Zikr je sjećanje, prisjećanje, spominjanje Allaha Uzvišenog. Neki su alimi kazali da je zikr zapravo svaka vrsta pokreta, radnje i riječi koja čovjeku donosi sevape. Spominjanje Allaha je kur’anski imeperativ: “Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti.” (Bekara, 152)
“O vjernici, kada se sa kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (Enfal, 45)
Zikr se može činiti srcem i jezikom. Međutim, pravi i stvarni zikr jeste zikr srcem. Zikr jezikom ne biva makbul/primljen ukoliko ga ne prati srce, dok je zikr jezikom samo sredstvo veze između srca i Allaha.
Šta čovjek zadobija zikrom? Kaže Resulullah, s.a.v.s.: “Hoćete li da vas obavijestim o tome koje je vaše najbolje djelo i najdraže kod vašeg Gospodara, najuzvišenije u vašim deredžama, bolje za vas od udjeljivanja zlata i srebra i bolje za vas od toga da se susretnete s neprijateljima, pa ih ubijete, a da i oni vas ubiju?” Ashabi rekoše: “Svakako, o Allahov Poslaniče!” Poslanik reče: “Spominjanje Allaha.”
Gavs-i Sani, k.s., u jednom svom sohbetu vezano za zikr kaže: “Zikr je hrana srca. Srce koje ne uzima hranu slabi i na kraju umire. Ono se samo zikrom hrani, duhovno ojačava, naslađuje… Grijesi i harami su šejtanska hrana. Počinjeni grijesi oslabljuju čovjekovo srce, a osnažuju šejtana i nefsa. Zbog toga je u čovjeku stalna borba srca, nefsa i šejtana. Rabbul Alemin kaže: ‘A srca se doista, kad se Allah spomene smiruju’!” (Ra’d, 28)
JEDANAEST TEMELJNIH PRAVILA
Abdulhalik Gudždevani, k.s., i velikani poslije njega su lično iskusili i uspostavili jedanaest osnovnih pravila duhovnog odgoja i držanja srca u stanju zikra. Ovi principi su za svakog muslimana odgojni cilj. Oni su potrebni usul svim putnicima ka Allahu, dž.š. Plodovi su zikra i rezultati lijepod odgoja. Oni su tefsir ajeta koji se odnose na zikir i objašnjenje su Pejgamberovog, a.s., stanja konstantnog zikra. Oni su nastavak življenja njegovog sunneta u svakom vremenu. ‘Dok je bio sa stvorenjima-halk, uvijek je bio zauzet Stvoriteljem (Hakkom)’. Ovi principi su dokaz stalnog bivanja sa Uzvišenim Allahom.
Ti principi imaju svoje nazive na perziskom jeziku. Muršid-i kamili i arifi su ih lično iskusili, doživjeli i nama objasnili. Jedan od njih jeste VUKÛF-I ADEDI.
Ovaj princip znači biti svjestan zikra koji se čini i voditi računa o njegovom broju. Putnik Hakku mora pratiti broj zikra koji mu je dat kao zadatak, kao i to kada se on čini, koliko, na koji način, koliko i kako se povećava cifra itd. Salik će prije svega paziti na broj zikra koji mu je muršid dao. Vukuf-i adedi nije samo cifra po sebi. To je zato kako bi se salik sačuvao od srčanih vesvesa i pretjerivanja.
Velikani su kazali da nije uslov količina u zikru nego je najvažnija stvar zadobijanje prisutnosti, odnosno srčanog hudura. Tek tada će zikir dati svoje rezultate i salik će uvidjeti fajdu i esere takvog zikra.
Vukuf-i adedi je kao tadil-i erkan u namazu. Ukoliko se osigura pažnja, utoliko će se i fejz zikra povećati.
Šah-i Nakšibend, k.s., kaže: “Ispravno shvatanje vukuf-i adedi je jedna od deredža ilm-i leduna.”
Gavs-i Sani, k.s., broj zikra uspoređuje sa dozom i količinom lijeka koji nam doktor propiše. Lijek propisan za neku bolest, ukoliko se ne uzima redovno i na vrijeme, neće dati rezultate ili da pacijent po svojoj pameti povećava dozu ili smanjuje – to mu samo može naštetiti. Posebno se treba paziti da zapostavimo disciplinu ili broj zikra. Zikr je važno činiti bez gafleta (nemarnosti, odsustva koncentracije), a ne mnogo ga činiti. Samo se od zikra bez gafleta može uzeti slast. Srce treba biti usredotočeno na zikir. Treba svoj nefs, sva druga stvorenja i sve osim Uzvišenog Allaha zaboraviti i odstraniti, te nastojati osjetiti ljepotu zikra.
