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Uzvišeni Allah će zasigurno uzvisiti osobu koja oprosti učinjeno joj zlo.”⁴

Također se prenosi da je rekao: “Ako imaš mogućnost da kazniš neprijatelja, obavezu zahvale na tom nimetu (blagodat) ispuni tako što ćeš mu oprostiti.”⁵ i: “Budite milostivi, pa će i vama biti milost ukazana. Oprostite, pa će i vama biti oprošteno.”⁶

Hz. Ali, r.a., je rekao: “Prva nagrada za onoga ko oprosti kada se neko prema njemu ogriješi jeste to što će mu svi ljudi pružiti podršku.”⁷

Imam Šafija, r.a., je kazao: “Kada oprostim nekome i ne dozvolim da u moje srce uđe mržnja prema njemu, riješim se neprijateljskih misli i pronađem smiraj.”⁸

Ebu ‘l-Husejin el-Verrak, k.s., bi ovako govorio: “Osoba lošeg ahlaka, zbog svoje uskogrudnosti, nije u stanju oprostiti drugome.”⁹

Jedan drznik pokvarenog govora je prišao Diraru b. Ka’kaau i rekao: “Tako mi Allaha, kažeš li mi jednu ružnu riječ, od mene ćeš čuti deset ružnih riječi.” Dirar mu na to odgovori: “Tako mi Allaha, ako ti meni kažeš deset ružnih riječi, od mene nećeš čuti niti jednu ružnu riječ.”¹⁰

Džafer b. Muhammed bi govorio: “Draže mi je kajanje koje ću osjetiti nakon opraštanja, nego kajanje koje ću osjetiti nakon kažnjavanja!”¹¹

Ebu ‘l-Husejin el-Verrak, k.s., je, također, rekao: “Edeb u praštanju je da se više nikada ne prisjetiš sramote onoga kome si oprostio.”^{12 13}

Opraštanje uprkos mogućnosti kažnjavanja

Opraštanje uprkos mogućnosti kažnjavanja je jako lijepa osobina. Događaj u oslobađanja Mekke, koji u islamskoj historiji ima veoma veliku važnost, posebno je važan i zbog toga što je primjer i odraz islamskog ahlaka praštanja.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je oslobodio Mekku bez prolijevanja krvi. Kada je ušao u grad, obznanio je da će svima biti oprošteno. Zabranio je da se ranjenici, bjegunci i zarobljenici ubijaju. Zabranio je pljačkanje Mekke. Komandanta Sa’da b. Ubadea, koji je kazao riječi: “Ovo je dan u kome će rat pored Kabe biti halal (dozvoljen)”, smijenio je, a zastavu iz njegovih ruku je predao njegovom sinu Kajsu b. Sa’du.¹⁴

Kurejšije su vrijeđale Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na sve moguće načine. Ismijavali su ga, prijetili mu smrću, prosipali trnje na put kojim je prolazio, bacili na njega iznutricu deve, vezali ga oko struka i vukli, govorili mu da sihirbaz i da je prorok.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je dobro znao ko su ljudi koji su ga htjeli ubiti, ko su oni koji su mu priredili zasjedu, ko je sve mučio njega i njegove ashabe, ko su ljudi koji su učestvovali u bitkama na Bedru, Uhudu i Hendeku, ko su oni koji su okupili sve beduine oko njega želeći da ga ubiju i da unište islam. Svi ti ljudi su sada pali u njegove ruke. Da je želio, mogao ih je ubiti. Bila je dovoljna samo jedna njegova riječ i svi bi bili ubijeni. Ali on, s.a.v.s., nije tako učinio; čim su mu neprijatelji dopali ruku, oprostio im je. Svojim lijepim ahlakom pokazao je lijep primjer svim ljudima. Princip u pogledu ahlaka Plemenitog Poslanika, s.a.v.s., u takvim situacijama, uvijek je bio pridobijanje neprijatelja, a ne ubijanje.

Kroz historiju, veoma je teško pronaći bilo koju osobu i narod koji su bili izvrgavani pritiscima i mučenju, te protjerani iz domovine, a koji poslije, kada su stekli snagu i mogućnost da se vrate u domovinu i vratili se, nisu nikoga napali i nisu posegnuli za osvetom.Također je teško pronaći i dva neprijatelja koji su se nakon dugotrajnih krvavih sukoba susreli, a da u njima nema mržnje i želje za osvetom.¹⁵

Allahov Poslanik, s.a.v.s., se nakon oslobađanja Mekke povukao u Medinu ne ostavljajući u Mekki niti jednog vojnika. Upravu nad Mekkom prepustio je Mekkelijama koji su tek bili primili islam. Svi ti postupci Allahova Poslanika, s.a.v.s., pokazuju na koji način se pridobijaju srca ljudi.

Muavija, r.a., je rekao: “Najbolji od ljudi je onaj ko oprosti, iako je u stanju da kazni. A čovjek najmanjkavije pameti je onaj ko čini zulum slabašnima i onima koji su po položaju ispod njega.”

Arifi su kazali: “Najljepši ahlak je praštanje snažnog i plemenitost siromašnog.”

Omer b. Abdulaziz, r.a., je rekao: “Najljepši oprost je kada čovjek oprosti, iako ima snagu i mogućnost da pregazi svoga protivnika.”

Hz. Ali, r.a., je rekao: “Fadilet je da oprostiš kada imaš snagu.”

Hz. Omer, r.a., je rekao: “Četiri stvari volim, a to su: umjerenost kada sam u obilju; praštanje kada sam u stanju da kaznim; pokazati blagost kada se naljutim; uvijek biti na pomoći Allahovim, dž. š., robovima.”¹⁶

Neki mudri čovjek je rekao: “Nije blag čovjek (halim) onaj ko, kada mu se čini zulum pokazuje blagost (i strpljenje), ali kada stekne snagu i mogućnost, osveti se. Naprotiv, blag je onaj ko pokazuje blagost kada mu se čini nepravda, ali kada se opasa snagom, ne poseže za osvetom, nego oprašta.”¹⁷

Kada su Katadea upitali: “Ko je najsnažniji čovjek?”, odgovorio je: “Onaj koji najviše prašta!”¹⁸

Praštanje Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., se ni na koga nije ljutio radi svoga nefsa, međutim, kada je bilo u pitanju narušavanje Allahovih, dž. š., granica, ljutio se i činio ono što je bilo potrebno.

Hz. Aiša, r. a., je rekla: “Nikada nisam vidjela da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., u ime svoga nefsa pokušao osvetiti zbog pretrpljene nepravde. Ali, kada bi neko počinio neki haram, nešto što je Uzvišeni Allah zabranio, on bi se najviše ljutio. Također, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kad god bi bio u situaciji da treba izabrati između dvije stvari, uvijek se opredjeljivao za ono što je lakše, sve dok ne bi bio u pitanju grijeh.”¹⁹

Oprost prilikom oslobađanja Mekke

Ebu Hurejre, r.a., prenosi: ”Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oslobodio Mekku, učinio je tavvaf oko Kabe, klanjao dva rekata namaza, a potom je, držeći se za prag Kabe, upitao Mekkelije:

‘Šta smatrate da ću učiniti i šta mislite o meni?’ Oni su tri puta odgovorili:

‘Vi ste naš brat, sin našeg amidže, blag, milostiv i ispravan čovjek, od Vas se može očekivati samo dobročinstvo.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče:

‘Ja ću vam samo reći ono što je Jusuf kazao svojoj braći: Ja vas sada neću koriti, neka vam Allah oprosti i smiluje vam se! On je od milostivih najmilostiviji!’ (Jusuf, 92)

Ebu Hurejre, r.a., dalje nastavlja: “Čuvši te riječi plemenitog Poslanika, s.a.v.s., prisutni su, kao da su iz mezara ustali, skočili i pohrlili ka njemu, želeći da prime islam.”²⁰

Zbog svega toga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao: “Naređujući mi lijepi ahlak, Uzvišeni Allah mi je rekao: ‘Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni ‘! ”(A’raf, 199)”²¹

Koliko da opraštam hizmećaru?

Prema riječima Ibn Omera, r.a., neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i upitao:

“Koliko da opraštam svome hizmećaru?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., je šutio, nije ništa odgovorio. Ali, čovjek ponovo upita: “O Allahov Poslaniče! Koliko da opraštam hizmećaru?” Tada mu Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori:

“Svakog dana mu oprosti sedamdeset puta!”^{22 23}

Kada je Omer, r.a., na dan oslobađanja Mekke, ugledao vođu Mekkelija, Ebu Sufjana, kako je došao da traži “eman” (sigurnost, zaštita) od Allahova Poslanika, s.a.v.s., zatražio je dozvolu da ga ubije, riječima: “O Allahov Poslaniče! Dozvolite da mu odrubim glavu.” Ipak, Allahov Poslanik, s. a. v. s., odbio je njegov zahtjev, i bez imalo oklijevanja postupio je plemenito čak i prema svome najljućem neprijatelju, Ebu Sufjanu. Tog dana dao je “eman” svakome ko se priklonio Ebu Sufjanu i naredio je da ih niko ne smije dirati. Unatoč njihovom dugogodišnjem ezijetu (uznemiravanju), nije pokazao niti najmanji znak mržnje ili ljutnje prema njima.

Od ropstva do slobode

Primjer plemenitosti Allahovog Miljenika, s.a.v.s., je i slučaj kada je u ratu zarobljen vladar Jemame, neprijatelj islama po imenu Sumame b. Usal. Naime, po završetku rata Sumame je zarobljen i privezan je za stub mesdžida. Allahov Miljenik, s.a.v.s., ga je upitao: „Šta očekuješ od mene?“ Sumame reče istinu: „Ti nikome ne činiš nepravdu. Ako me ubiješ, ubio si krvoločnog ubicu, a ako me oslobodiš, oslobodio si nekoga ko će ti biti zahvalan na tvome dobročinstvu.“

Allahov Miljenik, s.a.v.s., ga je i naredna dva dana pitao isto pitanje i dobio slične odgovore. Trećeg dana reče: „Oslobodite Sumamu.“ Sumameove ruke su odvezali, ali se njegovo srce nakon toga vezalo za islam i za Allahova Miljenika, s.a.v.s. Ganut postupkom i plemenitošću Allahova Miljenika, s.a.v.s., Sumame je na licu mjesta primio islam.”²⁴

Kad bi znali, ne bi tako činili

Milost svjetovima, Allahov Miljenik, s.a.v.s, želio je da cijelo čovječanstvo uzvjeruje i da se spasi, nije nikada činio bed-dovu čak ni nepokornim i zabludjelim zajednicama. Kao što je za stanovnike Taifa, kada su ga ponižavali i kilometrima kamenovali, tjerajući ga iz grada, rekao: „Allahu moj, oni ne znaju. Kada bi znali, ne bi ovako postupili.“ U mnogim sličnim situacijama uvijek je opraštao i činio je hajr-dovu. Tako mu je jedne prilike došao Tufejl b. Amr ed-Devsi, r.a., i kazao:

„Pleme Devs je propalo. Oni su se usprotivili Allahu i nisu se odazvali (na Tufejlov poziv u islam). Učini za njih bed-dovu.“ Na te riječi Allahov Miljenik, s.a.v.s., se okrenuo prema kibli i podigao svoje mubarek ruke. Svi prisutni pomisliše: „Upravo je propalo pleme Devs!“ Međutim, iz usta Allahova Miljenika, s.a.v.s., poteče sljedeća dova:

„Allahu moj! Uputi pleme Devs. Ti ih uvedi u islam! Allahu moj! Uputi pleme Devs. Ti ih uvedi u islam!“²⁵

Uprkos tome što mu je napravio sihr

Allahov Miljenik, s.a.v.s., opraštao je čak i najteže nepravde koje su prema njemu učinjene, ne gledajući na vjeru i naciju počinitelja. Tako se desilo da mu je jedan Židov napravio sihr pod čijim je utjecajem bio bolestan danima. Kasnije je došao Džibril, a.s., i kazao mu da mu je taj Židov pušući u čvorove napravio sihr i bacio ga u bunar. Rekao mu je da pošalje nekoga ko će pronaći bunar i iz njega izvaditi napravljeni sihr.

Na to je Allahov Miljenik, s.a.v.s., poslao Alija, r.a., koji je pronašao sihr i donio mu ga. On, s.a.v.s., je odvezao čvorove na način kako ga je podučio Džibril, a.s. Nakon što je tako uništio sihr, došao je sebi i osjetio olakšanje, kao da su se odvezale stege sa njegovih nogu. Sultan svih srca, Allahov Miljenik, s.a.v.s., Židovu koji mu je napravio tako snažan sihr nie bilo šta rekao, niti je pokazao bilo kakav znak mržnje na svome mubarek licu.²⁶

Oprost ženi koja ga je otrovala

Nakon osvajanja Hajbera jedna Židovkinja je otrovanim jelom pokušala ubiti Allahovog Miljenika, s.a.v.s. Kada je Resulullah, s.a.v.s., po okusu shvatio da je jelo otrovano, žena je objelodanila svoju mržnju i priznala kako ga je htjela ubiti. Ashabi, r.a., su upitali: „Ja Resulallah! Zar je nećeš ubiti?“, ali Allahov Miljenik joj je, u skladu sa svojim uzvišenim ahlakom, oprostio sa nadom da će postati vjernica, iako je taj otrov bio toliko snažan da je Allahov Miljenik, s.a.v.s., do kraja života osjećao njegove posljedice.^{27 28}

Praštanje je ahlak velikanā

Arifi i sufije uvijek su postupali tolerantno prema onima koji se ogriješe prema njima. Uzimajući za primjer plemeniti ahlak Allahova Poslanika, s.a.v.s., savladavali su svoju srdžbu.²⁹

Praštanje je ahlak velikanā, to je put koji vodi ka upotpunjenju imana, ka lijepome životu, rahatluku i ispravnosti.

Čovjek koji oprašta omiljen je među ljudima, a daleko je od fitne i problema.³⁰

Ahlak velikana sa stanovišta praštanja

Ibrahim b. Edhem, k.s., molio je Allaha, dž.š., da oprosti čovjeku koji mu je štapom razbio glavu. Kada su ga upitali za razlog, rekao je: “Za batine koje sam dobio imam nagradu kod Uzvišenog Allaha, a uzrok tome je taj čovjek. Ako ja zahvaljujući njemu dobijam nagradu, ne smatram prikladnim da on zbog mene dobije kaznu. Zbog toga sam zamolio Allaha, dž.š., da mu oprosti.”³¹

Nije li lijepo rekao veliki zat Nedžmeddin Razi, k.s:

“Onaj ko gaji neprijateljstvo prema nama, neka pronađe svako dobro i sreću. Neka pronađe bereket u svome životu. Ako neko prospe trnje na naš put, mi njemu nećemo prosuti trnje. Neka pronađe ruže na svome putu.”³²

Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.

Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt

Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom.
Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida?

Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli.

Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema.

Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil

Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida

Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:

• Šta je tesavvuf?
• Pojava tesavvufa kao sistema
• Tesavvuf u današnjem vremenu
• Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
• Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
• Tema broja: Šta je tesavvuf?  

Više o tome šta je tesavvuf i ostalim tesavvufskim temama možete pročitati i u knjizi Duhovni odgoj u Islamu gdje možete online pročitati većinu tekstova.